Komentari

amagi.blog.hr

Dodaj komentar (16)

Marketing

  • kasni 10godina

    Što kada se stane, zastane, zaluta.. kao što se dogodilo većini likova u ovom filmu? Tada se živi neparnim životom, tada je ljubav – tak neparna ljubav, tada je vrijeme – promašeno vrijeme, ono koje više nije. Nakon što jedan lik, bivši narkoman, pita djevojku u restoranu koja mu se sviđa da li da dođe i sutra, ona mu odgovara rečenicom koja na traži bilo kakvog pojašnjenja: Dođi prije deset godina… sve potpisujem, osim da je to vriejem-.promašeno vrijeme. jer nije!

    avatar

    12.10.2013. (13:41)    -   -   -   -  

  • edo

    A pogledat ćemo kad ga toliko hvališ :)

    avatar

    12.10.2013. (17:31)    -   -   -   -  

  • Alžbeta Bathory

    nisam gledala. ali, malo me tvoja impresija podsjetila na misao koju tako cesto zaboravljam, onu o tome kako svatko od nas ima barem jedan dogadjaj (ili barem jedan splet dogadjaja) u pluskvamperfektu koji ce ga obiljeziti u futuru. zato uvijek jedan dio u nama ostane djetetom, sto pod stare dane nasoj djeci moze biti itekako smijesno. ali mislim da nas bas taj djelic motivira da se probudimo u novi dan i da, koliko god savjesni bili, na ludast nacin prozivimo i prezivimo. jer, covjek koji ostari prerano, prerano i umre.
    pogledat cu film, hvala na preporuci!

    avatar

    12.10.2013. (18:21)    -   -   -   -  

  • Ama Gi

    @kasni - primljeno na znanje!

    @E.P. - kategorija je "svakako pogledati"! :)

    @Arahna - u pravu si, starenje je početak umiranja, i taj se početak događa u sasvim individualnim vremenima. Ono što ovaj film, međutim, pokazuje, nije samo lijepo, romantično lice "nestarenja", ono kojim se zanosimo i opijamo (oni od nas koji se u tome lako pronalaze), već i ono drugo - teško, (samo)ranjavajuće, svakodnevno... ponekad čak i komično.

    avatar

    13.10.2013. (09:09)    -   -   -   -  

  • Wall

    odličan film! kad bi ljudi živjeli za "danas", ne iščekujući stalno to neuhvatljivo "sutra" (sintagmu za 'bit će jednom bolje'), ne gledajući previše u 'jučer'... život bi bio vječan. ovako, naše i tuđe Yesterday (when I was young) ima zavodljivost sna, iz kojeg se ponekad, često, budimo nesretni.

    "Yesterday when I was young
    The thousand dreams I dreamed, the splendid things I planned
    I always built, alas, on weak and shifting sand
    So many wayward pleasures lay in store for me
    Yesterday the moon was blue
    And never saw the waste and emptiness beyond
    The time has come for me to pay for yesterday
    when I was young"    .

    avatar

    13.10.2013. (12:22)    -   -   -   -  

  • Loch.

    dobro je. ima ga (cijelog) na jubitou.
    čim sunce zađe klikam play.

    avatar

    13.10.2013. (16:11)    -   -   -   -  

  • Ama Gi

    @Wall, doista, kada bismo mogli zanemariti jučer i sutra, sadašnjost bi bila jedna i jedina, a samim time i vječna... Mnogi su pisali o tome, na različite i slične načine (o vječnom vraćanju istog, o vremenu koje se ponavlja, npr.), no ono što mi osobno prvo pada na pamet jest jedna divna sintagma, naslov Borgesove pjesme - Nostalgija za sadašnjošću. Mislim da tek u trenucima kada smo nostalgični za sadašnjošću - dakle, još u vrijeme dok ti trenuci traju (paradoksalno, baš zato jer znamo da će nužno jednom proći, postati prošlost), možemo reći da smo istinski sretni. Nažalost, ima malo baš takvih trenutaka/situacija/događaja, no većina nas ih je, mislim, barem sporadično doživjela (pa i sama jesam, srećom :)

    @Loch, nisam sigurna da je cijeli na YouTube, ali ako ti dođe pod ruke, svakako pogledaj - svidjet će ti se, znam! :)

    avatar

    13.10.2013. (22:01)    -   -   -   -  

  • with teeth

    Ne želim igrati, ne želim plesati.

    avatar

    14.10.2013. (18:39)    -   -   -   -  

  • Annaboni

    Ne znam film ni likove, ali tekst me zaintrigirao upravo zbog ove tzv. nostalgije za sadašnjašnjošću.

    PS: hvala ti na temeljitom komentaru

    avatar

    19.10.2013. (15:51)    -   -   -   -  

  • Ama Gi

    @with teeth - ni ja :)

    @Annaboni - film u prvom redu govori o nostalgiji u klasičnom smislu (za prošlošću), a nostalgija za sadašnjošću je Borgesova sintagma koje sam se sjetila potaknuta komentarima i razmišljanjima o potrebi usidrenja u danas... Jer iako se to u potpunosti ne može, doista postoje trenuci kod kojih čak i u vrijeme kada se događaju osjećamo neku vrstu nostalgije za njima (iako nostalgija po definiciji zahtijeva vremenski odmah od objekta za kojim se čežne, žali, žudi...)
    P.S. sa zadovoljstvom :)

    avatar

    19.10.2013. (22:19)    -   -   -   -  

  • Neverin

    nit će da imaš pravo, ulazim u tridesete mada ne želim postati realan onako kako nam društvo nameče da realno prihvatimo ovaj realni svijet kao jedino što je moguće. Vrijeme jest linearno shvaćeno makar je u biti samo spirala.

    avatar

    20.10.2013. (16:19)    -   -   -   -  

  • Ama Gi

    @Neverine - pazi se, tridesete nisu za igru (govorim iz svježeg iskustva) ;)

    avatar

    21.10.2013. (09:53)    -   -   -   -  

  • Neverin

    možda je ovo glupo, ali imam osjećaj da su bolje od dvadesetih, barem su malo racionalnije, osjećam se mudrije :)

    avatar

    21.10.2013. (12:17)    -   -   -   -  

  • blogdogg

    http://youtu.be/eOb746_PzHs

    avatar

    24.10.2013. (12:37)    -   -   -   -  

  • sarahB.

    Lijepa preporuka.
    Kad promisliš, lijepo je imati jučer i lijepo je imati sutra, sutra ujutro.
    Ne može se svatko time dičiti.

    avatar

    20.11.2013. (08:48)    -   -   -   -  

  • Ama Gi

    @neverin - ne znam jesu li mudrije, racionalnije (ne znam čak ni je li to dvoje isto :), no po mnogo toga jesu bolje, slažem se.

    @blogdogg - da, Weltschmerz je univerzalna kategorija.

    @sarahB - lijepo je, slažem se, u nekom čudnom, pomaknutom smislu - kada se uspijemo očistiti od povijesti, emocija, od onih dijelova sebe koji su prošli.

    avatar

    22.11.2013. (09:35)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...