Ne bih rekla da je to sažaljenje, tragičnost, odvojenost...naprosto ljudi se ne snalaze s nepoznatim. Kad upoznaju osobu s tjelesnim nedostatkom, sasvim zaborave da ona ima bilo kakav "nedostatak"....Otkrivaju nju iznutra kakva jest, i to vanjsko postaje nevidljivo. Ja se uvijek nekako iznenadim kad spomeneš da ne možeš sama pomaknuti naočale s očiju, jer kao da to zaboravim... Činjenica jest da bih ja voljela da ti hodaš, da trčiš i da činiš sve ono što nisi u mogućnosti, ali isto tako znam da to ne treba biti razlog za nesreću, kao što ni zdrave ruke i noge nisu garancija sreće.,.sve je stvar svjesnosti i udisanja....a kod tebe sam vidjela mnogo udisanja života, možda pojačanog baš zbog tjelesnih ograničenja...Mi naoko zdravi, zdraviji, prolazimo i ne zastajemo na tim svojim nogama, i ne čujemo niti vidimo bilo što izvan onog gdje trčimo...Ti si ona koja me uči da noge treba pomalo onemogućiti, da im treba zaustaviti hod kako u trci ne bi promakao život. Ti me tome učiš, i Isus me tome uči.
Hvala ti ljepoto, što hodaš ne hodajući. Budi sretna samom sobom, jer nalaziš svaki tračak življenja i proživljavaš ga u punini.,. Ne dopusti da ti nutarnje nezadovoljstvo samom sobom koje se pojavljuje, ostanu dugo kao tamni oblaci na tvom nebu...rastjeraj ih ljubeći sebe kao što ljubiš život izvan sebe, u stablu, u ptici, u mjesecu, u dašku vjetra, u promatranju tople ljetne noći. Pusa.
24.08.2013. (20:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ema, draga moja. Jako me je glava jučer boljela, ni sad još nisam dobro, pa ću ti odgovoriti na komentar kad budem bolje. Samo da te poljubim najtoplije, :-*
25.08.2013. (11:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Shvaćam sve što si mi napisala, sve o tome kako razlike između zdrave i onesposobljene osobe nestaju kad se zagleda u prosječnu nutrinu oštećene osobe... ali Ema, morala bi shvatiti da ne misle svi kao ti. Ti ne pripadaš većini već možda nekoj sredini. Jer iz mog iskustva s ljudima iz moje okoline, ja sam za dosta njih jedna "čudna" osoba, iako hvala Bogu ima i iznimaka, onih koji su jednostavno postali opušteni spram moje različitosti onog trenutka kad sam im se nasmiješila i ležerno započela neki krajnje jednostavan razgovor. Ti si jedna od njih, jer uopće ne smatraš kako je moje tijelo živuća tragedija, već je jednostavno moje iskustvo, nešto što postoji i što je mene zahvatilo a što me uopće ne spriječava da Osjećam, Mirišem, Gledam, Primjećujem s punom Pažnjom. I zbog toga te volim.
26.08.2013. (14:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Znas za onog mog malog prijatelja kojeg sam dva puta imala srecu vidjet uzivo, a djecak je s cerebralnom paralizom? On je kod Marije vidio ukocenost i zbunjenost i znas sto je ucinio? Prisao joj je prvi i zapoceo razgovor.To je Mariju totalno opustilo i vise nije vidjela nikakvu razlicitost medju njima dvoje.Prisao je, ko mali mudrac...
27.08.2013. (12:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjećam se tog dječaka, i vidiš, on je učinio ono najpotrebnije. Otvorio se, prišao, pokazao dio sebe koji je identičan Mariji, pokazao da je dijete kao i ona... a Mare je to odmah prihvatila. Znam, i na invalidima je puno toga... da prvo sami sebe opuste i ne tretiraju sami sebe kao ne-ljude...
28.08.2013. (09:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ema
Ne bih rekla da je to sažaljenje, tragičnost, odvojenost...naprosto ljudi se ne snalaze s nepoznatim. Kad upoznaju osobu s tjelesnim nedostatkom, sasvim zaborave da ona ima bilo kakav "nedostatak"....Otkrivaju nju iznutra kakva jest, i to vanjsko postaje nevidljivo. Ja se uvijek nekako iznenadim kad spomeneš da ne možeš sama pomaknuti naočale s očiju, jer kao da to zaboravim...
Činjenica jest da bih ja voljela da ti hodaš, da trčiš i da činiš sve ono što nisi u mogućnosti, ali isto tako znam da to ne treba biti razlog za nesreću, kao što ni zdrave ruke i noge nisu garancija sreće.,.sve je stvar svjesnosti i udisanja....a kod tebe sam vidjela mnogo udisanja života, možda pojačanog baš zbog tjelesnih ograničenja...Mi naoko zdravi, zdraviji, prolazimo i ne zastajemo na tim svojim nogama, i ne čujemo niti vidimo bilo što izvan onog gdje trčimo...Ti si ona koja me uči da noge treba pomalo onemogućiti, da im treba zaustaviti hod kako u trci ne bi promakao život.
Ti me tome učiš, i Isus me tome uči.
Hvala ti ljepoto, što hodaš ne hodajući. Budi sretna samom sobom, jer nalaziš svaki tračak življenja i proživljavaš ga u punini.,.
Ne dopusti da ti nutarnje nezadovoljstvo samom sobom koje se pojavljuje, ostanu dugo kao tamni oblaci na tvom nebu...rastjeraj ih ljubeći sebe kao što ljubiš život izvan sebe, u stablu, u ptici, u mjesecu, u dašku vjetra, u promatranju tople ljetne noći. Pusa.
24.08.2013. (20:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Roselina
Ema, draga moja.
Jako me je glava jučer boljela, ni sad još nisam dobro, pa ću ti odgovoriti
na komentar kad budem bolje. Samo da te poljubim najtoplije, :-*
25.08.2013. (11:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Roselina
Evo me, stigla tvoja "sila nečista", :)))
Shvaćam sve što si mi napisala, sve o tome kako razlike između zdrave
i onesposobljene osobe nestaju kad se zagleda u prosječnu nutrinu oštećene
osobe... ali Ema, morala bi shvatiti da ne misle svi kao ti. Ti ne pripadaš većini
već možda nekoj sredini. Jer iz mog iskustva s ljudima iz moje okoline, ja sam
za dosta njih jedna "čudna" osoba, iako hvala Bogu ima i iznimaka, onih koji
su jednostavno postali opušteni spram moje različitosti onog trenutka kad sam
im se nasmiješila i ležerno započela neki krajnje jednostavan razgovor.
Ti si jedna od njih, jer uopće ne smatraš kako je moje tijelo živuća tragedija,
već je jednostavno moje iskustvo, nešto što postoji i što je mene zahvatilo
a što me uopće ne spriječava da Osjećam, Mirišem, Gledam, Primjećujem s
punom Pažnjom.
I zbog toga te volim.
26.08.2013. (14:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ema
Znas za onog mog malog prijatelja kojeg sam dva puta imala srecu vidjet uzivo, a djecak je s cerebralnom paralizom? On je kod Marije vidio ukocenost i zbunjenost i znas sto je ucinio? Prisao joj je prvi i zapoceo razgovor.To je Mariju totalno opustilo i vise nije vidjela nikakvu razlicitost medju njima dvoje.Prisao je, ko mali mudrac...
27.08.2013. (12:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Roselina
Sjećam se tog dječaka, i vidiš, on je učinio ono najpotrebnije. Otvorio se,
prišao, pokazao dio sebe koji je identičan Mariji, pokazao da je dijete kao
i ona... a Mare je to odmah prihvatila.
Znam, i na invalidima je puno toga... da prvo sami sebe opuste i ne tretiraju
sami sebe kao ne-ljude...
28.08.2013. (09:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...