Ali sjebano je, stvarno. :/ I žao mi je. No, sve prolazi, ne? Ako ne prođe, zapečati se u jednu brazdu mozga, izgradi se u sjećanje i ostane tamo, javi se samo ponekad. Možda će tako biti, tko zna.
17.07.2013. (12:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Glupo je samo reći žao mi je, jer što ti to znači od mene. Od bilo koga. Proživljavaš nešto zbog čega se lomiš unutar sebe i zasigurno ne želiš čuti ni sve će biti u redu i ostale otrcane fraze. Zato dnevnik neke osobe treba biti pročitan - nikad. Ali razumijem te. Nekako je lakše na tren, zar ne? Pisati i pisati, cijediti se..... Možda iz tog razloga nisam pisala kada mi je djed umro.. prije mjesec dana... tužna sam kad ga se sjetim, ali sretna kad znam da već dugo vremena nije bio prisutan posve. Riješio se tog neznanja, muke.
I ono za the National... sljedeći put moramo sve blogere organizirati. Mislim da neću otići. Previše puta sam pokušala bez bloga.
17.07.2013. (15:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pronašla si ventil kakav takav ali očito jedini dostupan kroz kojega " curiš" pazeći pri tome, da ne "smočiš" ostale oko sebe. Ja se vraški dobro mirim sa svim što mijenjati ne mogu................Nemoj biti toliko lomljiva , puna vlastitih nedoumica , previše osjetljiva i vezana za detalje unutar obitelji u kojoj, kako vidim , bol steže omču. Big hug tebi
17.07.2013. (16:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ida
ovo i mene boli kad čitam :(
drži se
15.07.2013. (22:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Annamarie
Ali sjebano je, stvarno. :/ I žao mi je.
No, sve prolazi, ne? Ako ne prođe, zapečati se u jednu brazdu mozga, izgradi se u sjećanje i ostane tamo, javi se samo ponekad. Možda će tako biti, tko zna.
17.07.2013. (12:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tristia
Glupo je samo reći žao mi je, jer što ti to znači od mene.
Od bilo koga. Proživljavaš nešto zbog čega se lomiš unutar sebe
i zasigurno ne želiš čuti ni sve će biti u redu i ostale otrcane fraze.
Zato dnevnik neke osobe treba biti pročitan - nikad.
Ali razumijem te. Nekako je lakše na tren, zar ne?
Pisati i pisati, cijediti se.....
Možda iz tog razloga nisam pisala kada mi je djed umro..
prije mjesec dana... tužna sam kad ga se sjetim,
ali sretna kad znam da već dugo vremena nije bio prisutan posve.
Riješio se tog neznanja, muke.
I ono za the National... sljedeći put moramo sve blogere organizirati.
Mislim da neću otići. Previše puta sam pokušala bez bloga.
17.07.2013. (15:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Annaboni
Pronašla si ventil kakav takav ali očito jedini dostupan kroz kojega " curiš" pazeći pri tome, da ne "smočiš" ostale oko sebe.
Ja se vraški dobro mirim sa svim što mijenjati ne mogu................Nemoj biti toliko lomljiva , puna vlastitih nedoumica , previše osjetljiva i vezana za detalje unutar obitelji u kojoj, kako vidim , bol steže omču. Big hug tebi
17.07.2013. (16:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tristia
Samo sam jednu upoznala, tako da..
:)
17.07.2013. (16:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...