Komentari

doninsvijet.blog.hr

Dodaj komentar (43)

Marketing

  • rijecankaudublinu

    Jako dobrim! Volim tisinu, pomaze mi da sacuvam unutarnju ravnotezu i mir. www.rijecankaudublinu.com

    avatar

    24.04.2013. (21:24)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @riječankaudublinu... Kad stišamo i umirimo sebe tada možemo čuti tišinu... a to je meni najljepši "zvuk" koji postoji. :)

    avatar

    24.04.2013. (21:56)    -   -   -   -  

  • magle dolaze

    Tišina je kajanje glasa.

    avatar

    24.04.2013. (23:26)    -   -   -   -  

  • geomir

    Meni je ugodno kada je oko mene lagana muzika, ne bilo koja.
    A nije mi mrska ni tišina.

    A ovi prezentirani "tvoji tišinari" i nisu baš tihi!! :-)))

    avatar

    25.04.2013. (01:18)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @Magloviti... ponekad je ona i poštovanje, divljenje i poniznost pred čarolijom svemira...
    @geomire.... pa glazba nam ietkako može pomoći da potonemo u tišinu... :)
    Moji tišinari vrlo glasno pjevaju u tišni... no kvaka je da u tišini crpce ono "nešto...tiho"... što nam kroz pjesme nude... :)

    avatar

    25.04.2013. (06:27)    -   -   -   -  

  • Sarah Bernardht

    Tišina je izgubljena, filigranski dragocjena ljudska vještina.
    Preuzele su nas gromoglasne vijesti, prebrzo kolanje informacija, zvonjava telefona, mobitela, buka prometa, velegrada.
    Umjesto u tišinu, postalo je prirodnije bježati u buku.
    Da, da se ne sretne sebe.

    Pravu tišinu još ponekad susretnem duboko u prirodi.
    Tamo gdje čuješ kako raste trava, kako se razlijeva potok svojim kadencama, kako se srne dogovaraju, a ptice zaljubljuju.
    Tu je mogu osluhnuti, prigrliti kao nešto sasvim moje, blisko i rječito.
    Oni koji se doista vole mogu satima šutjeti zajedno.
    To govori sve o vrijednosti tišine.

    avatar

    25.04.2013. (12:07)    -   -   -   -  

  • viki

    Za one koji ne spavaju najbolje, predlazem da se prosecu bez obzira u koje gluho doba noci. Meni je to najbolji dio dana. Nema prometa, nema ometanja. Tad mi najljepse misli struje. Najoriginalnije ideje se tada stvaraju, barem kod mene. Tako se ja "punim". Ponekad se zamislim, nije li mozda to razlog sto slabije spavam? Kad se probudim oko 3.30, obicno pomislim : super sad cu uzivati.

    avatar

    25.04.2013. (15:20)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @vindrunlije... prelijep ti je komentar. :)
    Boravak u prirodi je najbolji način za let kroz tišinu. No može se tišina naći i kad smo okruženi bukom.
    Ne znam ti objasniti kako.... ali ja se mogu tako isključiti od problema i potonuti u misli... u posao duboko skoncentrirana... da ne čujem ništa osim mira u sebi. Neki ljudi teže rade kad su pod stresom i kad ih nešto muči... ili teže spavaju. Ja imam tu sreću da si upravo radom ili spavanjem pomažem prebroditi povremene brige.
    A boravak u prirodi je za mene najbolji lijek. Živim u prirodi.... u pravoj divljini.... to ponekad i otežava život zbog dugih putovanja... ali kad ja dođem doma i prošetam svojim zelenim rajem osjećam se kao nova.
    i strašno se volim voziti na biciklu kroz šume.... tada je pijev ptica jedina zvučna podloga mojoj tišini u kojoj uživam.
    @viki... u pravu si... šetnje su čarolija... No ipak biram šetnje, vožnje biciklom, fizički rad i sve ostalo preko dana... i onda me sve to tako lijepo umori da spavam ko mali medo po noći.

    avatar

    25.04.2013. (15:38)    -   -   -   -  

  • viki

    Je. Kad radim neke opetovajuce poslove takoder se relaksiram, odmaranje mozga

    avatar

    25.04.2013. (16:14)    -   -   -   -  

  • viki

    Ima trenutaka kada se u nekom ugodnom drustvu uopce ne govori. Taj ugodan osjecaj da ne moras reci bas nista, a i dalje biti u drustvu, je mozda rijetko , ali ga svi primijete. Onda kad primijetimo o tome, naravno komentiramo kao da smo spoznali nesto novo. I svi se toj spoznaji radujemo. Je li jos netko to dozivio?

    avatar

    25.04.2013. (17:33)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @Viki.... jesam... doživjela sam. Tišina dvoje ljudi u kojoj se osjećaju ugodno je obično znak bliskosti i razumijevanja... tako dubokog da riječi nisu potrebne... čak bi sve mogle pokvariti u tom trenutku.
    To nije ništa neobično kad su ljudi bliski... kad su partneri ili prijatelji.
    No desi se i među potpnim strancima ili među ljudima s kojima nismo bliski na taj način.... to su oni trenuci kad se duše dodirnu..... kao da se odavno poznaju... tiho, nenametljivo i ostave neki čudan zapis za cijeli život.
    Mi neprestano komuniciramo s drugim ljudima. Svi oblici komunikacije su strašno važni. Volim riječi... izgovorene, napisane, ispjevane... ali još više volim i glasnije čujem riječi koje nisu izgovorene.
    U preglasnom svijetu ljudi izgovaraju previše riječi... često imam osjećaj da prepričavaju neke lekcije iz priručnika u kojima su se učili ponašanju "kako doći do željenog cilja"..... koliko samo laži čujemo svakog dana, koliko samo suvišnih rečenica koje nam zagađuju vrijeme potrošeno na slušanje istih.... čujemo i mnoge rečenice koje su formalno pristojne, koje se možda i podrazumjevaju.... a vrijeđaju nas negdje iznutra, u našim tišinama... jer osjećamo neiskrenost.
    Postoje neki događaji u našim životima koji su nam svima posebni i važni.... to su svadbe, rađanja djece, sahrane itd... itd... Koliko li je samo ružne i vulgarne buke u takvim prilikama....
    Goethe je rekao:
    "Među svim svečanostima svadbena je svečanost najnepriličnija, nijedna od njih se ne bi smjela održati u većoj tišini, smjernosti i nadi".
    Isto je i sa sahranama. Sve to su trenuci kad su glavni likovi te priče naosjetljiviji i kada je neobično važno da budu okruženi samo onim ljudima među kojima se osjećaju ugodno, toplo i voljeno.
    Puno buke nosi tradicija i sve ono što činimo... jer je tako red... jer tako kaže okolina.... jer se to tako mora.
    Kad osjetimo najveću radost ili najveću tugu tišina nam je potrebnija od ičega.... jer samo pomoću nje se predajemo potpuno, skrušeno, ponizno i čovječno. Sve isforsirano je tek obična galama od koje bole kosti.....

    avatar

    25.04.2013. (18:10)    -   -   -   -  

  • viki

    Dogada mi se cesto ta ugodna sutnja kada dodemo kod mojih bratica. Oni imaju tako jednostavan zivot. Nemaju puno, svi nesto prckaju oko stale, na polju i vide se za ruckom ili poslije vecere. Nesto malo razgovora, uglavnom saljivi ispadi, onda se zapali vatra iza kuce donese se gitara malo pjeva, izmisljaju rime i kad se izcrpe nastane sutnja. Svi s osmjehom nesto vrte u svojoj glavi. Oko cetiri puta u zivotu sam to dozivjela bas kod njih, a onda smo tek proslo ljeto o tome pricali. Da nisi napisala ne bih se toga uopce sjetila. Trebala bih si taj osjecaj zadrzati u mislima cesce. Kad smo cesce u tom stanju ugode nademo, bolje funkcioniramo.

    avatar

    25.04.2013. (18:31)    -   -   -   -  

  • ero

    Tišina je ništa....i služi samo kao statična pozadina bilo čega što vridi il ne vridi.

    Kad se reče tišina odma me puca kako ljudi kad se popnu na vr planine krenu dernjat iz svega glasa...da ovikoviče nešto prikidanjem tišine.

    A u stvari prva asocijacija mi je bila umirući švapski pukovnik koji naređuje zadnjm glasom da svi topovi opletu po partizanim....da ne bi oša s onu stranu u tišinu.

    Hm....ima je valjda dobre razloge....biće da su mu iza šatora Ruža il Lesar valjali odvratne gluposti, pa je iskoristija topove da se zašitit od domaćih izdajnika il slugu.

    A eto..... to bi i ja tija.....da deru topovi il tako nešto dok dušu ispušćam......jer tišina je lišina.

    avatar

    25.04.2013. (19:19)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @viki... to su naizgled sitnice.... i često ih potiskujemo u sjećanju... no velike su do neba i ne događaju se bez razloga. Život nam je prepun trenutaka koji su znakovi, poruke, utjehe, poticaji i znakovi ljubavi.... no galama ih rastjeruje... užurbanost nas udaljuje od njih....
    Kad se probudiš u sred noći... ili ne možeš odmah zaspati... izbaci misli o problemima... o svakodnevnim pizdarijama.... i prizovi u sjećanje te najtoplije i umirujuće uspomene i prepusti im se... kao da se dešavaju baš sada. To možemo... ako se dovoljno opustimo i skoncentriramo na neku uspomenu. Nakon puno pokušaja ćeš shvatiti da možeš doživjeti i fizičku reakciju koju su prouzrokovale takve misli... možeš osjetiti zagrljaj... a da si potpuno sama u sobi....
    Poslušaj još jednom Bajaginu pjesmu iz uvodnog teksta... kad kaže:
    "Mrak se skupio u kap
    rano jutro kao slap ulazi u sobu
    da l' si ikada pitala
    tamne senke zidova ujutro gde odu"
    Znaš li gdje odu tamne sjenke zidova? Ne odu. Tu su.... ali više ih ne vidimo od buke. (he,he,he... krmićima će biti teško razumijeti ovu mješanciju osjeta :))))) )
    Tišina je tek prilika.... i opet je mogućnost izbora... da li ćemo je ispuniti sjenama koje nas raduju ili ćemo u nju pripustiti sjene koje nas uznemiruju.
    I moli Bajaga na svoj način:
    "Hajde, Boze, budi drug
    pa okreni jedan krug unazad planetu
    noc je kratko trajala
    a nama je trebala najduza na svetu"
    Znaš li zašto moli Boga da bude drug? Zato što nije skužio ono što mu je cijelo vrijeme pred nosom. Bog jest drug..... :) I zato imamo maštu, dušu, srce i svoj unutarnji svijet... da bi mogli letjeti kroz vrijeme, okrenuti planetu jedan krug i noći, tišine i dane učiniti svojim mirom... a ne patnjom, ispraznošću i zaglušujućom bukom.

    avatar

    25.04.2013. (19:22)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @ero... ne čudim se da ti je tišina neugodna. To su ipak trenuci kad se čovjek suoči sam sa sobom. Pa ako taj trenutak sam doživljava kao NIŠTA... onda mu sigurno nije lako.
    Što se tiče Ruže i Lesara.... Mogao si primjetiti da zadnjih dana pišem neke tiše teme.... a to znači da ste mi svi vi...politički mainupulatori postali preglasni, prevulgarni i malo se čistim od vas....
    No nemojte misliti da vas ja ne vidim, ne čujem i ne pratim.... :)))))))
    Sad mi punite čašu.... a kad je napunite oglasit ću se iz tišine... :)

    avatar

    25.04.2013. (21:18)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    ... i ero... kad si već dolutao... željan buke dnevno političkih zbivanja... moram pohvaliti Ostojića jer nije prihvatio ostavku Gorana Burušića.
    Tom čovjeku je sada teško do neba, ali svojim nezataškavanjem cijele te priče očitao vam je svima lekciju iz časti i poštenja.
    Može se biti pravedan i pošten... pa čak i onda kada su vlastita djeca u pitanju.
    Mnogima takvi ljudi nisu jasni... i većina bi to zataškala da je u prilici... pa bi to pravdali kao normalno... jer se radi o djetetu.... pa bi još izjavljivali da su zataškali kriminal iz čiste ljubavi.
    Mladi mogu pogriješiti... a ovo su najbolje roditeljske lekcije.... kad puste djecu da preuzumu sami odgovornost za svoje pizdarije. Jer kako će se inače naučiti odgovornosti?
    Burušić je upravo ovakvim postupkom i sinu... a i svima vlama poslao vrlo glasnu poruku. Nadam se da ste je doživjeli.....
    p.s. ... iako sumnjam da ste razumjeli... mogu vas zamisliti kako sjedite na gradskim terasama... lijevi i desni zajedno (kao i uvijek) i podsmjehujete se čovjeku jer nije zataškao i "spasio" sina.....

    avatar

    25.04.2013. (21:58)    -   -   -   -  

  • magle dolaze

    Dona, krivo.

    Sin mi je pao u trećem gimnazije. Iz njemačkog jezika koji mu je bio drugi jezik i koji prilično razumije i zna gramatiku...Nekakav animozitet ili sukob sa profesoricom godinu pred penziju, nebitno...

    Pustio sam da padne. Sva tri roka.Nismo ga preupisivali u drugu gimnaziju, nismo molili, nismo plaćali, tražili komisiju...Neka mu bude pouka, rekli smo... i pustili da padne razred...sa prosjekom preko 4,4.
    Godinu koju je ponavljao proveo je po birtijama, puštali ga profesori jer je imao kod njih pet od prošle godine...išao je jedino na njemački i na kraju, uz sada već perfektan izgovor ( kad on kaže Adler, misliš da je sam Hitler osobno pozvao svoga orla) dobio dva...

    Sve samo zato da bih mu pokazao kako bez muke i odricanja nema uspjeha...

    Pogriješio sam, naravno.

    Izgubio je generaciju.
    Nije otišao u vojsku, a trebao je.
    Uhvatila ga Bolonja, pa nije završio niti jedan fakultet koji je upisao jer je lijen i propuštao je predavanja...

    To je bilo prije i ohoho godina.

    Sada ima 27 i kusur i sjedi doma za kompom, povremeno tambura Hendriksa u bendu i radi kod bake u vrtu za 20 kuna džeparca...

    Trebao sam ga uzeti za ruku, odjebati babu vješticu i upisati ga u gimnaziju.

    I znaš, malo ljudi koji me poznaju zna ovo.

    Doma ne znaju što me grize sve ove godine po tom pitanju ali me grize poštenski.

    I naravno da je balavac sam kriv. I naravno da je drotov balavac sam kriv. Ali :

    Taj drot neka lijepo uzme lovu ili pištolj ili ucijeni ili prisili nekoga ili već što treba, da mu pusti klinca.
    A onda neka balavac drugi puta to ne radi.

    Sve drugo su puste priče i drek na šibici.

    avatar

    25.04.2013. (22:24)    -   -   -   -  

  • ero

    Mirče

    Jes da smo svitlosno daleko....ali nekako sam se naviknija na tebe.

    Pa šta ima ? Jel more neka poezija bez Done i svete države?

    Jel more neka nostalgična ?

    avatar

    25.04.2013. (23:40)    -   -   -   -  

  • ero

    Burušić?

    Paaa....potega je jedino šta je moga, jer ovo nisu adezejovska vrimena di se more svakako u policiji.

    Ako ništa nije zna, nema razloga za ostavku.

    Naravno, slučaj triba preuzet neka druga uprava. meknemo ga iz Špičkovine,

    A to ispijanje kave livi i desni......ajmo kako si u zabludi. Ja te druge provociram..ne popiju ti oni kavu do kraja ako su blizu mene.

    Naravno, govorim o šljamu....ne o pristojnim ljudim s desnice.

    avatar

    25.04.2013. (23:46)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @Magloviti... krenula sam ti pisati komentar s primjerima iz svog roditeljskog iskustva i svih prepreka s kojima sam se kao roditelj srela.... onda sam zakljucila da ti to ne mogu napisati u jednom komentaru... da bih morala napisati cijelu knjigu
    Nisi tada pogrijesio. I ne, nije nebitno da je iza tog padanja razreda postojala i neka druga prica. Svi znamo da se u ovom drustvu sve sredjuje iza kulisa i ispod pulta.... da se diplome kupuju poput povrca na placu... da se moze svasta.... da se preko djece slamaju kicme roditeljima itd... itd..... No jako je vazno da ta pozadina postoji i da klinci postanu svjesni da se protiv ljudi iz mocvare mogu boriti samo znanjem.... Prkositi mogu samo odlikasi i oni koji su dovoljno cvrsti da im se ne dogode takve posljedice. Neka djeca su podatna i slusaju savjete roditelja, druga su prkosna i moraju sami lupiti glavom o zid da bi skuzili da je taj zid tvrd. Pogresno je mozda to... sto sada sjedi pred kompom s toliko godina. Djeca koja imaju mogucnosti za skolovanje, a ne iskoriste ih.... moraju prihvatiti drugu stranu zivota... jer sami su je odabrali. Skini ga sa sise i neka se bori za koru kruha.... sam je odabrao.
    Moja oba sina su takodjer imali mogucnosti uhvatiti zvijezdu.... tecajeve engleskog su pohadjali od vrtica, privatno slusali dodatno matematiku kod jedne genijalke.... godinama.... obojica su zavrsili samo obrtnicke skole i dvogodisnje informaticke skolice. Od 14 godina su njihove ruke zuljevite jer su radili po raznim radionama.
    Sanjala sam neke druge price za njih.... ali ne visi slucajno pjesma "Sloboda" na ovog blogu vec godinama. Svakog dana sam je citala... da se podsjetim kako oni ne trebaju ispunjavati moje snove... nego moraju sami svoje sanjati i u realnost ih pretvarati.
    Stariji zivi svoj san..... od najranijeg djetinjstva automobili su ono ato je njegova strast. Hiperaktivac je... tvrdoglavi ovan, ambiciozan... nikada nije bilo problema sa skolom... on me vise izludjivao svojom hiperaktivnoscu. Danas sam impresiorana njegovim znanjem u poslu koji radi, a zelen je jos kao rosa.... kako njegovi interesi ne prestaju na krutom obrtnickom zanimanju.... nego doista zaokruzuje svoj san i zivi ga do daske... puno sire od onoga sto sam ja ocekivala. Ovih dana sredjuje papire i krece u zivot samostalno.... kao svoj gazda. Uopce ne sumnjam da je to u stanju.
    Mladji je natprosjecno inteligentan, puno mirniji, prekrasne blage naravi.... ali cvrstih stavova.... I on je pao razred u obrtnickoj skoli. Ne zato sto je suzenih mogucnosti... nego iz slicnih razloga kao tvoj sin. Cak ne bih rekla da se toliko radilo o lijenosti... vec o prkosu i o njegovoj borbi za svoje mjesto pod suncem. U njegovom imeniku su uglavnom bile jedinice ili petice.... a iz toga si jasno mogao prepoznati kakav odnos ima s profesorima. Pokusala sam milom, silom.... nagradama, kaznama.... u skoli sam bila vise i cesce od nekih zaposlenika, hodali smo kod skolskih i privatnih psihologa i nije nam bilo lako... :))))))) Znala sam da ce pasti razred.... znala sam kako to mozemo izbjeci... ali to nije dolazilo u obzir. Zadnji dan skole je dosao i obavijestio me da je razred zavrsio s cistom peticom i da je maturirao s pet. Mirno sam ga gledala... duboko u oci i rekla: "Picka ti materina!". Spustio je glavu i rekao: "Znam... sve znam....", a onda je zaiskrila njegova vedra narav i rekao je veselo: "Hajde, ne zivciraj se.... ja sam sada najskolovaniji obrtnik od svih koje poznajes... jer sam godinu dana duze od svih slusao gradivo... i kako vidis, savladao ga."
    On za sada radi svasta.... ali uskoro i on krece u samostalne vode.
    Prosle godine mi je napravio drvenu ogradu oko dvorista, radi drvene kucice za svoje zivotinje, radi s autima jer to mora, uzgaja zivotinje, biljke, dize se u pet sati i ide u ribolov prije posla... :)))))
    Da. Oni nemaju diplome.... ali ja ih ne bih mijenjala za sve diplome ovog svijeta. Ne moraju svi imati diplome. Da danas umrem znam da se znaju sa sebe pobrinuti i da znaju zivjeti... svetrani su, snalazljivi, sa izgradjenim radnim navikama i sirokim interesima. A najvaznije je od svega sto mi se svidjaju kao ljudi.... To procjenjujem kroz njihov odnos s drugim ljudima, prema radu, prema zivotinjama, biljkama i prirodi opcenito.... njihove reakcije kad se sretnu sa zivotnim preprekama... u njihovom odnosu prema djevojkama s kojima su u dugim vezama. Oni su emotivno stabilni mladi ljudi.

    avatar

    26.04.2013. (07:05)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    Bila sam strogi roditelj... bila sam strasni zmaj koji im je zagorcavao zivot... mali me je u imeniku mobitela imao upisanu kao: "NEVOLJA 1".
    Nisam im bila prijatelj i nisam roditeljski odnos gradila na povjerenju.... Uvijek sam pisala i govorila da prijatelje moraju traziti sami, a ja imam odgovornost roditelja i trebam im kao roditelj.
    Docekali smo vrijeme kad to vise ne mora biti tako.... jer su sada sami odgovorni za svoje zivot. Danas cesto sjedimo i prepricavamo sve te drame iz proslosti i glasno se smijemo..... Danas mozemo biti prijatelji, povjerenje smo izgradili..... i ne zalimo zbog nicega. Podrska smo jedni drugima. Mi smo naucili da mozemo opstati u ovoj trulezi bez mita, korupcije, ucjena i puzanja. Ta lekcija je vaznija od svih diploma ovog svijeta. Zatrovani sustav nas nije slomio.
    I zato..... ne predbacuj sebi i ne kukaj... ne predbacuj "babi vjestici"... ne predbacuj sinu..... budi mu podrska na putu... pomozi mu.... zaposli ga..... ne muljanjem, petljanjem i vezama.... Zaposli ga neka dobije zuljeve.... neka nauci sam brinuti za sebe. Teze je raditi bez diplome.... ali to je njegov izbor. Procitaj pjesmu "Sloboda" na mom blogu.... svaki dan je dodji citati....
    Postuj "drota"..... jer je ucinio je jedino ispravno sto je mogao! Svaka mu cast!

    avatar

    26.04.2013. (07:13)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @ero... nije ucinio jedino sto je moga. Opet se radi o izboru.... ucinio je jedino ispravno sto je mogao, a postojala i druga mogucnost... da to odradi neispravno, nemoralno... da zataska i snadje se.
    Mnogi ljudi iz tog faha... puno nize na ljestvici rade svasta i zataskavaju svasta... ne samo za svoju djecu... nego puno sire. On je takodjer mogao biti takav da jest takav... ali nije.
    Nekom drugom pricaj bajke da se danas ne moze muljati i petljati. Istina, zercu manje nego prije... ali jos uvijek je ovo velika mocvara... a na svakom covjeku je da sam odabere da li ce biti mulj u toj mocvari ili mozda lopoc. Taj covjek je odabrao biti lopoc... a to nije uvjetovano time tko je na vlasti... nego odlukom kakav on covjek zeli biti.... Posten covjek je posten u svim sistemima. To nije vrijednost koja se presvlaci poput kaputa....

    avatar

    26.04.2013. (07:15)    -   -   -   -  

  • navratikodmirka

    ero [25.04.2013. u 23:40]

    Mirče

    Jes da smo svitlosno daleko....ali nekako sam se naviknija na tebe.

    Pa šta ima ? Jel more neka poezija bez Done i svete države?

    Jel more neka nostalgična ?

    Ero:
    Čudan komentar kad se uzme u obzir da se sa Donom i sam grkljaniš,tako bi rekli u Dalmatinskoj Zagori kad se netko s nekim svađa,prepire...
    Imam ja puno toga i o svetoj zemlji Hrvatskoj,domoljubnog,ima i nostalgije...Malo ideš na moje internet stranice neovisne o hrvatskom blogu a ne zavirivaš ni na moje ruhrundemscher.blog.hr,ruhr.blog.hr,zamislito.blog.hr,navratikodmirka.blog .hr...Unesi link ispod i saznat ćeš puno više...
    Hvala na opomeni!

    http://www.mojarodnagruda.de

    avatar

    26.04.2013. (08:36)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @he, he, he..... ero... našao si novog kompića?!!! :)))))

    avatar

    26.04.2013. (15:08)    -   -   -   -  

  • viki

    dobro je da ima avatar ja to samo preskocim. pricala sam kceri o ponasanju na tvom blogu pojedinaca. Kaze starija da mozda mozes cim se pojavi kroz mail automatski ga zaustavi. Misli da ga mozes i tuziti za rijeci, mogu ga i drugi koji zele s tobom biti pa im on smeta onda njega iskljuce jer vide IP.

    avatar

    26.04.2013. (15:55)    -   -   -   -  

učitavam...