Još jedna priča koja propituje granice fantastičnog, razdjeljujući "zbilju" na dva dijela. Prozor u onaj drugi, intrigantniji (ali i opasniji, neizvjesniji) ovdje je slika - mislim da je takva motivaciia sasvim realna, slika već i svojim oblikom sugerira oblik prozora/vrata u nešto drugo, u nepoznato (i samim time privlačno). O tome pak koliko umjetnost uopće, taj kao svijet, može biti poticaj za takve izlete, ne treba puno govoriti... U svemu najuspjelijim momentom vidim činjenicu da se ruke jednoga spuštaju na vrat drugoga, pri čemu nije riječ o liku i liku, već o licu i naličju istoga. Umiremo li u konačnici svi od vlastitih omči oko vrata?
29.11.2013. (15:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Najdojmljivija mi je slika "čovjeka sa svojim rukama oko svoga vrata", upućuje me na već viđeno. Gnijezda stršljena su mi asocijacije na opasnosti, iz kojih srećom izlazimo, živi ili mrtvi, ostavljajući za sobom "slapove i mlinove" u kovitlace nesigurnosti.
29.11.2013. (16:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ama Gi, vidi se profesionalna deformacija- strukovna i stručna književna kritika, kao iz pravih književnih osvrta! hvala, višestruko sam počašćen! i da, umiremo (odgovor na tvoje zadnje pitanje) Malo ti malo ja, već viđeno, istina! pobjeći negdje, daleko, što dalje (od opasnosti)... Pametni zub, bol od stršnjenovog uboda može se mjeriti sa zoboboljmo pametnog zuba!
04.12.2013. (13:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ama Gi
Još jedna priča koja propituje granice fantastičnog, razdjeljujući "zbilju" na dva dijela. Prozor u onaj drugi, intrigantniji (ali i opasniji, neizvjesniji) ovdje je slika - mislim da je takva motivaciia sasvim realna, slika već i svojim oblikom sugerira oblik prozora/vrata u nešto drugo, u nepoznato (i samim time privlačno). O tome pak koliko umjetnost uopće, taj kao svijet, može biti poticaj za takve izlete, ne treba puno govoriti... U svemu najuspjelijim momentom vidim činjenicu da se ruke jednoga spuštaju na vrat drugoga, pri čemu nije riječ o liku i liku, već o licu i naličju istoga. Umiremo li u konačnici svi od vlastitih omči oko vrata?
29.11.2013. (15:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
malo ti malo ja
Najdojmljivija mi je slika "čovjeka sa svojim rukama oko svoga
vrata", upućuje me na već viđeno. Gnijezda stršljena su mi
asocijacije na opasnosti, iz kojih srećom izlazimo, živi ili mrtvi,
ostavljajući za sobom "slapove i mlinove" u kovitlace nesigurnosti.
29.11.2013. (16:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pametni zub
zar i domaćicu?
i u ovoj slici u kojoj smo trenutno stršljenska sjena prati me
30.11.2013. (08:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Wall
Ama Gi, vidi se profesionalna deformacija- strukovna i stručna književna kritika, kao iz pravih književnih osvrta! hvala, višestruko sam počašćen! i da, umiremo (odgovor na tvoje zadnje pitanje)
Malo ti malo ja, već viđeno, istina! pobjeći negdje, daleko, što dalje (od opasnosti)...
Pametni zub, bol od stršnjenovog uboda može se mjeriti sa zoboboljmo pametnog zuba!
04.12.2013. (13:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...