Očito voli publicitet od tihog umiranja , do hiperprodukcije nikova... Osobno , ne " ljubim " te promjene na blogu jer imam neugodna iskustva : kako da svakim novim nikom mijenja vlastiti ego tražeći prihvaćanje....
24.07.2013. (07:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Potcrtavam sljedeće, nije moglo biti bolje rečeno nego što jest:
"u kojima je virtualno već samo jedan od oblika realnog, i na kraju još i najrealniji, potpuno je promašeno građanski identitet tretirati pravijim identitetom od nicka. "
"ne interesira me ime i prezime iza nicka, interesira me nick iza imena i prezimena. Kada mi se netko predstavi ''ja sam taj i taj'', zapitam se: aha, a koji bi on nick na webu mogao biti, i što bi mogao kao nick govoriti."
A njegova pjesma.... pjesma je predivna. Novi Đuro Jakšić....
Pjesnik nam je, zahvaljujući tebi, uljepšao današnji dan! Morski povjetarac, šalica fine kave, pogled na pučinu i predivna pjesma nepoznatog (nickasto poznatog) pjesnika!
24.07.2013. (09:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ne poznam originalnijeg pjesnika, a ko je u stvarnome životu...nebitno. ime nam daju prilikom rođenja. tek kasnije dobijemo identitet. ili ne. ovisi što uradimo sa sobom. može biti vozač tramvaja, profesor fizike, beskućnik, otac četvoro djece. sve je to sporedno u odnosu na lik kojeg je izgradio i na njegovo/svoje djelo - poeziju.
ne mora se ni potpisati pod pjesmu, ona ga svejedno raskrinka, gdje god je napisao. i koji god nick stavio, asocijacija je - sven. ne pati on za pljeskom nego za ulogom.
i baš bi volila da se vrati.
24.07.2013. (10:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ovo me nekako podsjetilo na onu Magritovu "Ceci n'est pas une pipe" . Stojim iza toga da se stoji imenom i prezimenom ako pišeš stavove koji se tiču javne stvari.
Stajanjem iza imena daje argumentima još jednu vjerodostojnost jer to znači da unatoč neprilikama koje mogu nastati u vezi objavljivanja svojega mišljenja ti vjeruješ u to što govoriš. Imati uvijek nove nickove me podsjeća na bacanje kamenja u prozor i sakrivanja ruke.
Glede poezije (koja doduše more biti i kritika društva) ako veličaš dijelo, onda shvaćam da će svima biti bitnije tko ga je napisao i ovdje autor dolazi u sukob interesa sa vlastitim čedom, a to čedo nakon porođajnih muka mora postati neovisno od autora. Zato jer Solon, nakon što je atenjanima dao zakon, otplovio ća iz grada. Grad je bio premali za oboje.
Uvijek bi ga tražili da im kaže interptretaciju i pravo značenje svake klauzule. Zato mi se sviđa kada su književni natječaji u kojima pisci šalju radove sa kuvertom u kojem stoji samo šifra. Tako žiri neće biti isprovociran značenjem imena autora nego će se usredotočiti na djelo, pogotovo u našoj maloj bari gdje se krokodili svi međusobno poznaju, vole ili mrze, što utječe na konačnu odluku.
Zamisli da znamo životne priče troje svećenika koji su u biti napisali Stari Zavjet. Paleografičari su im nadjenuli imena Jahve, Elohim i Adonaj, po načinima na kojeg oslovljavaju Boga. Vjerujem da je lakše povjerovati u starozavjetnu pričicu nego da znamo detalje o tri židvska svećenika, povratnika iz Babilonskog egzodusa. Ovako je lakše zabrijat da se radi o božjoj riječi na papirusu...
24.07.2013. (10:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ime i prezime je što se tiče virtuale, a bome i stvaralaštva, precijenjeno. Niti daje dodatnu težinu, niti išta predstavlja osim što možda udovoljava znatiželji onih koji ni sami ne znaju zašto im je to točno bitno osim utaživanja gladi za žutilom u ama baš svakoj sferi života.
Kao netko tko je nonšalantno pristupio otkrivanju "pravog" identiteta još od samog početka bloganja i netko tko je na nekim drugim mjestima isprobao mogućnosti više nickova, ne smatram ime i prezime relevantnom činjenicom koja bogznašto govori o onome o čemu na određenom mediju pišem. Pogotovo ako se to pisanje razlikuje ili ako se njime igram.
Iako, u tvom postu je riječ o nečem drugom, prepoznatljivom rukopisu pod raznim nickovima. Mene jednako fasciniraju i heteronimi. Čudi me da ljudi koji se bave pisanjem i to pjesnici, tako usko gledaju na stvar. Kao da im je ime i prezime pravi potpis. Zapravo bi to trebao biti njihov rukopis ili rukopisi. Priznajem, nisam ni ja potpuno lišena tipične ljudske (ili bapske :D) znatiželje; kad netko jako skriva građanski identitet, zna me kopkati tko je ta osoba i piše li pod svojim imenom i prezimenom možda neke druge stvari, ali opet, to je više zanimanje u toj domeni rukopisa nego zanimanje za njenu "pravu" osobu.
24.07.2013. (11:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kako slatko konspirativno :-)... Autor s mogućnošću biranja/traženja konzumenata svojih djela :-)... Je li to uopće dosad zabilježeno u povijesti? It iz aaj, Leklerh, aj šel sej dhis onli vans!
24.07.2013. (17:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ANNABONI - O, ne, ne bih tako rekao. Svat ima složen odnos s publicitetom. Nije isposnik ni pustinjak od uvjerenja - ide on za publicitetom, i to neskriveno, pričajući na sva usta o tome - ali ide do određene mjere, ili točnije: na određeni način. Kada je prvi puta obitavao na blog.hr (nekih godinu dana: proljeće '11 - proljeće '12) stvorio je dosta interesa, bio čitan, postao prepoznatljiv, generirao nekakav publicitet za sebe, odnosno svoje pjesme. Tada najednom nestaje... a nestankom čini štetu vlastitom publicitetu. Nitko ne zna gdje je ni što je, nije se objašnjavao. Što iz toga zaključujemo? Kanda da mu publicitet nije prioritet. Izranja nedugo zatim opet kao SAE, ali na blogspotu, gdje nastavlja s urednim objavljivanjem, no prvo potpuno bez publike, potom s nas (ako se još uvijek dobro sjećam) okruglo dvoje: ovdje nazočnom Knjižnom Bubom i mojom malenkošću. Blogspot nije dugo trajao, no jednog jutra osvanjuje na - fejsu. I dalje kao SAE. E, a tim je pak prvotnim pojavljivanjem na fejsu - nakupio baš dosta publiciteta. Infantilan je običan mjeriti broj frendsa - ali spomenut ću da se radilo o popriličnom broju za jedan pseudonim, troznamenkaste cifre neke, a k tome ti frendsi sve same (kako bi se sam izrazio) ''institucije'' - i tu postupno okuplja oko sebe sve veće društvance stalnih, svakodnevnih, da ne kažem svakosatnih komentatora, među kojima se stvara stanovita vrsta magije - ali samo dok je on tu, kao vezivno sredstvo. Zato ga i jesam u prenesenom komentaru nazvao ringmasterom i okupljačem. Recimo da si je na fejsu stvarao situaciju (društvene) zapaženosti koja transcendira blog kontekst. Najbolje što je mogao učiniti za SAE-ovski publicitet bilo je ostati tamo. Pa je li ostao? Ma jok, ispario preko noći bez najave, bilo je to u rujnu. Jesen i zimu je opet na blog.hr (kao karlo trocki, pa svenadamewin, pa dedek kajbumščak, pa swenadamevin) - i opet je nešto oko sebe okupio, okupio, a onda i opet: isparuje, početkom travnja (evo do danas, odnosno do nedavnog ovog izranjanja nakratko na fejsu kao Oto). I samo ovo svježe opažanje: unatrag tih par mjeseci otkako ga nigdje nije bilo - puno je manje bio prisutan u drugima, daleko manje se o njemu govorilo, manje ga se čitalo itd. nego dok je iz dana u dan objavljivao. U rezimeu: ne možemo, ne, te navade ''tihog umiranja'' i ''hiperprodukcije nickova'' podvesti pod potrebu za generiranjem publiciteta, u nekom marketinškom smislu. Mada se time obavija s ponešto zgodne misterije, koja je plodna za stvaranje mita i legende, u ukupnom saldu on tako svom publicitetu čini štetu, a ne korist. Kontinuitetom u potpisu i u bivanju aktivnim pribavio bi si i njega i prepoznatljivosti među potencijalnim čitateljima nemjerljivo više. Nema stoga ni puno smisla u ovome što na općenitoj razini ne ljubiš praksu mijenjanja nickova (uslijed nekih osobnih neugodnih iskustava) - s obzirom da se može raditi o različitim specifičnim motivacijama. Razlog iz kojeg je osoba A ne mora predstavljati razlog iz kojeg osoba B. Sven mijenjanjem nickova sigurno ne ''mijenja vlastiti ego tražeći prihvaćanje''. Puno sam već s njim posla imao tijekom dvije godine i mogu posvjedočiti: definitivno nije u potrazi za odobravanjem prihvaćanjem, pa ni - općenitije - osobnim zbližavanjem. Uopće: tu postoji samo kao SAE, dok privatna osoba iza možda (valjda) i postoji, ali je ''hidden from timeline''. Ne trebaju mu na netu braća i sestre koji će ga prihvatiti, kojima će pripadati (zato mu i biva lako odvojiti se, nestati, ispariti); njemu treba - publika. Ali opet: ne ni publika kao masovniji aplaudatoski auditorij. Voli, doduše, da se povremeno naslađuje performansima napuštanja, dok žene plaču za nestalim, da ga potom orbiteri pronalaze, da ih prosijava i okuplja - ali kako je fantastično formulirala Primakka: ''ne pati on za pljeskom nego za ulogom''. Smisao mijenjanja nickova, kao i autorove građanske anonimnosti uopće, je kod Svena - kao što i sam podvlači u ovom drugom flashbacku - u tome da ime autora utone iza pjesme. Namjerno nisam rekao: sâmo autorstvo. Ne, ono ne treba utonuti, već jedino, dakle, ime. I opet je tu Primakka odlično reagirala - ''ne mora se ni potpisati pod pjesmu, ona ga svejedno raskrinka, gdje god je napisao'' - a također i Miss: autorski potpis ne treba tražiti u (pravom ili lažnom) imenu pod kojim se piše, već u rukopisu samom. Sven nickove mijenja motiviran onim starim geslom: zato jer mu se može. Jer mu nomen nije nužda u profiliranju autorstva; ono živi i bez oznake nekim imenom, mimo imena, onkraj imena, a priori imenu; te da bi upravo to naglasio: kako je sama supstanca posve dovoljna.
25.07.2013. (13:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero, dozvoli kao prvo da ti spočitam kako si ovaj post objavio malo nepromišljeno jer pokazavši prstom u "right direction", izložio i sebe (iza čega stojiš), ali i druge koji su mu frendovi, a većina ih je sa blog ha era. vjerovatno je sae baš radi toga, već danas izbrisao profil ili ga je zaštitio od neželjene publike koja bi tim putem mogla doći do pravih identiteta tebe i još nekih blogera. što se mene tiče, ja to ne bih zloupotrijebio ni u najvećem žaru borbe i što se toga tiče-poštujem nick i pravo na skriveni identitet. lagao bih sad da kažem da nisam išao vidit profil staroga fantoma i mogu reći da se onaj slavonski mladac odlično držao u cijelonoćnom prepucavanju sa vama dvojicom. ono zbog čega mislim da će stari svoj genijalni plan iskompromitirati su te vječite frke koje često iz dosade običava zakuhavat oko sebe. nadalje, nije mi jasno jedno-odnosno-sae je sasvim slobodan furat svoj fb/bložni performance kako god želi, ali on ne poštuje tuđe pravo na skriveni identitet pa je tako nebrojeno puta na blog hr-u blogere nazivao njihovim pravim imenima mimo njihove volje. zašto bi netko poštovao njegov slalom kroz nickove ako je on prvi koji se svim silama trudi otkriti tuđe identitete? mislim da je sae u svojoj zaigranosti zalutao u labirint iz kojeg niti želi, a niti zna izaći...jer kad igraš fantoma u operi-igraš ga do kraja no matter what.
25.07.2013. (13:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
DOGG - Djelomično si u pravu. U tome, naime, da sam doista, objavljujući ovaj post, učinio nepromišljenost. Pisao sam to i objavio istog dana, iste večeri, iste noći kad se polemika zbivala na izvornoj lokaciji; ''u žaru borbe'' zaboravih provjeriti razinu privatnosti predmetnih objava kod Ota. Ostala mi je od starih dana navika da SAE-ovi statusi ne bivaju public, k tome niti prvi sad Otov nije bio (već samo za ''friends'') i meni se to protegnulo u podsvjesno podrazumijevanje - ni sanjao nisam da mu odmah sljedeći (jer radilo se o odmah sljedećem) hoće biti postavljen kao public; nisam išao za tim. No, ne utvaraj si ovo što ti govorim kao opravdavanje neko, niti da imaš pravo ''spočitnuti''. Što to? Nemam se što opravdavati ni ispričavati. Da, izložio sam... ali sebe. Jedino sebe. Jebiga sad, šta je tu je, nisam tražen u sedam država... 'ko je vidio, vidio je - nazad nema. Ako tko naginje žutoj boji, nek' uživa sa žutim o meni. No, to je moja briga, a ovo da sam izložio još nekoga naprosto ne stoji. Bilo je tamo 15-ak ljudi svega, od čega manjina, a ne većina, s blog.hr - a k tome se kod te manjine radilo o onima koji ionako svoj građanski identitet već odavno ne kriju. Osim ako ja ne znam za nekoga još tamo da je također bloger. No, ako to ne saznah ja s Otovog profila - nisu onda s Otovog profila saznali ni (ne)slučajni namjernici, tako da se čak ni za eventualne neke koji još uvijek ne odaju identitet ne bi moglo ustvrditi da sam ih izložio. Za otkriti nečiji ''pravi identitet'' što se krije iza nicka nije dovoljno pročitati nečije ime - potrebno je i moći ga povezati s pripadajućim nickom. Izuzev mog slučaja, nikoga na Otovom profilu nije bilo moguće asocirati s ikakvim blogerskim nickom. Bila su to samo imena, ne veze ime-nick. Što se pak tiče same rasprave, ostali učesnici mimo mene nisu bloghaerovci, samo su pjesnici, i to pjesnici koji se naročito diče stajanjem iza svog imena. A drugih rasprava, niti ikakvih zbivanja, nije bilo. Tako da ti je prijedlog po kojem sam još koga izložio, i da je to za spočitnuti mi - pucanj u prazno. A ni spekuliranjem o Otovom brisanju profila nisi bolje gađao. Za zaštititi identitete od neželjene publike nije morao ugasiti profil, postojala su daleko manje drakonska rješenja, jednako efikasna. Slučajno znam i mrvu više od tebe o razlozima zbog kojih se mogao na brisanje odlučiti. O Svenovom navodnom ''nepoštivanju tuđeg prava na skriveni identitet'' prvi put čujem. Ne znam, možda mi je promaklo. Ne znam, možda je i njemu se omaklo negdje, moguće valjda, ne bih se usudio biti decidiran, ne pamtim mu svaku riječ. Ali da je ''nebrojeno puta na blog hr-u blogere nazivao njihovim pravim imenima mimo njihove volje''? Nebrojeno, Dogg? Što - kao pravilo, a ne iznimka? Zbilja? S obzirom da se ja, koji sam ga baš pratio, nijednog slučaja ne mogu dosjetiti - niti sam sâm ikada kod Svena doznao taj tip informacije o nekome - sva je prilika kako bih tu već smio biti decidiran: da se radi o samo sljedećoj u nizu stvari koje si karakteristično bubnuo pa ostao živ.
25.07.2013. (16:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dobru pancirku si navuko pero. ipak, čudi me da prvi put čuješ za tu saetovu strast...no pustit ćemo sad to jer bi sljedeći korak, pretpostavljam, bio moje nabrajanje primjera ,a to bi dovelo do poremećaja malo žešćih pa ću,poučen iskustvom, preskočit taj osinjak. ja sam među prvima lobirao da sae uđe u čitanke i to mišljenje dijelim i danas. mislim da u njegovom performanceu s identitetom ima još nečega što u svom postu nisi spomenuo, a to se tiče njegove intime-netko iz njegove najuže okoline je ili osjetljiv na njegovu slavu ili ljubomoran i posesivan. sae kao izrazito intuitivno i osjetilno biće žonglira između svih tih osjećaja sputan često da ga veže mjesto...i sam je često aludirao na tako nešto kada bi ga razapinjali zbog nestanaka i ja mu želim vjerovati. ja mislim da jedino ti znaš ko je on ustvari i tu glumiš briljantnog Tošu.
btw, kad mi TI kažeš da sam djelomično u pravu, to je bolje nego dobit Gorana za sonet!
25.07.2013. (17:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
LQ - hm, ne zvučiš kao ti... zvučiš normalno, pristojno... jesi to hakirana? ;) PRIMAKKA & MISS - vas dvije sam nahvalio već u odgovoru Annaboni, bit će vam dosta toga za danas, da mi se ne umislite ;) (sve ste shvatile, sve rekle) živio odsutni monarh Oto - njušku dolje, DOGG, i rep pod noge! SAMOHRANA - vidiš ti to, mnoge presedane i reforme ovaj monarh uvodi :) MARIONETTA - eno ti Čiča Miče... zadovoljna napokon? :P DOGG - znam tko je, da... evo odat ću i tebi, parafrazirajući Rimbauda: SAE, to je netko drugi!
25.07.2013. (19:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEVERIN - Što te podsjetilo na Magritteovu ne-lulu? Zbunjuje činjenica da si se neposredno nadovezao rečenicom o stajanju imenom i prezimenom iza stavova o javnim poslima, čime si formirao duet rečenica u zasebnom, izdvojenom pasusu. Iz čega bi se dalo zaključiti da te to nekako asociralo na Magrittea? Ali u tome ne vidim smisla. Nešto drugo bi zato bilo suvislo kao asocijacija. The map is not the territory.Ovo nije lula, kaže nam Magritte naslikavši lulu. Nije lula, da... nije lula (''teritorij'') već prikaz lule (''mapa''). Ono što ti se tu moglo asocirati je ovaj dio iz linka na ''hiperrealna vremena'', tj. na post ''Simuliranje simulacije'', koji znam da si čitao. Evo ti još jedan na temu, koji si isto čitao: Imagologija. Tamo se kaže: ''Simulacija prethodi zbilji: prije nego što saznamo kakav je stvarno rat u Iraku, mi ga već imamo u glavi onakvog kakav je 24x7 na CNN-u, medijski posredovanog, estetiziranog, pretvorenog u spektakl, reality show. To je bilo prvi puta u povijesti da smo iz vlastitih dnevnih boravaka mogli pratiti prijenos uživo s bojnog polja: projektili, tenkovi, nosači aviona and all that.'' Baudrillard i njegova teorija simulakruma, kojom obrće Borgesovu parabolu o kartografima što su izradili 1:1 savršenu mapu teritorija Carstva (no je vremenom istrunula, propala): ''Današnja apstrakcija nije ona mape, dvojnika, ogledala Carstva. Simulacija nije više kopija teritorija, kao referencijalnog entiteta ili supstance. Ona je generiranje modela realnog bez izvornika ili realnosti: hiperrealnog. Teritorij više ne prethodi mapi, niti ju nadživljava. Mapa je, dakle, ta koja prethodi teritoriju - precesija simulakruma - mapa je ta koja ugrožava teritorij i kad bismo danas prepričavali priču, dronjci teritorija bi polako trunuli uzduž i poprijeko mape. Stvarnost, a ne mapa, još opstaje samo u tragovima, u pustinjama koje više nisu one Carstva, nego naše vlastite. Pustinja stvarnog samog.'' Pustinja stvarnog, to znači: ono što danas zovemo ''stvarnim svijetom'', ''stvarnim životom'' ili možda ''pravim imenima'' postalo je strahovito nestvarno, onestvareno, opustošeno; taj je ''teritorij'' zamućen u svojoj ''stvarnosnosti'', gubi se u slojevima i mrežama simulakruma. Mislim da se sad razumijemo. Određeni dijelovi mog posta - ovi baš koje je i Lion Queen izdvojila - o tome govore, tu smjeraju. A tebi se, bit će, Magritte - kako sam kažeš: ''nekako'' - povezao u svijesti otuda što je tema ne-lule upravo ekspliciranje te diferencijacije ''mape'' i ''teritorija'' - prikaza od takozvane stvarnosti - diferencijacije koja stoji u bazi osvještavanja fenomena hiperrealnosti.
25.07.2013. (21:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
O čemu si još komentirao? Da ti se ''sviđa kada su književni natječaji u kojima pisci šalju radove sa kuvertom u kojem stoji samo šifra. Tako žiri neće biti isprovociran značenjem imena autora nego će se usredotočiti na djelo, pogotovo u našoj maloj bari gdje se krokodili svi međusobno poznaju, vole ili mrze, što utječe na konačnu odluku.'' A ja ću ti se (tuži me) i opet linkati samo: Fetiš pečata. ''U srednjoj školi mi je zemljopis predavao vrlo živopisan ostarjeli profa - zvali smo ga 'Stari Mile‘- kojeg je upadljivo bilo pregazilo vrijeme, pa je to onda kompenzirao glumljenjem strogoće. Uglavnom, 'provjere znanja' su se sastojale od bjesomučnog ispisivanja plahti teksta - o bilo čemu, samo da bude što više - koje Mile nikada nije čitao. Ocjenjivao ih je, ako ćete znati na što mislim - 'odoka', malo zavirivši u ocjene iz ostalih predmeta. Jednom prilikom je donio tzv. 'ispravljene' testove, čitao naglas ocjene i upisivao ih u imenik. Kad je došao do posljednjeg, drekne: 'Čiji je ovaj nepotpisani?!' Javio se jedan dečko - nećete ga vi znati, ali kod nas su ga svi znali kao Lošeg Đaka - i prijavio: 'Moj.' A Stari Mile će na to: 'E onda nije čet'ri! Onda je dva!' U kino-hitu Gospodar prstenova, nakon što se Boromir - vođa i predstavnik rase ''ljudi'' - nezajažljivo polakomi za Prstenom, ''Strider'' iznese razloge zašto smatra da Prsten ne treba upotrijebiti nego ga uništiti. Boromir, ljut, zajedljivo kontrira: ''A tko to govori? Običan graničar?'' Na što se javlja Legolas, ''vilenjak'', i svečano objavljuje: A, ne! Nije to običan graničar... to je, pazi sad, Aragorn - izdanak stare kraljevske loze - čistokrvan potomak samog Isildura (koji je onomad odsjekao Sauronov prst skupa s Prstenom)! Nastade muk. Boromir složi facu kao da govori: Ah, pardon, ispričavam se, nisam znao, sad je to već nešto sasvim drugo, sad tek vidim da Striderovi... pardon, Aragornovi argumenti koji su do maločas bili krivi, ipak imaju pravo - i ja ću ga rado poslušati. Treba kleknuti. Na zapovijed, kralju moj! Porijeklo rečenog kao kriterij istinitosti. Ne govori stvar po sebi (argumentum ad rem), nego je tek činjenica TKO govori (argumentum ad hominem) - da li pješak dvonožan običan ili možda kralj na konju - odlučujuća koliko izgovoreno vrijedi, da li je istina ili nije. The Lord of the Rings je i inače prilično nepodnošljiv destilat religijskog kiča, a u što prirodno pripada i taj pretpotopni mentalitet klečanja, autoriteta i jamčenja za istinu. To je reziduum i konstanta koja se provlači svugdje i ostaje zapisana u dubljim, neuništivim refleksima koje smo usvojili. Kao kad u 'Kuli stražara' citiraju neki stih iz Knjige i onda samu činjenicu da to tamo piše uzimaju odmah kao argument. 'Jer pisano je...', jel. Rabin u Seinfeldu, drži propovijed na televiziji: 'Prorok Izaija govori nam da je život bez prijatelja prazan i besmislen.’ Prijatelji, da naravno, mudro rečeno. Samo, što mu je trebao taj Izaija? Iz vlastitog iskustva nam to nije poznato? Da slučajno nije Izaija rekao, ne bismo imali razloga držati da nam u životu trebaju prijatelji? Anyway, da je to rekao Izaija rabin prezentira kao argument da je točno i vjerodostojno. Ako Izaija, možemo čvrsto vjerovati da je tome zaista tako - sad imamo garantirano i zapečaćeno, sa svim žigovima nadležnog tijela.''
25.07.2013. (22:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Omen est nomen, ali u svijetu romana, u svijetu priče. Ljudi (autori, pisci) nisu likovi, oni likove stvaraju. Ili ih izmisle, ili ih (još češće) "prepišu" iz života... (Gogoljeva Kabanica, slučaj činovnika Akakija Akakijeviča, osobito pasus koji govori o tome kako je lik dobio ime je nešto što mi prvo pada napamet, kao primjer da je ime čista slučajnost, koja onda (slučajnost, igra sudbine) odredi kompletni život.)
Ime ponekad govori sve, a ponekad - baš ništa. (Ovisi o tome što je pjesnik htio reći, i je li uopće išta htio reći - imenom).
Kod Zamjatina, na primjer, likovi imaju za ime slovo i broj (D-503, I-330, O-90, R-13). Bi li ti rekao, ovako, da je R-13 "pjesnik crnačkih usana"...i onda, daljnje asocijacije, i aluzije na... Naizgled, imena ne govore ništa, ali - možemo li reći da OIB ili JMBG ne govore ništa o nama? Uglavnom govore, govore više nego bi mi to htjeli :)
Naša virtualna imena opet - govore o nama više nego što mi sami znamo o sebi. Da je skupiti sve to što smo u svijet odaslali pod raznim nicknejmovima (ime koje nam nisu dali ni mama ni tata ni prijatelji ni neprijatelji - nego mi sami ) na jedno mjesto...sami bi se nad sobom iščuđavali ;).
A ovo s "nepostojanosti" imena je dobro, i opravdano. Ljudi su kadri fanatično vjerovati, fanatično slijediti - a to je, u najmanju ruku - frustrirajuće za autora. On bi htio znati, pretpostavljam, da je ljudima draga konkretna pjesma, a ne on. To je kao da si lud za gitarom i odmah ti je svaka stvar odsvirana na gitari odlična. A na gitari se može svašta odsvirati...
Ipak, kad mi se pisac (pardon, neko djelo) sviđa, ja onda moram od njega pročitati - sve. I rijetko me kada (iako, dogodi se - ali rijetko) razočara. ... Zbunjuje nas, otežava nam - igra se :) Osobenjak nekakav. Taj neki pjesnik.
26.07.2013. (08:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
P.s. Kad sam se udala, iz nekakvih kompliciranih razloga odbacila sam svoje prezime i uzela muževljeva dva. Dugo se nisam znala potpisati, predstaviti. Imala sam skoro pa pravu krizu identiteta :)
26.07.2013. (08:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pero, prije svega, čestitka na kolekcionarstvu vezano uz temu S.A.E. - jer da ti nisi, ne znam tko bi galerizirao sve to, a građe ima za mali muzej... ;) A što se same problematike tiče, može se to okrenuti i ovako, točnije, radikalizirati do kraja - postoji li išta ako nije u jeziku? Postoji li označeno ako nema svoga označitelja, postoji li forma sadržaja, ako nema svoju formu izraza, što bi rekao Peleš? Cijeli ovaj post potaknut je stavom da nije označitelj onaj koji predmetu daje svojstva, već su ta svojstva ona supstanca koja pripada predmetu samom, neovisno o njegovu označitelju. Većina nas je, čini mi se, s time suglasna, a suglasna je i većina teoretičara suvremene lingvistike - da su jezični označitelji, tj. riječi, u načelu i u većini, arbitrane. S druge strane, nije do kraja tako, ima primjera (manjinskih, istina) gdje je barem dio supstance koja pripada predmetu sadržan u samom označitelju. Uvijek se tu sjetim Marinkovića, koji u nekim esejima divno piše o tome, navodeći primjere riječ kao što su nož, bodež, palež i sl., a koje upravo zbog svojeg opakog, oštrog i otrovnog ž bivaju to što jesu. S druge strane, u riječima kao što je hlad , osjećamo kao da nas hlade čim smo ih izgovorili, osjećemo njihovu mekoću i lakoću ("Zato smo joj dali ime, da bismo mogli misliti na njezina svojstva. I kad osjećamo svojstva hladovine, osjećamo ih već u riječi HLAD. Ne treba nam više stvar, potrebna nam je riječ. Ne treba nam više stvarnost , potrebna nam je rječitost da bismo ostvarili i opravdali postojanje onoga što zovemo svijetom umjetnosti". Marinković ovdje radi distinkciju između umjetosti i stvarnosti, no po mojem mišljenju isto vrijedi i za bilo koju jezičnu stvarnost (ne nužno umjetničku), kao simulakrum "prave" stvarnosti (kao što ste se već dotakli u komentarima). S druge strane, treba biti pošten i priznati da su takvi primjeri, oni koji već u označitelju skrivaju svojstva označenoga, u manjini. Nema, primjerice, baš nikavog vidljivog razloga zašto je poredak glasova u riječi stol baš takav, tj. sam poredak glasova S - T - O - L nema baš nikakve veze sa supstancom koju označava. Nije stol ni više ni manje stol, tj. nema više ni manje svojstava koje pripisujemo tom predmetu, zato što se zove stol, a ne, na primjer - tols, ili lots, ili zvrdljčž... Jezik je u svom najvećem dijelu, arbitraran, pa tako i imena, no doista mislim da je na mjestu pitanje - postoji li uopće išta što nije u jeziku, što nije imenovano? Možda i postoji u doslovnom smislu, no postoji li doista - za druge, i u relaciji prema drugima? Nije stoga slučajno da je Sven uvijek isti Sven kako god se zvao, no tebi je ipak trebalo neko vrijeme da ime Oto povežeš sa Svenom (krako, doduše, kao i meni :) - a povezivanje se dogodilo upravo preko "svenovske supstance", tj. preko karakterističnih pjesama, komentara i sl. A one su, u ovom slučaju, opet jezične prirode, što je samo potvrda da svijet sve dalje svoju "stvarnosnu" supstancu zamjenjuje jezičnom, virtualnom, simulakrumskom uopće. Ništa manje "stvarnom", i ništa manje suštinskom, dapače. No da problematika nije nova, evo opet jednog kratkog citata iz već spominjanog Pupka svijeta, iz konteksta srednjovjekovlja: "...jer stvari postoje samo ako imaju imena da bismo ih mogli imenovati. Ispalo je da si je Pismorodec ogradio dio svijeta što je stvorio Gospodin i rekao: svo, s ovim ćete živjeti, i ništa drugo ne postoji. U tom pismu, na primjer, nije bilo znaka za ljubav, pa čak ni za ljubav tjelesnu, sa ženom (...)"
26.07.2013. (14:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hahah, nisam hackirana :))) politika je možda ono što nas razdvaja, ali je blog svakako nešto što nas spaja :) vjerojatno i druge stvari...bez predrasuda :))) ljetni pozdrav s usijanog kvarnera :)
26.07.2013. (17:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
imena su samo maske koje nosimo dok koračamo kroz svjetove, ili translatori za domoroce, nama bliže ili ne tako bliske; za one koji nas znaju u uskom segmentu našeg ili njihovog interesa. većina školaraca, pa čak i američke djece, ne zna tko je Samuel L.Clemens (jer ga znaju kao Marka Twaina).a Sam Clemens, bivši riječni kapetan s Mississippija, znao je zašto je uzeo taj pseudonim: između ostalog, "twain" znači 'dva'" (imena, npr), no, primarno, twain" je riječna oznaka za riječne plićake (točnije, dubinu), opasnosti koje svaki riječni brodar mora znati (6stopa, cca 2m)...da se Salinger mogao uspješno spasiti od nasrtljivih obožavatelja (od kojih se manično skrivao godinama) vjerojatno bi izabrao anonimnost, jer je bio mizantrop (oni ne trebaju ljude,osim da im potvrde vlastitu veličinu). ono što su neki zvali Ra, drugi Helios, treći...svi su doživljavali na svoj način, u svojim svjetovima (jednima je to bog, drugima izvor života, nekima krivac za spaljenu zemlju/pustinju; onima 'down under', često donositelj melanoma,smrti...astronomima je tek 'žuti patuljak', a nama-mravima-nepojmljivo veliko to sunce).
što je ime (na blogu)??? šifra, ili ključ do nečije suštine?u današnje orwellovsko doba, i ova poluanonimnost je društveno neprihvatljiva, sankcionirana na brojne načine (registrirajte se! prijavite se! pošaljite pune podatke!)...od molbi do prijetnji kaznom, zakonom, silom..Veliki Brat mora znati tko smo, što smo, i gdje smo/što radimo u svakom trenutku. srećom, otkad postoji Faecesbook (gdje se ovce dobrovoljno registriraju i unesu sve moguće svoje generalije,podatke; nb.misle da ih virtualna opcija skrivenog profila, nečega...spašava. ha!) da nas bolje sortiraju, katalogiziraju, iskoriste, marketiraju, nadgledaju...imaju na dohvat klika mišem...
neki se predaju; drugi opiru (resistance is futile! we are borg!); treći uljuljkaju u privid slobode...no, ne zavaravajmo se! ovo društvo je društvo voajera- nije dovoljno da vam vire u spavaću sobu- svi žele znati i vaše pinove,passworde, medicinske kartone, vašu unutrašnjost i što vas pokreće, kako izgleda kad krvarite...ako je dostupno, radije će pročitati opsežni (po mogućnosti, policijski) izvještaj o piscu, glumcu, nekome...nego o njegovom djelovanju, stvaralaštvu....tko je napisao Anu Karenjinu? priznat će on/i meni već!
ime je ulaznica u neki, neke svjetove. sva moja imena su prava u svojim mikro svjetovima, a "lažni nick" je oksimoron.. vi, koji o meni želite saznati više-na ne/sreću već jeste; mnogi znaju dovoljno; samo rijetki me poznaju ogoljenog od svih maski/imena...a nitko, pa ni ja sam, o meni ne zna baš sve i nikakav zbir imena tu ne pomaže
28.07.2013. (22:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Annaboni
Čudan je taj tvoj "svat" !
Očito voli publicitet od tihog umiranja , do hiperprodukcije nikova...
Osobno , ne " ljubim " te promjene na blogu jer imam neugodna iskustva : kako da svakim novim nikom mijenja vlastiti ego tražeći prihvaćanje....
24.07.2013. (07:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Alžbeta Bathory
Nisam znala da je bio i Brega Pesmoubojica, valjam se već nekoliko minuta :D
24.07.2013. (08:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
BUBA - Brega Pesmoubojica bio je samo kao komentator, na mjestu na kojem sam mu, nema još dvije godine, pisao annex na pjesmu, ili varijaciju na temu
24.07.2013. (09:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lion queen
Potcrtavam sljedeće, nije moglo biti bolje rečeno nego što jest:
"u kojima je virtualno već samo jedan od oblika realnog, i na kraju još i najrealniji, potpuno je promašeno građanski identitet tretirati pravijim identitetom od nicka. "
"ne interesira me ime i prezime iza nicka, interesira me nick iza imena i prezimena. Kada mi se netko predstavi ''ja sam taj i taj'', zapitam se: aha, a koji bi on nick na webu mogao biti, i što bi mogao kao nick govoriti."
A njegova pjesma.... pjesma je predivna. Novi Đuro Jakšić....
Pjesnik nam je, zahvaljujući tebi, uljepšao današnji dan! Morski povjetarac, šalica fine kave, pogled na pučinu i predivna pjesma nepoznatog (nickasto poznatog) pjesnika!
24.07.2013. (09:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
primakka
ne poznam originalnijeg pjesnika, a ko je u stvarnome životu...nebitno.
ime nam daju prilikom rođenja. tek kasnije dobijemo identitet. ili ne. ovisi što uradimo sa sobom.
može biti vozač tramvaja, profesor fizike, beskućnik, otac četvoro djece. sve je to sporedno u odnosu na lik kojeg je izgradio i na njegovo/svoje djelo - poeziju.
ne mora se ni potpisati pod pjesmu, ona ga svejedno raskrinka, gdje god je napisao. i koji god nick stavio, asocijacija je - sven.
ne pati on za pljeskom nego za ulogom.
i baš bi volila da se vrati.
24.07.2013. (10:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neverin
ovo me nekako podsjetilo na onu Magritovu "Ceci n'est pas une pipe" . Stojim iza toga da se stoji imenom i prezimenom ako pišeš stavove koji se tiču javne stvari.
Stajanjem iza imena daje argumentima još jednu vjerodostojnost jer to znači da unatoč neprilikama koje mogu nastati u vezi objavljivanja svojega mišljenja ti vjeruješ u to što govoriš. Imati uvijek nove nickove me podsjeća na bacanje kamenja u prozor i sakrivanja ruke.
Glede poezije (koja doduše more biti i kritika društva) ako veličaš dijelo, onda shvaćam da će svima biti bitnije tko ga je napisao i ovdje autor dolazi u sukob interesa sa vlastitim čedom, a to čedo nakon porođajnih muka mora postati neovisno od autora. Zato jer Solon, nakon što je atenjanima dao zakon, otplovio ća iz grada. Grad je bio premali za oboje.
Uvijek bi ga tražili da im kaže interptretaciju i pravo značenje svake klauzule. Zato mi se sviđa kada su književni natječaji u kojima pisci šalju radove sa kuvertom u kojem stoji samo šifra. Tako žiri neće biti isprovociran značenjem imena autora nego će se usredotočiti na djelo, pogotovo u našoj maloj bari gdje se krokodili svi međusobno poznaju, vole ili mrze, što utječe na konačnu odluku.
Zamisli da znamo životne priče troje svećenika koji su u biti napisali Stari Zavjet. Paleografičari su im nadjenuli imena Jahve, Elohim i Adonaj, po načinima na kojeg oslovljavaju Boga. Vjerujem da je lakše povjerovati u starozavjetnu pričicu nego da znamo detalje o tri židvska svećenika, povratnika iz Babilonskog egzodusa. Ovako je lakše zabrijat da se radi o božjoj riječi na papirusu...
24.07.2013. (10:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
missillusion
Ime i prezime je što se tiče virtuale, a bome i stvaralaštva, precijenjeno. Niti daje dodatnu težinu, niti išta predstavlja osim što možda udovoljava znatiželji onih koji ni sami ne znaju zašto im je to točno bitno osim utaživanja gladi za žutilom u ama baš svakoj sferi života.
Kao netko tko je nonšalantno pristupio otkrivanju "pravog" identiteta još od samog početka bloganja i netko tko je na nekim drugim mjestima isprobao mogućnosti više nickova, ne smatram ime i prezime relevantnom činjenicom koja bogznašto govori o onome o čemu na određenom mediju pišem. Pogotovo ako se to pisanje razlikuje ili ako se njime igram.
Iako, u tvom postu je riječ o nečem drugom, prepoznatljivom rukopisu pod raznim nickovima. Mene jednako fasciniraju i heteronimi. Čudi me da ljudi koji se bave pisanjem i to pjesnici, tako usko gledaju na stvar. Kao da im je ime i prezime pravi potpis. Zapravo bi to trebao biti njihov rukopis ili rukopisi.
Priznajem, nisam ni ja potpuno lišena tipične ljudske (ili bapske :D) znatiželje; kad netko jako skriva građanski identitet, zna me kopkati tko je ta osoba i piše li pod svojim imenom i prezimenom možda neke druge stvari, ali opet, to je više zanimanje u toj domeni rukopisa nego zanimanje za njenu "pravu" osobu.
24.07.2013. (11:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
blogdogg
Sven je mrtav. Živio Sven!
24.07.2013. (13:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
samohranamajka
Kako slatko konspirativno :-)... Autor s mogućnošću biranja/traženja konzumenata svojih djela :-)... Je li to uopće dosad zabilježeno u povijesti? It iz aaj, Leklerh, aj šel sej dhis onli vans!
24.07.2013. (17:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
marionetta
I Čiča Miča bi mu pristajalo ;)
Znaaam, dosadna sam već...
A ti si svenonostalgičan :D.
I ja isto :(
24.07.2013. (19:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
ANNABONI - O, ne, ne bih tako rekao. Svat ima složen odnos s publicitetom. Nije isposnik ni pustinjak od uvjerenja - ide on za publicitetom, i to neskriveno, pričajući na sva usta o tome - ali ide do određene mjere, ili točnije: na određeni način.
Kada je prvi puta obitavao na blog.hr (nekih godinu dana: proljeće '11 - proljeće '12) stvorio je dosta interesa, bio čitan, postao prepoznatljiv, generirao nekakav publicitet za sebe, odnosno svoje pjesme. Tada najednom nestaje... a nestankom čini štetu vlastitom publicitetu. Nitko ne zna gdje je ni što je, nije se objašnjavao. Što iz toga zaključujemo? Kanda da mu publicitet nije prioritet. Izranja nedugo zatim opet kao SAE, ali na blogspotu, gdje nastavlja s urednim objavljivanjem, no prvo potpuno bez publike, potom s nas (ako se još uvijek dobro sjećam) okruglo dvoje: ovdje nazočnom Knjižnom Bubom i mojom malenkošću. Blogspot nije dugo trajao, no jednog jutra osvanjuje na - fejsu. I dalje kao SAE. E, a tim je pak prvotnim pojavljivanjem na fejsu - nakupio baš dosta publiciteta. Infantilan je običan mjeriti broj frendsa - ali spomenut ću da se radilo o popriličnom broju za jedan pseudonim, troznamenkaste cifre neke, a k tome ti frendsi sve same (kako bi se sam izrazio) ''institucije'' - i tu postupno okuplja oko sebe sve veće društvance stalnih, svakodnevnih, da ne kažem svakosatnih komentatora, među kojima se stvara stanovita vrsta magije - ali samo dok je on tu, kao vezivno sredstvo. Zato ga i jesam u prenesenom komentaru nazvao ringmasterom i okupljačem. Recimo da si je na fejsu stvarao situaciju (društvene) zapaženosti koja transcendira blog kontekst. Najbolje što je mogao učiniti za SAE-ovski publicitet bilo je ostati tamo. Pa je li ostao? Ma jok, ispario preko noći bez najave, bilo je to u rujnu. Jesen i zimu je opet na blog.hr (kao karlo trocki, pa svenadamewin, pa dedek kajbumščak, pa swenadamevin) - i opet je nešto oko sebe okupio, okupio, a onda i opet: isparuje, početkom travnja (evo do danas, odnosno do nedavnog ovog izranjanja nakratko na fejsu kao Oto).
I samo ovo svježe opažanje: unatrag tih par mjeseci otkako ga nigdje nije bilo - puno je manje bio prisutan u drugima, daleko manje se o njemu govorilo, manje ga se čitalo itd. nego dok je iz dana u dan objavljivao.
U rezimeu: ne možemo, ne, te navade ''tihog umiranja'' i ''hiperprodukcije nickova'' podvesti pod potrebu za generiranjem publiciteta, u nekom marketinškom smislu. Mada se time obavija s ponešto zgodne misterije, koja je plodna za stvaranje mita i legende, u ukupnom saldu on tako svom publicitetu čini štetu, a ne korist. Kontinuitetom u potpisu i u bivanju aktivnim pribavio bi si i njega i prepoznatljivosti među potencijalnim čitateljima nemjerljivo više.
Nema stoga ni puno smisla u ovome što na općenitoj razini ne ljubiš praksu mijenjanja nickova (uslijed nekih osobnih neugodnih iskustava) - s obzirom da se može raditi o različitim specifičnim motivacijama. Razlog iz kojeg je osoba A ne mora predstavljati razlog iz kojeg osoba B. Sven mijenjanjem nickova sigurno ne ''mijenja vlastiti ego tražeći prihvaćanje''. Puno sam već s njim posla imao tijekom dvije godine i mogu posvjedočiti: definitivno nije u potrazi za odobravanjem prihvaćanjem, pa ni - općenitije - osobnim zbližavanjem. Uopće: tu postoji samo kao SAE, dok privatna osoba iza možda (valjda) i postoji, ali je ''hidden from timeline''. Ne trebaju mu na netu braća i sestre koji će ga prihvatiti, kojima će pripadati (zato mu i biva lako odvojiti se, nestati, ispariti); njemu treba - publika. Ali opet: ne ni publika kao masovniji aplaudatoski auditorij. Voli, doduše, da se povremeno naslađuje performansima napuštanja, dok žene plaču za nestalim, da ga potom orbiteri pronalaze, da ih prosijava i okuplja - ali kako je fantastično formulirala Primakka: ''ne pati on za pljeskom nego za ulogom''.
Smisao mijenjanja nickova, kao i autorove građanske anonimnosti uopće, je kod Svena - kao što i sam podvlači u ovom drugom flashbacku - u tome da ime autora utone iza pjesme. Namjerno nisam rekao: sâmo autorstvo. Ne, ono ne treba utonuti, već jedino, dakle, ime. I opet je tu Primakka odlično reagirala - ''ne mora se ni potpisati pod pjesmu, ona ga svejedno raskrinka, gdje god je napisao'' - a također i Miss: autorski potpis ne treba tražiti u (pravom ili lažnom) imenu pod kojim se piše, već u rukopisu samom.
Sven nickove mijenja motiviran onim starim geslom: zato jer mu se može. Jer mu nomen nije nužda u profiliranju autorstva; ono živi i bez oznake nekim imenom, mimo imena, onkraj imena, a priori imenu; te da bi upravo to naglasio: kako je sama supstanca posve dovoljna.
25.07.2013. (13:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
blogdogg
pero, dozvoli kao prvo da ti spočitam kako si ovaj post objavio malo nepromišljeno jer pokazavši prstom u "right direction", izložio i sebe (iza čega stojiš), ali i druge koji su mu frendovi, a većina ih je sa blog ha era.
vjerovatno je sae baš radi toga, već danas izbrisao profil ili ga je zaštitio od neželjene publike koja bi tim putem mogla doći do pravih identiteta tebe i još nekih blogera.
što se mene tiče, ja to ne bih zloupotrijebio ni u najvećem žaru borbe i što se toga tiče-poštujem nick i pravo na skriveni identitet. lagao bih sad da kažem da nisam išao vidit profil staroga fantoma i mogu reći da se onaj slavonski mladac odlično držao u cijelonoćnom prepucavanju sa vama dvojicom. ono zbog čega mislim da će stari svoj genijalni plan iskompromitirati su te vječite frke koje često iz dosade običava zakuhavat oko sebe.
nadalje, nije mi jasno jedno-odnosno-sae je sasvim slobodan furat svoj fb/bložni performance kako god želi, ali on ne poštuje tuđe pravo na skriveni identitet pa je tako nebrojeno puta na blog hr-u blogere nazivao njihovim pravim imenima mimo njihove volje. zašto bi netko poštovao njegov slalom kroz nickove ako je on prvi koji se svim silama trudi otkriti tuđe identitete?
mislim da je sae u svojoj zaigranosti zalutao u labirint iz kojeg niti želi, a niti zna izaći...jer kad igraš fantoma u operi-igraš ga do kraja no matter what.
25.07.2013. (13:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
DOGG - Djelomično si u pravu. U tome, naime, da sam doista, objavljujući ovaj post, učinio nepromišljenost. Pisao sam to i objavio istog dana, iste večeri, iste noći kad se polemika zbivala na izvornoj lokaciji; ''u žaru borbe'' zaboravih provjeriti razinu privatnosti predmetnih objava kod Ota. Ostala mi je od starih dana navika da SAE-ovi statusi ne bivaju public, k tome niti prvi sad Otov nije bio (već samo za ''friends'') i meni se to protegnulo u podsvjesno podrazumijevanje - ni sanjao nisam da mu odmah sljedeći (jer radilo se o odmah sljedećem) hoće biti postavljen kao public; nisam išao za tim.
No, ne utvaraj si ovo što ti govorim kao opravdavanje neko, niti da imaš pravo ''spočitnuti''. Što to? Nemam se što opravdavati ni ispričavati. Da, izložio sam... ali sebe. Jedino sebe. Jebiga sad, šta je tu je, nisam tražen u sedam država... 'ko je vidio, vidio je - nazad nema. Ako tko naginje žutoj boji, nek' uživa sa žutim o meni. No, to je moja briga, a ovo da sam izložio još nekoga naprosto ne stoji. Bilo je tamo 15-ak ljudi svega, od čega manjina, a ne većina, s blog.hr - a k tome se kod te manjine radilo o onima koji ionako svoj građanski identitet već odavno ne kriju. Osim ako ja ne znam za nekoga još tamo da je također bloger. No, ako to ne saznah ja s Otovog profila - nisu onda s Otovog profila saznali ni (ne)slučajni namjernici, tako da se čak ni za eventualne neke koji još uvijek ne odaju identitet ne bi moglo ustvrditi da sam ih izložio. Za otkriti nečiji ''pravi identitet'' što se krije iza nicka nije dovoljno pročitati nečije ime - potrebno je i moći ga povezati s pripadajućim nickom. Izuzev mog slučaja, nikoga na Otovom profilu nije bilo moguće asocirati s ikakvim blogerskim nickom. Bila su to samo imena, ne veze ime-nick. Što se pak tiče same rasprave, ostali učesnici mimo mene nisu bloghaerovci, samo su pjesnici, i to pjesnici koji se naročito diče stajanjem iza svog imena. A drugih rasprava, niti ikakvih zbivanja, nije bilo. Tako da ti je prijedlog po kojem sam još koga izložio, i da je to za spočitnuti mi - pucanj u prazno.
A ni spekuliranjem o Otovom brisanju profila nisi bolje gađao. Za zaštititi identitete od neželjene publike nije morao ugasiti profil, postojala su daleko manje drakonska rješenja, jednako efikasna. Slučajno znam i mrvu više od tebe o razlozima zbog kojih se mogao na brisanje odlučiti.
O Svenovom navodnom ''nepoštivanju tuđeg prava na skriveni identitet'' prvi put čujem. Ne znam, možda mi je promaklo. Ne znam, možda je i njemu se omaklo negdje, moguće valjda, ne bih se usudio biti decidiran, ne pamtim mu svaku riječ. Ali da je ''nebrojeno puta na blog hr-u blogere nazivao njihovim pravim imenima mimo njihove volje''? Nebrojeno, Dogg? Što - kao pravilo, a ne iznimka? Zbilja? S obzirom da se ja, koji sam ga baš pratio, nijednog slučaja ne mogu dosjetiti - niti sam sâm ikada kod Svena doznao taj tip informacije o nekome - sva je prilika kako bih tu već smio biti decidiran: da se radi o samo sljedećoj u nizu stvari koje si karakteristično bubnuo pa ostao živ.
25.07.2013. (16:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
blogdogg
dobru pancirku si navuko pero. ipak, čudi me da prvi put čuješ za tu saetovu strast...no pustit ćemo sad to jer bi sljedeći korak, pretpostavljam, bio moje nabrajanje primjera ,a to bi dovelo do poremećaja malo žešćih pa ću,poučen iskustvom, preskočit taj osinjak. ja sam među prvima lobirao da sae uđe u čitanke i to mišljenje dijelim i danas. mislim da u njegovom performanceu s identitetom ima još nečega što u svom postu nisi spomenuo, a to se tiče njegove intime-netko iz njegove najuže okoline je ili osjetljiv na njegovu slavu ili ljubomoran i posesivan. sae kao izrazito intuitivno i osjetilno biće žonglira između svih tih osjećaja sputan često da ga veže mjesto...i sam je često aludirao na tako nešto kada bi ga razapinjali zbog nestanaka i ja mu želim vjerovati.
ja mislim da jedino ti znaš ko je on ustvari i tu glumiš briljantnog Tošu.
btw, kad mi TI kažeš da sam djelomično u pravu, to je bolje nego dobit Gorana za sonet!
25.07.2013. (17:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
LQ - hm, ne zvučiš kao ti... zvučiš normalno, pristojno... jesi to hakirana? ;)
PRIMAKKA & MISS - vas dvije sam nahvalio već u odgovoru Annaboni, bit će vam dosta toga za danas, da mi se ne umislite ;) (sve ste shvatile, sve rekle)
živio odsutni monarh Oto - njušku dolje, DOGG, i rep pod noge!
SAMOHRANA - vidiš ti to, mnoge presedane i reforme ovaj monarh uvodi :)
MARIONETTA - eno ti Čiča Miče... zadovoljna napokon? :P
DOGG - znam tko je, da... evo odat ću i tebi, parafrazirajući Rimbauda: SAE, to je netko drugi!
25.07.2013. (19:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bez šećera. Hvala.
Da mi je nekim slucajem (khm) potreban mir i distanca za stvaralastvo i/ili dolazak - tek sad ne bih dosla. Ajde, pero, cekam kontru :)))
25.07.2013. (20:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
NEVERIN - Što te podsjetilo na Magritteovu ne-lulu? Zbunjuje činjenica da si se neposredno nadovezao rečenicom o stajanju imenom i prezimenom iza stavova o javnim poslima, čime si formirao duet rečenica u zasebnom, izdvojenom pasusu. Iz čega bi se dalo zaključiti da te to nekako asociralo na Magrittea? Ali u tome ne vidim smisla.
Nešto drugo bi zato bilo suvislo kao asocijacija. The map is not the territory. Ovo nije lula, kaže nam Magritte naslikavši lulu. Nije lula, da... nije lula (''teritorij'') već prikaz lule (''mapa'').
Ono što ti se tu moglo asocirati je ovaj dio iz linka na ''hiperrealna vremena'', tj. na post ''Simuliranje simulacije'', koji znam da si čitao. Evo ti još jedan na temu, koji si isto čitao: Imagologija. Tamo se kaže: ''Simulacija prethodi zbilji: prije nego što saznamo kakav je stvarno rat u Iraku, mi ga već imamo u glavi onakvog kakav je 24x7 na CNN-u, medijski posredovanog, estetiziranog, pretvorenog u spektakl, reality show. To je bilo prvi puta u povijesti da smo iz vlastitih dnevnih boravaka mogli pratiti prijenos uživo s bojnog polja: projektili, tenkovi, nosači aviona and all that.'' Baudrillard i njegova teorija simulakruma, kojom obrće Borgesovu parabolu o kartografima što su izradili 1:1 savršenu mapu teritorija Carstva (no je vremenom istrunula, propala): ''Današnja apstrakcija nije ona mape, dvojnika, ogledala Carstva. Simulacija nije više kopija teritorija, kao referencijalnog entiteta ili supstance. Ona je generiranje modela realnog bez izvornika ili realnosti: hiperrealnog. Teritorij više ne prethodi mapi, niti ju nadživljava. Mapa je, dakle, ta koja prethodi teritoriju - precesija simulakruma - mapa je ta koja ugrožava teritorij i kad bismo danas prepričavali priču, dronjci teritorija bi polako trunuli uzduž i poprijeko mape. Stvarnost, a ne mapa, još opstaje samo u tragovima, u pustinjama koje više nisu one Carstva, nego naše vlastite. Pustinja stvarnog samog.''
Pustinja stvarnog, to znači: ono što danas zovemo ''stvarnim svijetom'', ''stvarnim životom'' ili možda ''pravim imenima'' postalo je strahovito nestvarno, onestvareno, opustošeno; taj je ''teritorij'' zamućen u svojoj ''stvarnosnosti'', gubi se u slojevima i mrežama simulakruma.
Mislim da se sad razumijemo. Određeni dijelovi mog posta - ovi baš koje je i Lion Queen izdvojila - o tome govore, tu smjeraju. A tebi se, bit će, Magritte - kako sam kažeš: ''nekako'' - povezao u svijesti otuda što je tema ne-lule upravo ekspliciranje te diferencijacije ''mape'' i ''teritorija'' - prikaza od takozvane stvarnosti - diferencijacije koja stoji u bazi osvještavanja fenomena hiperrealnosti.
25.07.2013. (21:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
O čemu si još komentirao? Da ti se ''sviđa kada su književni natječaji u kojima pisci šalju radove sa kuvertom u kojem stoji samo šifra. Tako žiri neće biti isprovociran značenjem imena autora nego će se usredotočiti na djelo, pogotovo u našoj maloj bari gdje se krokodili svi međusobno poznaju, vole ili mrze, što utječe na konačnu odluku.''
A ja ću ti se (tuži me) i opet linkati samo: Fetiš pečata.
''U srednjoj školi mi je zemljopis predavao vrlo živopisan ostarjeli profa - zvali smo ga 'Stari Mile‘- kojeg je upadljivo bilo pregazilo vrijeme, pa je to onda kompenzirao glumljenjem strogoće. Uglavnom, 'provjere znanja' su se sastojale od bjesomučnog ispisivanja plahti teksta - o bilo čemu, samo da bude što više - koje Mile nikada nije čitao. Ocjenjivao ih je, ako ćete znati na što mislim - 'odoka', malo zavirivši u ocjene iz ostalih predmeta. Jednom prilikom je donio tzv. 'ispravljene' testove, čitao naglas ocjene i upisivao ih u imenik. Kad je došao do posljednjeg, drekne: 'Čiji je ovaj nepotpisani?!' Javio se jedan dečko - nećete ga vi znati, ali kod nas su ga svi znali kao Lošeg Đaka - i prijavio: 'Moj.' A Stari Mile će na to: 'E onda nije čet'ri! Onda je dva!'
U kino-hitu Gospodar prstenova, nakon što se Boromir - vođa i predstavnik rase ''ljudi'' - nezajažljivo polakomi za Prstenom, ''Strider'' iznese razloge zašto smatra da Prsten ne treba upotrijebiti nego ga uništiti. Boromir, ljut, zajedljivo kontrira: ''A tko to govori? Običan graničar?'' Na što se javlja Legolas, ''vilenjak'', i svečano objavljuje: A, ne! Nije to običan graničar... to je, pazi sad, Aragorn - izdanak stare kraljevske loze - čistokrvan potomak samog Isildura (koji je onomad odsjekao Sauronov prst skupa s Prstenom)! Nastade muk. Boromir složi facu kao da govori: Ah, pardon, ispričavam se, nisam znao, sad je to već nešto sasvim drugo, sad tek vidim da Striderovi... pardon, Aragornovi argumenti koji su do maločas bili krivi, ipak imaju pravo - i ja ću ga rado poslušati. Treba kleknuti. Na zapovijed, kralju moj!
Porijeklo rečenog kao kriterij istinitosti. Ne govori stvar po sebi (argumentum ad rem), nego je tek činjenica TKO govori (argumentum ad hominem) - da li pješak dvonožan običan ili možda kralj na konju - odlučujuća koliko izgovoreno vrijedi, da li je istina ili nije.
The Lord of the Rings je i inače prilično nepodnošljiv destilat religijskog kiča, a u što prirodno pripada i taj pretpotopni mentalitet klečanja, autoriteta i jamčenja za istinu. To je reziduum i konstanta koja se provlači svugdje i ostaje zapisana u dubljim, neuništivim refleksima koje smo usvojili. Kao kad u 'Kuli stražara' citiraju neki stih iz Knjige i onda samu činjenicu da to tamo piše uzimaju odmah kao argument. 'Jer pisano je...', jel.
Rabin u Seinfeldu, drži propovijed na televiziji: 'Prorok Izaija govori nam da je život bez prijatelja prazan i besmislen.’ Prijatelji, da naravno, mudro rečeno. Samo, što mu je trebao taj Izaija? Iz vlastitog iskustva nam to nije poznato? Da slučajno nije Izaija rekao, ne bismo imali razloga držati da nam u životu trebaju prijatelji? Anyway, da je to rekao Izaija rabin prezentira kao argument da je točno i vjerodostojno. Ako Izaija, možemo čvrsto vjerovati da je tome zaista tako - sad imamo garantirano i zapečaćeno, sa svim žigovima nadležnog tijela.''
25.07.2013. (22:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
marionetta
Odustajem, gotova je (ta) priča...
Omen est nomen, ali u svijetu romana, u svijetu priče. Ljudi (autori, pisci) nisu likovi, oni likove stvaraju. Ili ih izmisle, ili ih (još češće) "prepišu" iz života...
(Gogoljeva Kabanica, slučaj činovnika Akakija Akakijeviča, osobito pasus koji govori o tome kako je lik dobio ime je nešto što mi prvo pada napamet, kao primjer da je ime čista slučajnost, koja onda (slučajnost, igra sudbine) odredi kompletni život.)
Ime ponekad govori sve, a ponekad - baš ništa.
(Ovisi o tome što je pjesnik htio reći, i je li uopće išta htio reći - imenom).
Kod Zamjatina, na primjer, likovi imaju za ime slovo i broj (D-503, I-330, O-90, R-13).
Bi li ti rekao, ovako, da je R-13 "pjesnik crnačkih usana"...i onda, daljnje asocijacije, i aluzije na...
Naizgled, imena ne govore ništa, ali - možemo li reći da OIB ili JMBG ne govore ništa o nama? Uglavnom govore, govore više nego bi mi to htjeli :)
Naša virtualna imena opet - govore o nama više nego što mi sami znamo o sebi. Da je skupiti sve to što smo u svijet odaslali pod raznim nicknejmovima (ime koje nam nisu dali ni mama ni tata ni prijatelji ni neprijatelji - nego mi sami ) na jedno mjesto...sami bi se nad sobom iščuđavali ;).
A ovo s "nepostojanosti" imena je dobro, i opravdano. Ljudi su kadri fanatično vjerovati, fanatično slijediti - a to je, u najmanju ruku - frustrirajuće za autora. On bi htio znati, pretpostavljam, da je ljudima draga konkretna pjesma, a ne on.
To je kao da si lud za gitarom i odmah ti je svaka stvar odsvirana na gitari odlična. A na gitari se može svašta odsvirati...
Ipak, kad mi se pisac (pardon, neko djelo) sviđa, ja onda moram od njega pročitati - sve. I rijetko me kada (iako, dogodi se - ali rijetko) razočara.
...
Zbunjuje nas, otežava nam - igra se :)
Osobenjak nekakav.
Taj neki pjesnik.
26.07.2013. (08:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
marionetta
P.s. Kad sam se udala, iz nekakvih kompliciranih razloga odbacila sam svoje prezime i uzela muževljeva dva. Dugo se nisam znala potpisati, predstaviti. Imala sam skoro pa pravu krizu identiteta :)
26.07.2013. (08:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ama Gi
Pero, prije svega, čestitka na kolekcionarstvu vezano uz temu S.A.E. - jer da ti nisi, ne znam tko bi galerizirao sve to, a građe ima za mali muzej... ;)
A što se same problematike tiče, može se to okrenuti i ovako, točnije, radikalizirati do kraja - postoji li išta ako nije u jeziku? Postoji li označeno ako nema svoga označitelja, postoji li forma sadržaja, ako nema svoju formu izraza, što bi rekao Peleš? Cijeli ovaj post potaknut je stavom da nije označitelj onaj koji predmetu daje svojstva, već su ta svojstva ona supstanca koja pripada predmetu samom, neovisno o njegovu označitelju. Većina nas je, čini mi se, s time suglasna, a suglasna je i većina teoretičara suvremene lingvistike - da su jezični označitelji, tj. riječi, u načelu i u većini, arbitrane. S druge strane, nije do kraja tako, ima primjera (manjinskih, istina) gdje je barem dio supstance koja pripada predmetu sadržan u samom označitelju. Uvijek se tu sjetim Marinkovića, koji u nekim esejima divno piše o tome, navodeći primjere riječ kao što su nož, bodež, palež i sl., a koje upravo zbog svojeg opakog, oštrog i otrovnog ž bivaju to što jesu. S druge strane, u riječima kao što je hlad , osjećamo kao da nas hlade čim smo ih izgovorili, osjećemo njihovu mekoću i lakoću ("Zato smo joj dali ime, da bismo mogli misliti na njezina svojstva. I kad osjećamo svojstva hladovine, osjećamo ih već u riječi HLAD. Ne treba nam više stvar, potrebna nam je riječ. Ne treba nam više stvarnost , potrebna nam je rječitost da bismo ostvarili i opravdali postojanje onoga što zovemo svijetom umjetnosti". Marinković ovdje radi distinkciju između umjetosti i stvarnosti, no po mojem mišljenju isto vrijedi i za bilo koju jezičnu stvarnost (ne nužno umjetničku), kao simulakrum "prave" stvarnosti (kao što ste se već dotakli u komentarima). S druge strane, treba biti pošten i priznati da su takvi primjeri, oni koji već u označitelju skrivaju svojstva označenoga, u manjini. Nema, primjerice, baš nikavog vidljivog razloga zašto je poredak glasova u riječi stol baš takav, tj. sam poredak glasova S - T - O - L nema baš nikakve veze sa supstancom koju označava. Nije stol ni više ni manje stol, tj. nema više ni manje svojstava koje pripisujemo tom predmetu, zato što se zove stol, a ne, na primjer - tols, ili lots, ili zvrdljčž... Jezik je u svom najvećem dijelu, arbitraran, pa tako i imena, no doista mislim da je na mjestu pitanje - postoji li uopće išta što nije u jeziku, što nije imenovano? Možda i postoji u doslovnom smislu, no postoji li doista - za druge, i u relaciji prema drugima? Nije stoga slučajno da je Sven uvijek isti Sven kako god se zvao, no tebi je ipak trebalo neko vrijeme da ime Oto povežeš sa Svenom (krako, doduše, kao i meni :) - a povezivanje se dogodilo upravo preko "svenovske supstance", tj. preko karakterističnih pjesama, komentara i sl. A one su, u ovom slučaju, opet jezične prirode, što je samo potvrda da svijet sve dalje svoju "stvarnosnu" supstancu zamjenjuje jezičnom, virtualnom, simulakrumskom uopće. Ništa manje "stvarnom", i ništa manje suštinskom, dapače.
No da problematika nije nova, evo opet jednog kratkog citata iz već spominjanog Pupka svijeta, iz konteksta srednjovjekovlja: "...jer stvari postoje samo ako imaju imena da bismo ih mogli imenovati. Ispalo je da si je Pismorodec ogradio dio svijeta što je stvorio Gospodin i rekao: svo, s ovim ćete živjeti, i ništa drugo ne postoji. U tom pismu, na primjer, nije bilo znaka za ljubav, pa čak ni za ljubav tjelesnu, sa ženom (...)"
26.07.2013. (14:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lion queen
hahah, nisam hackirana :))) politika je možda ono što nas razdvaja, ali je blog svakako nešto što nas spaja :) vjerojatno i druge stvari...bez predrasuda :))) ljetni pozdrav s usijanog kvarnera :)
26.07.2013. (17:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Wall na Mjesecu
imena su samo maske koje nosimo dok koračamo kroz svjetove, ili translatori za domoroce, nama bliže ili ne tako bliske; za one koji nas znaju u uskom segmentu našeg ili njihovog interesa. većina školaraca, pa čak i američke djece, ne zna tko je Samuel L.Clemens (jer ga znaju kao Marka Twaina).a Sam Clemens, bivši riječni kapetan s Mississippija, znao je zašto je uzeo taj pseudonim: između ostalog, "twain" znači 'dva'" (imena, npr), no, primarno, twain" je riječna oznaka za riječne plićake (točnije, dubinu), opasnosti koje svaki riječni brodar mora znati (6stopa, cca 2m)...da se Salinger mogao uspješno spasiti od nasrtljivih obožavatelja (od kojih se manično skrivao godinama) vjerojatno bi izabrao anonimnost, jer je bio mizantrop (oni ne trebaju ljude,osim da im potvrde vlastitu veličinu). ono što su neki zvali Ra, drugi Helios, treći...svi su doživljavali na svoj način, u svojim svjetovima (jednima je to bog, drugima izvor života, nekima krivac za spaljenu zemlju/pustinju; onima 'down under', često donositelj melanoma,smrti...astronomima je tek 'žuti patuljak', a nama-mravima-nepojmljivo veliko to sunce).
što je ime (na blogu)??? šifra, ili ključ do nečije suštine?u današnje orwellovsko doba, i ova poluanonimnost je društveno neprihvatljiva, sankcionirana na brojne načine (registrirajte se! prijavite se! pošaljite pune podatke!)...od molbi do prijetnji kaznom, zakonom, silom..Veliki Brat mora znati tko smo, što smo, i gdje smo/što radimo u svakom trenutku. srećom, otkad postoji Faecesbook (gdje se ovce dobrovoljno registriraju i unesu sve moguće svoje generalije,podatke; nb.misle da ih virtualna opcija skrivenog profila, nečega...spašava. ha!) da nas bolje sortiraju, katalogiziraju, iskoriste, marketiraju, nadgledaju...imaju na dohvat klika mišem...
neki se predaju; drugi opiru (resistance is futile! we are borg!); treći uljuljkaju u privid slobode...no, ne zavaravajmo se! ovo društvo je društvo voajera- nije dovoljno da vam vire u spavaću sobu- svi žele znati i vaše pinove,passworde, medicinske kartone, vašu unutrašnjost i što vas pokreće, kako izgleda kad krvarite...ako je dostupno, radije će pročitati opsežni (po mogućnosti, policijski) izvještaj o piscu, glumcu, nekome...nego o njegovom djelovanju, stvaralaštvu....tko je napisao Anu Karenjinu? priznat će on/i meni već!
ime je ulaznica u neki, neke svjetove. sva moja imena su prava u svojim mikro svjetovima, a "lažni nick" je oksimoron.. vi, koji o meni želite saznati više-na ne/sreću već jeste; mnogi znaju dovoljno; samo rijetki me poznaju ogoljenog od svih maski/imena...a nitko, pa ni ja sam, o meni ne zna baš sve i nikakav zbir imena tu ne pomaže
28.07.2013. (22:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...