Komentari

bartimejcroata.blog.hr

Dodaj komentar (94)

Marketing

  • bartimej croata

    Evo sam prešao na psihološku (duševnu) razinu kod problema homoseksualizma. A da nisam završio sa duhovnim aspektima tog poremećaja. Naime nisam obradio temu nastanka privlačnosti prema osobama istoga spola kod vjernika. Što je puno zahtjevnije, makar gledano iz perspektive poslanice Rimljanima. Ali u principu ostaje Definicija geneze homoseksualizma onakva kakvu sam napisao, stim što osjećam da mogu biti još precizniji tj jasniji. Ali to ću u knjizi, neda mi se ponavljati ovdje na blogu.

    avatar

    16.06.2013. (02:36)    -   -   -   -  

  • tignarius

    Barti,
    nema potrebe ulaziti u "definicije" homosexualnosti, jer je to najniža stepenica do koje dolaze civilizacije...
    nakon toga postaju "cvilizacije" i svršavaju u pepelu sumpornog okusa
    evo ti danas primjera onog jadnika od Ace..
    nije mogao doći sebi, kako netko ne obožava lezbe i pedere....koje građani zg-a "oduševljeno" pozdravljaju...skupa s našom pederušom Musićkom Milanović...
    jao, javo.."gdje da te zgrabim...silna prirodo"

    avatar

    16.06.2013. (16:48)    -   -   -   -  

  • blogi ;)

    @bartić: "Zanimljivo na šta je morala pristati LGBT zajednica.
    NA CRNU PETOKRAKU. Time su potvrdili da su liberalni fašisti."

    Ha ha, blago si ... tebi sa tvojom ultrajednostavnom "kombiratorikom".
    Crna zvijezda je anarhistički simbol s kojim se često koketira kad su u pitanju slobode, malkice nekako suprotno fašizmu, ak baš neš cjepidlačit. ;) . Aj dobro, ima onih koji bi rado drobili o anarho-fašizmu ili liberalnom fašizmu, da bi sami sa sebe to nekako otresli i nekom prikvačili, nije zgodno da samo oni pljunuto odgovaraju definiciji, moraju to s nekim bratski podijelit, jel. Al ko takve, na sveopću žalost, uzima ozbiljno? Inače, kak si kaj? Jes' podmazo ono? ;))

    avatar

    16.06.2013. (19:49)    -   -   -   -  

  • bartimej croata

    @tigi, odmah mi je bilo jasno da je tu pojam definicije neprikladan, ali ću to zadržati, jer se hoću po nečem razlikovati od racionalnog pristupa 'svega postojećeg'.

    avatar

    16.06.2013. (20:28)    -   -   -   -  

  • bartimej croata

    @blogi, ne znaš globalno svesti na lokalno. U Hrvatskoj su 'popularne' dvije boje: crvena i crna.
    Ako se boljševičkom simbolu zvijezdi petokraki oduzme crvena, a doda crna onda to ima težinu i nije slučajno. To je nezgrapan pokušaj dodvoravanja 'desnima' koji inače nemaju veze sa crnima, kojih je u RH zanemariv broj, unatoč izazivačkoj atmosferi koju 'rade' crveni.
    Da je ovo ispravna misao pokazuje i 'događaj' pjevanja jedne domoljubne pjesme na Zagreb prideu.

    avatar

    16.06.2013. (20:37)    -   -   -   -  

  • blogi ;)

    @tigi:" jao, javo.."gdje da te zgrabim...silna prirodo""

    A da počneš odavde ;)

    avatar

    16.06.2013. (20:44)    -   -   -   -  

  • blogi ;)

    Pak link zeza, makni razmake i ubaci sam :))
    http://i2.asntown.net/5/can_animal_be_homos.jpg

    avatar

    16.06.2013. (20:46)    -   -   -   -  

  • blogi ;)

    @barti, a ti ne znaš prepoznat globalni pokret i njegovu simboliku.
    Paranoja ti je, kak bi ono rekli, neslučajno lokalna i ima svoju "težinu" ... ;)

    A i s nekim definicijama imaš problema, zato i sa klasifikacijama ... ;)
    Često neko, slučajno čitajući o simptomima neke bolesti, ustanovi da ju i sam ima. Al nisi ti hipohondar, jel ... ;)

    avatar

    16.06.2013. (21:21)    -   -   -   -  

  • bartimej croata

    Nemam ja nikakvih problema, osobito sa definicijama.
    Nisam uspio aktivirati link iako sam uklonio razmake.
    Eno sam ti kod Kaćunka odgovorio o podmazivanju

    Prije će biti @blogi da ti trebaš 'podmazat' vijuge. Preporučam dva jajeta svaki dan na štesrce.
    Žumanjak ima najviše acetil kolina, jednog od glavnih neurotransmitera u tijelu.
    Ovaj neurotransmiter važan je faktor u uzbuđivanju, REM – spavanju, UČENJU i motornim aktivnostima. Glavni fiziološki učinci acetil kolina su kontroliranje ritma srca, širenje perifernih krvnih žila i kontrakcija mišića kostura.
    Dakle, navali na jaja, pa ćeš bolje shvaćat lekcije koje dajem neupućenom hrvatskom puku.
    @blogi, da nisi i ti iz Špičkovine?

    avatar

    16.06.2013. (21:35)    -   -   -   -  

  • blogi ;)

    A, ebga, @barti, al jaja si trebo prvo razbit i …
    Ovapnenilo ti ovako … aj, ipak to naulji ;)

    avatar

    16.06.2013. (22:00)    -   -   -   -  

  • blogi ;)

    @barti, link, kolko ja sad vidim, nema razmake (zna se i to desit, ha ha). Koje si ti to uklonio? ;)

    avatar

    16.06.2013. (22:04)    -   -   -   -  

  • bartimej croata

    Ako nije montaža, onda je primjer onoga što sam davno opisao kao prijenos duhovne tame sa čovjeka na životinje. Čovjeku je data uloga gospodara svega stvorenog pa i životinja. Pa ako se čovjek pokvari, pokvarit će se i životinje. Zbilja treba biti 'podmazan' pa to ne razumjeti.
    Uskoro (siguran sam da će to naša generacija doživjeti) će se i zvijezde poremetiti (nakon 3 svjetskog rata i Upozorenja) mjesec će biti kao krv, sunce će pomrčati, a trećina zvijezda će 'pasti'. Bit će to jedna svemirska katastrofa koja je rezultat pada jedne trećine crkvenih ljudi. Ali će svemir jedno vrijeme opstat dok ne umre i posljednji čovjek na zemlji. Ja tome neću svjedočiti, jer je meni namjenjena (kako sam skroman) baština Raja zemaljskoga, u koji ću biti uzdignut sa ostalim Božjim zanesenjacima, a sve da ne bi sudjelovao u umiranju zemlje. Umiranje je baština ateista, liberala, naprednih ljudi i žena. Koji su kulturu smrti (abortusi i istospolne zajednice) prihvatili kao svoju kulturu. Pa će tu kulturu i živjeti u neviđenom apokaliptičnom umiranju kugle zemaljske opisanom u Otkrivenju. A počelo je. Eno je u Međugorju izabran svećenik koji će unaprijed (tri dana) priopćavati 10 tajni. Prve dvije tajne odnose se na Upozorenje, ako se dobro sjećam, a treća na čudo na Brdu ukazanja.

    avatar

    16.06.2013. (22:36)    -   -   -   -  

  • Sjećanje i osvrti

    Evo sad čitam na portalu indexa kako je Ž. Markač tajila je li član
    Opus Dei, kao da je to mafijaška organizacija! Takva pitanja golicaju one koji uče o Bibliji po D. Brownu.. Gledala sam Nedjeljom u 2 i baš je pametno govorila, pokušavala ustvari jer je A: Stanković bezobrazno upadao u rič i jedvo da joj je dozvolio završit ijednu rečernicu.Glupo je pitanje bilo i bi li homos. brakovi u grozili njezin brak? Valjda se kod njega društveni interesi svode na osobne pa se čudi kako je netko zabrinut za sudbinu djece uopće! Uostalom tema je trebala bit referendum a za nj' su ispunjeni uvjeti!Druga je stvar što su za različite referendume izmišljana pravila prema svrsi.

    avatar

    16.06.2013. (22:47)    -   -   -   -  

  • bartimej croata

    Ovaj će svećenik objaviti međugorske tajne:
    Fra Petar Ljubičić rođen je u hercegovačkom selu Prisoju 22. listopada 1946.
    godine. Za svećenika je zaređen u njemačkom gradu Königsteinu 1972. godine,
    a svećeničku dužnost obavljao je u rodnoj Hecegovini, Švicarskoj i Njemačkoj.
    U rujnu prošle godine vratio se u zavičaj.
    Razgovor je vođen u travnju 2006. godine.

    Dvadeset šesti je travnja godine Gospodnje dvije tisuće šeste. Evo me u Njemačkoj na istoku pokrajine Hessen, nedaleko od Fulde. Među pitomim brježuljcima smjestila se slikovita sela. Prekriva ih magličasti zastor blage proljetne kiše, rominjaju sitne kapi po ozelenjelom krajobrazu, natapaju krošnje i travu, slijevaju se niz pupoljke ružinih grmova što rastu u skladno uređenim vrtovima.
    Stižem u Blankenau i preda mnom, iz sfumato ugođaja, izranja kasnogotički toranj župne crkve svetog Šimuna i Jude Tadeja. Pokraj crkve izgrađen je dvorac u ranobaroknom stilu, nekad rezidencija priora. Oba su zdanja podignuta na temeljima i ruševinama ženskog beneditinskog samostana i samostanske crkve iz trinaestog stoljeća. U dvorcu je danas župna kuća u kojoj od 1976. godine žive hrvatski franjevci i duhovno skrbe o vjernicima sedam okolnih sela. U velikom predvorju, u koje se ulazi kroz kolna vrata, dočekuju me fra Stipe Pervan, fra Ljubo Lebo i fra Petar Ljubičić.
    Razlog mom dolasku bio je intervju s fra Petrom Ljubičićem u povodu skore dvadeset peta obljetnice Gospinih ukazanja u Međugorju, a fra Petar je usko povezan s događajima koji već četvrt stoljeća mijenjaju svijet. On će, kad za to dođe vrijeme, biti objavitelj Gospinih tajni. Poslije kratkog upoznavanja s domaćinima, te poduljeg toplog čavrljanja uz jelo i piće s gostoljubivog franjevačkog stolu, fra Petrova subraća odlaze na radne obveze, a mi započinjemo razgovor.

    Fra Petre, kao što je uobičajeno, predstavite se na početku razgovora našim čitateljima kratkim životopisom.

    Rođen sam u Hercegovini, u selu Prisoju, 22. listopada 1946. godine, a šest dana poslije, 28. listopada, kršten u obližnjem Pothumu. Moji roditelji primili su sveti sakramant braka na Svijećnicu 1941. godine, u obitelji sam prvo dijete, a majka me je zanijela pet godina kasnije. Budući da dugo nije mogla zatrudnjeti, išla je na zavjete i molila se Bogu da joj da djecu i obećala da će ih njemu posvetiti. Gospodin je bogato nagradio njezine molitve i strpljenje te joj darovao desetero djece.
    Zanimljivo je da sam već od malih nogu želio biti svećenik i to franjevac, te nikada nisam ni pomišljao da postanem nešto drugo. Čim sam završio osnovnu školu, otišao sam svome župniku fra Vladi Vlašiću, svećeniku koji je umro na glasu svetosti i koji je meni bio i ostao uzor. Razgovarao sam s njim dugo i otvoreno, a kako su u mojoj svjedodžbi bile samo odlične ocjene, to mi je, uz njegovu preporuku, bilo sasvim dovoljno da me prime u sjemenište. Gimnaziju sam pohađao u Zadru, Splitu i Dubrovniku, a studirao u Sarajevu i Njemačkoj, u Königsteinu, gdje sam i zaređen 1972. godine. Poslije ređenja želio sam se što prije vratiti u domovinu.
    Pet godina sam bio kapelan u Vitini, a zatim četiri godine u Tihaljini. Poslije toga, početkom 1983. godine odlazim u Seonicu, a zatim me koncem 1984. godine, kada je premješten fra Tomislava Vlašić, poglavari šalju za vikara u Međugorje jer su znali za moju privrženost ukazanjima. Poslije nešto više od deset godina provedenih u međugorskoj župi, u veljači 1995. odlazim u Švicarsku, u Zürich, gdje sam ostao tri i pol godine. Nakon toga u švicarskom kantonu Ticinu (njem. Tessin), u kojem se govori talijanski jezik, osnovao sam novu Hrvatsku katoličku misiju i tamo osamnaest mjeseci obavljao misionarsku službu. U Blankenau, u Njemačkoj, gdje sam sada, nedostajao je jedan svećenik, a kako nitko nije želio doći ovamo, ja sam prihvatio novu službu. Ovdje sam od proljeća 2000. godine. U župi s dvije filijale živi dvije tisuće i četiri stotine duša. Djeci predajem vjeronauk te svakodnevno slavim svete mise, a subotom i nedjeljom dva puta. Mjesta u kojima radim i duhovno djelujem zovu se Hosenfeld, Jossa i Schletzenhausen.

    1. Kasnogotička crkva u Blankenau, 2.Fra Petrov portret, 3. Za vrijeme poslijepodnevne šetnje

    Kada počinje Vaša povezanost s Međugorjem?

    Dobro se sjećam da sam za prvog Gospina ukazanja na Podbrdu bio u službi u Tihaljini i upravo pripremao krizmanike za sakrament svete potvrde. Vijest se brzo proširila cijelim krajem i ja sam, čim sam uhvatio malo vremena, krenuo u Međugorje da vidim što se ondje događa. Već trećega dana bio sam među mnoštvom što se sa svih strana sjatilo u Bijakoviće. Propitivao sam ljude, koji se bili na glasu po svojoj vjeri i ozbiljnosti, je li možda tko manipulirao djecom. Osvjedočio sam se i isključio mogućnost bilo kakve podvale, a poslije susreta i razgovora s vidjelicama Vickom i Ivankom uvjerio se da djeca govore istinu. Kako sam onda povjerovao, tako vjerujem i danas i nikada nisam posumnjao. Zanimljivo je da sam upravo u to vrijeme čitao o Marijin

    avatar

    16.06.2013. (23:00)    -   -   -   -  

  • bartimej croata

    Zanimljivo je da sam upravo u to vrijeme čitao o Marijinim ukazanjima u Lourdu i Fatimi i ne znam je li to bila slučajnost, ali mislim da nije, jer kod nas vjernika nema slučajnosti, dogodilo se ukazanje u Međugorju. Upitao sam se zašto se Gospa ne bi, ako se već ukazuje na drugim mjestima, milostivo udostojila i nas posjetiti. Otada sam koristio svaki slobodan trenutak, tamo odlazio, ispovijedao i pomagao koliko je bilo u mojoj moći.

    Što je za Vas Međugorje?

    To je zbilja svjetski fenomen. To su Duhovi naše današnje Crkve koji već četvrt stoljeća neprekidno traju. To je mjesto na kojem se događaju čudesna i potresna obraćenja, mjesto u koje dolaze umorni, bolesni, prevareni i razočarani, a odlaze ozdravljeni, izmijenjeni, čili i raspoloženi za svjedočki život, ispunjeni Duhom Svetim i snagom Marijinih riječi. Dolaze uplašeni, a odlaze hrabri, dohode malodušni, a vraćaju se pronositelji vjere. Gospa nam ponavlja ono što je Isus rekao na početku svoga propovjedanja: „Obratite se i vjerujte Evanđelju!“ Vjera i obraćenje idu zajedno jer samo ako povjerujemo da nas Bog može obratiti, krenut ćemo putem spasenja na koje nas poziva od našeg krštenja pa do kraja zemaljskog života. To je srž Međugorja, izvanredna milost, veliki Božji dar koji pomaže našoj vjeri.

    No, Međugorje ima i svoje protivnike.

    Da, puno je protivština i duhovne oholosti, previše je mudrovanja. Ako se čovjek osloni na vlastito znanje, ako se koristi snagom autoriteta, ako zaključuje prema onome što je u međugorskim zbivanjima sporadično, tada je na pogrješnom putu. Svi smo mi krhki, maleni, ranjivi i nesavršeni, a Božja mudrost često nam izgleda kao ludost, a onda zaključujemo da ludost ne dolazi od Boga, pa milostima okrećemo leđa. Povijest nas uči da su čudni putovi Gospodnji, da su njegove nakane smrtnicima nedokučive i da zato moramo biti strpljivi, čekati i u poniznosti prihvatiti nesvakidašnja zbivanja kojima nas nebo obdaruje. Ne razumijem one koji niječu međugorsko Božje djelo. Zar će time nekoga obratiti? S jedne strane imamo one koji iz petnih žila pokušavaju srušiti zdanje koje se gradi već dvadeset pet godina, a na drugoj strani stoje milijuni onih koji su prepoznali nebeski glas, koji su se odazvali, koji se trude živjeti onako kako Svevišnji preko Gospinih poruka od njih traži. Na mjestu gdje se nebo otvorilo i gdje nas zove Majčin glas, vjernici mole, ispovijedaju se, obraćaju, čine pokoru i svjedoče. A to je upravo ono što Crkva od nas traži i zašto bi to nekome smetalo. Zato prihvatimo ovaj trenutak, ovo milosno vrijeme, da bi nam budućnost bila sretnija, blagoslovljenija i blaženija.

    Kakva sjećanja nosite iz dugogodišnje službe u Međugorju?

    Bili su to naporni, iscrpljujući, ali nezaboravni dani. Nisam znao ni kada lijegam ni kada ustajem, ali takvu se milost rijetko gdje može doživjeti i iskusiti. Uglavnom sam se brinuo o siromašnim hodočasnicima kojima je koješta nedostajalo, koji nisu imali novac za prenoćište i hranu. Dolazili su u svako doba dana, nerijetko i u ponoć. Susretao sam ljude koji su se za nekoliko dana, a ponekad za samo nekoliko sati znali preporoditi, duhovno i tjelesno ozdraviti pod Marijinim plaštem. Nigdje nisam vidio ljude u predanijoj molitvi nego u Međugorju. I upravo takva molitva koja se sjedinjuje s Gospinom, čiji je život bio molitva, koja nas i danas na nebu Bogu prikazuje zagovornom molitvom, najsigurniji je put do Gospodinova milosrđa. Dakle, tko s Gospom moli, osjeća da mu je ona Majka, da mu je Isus brat, a Bog pravi i jedini otac. U vezi s tim prepričat ću vam jedan radostan događaj koji mi je ispričala jedna mlada hodočasnica. Ona je, kako reče, svakodnevno, od malih nogu, nekoliko sati provodila u molitvi, ali tek kad je došla na Brdo ukazanja, otvorilo joj se nebo: Osjetila sam i spoznala da je kraj mene Otac nebeski i da me je on preko Duha Svetoga doveo u Međugorje. Na desetke tisuća puta u svom sam životu izmolila Očenaš. Uvijek sam se trudila biti sabrana, ponizna, pokorna i predana, ali nikada nisam doživjela ono što mi se nakon kratke molitve dogodilo u Međugorju. Osjetila sam kako me Bog poziva da mu se potpuno predam. Duboko sam shvatila da imam dvije majke, ovu na zemlji i onu na nebesima, da imam dvije zaštitnice. A Gospine riječi iz jedne njezine poruke: „Molite, dječice, da shvatite da ste moji“, odzvanjale su u meni takvom milinom i puninom da sam poslije toga od radosti satima plakala.
    (nastavlja se)

    avatar

    16.06.2013. (23:03)    -   -   -   -  

  • Sjećanje i osvrti

    Ustvari ne triba se grist radi ljudi kojima JE JEDINI ARGUMENT IZRUGIVANJE (nakaradni tekstovi i slike Ž. Markač na indexovom portalu) jer je sam Isus rekao da je Križ znak protivljenja, a mi se ne smimo služit oružjem naših protivnika, nego branit svoja uvjerenja riječju i djelom po svojoj savjesti a ostalo prepustit Bogu, jer "proklet čovjek koji se uzda u čovjeka".

    avatar

    16.06.2013. (23:10)    -   -   -   -  

  • tignarius

    Blogi,
    ajd molim te "donesi" jednom neku svoju misao..osim što stalno " ispravljaš"t ono što ne razumiješ.....
    kao što ti rekoh, ratio ti ni dovoljan!

    avatar

    16.06.2013. (23:25)    -   -   -   -  

  • bartimej croata

    @sjećanja, malo sam pogledao index portal. Neću više, jer je to pravo smeće za bacit u kantu.

    avatar

    16.06.2013. (23:38)    -   -   -   -  

  • blogi ;)

    "Zbilja treba biti 'podmazan' pa to ne razumjeti."

    :))))))))))))))))))))))))))))

    @bartić, da te nema, trebalo bi te izmislit ;))
    Jes' probo kod Diznija il Špilberga ko scenarist?

    avatar

    17.06.2013. (00:22)    -   -   -   -  

  • blogi ;)

    @tigi
    A kaj to nije moje, Herr Faust?

    avatar

    17.06.2013. (01:05)    -   -   -   -  

  • Sjećanje i osvrti

    Pogriješila sam, nešto ne mogu ispravit komentare, pa evo ispravka:
    ŽELJKA MARKIĆ

    avatar

    17.06.2013. (11:22)    -   -   -   -  

  • bartimej croata

    Tražiti od vlade da osigura lažnu jednakost priznavajući homoseksualne brakove znači tražiti veće uplitanje države u naše osobne živote.

    U Velikoj Britaniji već par mjeseci traje rasprava oko legaliziranja homoseksualnih brakova, a prema zadnjim vijestima nacrt toga zakona kojeg je predložila vlada konzervativca Davida Camerona prošao je svoje drugo čitanje u Domu Lordova i kreće prema usvajanju. Ovih su se dana u toj državi mogla čuti razna mišljenja o spornome pitanju, a jedan od najzanimljivijih i najuvjerljivijih govora protiv legaliziranja homoseksualnih brakova jest onaj kojeg je britanski novinar i publicist Brendan O’Neill održao u Domu Lordova prošli mjesec. Govor prenosimo u cijelosti, među ostalim i zbog toga što je dokazom da ne morate biti kršćaninom (O’Neill svoju poziciju opisuje kao marksističko-libertarijansku) kako bi imali jasne argumente protiv redefiniranja braka.

    Mislim da je jedna od najozloglašenijih riječi u engleskom (ali i u hrvatskom, op.prev.) ˝diskriminacija˝. Danas se ta riječ većinom koristi u negativnom kontekstu, ponajprije da bi opisala grube pa čak i despotske osude protiv ljudi na temelju njihovog spola, seksualnosti ili etničkog podrijetla.

    Kad ministri i aktivisti govore o trenutnoj definiciji braka koja isključuje istospolne parove kao o problemu nejednakosti, što zapravo pod time misle? Na primjer, bi li bio zločin protiv jednakosti kad bi se meni uskratilo pravo na upis na Royal College of Music? Da, istina je da ne znam svirati nijedan instrument i ne znam čitati note, ali što je s mojim pravom da se sa mnom postupa jednako kao s onima koji to znaju?

    Gubi se pozitivnije i u neku ruku istinitije značenje ove riječi, a ono izražava uljuđenu sposobnost uočavanja razlika između stvari. Upotreba diskriminacije na častan,čak i pametan način, kao sredstva za donošenje prosudbe o različitim vrijednostima koje pripadaju različitim stvarima, zakopava se ispod sve češće upotrebe te omražene riječi kao opisa svake uvrede protiv pojedinaca ili grupa.

    To je, po mom mišljenju, šteta jer zaista moramo ponovno steći tu sposobnost za diskriminaciju. Još preciznije, moramo ponovno osvijestiti važnu ulogu koju igra donošenje prosudbi i prepoznavanje različitosti koje postoje u našem društvu i u ljudskom životnom iskustvu. To je važno jer živimo u eri koju bismo mogli zvati lažnom jednakošću, u eri u kojoj je ono što nam se predstavlja kao ˝jednakost˝ zapravo homogenizacija, poistovjećivanje, nametanje istovjetnosti, tiranija relativizma; napokon, nijekanje ljudima da vrše to pravo na pametnu, kulturnu diskriminaciju i na donošenje sudova o različitim načinima na koje ljudi žive. U tako zagušljivoj društvenoj klimi gdje se sve poistovjećuje, zaista je važno da ljudi zauzmu stav i počnu diskriminirati.

    Pitanje homoseksualnih brakova sjajno predočuje koliko je pojam jednakosti izgubio na značenju. Ako slušate ministre u vladi i aktiviste za prava LGBT osoba, dobit ćete dojam da je bit homoseksualnih brakova u jednakosti, u jednakim pravima. Da bi se to naglasilo, koristi se pojam ˝bračne jednakosti˝. Naravno, to znači da svatko tko kritizira homoseksualne brakove može biti proglašen zagovornikom nejednakosti, a nitko ne želi da se o njemu tako misli.

    No, kad ministri i aktivisti govore o trenutnoj definiciji braka koja isključuje istospolne parove kao o problemu nejednakosti, što zapravo pod time misle? Na primjer, bi li bio zločin protiv jednakosti kad bi se meni uskratilo pravo na upis na Royal College of Music? Da, istina je da ne znam svirati nijedan instrument i ne znam čitati note, ali što je s mojim pravom da se sa mnom postupa jednako kao s onima koji to znaju? Možda mi nedostaju uvjeti i talenti da bih mogao raditi ono čime se Royal College of Music bavi, ali treba li to stati na put mom jednakom pravu da pohađam tu ustanovu?

    Istina je da ustanove diskriminiraju svakodnevno. Moraju to činiti, jer bi bez toga izgubile svoj identitet, smisao, svoje značenje. Kad bi Royal College of Music bio prisiljen primiti čak i one koji nemaju veze s glazbom, prestao bi postojati u roku jednog desetljeća, popustio bi pod težinom pritiska da ne smije diskriminirati, da nikad ne smije donositi sudove utemeljene na primjerenosti i podesnosti osobe da pohađa tu ustanovu.

    Ona dobra, kulturna vrsta diskriminacije počiva u temeljima svake ustanove i organizacije. Diskriminacija je ono što omogućuje tim skupinama da definiraju sami sebe, da definiraju članstvo, da prosude tko može, a tko ne može biti član i uopće, da mogu postojati. Sveučilišta, političke stranke, crkve, ženske udruge, sportski klubovi, udruge homoseksualnih muškaraca… Nijedna od tih grupa ne bi mogla postojati da joj nije dopušteno diskriminirati i reći što zahtijeva od svojih članova, a one koji tim zahtjevima ne udovoljavaju, odbiti.

    U našoj eri lažne jednakosti, to temeljno pravo institucija i organizacija da diskriminiraju ozbiljno se potkopava. Uzmimo za primjer Britansku nacionalnu stranku. Sigura

    avatar

    17.06.2013. (15:10)    -   -   -   -  

  • bartimej croata

    Siguran sam da se svi možemo složiti da je to pokvarena i izopačena politička platforma. Ali čak i da je tako, zar ne bi smjela imati pravo, kao i svaka druga politička stranka, da odluči i definira tko joj se može, a tko ne može pridružiti?

    Prije nekoliko godina, nakon uvođenja novih zakona o jednakosti, Komisija za jednakost i ljudska prava pokušala je prisiliti Britansku nacionalnu stranku (BNS) da izmijeni svoj statut temeljeći svoj zahtjev na diskriminatornoj prirodi tog statuta. U njemu se navodi da samo ˝domaći bijelci˝ mogu pristupiti stranci. Komisija za jednakost tvrdila je da bi ta odredba mogla narušiti zakone o jednakosti i da bi zato trebala biti revidirana.

    >>> Dr Robert Lopez: Odgojile su me lezbijke i protivim se gay brakovima

    Naravno da ćemo se svi suprotstaviti ideji o političkoj stranci koja zabranjuje članstvo crncima ili azijatima. Ali, ono čemu biste se trebali još više suprotstaviti ideja je o državi ili njenim produženim rukama koje bi imale autoritet da prisile političku stranku da promijeni svoj statut- jer upravo to pravo bilo bi kraj slobode udruživanja, kraj prava na političku organizaciju i kraj prava da se ljudi organiziraju kako god im odgovara i da zastupaju koje god ideje smatraju istinitima.

    Velika liberalka Hannah Arendt zapisala je 1950-ih: ˝Pravo na slobodno udruživanje pa time i pravo na diskriminaciju ima veću vrijednost od principa jednakosti.˝ Pod time je mislila da bismo u bitci između slobode i jednakosti trebali navijati za slobodu.

    Pokušaj da se BNS-u nametne drukčiji statut otkriva u kolikoj je mjeri lažna ta današnja lažna jednakost. Naravno da crnci i azijati ne stoje u redu kako bi se učlanili u BNS. Činjenica da je članstvo u BNS-u rezervirano samo za ˝domaće bijelce˝ uopće nije problem za crnce i azijate Velike Britanije, jer oni ionako nemaju želju za učlanjenjem u stranku koja zastupa rasističku ideologiju. Pod krinkom jednakosti, država je zapravo napadala političku grupu koja joj se ne sviđa i pokušala je natjerati da prihvati način razmišljanja države. Tu se nije radilo o jednakosti za crnce i azijate, već o pokušaju diktata i provođenja političke istovjetnosti, o nametanju konformizma misli. Koncept jednakosti danas se koristi za poprilično totalitarne ciljeve.

    Velika liberalka Hannah Arendt zapisala je 1950-ih: ˝Pravo na slobodno udruživanje pa time i pravo na diskriminaciju ima veću vrijednost od principa jednakosti.˝ Pod time je mislila da bismo u bitci između slobode i jednakosti trebali navijati za slobodu. Trebali bismo biti na strani privatnih skupina i političkih stranaka ili određenih ustanova kojima pripada posebna društvena uloga, na strani njihove slobode da diskriminiraju kako bi definirali tko su, koja im je svrha i tko im se može pridružiti.

    Naravno, u javnoj sferi- u pravu, zapošljavanju, javnom društvenom djelovanju- sa svakim treba postupati jednako. Ali, u privatnoj sferi i, još važnije, u institucijama koje su godinama imale vrlo određenu društvenu ulogu za određene grupe ljudi, diskriminacija je nužna. Ovo su prepoznali najraniji mislioci Prosvjetiteljstva. John Locke, autor velikog ˝Pisma o toleranciji˝ objavljenog 1689., rekao je da su vjerske i određene druge institucije po svom učinku ˝spontana društva˝. Iz toga, rekao je, ˝nužno slijedi da pravo da donosi pravila i zakone koji se na njega odnose pripada samo tom društvu… onima koje društvo zajedničkim pristankom ovlasti na to.˝

    ˝Spontana društva˝, vjerske i političke skupine, određene ustanove s posebnim ulogama… svi oni moraju biti barem relativno slobodni da donesu svoja vlastita pravila kojima će se voditi oni koji su ˝zajednički pristali˝ biti članovima tog društva. Pa ipak danas se, u našoj eri lažne jednakosti, uništava sposobnost ustanova da upravljaju same sobom, da diskriminiraju na temelju uvjerenja ili ideologije ili podesnosti za neki zadatak ili svrhu. To dovodi u pitanje samu mogućnost postojanja organizacija i institucija, s obzirom da pritisak prihvaćanja jednakosti može značiti odustajanje od organizacijskih principa i određenih zajedničkih uvjerenja.

    avatar

    17.06.2013. (15:11)    -   -   -   -  

  • bartimej croata

    Neki zagovornici homoseksualnih brakova kažu da je u braku bitna samo ljubav i da je zbog toga isključivanje iz institucije braka ljudi koji eto, vole osobe istoga spola, bez sumnje despotski čin i pravi primjer vršenja nejednakosti. Oni tvrde da homoseksualni ljudi imaju ono što je potrebno da bi se ušlo u brak- vole se- pa je zato pogrešno zabraniti im da to i učine.

    Ali zapravo, ljubav nije dovoljan uvjet za sklapanje braka. Brak već jest diskriminirajući, čak i prema osobama koje se vole. Na primjer, muškarac može biti iskreno i strastveno zaljubljen u svoju sestru i ona u njega, ali njima je apsolutno zabranjeno da sklope brak. Žena može beznadno voljeti dvojicu različitih muškaraca, ali ne postoji način da se uda za obojicu. Neki će se od nas možda sjetiti kad su imali 14 godina i bili preko ušiju zaljubljeni u svog vršnjaka ili vršnjakinju, ali nismo se mogli s njima vjenčati. Brak je institucija koja diskriminira, čak i ljude koji se vole. Očito, potrebno je nešto više od ljubavi da se stupi u brak. Očito brak igra drugu, specifičnu društvenu ulogu, koja se ne sastoji samo u dopuštanju ljudima da izraze svoju ljubav.

    Hoće li ta specifična društvena uloga biti izgubljena promicanjem ideje ˝bračne jednakosti˝, ideje da je pogrešno da institucija braka diskriminira? Hoće li uloga braka kao zajednice dvoje ljudi s potencijalom prokreacije i s mogućom odgovornošću za socijalizaciju sljedeće generacije, biti dovedena u pitanje? Hoće li trajno društveno promicanje braka kao glavnog načina na koji odrasli i zajednice preuzimaju odgovornost za buduće naraštaje, biti besmisleno? Ja mislim da hoće. Kao što bi zasigurno društvena uloga Royal College of Music bila dovedena u pitanje kad bi se dopustilo ljudima poput mene da ga pohađaju. Proces homogenizacije odjeven u ruho ˝jednakosti˝ i nemogućnost diskriminacije između različitih oblika veza, lišit će brak njegovog značenja. Jer, ako je sve brak, onda brak nije ništa. Ako institucija braka ne može vršiti diskriminaciju, onda ona više nema značenje ni svrhu.

    Nedvojbeno je da se mnogo godina s homoseksualcima postupalo nejednako. Bili su ugnjetavani. Stotinama godina, homoseksualni čin bio je kažnjiv smrću. Čak i u modernije doba, homoseksualci su dobivali zatvorske kazne s teškim radom samo zbog toga što su imali seksualne odnose. Takva ozbiljna kršenja njihovih prava utjecala su na način kako se danas postupa s njima. Bili su smatrani građanima drugog reda, čak i bolesnicima.

    Srećom, stvari su se promijenile. Srećom, homoseksualni čini su dekriminalizirani, zakoni koji su kažnjavali homoseksualce opozvani su i dogodila se i tome pripadajuća promjena u društvu. Homoseksualci su sad prihvaćeni kao normalni članovi društva i s njima se postupa jednako. Zahvaljujući civilnom partnerstvu, sad imaju i sva tehnička prava koja su pripisana braku. Zašto onda traže tzv. ˝bračnu jednakost˝? Koja je to potreba za ˝bračnom jednakošću˝?

    Ovo je zaista zanimljivo jer ako proučite glavne argumente koje zagovornici ˝bračne jednakosti˝ nude, vidjet ćete da često imaju snažnu terapeutsku sastavnicu. Tvrdi se da se zbog zabrane prava na brak homoseksualne osobe osjećaju bezvrijednima, zanemarenima od društva, povrijeđenima. Aktivisti će često reći da ih nemogućnost da kažu da su u braku vrijeđa i stvara osjećaj da su građani drugog reda. Možda to i nije istina, ali oni se ponekad tako osjećaju pa bi im institucionaliziranje homoseksualnih brakova podiglo samopoštovanje i pomoglo im da se osjećaju bolje.

    Ali, uloga vlade nikad ne bi trebala biti pružanje terapije i pomoganje ljudima da se osjećaju bolje u vezi svojih životnih izbora i iskustava. U vezi jednakosti, vlada bi trebala imati samo jednu zadaću: pružanje jednakih mogućnosti, tj. uklanjanje svih pravnih zapreka za sudjelovanje pojedinaca i grupa u javnom političkom životu. No, vlada ne može pružiti jednakost ishoda, osiguravajući da svi uspiju u životu; ni jednakost iskustava, osiguravajući sretne i ispunjene živote; ni jednakost emocionalnog zadovoljstva, osiguravajući da se svi osjećaju jednako cijenjenima u društvu. To su stvari koje mi sami moramo postići, koristeći svoju autonomiju u izboru životnog puta za koji nam se čini da nam najbolje odgovara.

    Pozivajući vladu da nam pruži jednakost ishoda, jednakost iskustava i jednakost osjećaja, sve te lažne jednakosti, prizivamo veći zahvat države u naše živote: u moralne postavke institucija osuđenih za promicanje nejednakosti pa čak i u naše vlastite emocionalne živote. Na ovaj način možemo vidjeti kako današnja lažna jednakost ne oslobađa ljude, nego ih čini više ovisnima o volji države i ne poboljšava društvenu klimu, nego mogućnost da imaju svoj vlastiti moralni život čini težom za stanovnike i institucije društva.

    Brendan O’Neill urednik je Spiked-a, britanskog internetskog časopisa. Opisuje se kao marksist libertarijanac. Održao je ovaj govor u Domu Lordova 15. svibnja 2013.

    avatar

    17.06.2013. (15:11)    -   -   -   -  

  • bartimej croata

    Sa Don Bloga
    18. lipanj 2013. at 11:32 prijepodne
    Svi neraskajani pederi i ONI KOJI IH PODRŽAVAJU bit će budući stanovnici sotoninog anusa.
    Vjerovali ili ne to sam pročitao negdje u djelima Marije Valtorte (10 knjiga, pa ne mogu naći). To govori Isus.
    Naravno radi se o simbolici, ali koja opisuje stvarno buduće stanje onih jadnika koji se igraju sa svojim spasenjem.
    Jedna druga vidjelica (znam da je u pravu) kaže da danas na jednu spašenu dušu koja drito ide u raj, deset ih ide u čistilište, a trideset tri u pakao. Takav je otprilike odnos.
    Ne čudim se,kad već ima toliko anusofila u svjetskoj populaciji.
    Naši najpoznatiji su Milanović i Josipović.

    bartimej croata says:
    18. lipanj 2013. at 11:44 prijepodne
    Pederi nemojte ubijati svoje partnere, ta i oni su ljudi.
    Lezbačo, ne budi osorna i ne zlostavljaj svoju partnericu. Nije ona kriva što se zaljubila u tebe, koja si tako slična njezinoj mami.

    avatar

    18.06.2013. (11:48)    -   -   -   -  

učitavam...