pred mojom je starom kućom u starim krajevima kojih vise nema i u kojim više nema stare kuće, bila višnja od koje su moji, a i susjedi, pravili sok, pekmeze i pite. Svake godine se. barem jednom desilo to da kostica zaskripi pod zubom i cudim se danas da mi i nesto tako bolno i neugodno može nedoatajati
20.11.2013. (13:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@seek - ne znam. manje je ožiljaka po njima nego po koljenima. možda će se ravnoteža ići sama uspostaviti pa ću se htjela ili ne izranjavati i po njima? ovaj put ne nužno tako okrutno, više da se jednom podsjetim da i noge hodanju služe poslušne. @sredovječni - nekako mislim da se najbolje pamti ono bolno. em što je ušlo na stražnja vrata pod kategorijom "lijep trenutak", em što je toliko refleksno razbudilo osjetila da teško da u njima nije ostao zapis o njima. meni su bile trešnja i smokva. no, smokve nikad nisam voljela. ako već treba slatko (po)griješiti, radije grizem jabuku. @anna - meni koštica nikad nije bila kriva. svi su mi na broju. imam i viška. više se ponekad pitam jesu li mi sve na broju. danas sam baš nešto računala, zbrajala, oduzimala, množila, pa kratila. rezultat mi se ne poklapa s rješenjima.
20.11.2013. (14:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
E, a to s košticama. Mrzim koštice. Kad ih vadiš iz duboko smrznutih višanja...ne valja. Trnu ti prsti od hladnoće, nekada i godinama. Gubiš pravi osjet stvari. Odmrzneš li višnje, opet ne valja. Dok vadiš nasilu i čeprkaš te koštice, one će odlomiti i odnijeti sa sobom onaj najslasniji dio slasti, sami centar višnje. Kako god okreneš, za slasnost je trenutka bolje polomiti i koji zub, negoli smrznuti prste ili izgubiti srce. Zubi nam ionako služe samo da se samo sebi beljimo u najdubljem mraku.
25.11.2013. (22:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Seek Another Land
Misliš da će laktovi bolje proći od koljena?
20.11.2013. (12:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sredovječni udovac
pred mojom je starom kućom u starim krajevima kojih vise nema i u kojim više nema stare kuće, bila višnja od koje su moji, a i susjedi, pravili sok, pekmeze i pite. Svake godine se. barem jednom desilo to da kostica zaskripi pod zubom i cudim se danas da mi i nesto tako bolno i neugodno može nedoatajati
20.11.2013. (13:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Annaboni
Nije tebi samo koštica kriva, zar ne ?
20.11.2013. (13:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bez šećera. Hvala.
@seek - ne znam. manje je ožiljaka po njima nego po koljenima. možda će se ravnoteža ići sama uspostaviti pa ću se htjela ili ne izranjavati i po njima?
ovaj put ne nužno tako okrutno, više da se jednom podsjetim da i noge hodanju služe poslušne.
@sredovječni - nekako mislim da se najbolje pamti ono bolno. em što je ušlo na stražnja vrata pod kategorijom "lijep trenutak", em što je toliko refleksno razbudilo osjetila da teško da u njima nije ostao zapis o njima.
meni su bile trešnja i smokva. no, smokve nikad nisam voljela. ako već treba slatko (po)griješiti, radije grizem jabuku.
@anna - meni koštica nikad nije bila kriva. svi su mi na broju. imam i viška. više se ponekad pitam jesu li mi sve na broju. danas sam baš nešto računala, zbrajala, oduzimala, množila, pa kratila. rezultat mi se ne poklapa s rješenjima.
20.11.2013. (14:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Seek Another Land
Što se tiče nesklada rezultata sa rješenjem, mislim da je bitnije da je postupak bio dobar. Dobije se valjda koji bod i na to...
20.11.2013. (15:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mentor
Ne umaraj ih! Dobro je :) Pozdrav
23.11.2013. (21:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sarahB.
E, a to s košticama. Mrzim koštice.
Kad ih vadiš iz duboko smrznutih višanja...ne valja. Trnu ti prsti od hladnoće, nekada i godinama. Gubiš pravi osjet stvari.
Odmrzneš li višnje, opet ne valja. Dok vadiš nasilu i čeprkaš te koštice, one će odlomiti i odnijeti sa sobom onaj najslasniji dio slasti, sami centar višnje.
Kako god okreneš, za slasnost je trenutka bolje polomiti i koji zub, negoli smrznuti prste ili izgubiti srce.
Zubi nam ionako služe samo da se samo sebi beljimo u najdubljem mraku.
25.11.2013. (22:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...