Komentari

ono-sto-dijelim.blog.hr

Dodaj komentar (6)

Marketing

  • Ema

    Ono lose u sebi ja promatram opet ocima vjere. To znaci vidjeti u sebi ono lose, cak htjeti vidjeti i moliti za spoznaju istog, ali ne kako bi se mirila s tim sto otkrijem, nego kako bih nastojala oslobadjati se tog loseg. Ali bez ocajanja, bez zgrazanja, i ne sama...nego s Njim, koji nije silovit ni ljutit, nestrpljiv niti me sudi. Kaze sv Franjo Saleski STO SE CUDIS STO JE SLABOST SLABA?
    Tko se zgraza nad sobom ocito se nije bas upoznao, mislio je o sebi nesto sto nije. Sve je to proces, od zgrazanja, preko prihvacanja da nesto jest, pa do molitve da Bog mijenja i vlastitog nastojanja.
    Gorcina i neoprost npr. Kad sam ih vidjela u sebi vezano za jednu osobu, poceo je proces. Prvo sam odbijala oprostiti jer je to bila jedina kazna. Zatim sam u sebi osjetila da to nije ono sto Isus zeli, ta on nije tako zivio. Zatim sam oprostu rekla DA. Godnu ipo sam ispovjedala gorcinu i neoprost. Iskusavala u susretu s tom osobom svoje osjecaje. Zatim sam osjetila kako gorcina nestaje. A onda se dogodilo i vise od ocekivanog: zeljela sam da i Bog toj osobi ne uzme za zlo sto mi je ucinila. I molila sam ga za nju.
    Gorcina je davno prosla, molitva jos traje, a ja sam tako mirna...
    Eto zato nije dobro nesto u sebi vidjet i prihvatit to bez zelje da se mijenjamo...jer ta promjena u nama oslobadja. U srcu na. mjesto tame dolazi svjetlo...ali. bez Boga niti bih imala zelju ni razlog da se mijenjam.

    avatar

    08.10.2013. (11:40)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Ružice moja;
    danima te pročitam i odjurim.. krivo mi je da ti ne odgovaram, no ne mogu površno... stalno postavljaš teška pitanja...

    da li je moguće pomiriti se u sebi?
    Ne znam, možda je najpošteniji odgovor-donekle..
    ponekad nam se čini da je moguće i tad osjećamo taj mir i pomirenost sa onim što i kakvi smo, a već sutradan nam se čini da nam lađe tonu i da nikad, nikad nećemo ponovo vidjeti sunce.
    Uopće ne znam zašto je to u stvari tako,ni sama sa sobom se ne mogu zbrojiti, a kamoli dati kakve naputke za djelovanje.

    Možda je tajna u tome da prihvatimo da ćemo ,možda,pokleknuti kad nam se skupi gorčine /problema... i da se ne korimo zbog toga. Trebali bismo prihvatiti das smo i slabi i jaki. Glupo je odricati se dijela svoje prirode zbog predrasuda koje njegujemo (da moramo biti jaki, dobri, nositi se sa svijetom tako da nikom ne smetamo i slično..)
    Umijesto da se pitaš, kada ću konačno i hoću li uopće naći svoj mir, možda bi trebala preformulirati pitanje u konstataciju da si iz djevojke postala ženom i da nema ničeg prirodnijeg nego biti uzdrmana tom velikom promjenom. Što ona za tebe znači? Kakvo ispunjenje ti nosi? Koje su blagodati toga?

    Uistinu sada mislim da su sva nemila događanja u mom životu, upoznata si sa dobrim dijelom njih, mene učinila onim što jesam, obogatila me i ,osim što sam ponosna kako sam očvrsnula i postala pametnija, tako znam (intelektom) da će me i svako slijedeće loše i teško iskustvo obogatiti -upravo zato jer će me lomiti (....sigurno će ga biti ), al nemoj misliti da mu se veselim. To je jednostavno-Život, nema druge.

    avatar

    08.10.2013. (17:43)    -   -   -   -  

  • Roselina

    Ema, Lili... ne znam što bih vam odgovorila. Mogu vas samo zagrliti bez ijedne riječi...

    avatar

    10.10.2013. (08:50)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    svejedno (ne brini za odgovaranje...), mislim na tebe, drži se! Nadam se da ću u subotu uspjeti do bloga, sutra neću stići....puno pusa!!!! :))

    avatar

    10.10.2013. (20:31)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Draga, nadam se da si dobro!!!!!!!

    Mislim na tebe. :))

    avatar

    14.10.2013. (19:56)    -   -   -   -  

  • Roselina

    Lili draga, dobro sam, ne sjajno ali dobro, i mislim i ja na tebe, :))

    avatar

    15.10.2013. (09:38)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...