Kada je ova treća djevojčica umrla.. jedna žena ( ne znajući moju situaciju ) je prvo prokomentirala NJEGA.. kao eto..jadan on.. sad će ju imati na duši
Ne moram ti ni opisivati kako sam planula i pobijesnila.. mislila sam da će mi žuć na usta izaći..
više sam preumorna od tog idiotizma kod ljudi.. prokleti prokleti bili..
kopiram tekst k sebi na blog..
14.05.2013. (22:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Odavno sam odustala od komentiranja ... uvidjela sam sam da ništa ne vrijedi.... ništa se neće promjeniti niti će progledati ubojice, niti njihovi roditelji... a bome ni oni koji nisu u našoj situaciji. U ovo godina doživjela sam svašta... od toga da mi bezdušno govore da me razumiju (iako uopće nemaju pojma šta je to što razumiju)... pa do toga da me sa čuđenjem promatraju i odmah odstupaju kao da nosim zarazu koja će nedaj bože prijeći na njih....
Ono što nosim u duši ostaje moje i mogu shvatiti donekle samo oni koji su u našoj situaciji. Svi mi osjećamo najviše svoju bol i nosimo se s njom kako znamo i umijemo.
14.05.2013. (22:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mare, neka netko vrisne onako kako bi svi trebali... previše se toga ostavlja kako jest i to u konačnici postaje postulat ponašanja. Mi dobro znamo da nitko naš teret ne može (i neće) nositi i ne trebamo podjelu jer nitko ga i ne bi nosio teže no mi, no neka se zna da je takvo ponašanje i tretiranje ponašanja nakaradno.Nek' onda nakarade hodaju okolo kao da se ništa nije desilo ali neka znaju što jesu. Od počinitelja do sudaca.
15.05.2013. (21:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
Da.. to su naše misli pretočene u riječi..
prokleta ljudska narav...
Kada je ova treća djevojčica umrla.. jedna žena ( ne znajući moju situaciju ) je prvo prokomentirala NJEGA.. kao eto..jadan on.. sad će ju imati na duši
Ne moram ti ni opisivati kako sam planula i pobijesnila.. mislila sam da će mi žuć na usta izaći..
više sam preumorna od tog idiotizma kod ljudi.. prokleti prokleti bili..
kopiram tekst k sebi na blog..
14.05.2013. (22:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marija Beljan
Odavno sam odustala od komentiranja ... uvidjela sam sam da ništa ne vrijedi.... ništa se neće promjeniti niti će progledati ubojice, niti njihovi roditelji... a bome ni oni koji nisu u našoj situaciji. U ovo godina doživjela sam svašta... od toga da mi bezdušno govore da me razumiju (iako uopće nemaju pojma šta je to što razumiju)... pa do toga da me sa čuđenjem promatraju i odmah odstupaju kao da nosim zarazu koja će nedaj bože prijeći na njih....
Ono što nosim u duši ostaje moje i mogu shvatiti donekle samo oni koji su u našoj situaciji. Svi mi osjećamo najviše svoju bol i nosimo se s njom kako znamo i umijemo.
14.05.2013. (22:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emocija
Mare, neka netko vrisne onako kako bi svi trebali... previše se toga ostavlja kako jest i to u konačnici postaje postulat ponašanja. Mi dobro znamo da nitko naš teret ne može (i neće) nositi i ne trebamo podjelu jer nitko ga i ne bi nosio teže no mi, no neka se zna da je takvo ponašanje i tretiranje ponašanja nakaradno.Nek' onda nakarade hodaju okolo kao da se ništa nije desilo ali neka znaju što jesu. Od počinitelja do sudaca.
15.05.2013. (21:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...