Komentari

doninsvijet.blog.hr

Dodaj komentar (29)

Marketing

  • viki

    https://blog.dnevnik.hr/komentari/post/1631635898/oziljci.html

    Ja volim naivu. Podsjeca me na djecje crteze kad nesto preuvelicaju jer jos nemaju dovoljno iskustva.

    Svoje oziljke ne volim jer nisam mazohist, al ih ne mrzim. Bol me podsjeca da sam ziva. Znam se zadubiti u bluz, al to lijecim radom pa operem prozore do visokog sjaja, opeglam na crtu sve sto mi stigne pod ruku, promijenim raspored u kuci ili obojim u neku vristecu boju kupaonicu jer ju ne volim ( nema prozor ). I sve opet dobro.

    Siromastvo me ne muci , cak mi se cini ponekad da ima neke cari u tome. Napr.:mislim da je danas umjetnost prezivjeti s vrlo malo , a ukucani ne primijete da nema. Onda sam jako sretna. Ili, volim miris haustora nasih starih zgrada. Znam da je od vlage , al mene podsjeca na djetinjstvo. Muz kaze da sam dekadentna? Mislila sam si o tome da li je to istina. Sava se povukla i na zbunju uz vodu se skupilo kojekakovo smece, papiri, lopte, konzerve, kutije.. i ja mu kazem dok smo setali uz nasip: " kuzi kako je sve sivo od magle , bez lisca, voda tmurna, a samo "ukrasi" na granama, u istom smjeru vise ko da ih je netko nacrtao za neko slavlje. Jesam li dekadentna?

    avatar

    13.04.2013. (01:28)    -   -   -   -  

  • navratikodmirka

    jer ja tako svoju Podravinu ne vidim…. ona je čarobna ljepota, u kojoj živi narod koji je slušao svoje ožiljke.
    Voliš svoju Podravinu a Marka Perkovića Thompsona konzert u njegovim Čavoglavama pred više od sto tisuća duša,u svom postu si okarakterizirala kao proustaški.Estradni umjetnik i hrvatski vojnik,branitelj u Domovinskom ratu pjeva domoljubno,pjeva cijeloj Hrvatskkoj pa i tvojoj Podravini,šiba po onima koji su nas planski željeli uništiti,po onima zbog kojih smo krvarili...Kad bi ti stihove kao prigovor na onaj post ovdje gurnuo,izbrisala bi kao što to uvik činiš,možda isbrišeš i ovo i to je znak da istinu ne podnosiš,izvrćeš stvari naopako,misliš da je sve u redu što ti napišeš...Ma,tko ti je ki Dona....?

    avatar

    13.04.2013. (06:27)    -   -   -   -  

  • odmak

    Nisam posebno luda za naivnim slikarstvom. Možda Croata. Ne mogu se sjetiti imena, ali on ima one neke boje i oblačiće. Da, to mi se sviđa. Inače, naivno slikarstvo su jako cijenili komunisti.
    A što se tiče ožiljaka..? Učinili su me boljom čovječicom i na tome sam im beskrajno zahvalna.
    Iako, godine i ožiljci me nisu naučili da ih izbjegavam. Zbog svoje slabe naravi (ne mogu reći dobre, jer bi to bio izgovor) uvijek iznova bivam ranjavana. Sve sam sama kriva. Ponavljam to sama sebi. Ne znam, naime, ići u sukobe jer me previše uznemire, iako sam svjesna da će kad tad do sukoba doći i da će to onda mjesto bezazlene rasprave biti pravi rat. I sad mi se nešto slično događa.

    avatar

    13.04.2013. (08:09)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @viki.... mazohisti su oni koji bol traže i u njemu uživaju dok se ona dešava. Odnos prema ožiljcima je naš odnos prema posljedicama tih boli... da li ćemo se osjećati poput žrtve ili ćemo svoju bol pretvoriti u dragulje koje čuvamo u tajnenoj škrinjici života.
    Mene siromaštvo u narodu muči. Razdire me..... Osobno se nikada nisam osjećala siromašnom... pa čak ni onda kada je bilo prestrašno... i kad se danas toga sjetim teško mi je vjerovati kako sam se dobro nosila s tim vremenom. Imam neki čudan prkos u sebi.... neku energiju, koja mi ne dozvoljava samosažaljenje, sjedenje i čekanje..... U takvim vremenima i situacijama se preslože prioriteti i rad najbolji način za borbu. To je nešto što nosim kao zapis iz tog svog porijekla.... gdje nije sramota biti saromašan.... ali je sramota biti gladan, ne raditi i dići ruke od svega.
    Dekadentan je onaj koji bježi od realnog svijeta i utječe se umjetnim podražajima razne vrste. No dekadentan čovjek je umoran, pasivan i bezvoljan. Ja znam da volim broditi svjetovima koji su paralelni s realnim... jer tamo punim baterije... ali isto tako znam da nisam bezvoljna i umorna na taj način.... niti sam pasivna.
    @mirko, promašio si fuldbal. Na temi koju spominješ ja Marku Perkoviću ne osporavam ljubav prema njegovom kraju. Tamo osuđujem poticanje na mržnju prema drugima.
    Neću ti ovaj komentar obrisati jer je on tek različito mišljenje. No obrisat ću ti svaki komentar u kojemu vrijeđaš blogere ili mene.... jer se ti tako možeš ponašati na svom blogu, kod sebe doma.... ali u našem društvu ne. Tu se možeš razgovarati pristojno.... ili se ne možeš igrati s nama. Kužiš?
    @odmak... neke stvari naučimo iz jednog primjera... a ponekad moramo ponavljati. To je isto kao i s učenjem. Neke tekstove smo morali pročitati i pet puta da bi ih zapamtili. Tako je i s poukama..... Ponekad nas naše zablude, samoobmane i svi mehanizmi samozaštite navedu na pogrešne zaključke i ako nismo puku osvjestili do kraja... tada smo skloni praviti slične izbore i dovoditi se u nove situacije koje nam potvrđuju pouke koje smo već primili. Sve je to život... i sve smo to mi.....
    Drago mi je da su ožiljci od tebe načinili bolju čovječicu... Ti si odabrala da bude tako. To smatram boljim izborom. Neki ljudi svoje ožiljke pretvaraju u predrasude, mržnju, svete se, divljaju i oni budu poticaj za negativne misli i negativna ponašanja. Ožiljci u oba slučaja imaju jako važnu ulogu. I zato je prekrasno kad ih iskoristimo u korist sebe i svijeta oko sebe... a ne za rušenje i ranjavanje.
    Svakog normalnog sukobi uznemiravaju.... jer prirodno je težiti miru i zadovoljstvu.... Osobno sukobe nastojim riješiti iskreno, otvoreno.... da nitko ne ostane uskraćen mog viđenja svega što se dešava.... ali kad vidim da netko naprosto ne brodi tom dimenzijom i sukob pokuša pretvoriti u nešto neprimjereno, tada kažem ŠLUS..... Tip sam koji se da jahati dugo, dugo...... ali kad kažem ŠLUS to je na čvrstim temeljima, prilično je čvrsto i trajno. Užasavam se kad prepoznam ljude koji pokušavaju manipulirati samnom ili me prave budalom muljanjem, laganjem i petljanjem... a nikada nikome ne postavljam pitanje i nikoga ne prozivam...

    avatar

    13.04.2013. (10:15)    -   -   -   -  

  • geomir

    Kako reče,... ko nema ožiljaka ??
    Što duže živiš to ih je više, jer uvik se nađe neka lekcija
    koju prije nikada nisi apsolvirao ili, kako kažeš,
    moraš repetirat da bi naučio. !!

    Temu si obradila ka Gospa, ...svaka ti je na mistu.

    A naivno slikarstvo nikada nisam doživljavao kao ti.
    Najprije, nikada nisam to niti ikoje drugo imao kao posebnu temu razmišljanja,
    već imam općeniti stav da je to izraz osobnog trenutka razmišljanja svakog autora,
    a to nije istina o temi koju prikazuje.

    avatar

    13.04.2013. (13:54)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @geomire.... različito gledamo jer si ti objektivan, a ja subjektivna. Mene naiva i Gruntovčani osobno "pogađaju"... a tebi je svejedno. :)))))))))
    Hvala ti. :)

    avatar

    13.04.2013. (14:19)    -   -   -   -  

  • viki

    Odguglajte “naive art around world”. Ne bih se slozila da je naiva komunisticki proizvod. Ima ga I u Africi, Juznoj americi , Britaniji…

    Ja volim Gruntovcane I shvacam ih kao djelo kojim se ismijavamo nasim slabostima. Ne kao kategoriju diktata kako to treba tako biti. Najbolja mi je scena Babice kad su hmirale, pa su se predomislila jer je shvatila da ce se oko zemlje I nasljedstva svi potuci . Tko je ona nastavila zivjeti uprkos tome sto je mislila da joj je vrijeme. Nasla je svoj razlog za zivljenje.

    avatar

    13.04.2013. (18:33)    -   -   -   -  

  • viki

    Prije sam bila naprasita I “mahala bicevima” oko sebe I insistirala na pravdi I postenju. A I prema sebi istim metrom. Sve do cira na zelucu. U tom procesu izcjeljivanja sam polako shvacala greske I svoje limite. Jednom smo tako moj muz, njegov prijatelj I ja isli autom do prijateljevih roditelja u Capljinu. Isli smo kroz BH, I divili se raznolikosti predjela. Bas sam bila opustena I bilo je zabavno.
    Nesto smo pred kraj razgovarali o zivotu I svijetu u kojem zivimo, problemima I taj covjek je sa vrlo malo rijeci promijenio moj stav I djelovanja. “Ne svidamo se svi svima, niti se nama svi svidaju. Ne mozemo promijeniti svijet ako nismo u stanju mijenjati sebe I shvacati druge. Bitno je ne zivcirati se nego naci preklopku kojom iskljucimo emocije I hladne glave polako objasnjavamo svoje stavove logicno I polako. Biti otvoren I za druga misljenja I prihvacati ih ukoliko shvatimo das mo u krivu. A u isto vrijeme biti na oprezu da nas ne proguta misljenje onih koji ne zele dobro svima.“ Te sam godine po prvi put vidjela kivi na grani. U njegovoj je kuci vladala takva harmonija I osmjeh na licima, sve polako temeljito. Unukove slikarije na svim zidovima… Svako je znao sto mu je ciniti I nitko nikog nije pozurivao. Imala sam osjecaj das am u nekom drugom svijetu.
    Tad je otpoceo proces mog mijenjanja. Vagala sam koliko sam energije ulozila I koliki su mrsavi bili rezultati . Sve sto je rezultiralo mojom bolescu. Na ishranu sam uvijek pazila I uglavnom kuhano rjede peceno, tona voca I povrca , tako da nije hrana bila u pitanju.
    Puno si mi pomogla u razclanjivanju, dekadencija ili nesto drugo. Ako je dekadencija mirenje sa postojecim onda to nisam. Zasto ja u svemu mogu naci nesto “lijepo” ne znam. Sto mogu uciniti je ucinite sve da bude bolie , a sto ne mogu, ne mogu. Ostaviti cu ga za poslije kad dode pravi trenutak, kad bude postignuta kriticna masa, a to se moze samo konstantnim pokazivanjem na ono lose ili na ono dobro.
    Znam tipa koji si je iztetovirao ime svoje zenske s kojima je prekinuo, a onda mu je to smetalo, jer je druga s kojom se ozenio bila ljubomorna . A volio ju je pa si je isao to skidati I sad ima ocajan oziljak. To je bila njegova greska s kojom on mora zivjeti.
    Muz mi je jednom rekao da se ja odmah otvorim ljudima sva sretna ko da prvi put vidim cokoladu. A kad malo razgrnem , pa me povrijede zatvorim se I cmoljim , namjesto da zapamtim taj osjecaj da ti se ne ponovi greska. I idi oprezno , ne kukavicki, oprezno I polako stvaraj sliku drugih, prije nego odlucis s nekim biti veliki prijatelj. Tiha voda brege dere. Ustrajnost na ispravnom putu. Jos mi se ponekad dogodi da zglajzam ali daaaaleko rjede.

    avatar

    13.04.2013. (18:35)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    he,he,he.... dobro je ovo s tetovažom. :))))) I ja znam jednog. Ima na jednoj ruci tetovažu "Mirjana", a žena mu se zove Marica, a na drugoj ruci ima JNA. :))))) To su si budalaši tetovirali dok su bili balavci u vojsci... a kasnije... kuku-le-le... :)))))))
    Što se tiče otvaranja i velikih prijateljstava. Vidiš.... ja ti ne vjerujem u premnoga i velika prijateljstva. Mi pod riječ prijateljstvo trpamo previše odnosa. Imam jednu jedinu PRAVU PRIJATELJICU... Nas dvije smo se igrale još u predškolskim danima, zajedno išle u razred, sjedile u istoj klupi, izlazile zajedno.... Na poslu imam nekoliko ljudi kojima vjerujem, imam u njih povjerenja, poštujem ih i zauzimaju posebno mjesto u mom srcu. Odavno sam prekinula sva ona besmislena druženja radi reda... jer ti je netko susjed, kum, rođak.... a u biti nas zamara, guši i davi.
    Ne volim se prečvrsto vezati za ljude. Ne volim tražiti pomoć od nikoga kad sam u nevolji... i onda mi obično pomognu neznanci.... kao što i ja pomognem neznancima na svom putu. Posao mi je takav da srećem puno ljudi, naslušam se svakakvih priča.... dani su mi ispunjeni uglavnom lijepim susretima s ljudima, ali često budem i iscrpljena.... i onda u svoje slobodno vrijeme samo priželjkujem mir..... Strašno volim raditi na svojoj zemlji... jer me fizički rad opušta. Danas me sve boli jer sam se mazila s konačno stiglim proljećem.
    Volim internet jer mogu birati sugovornike, teme na kojima ću sudjelovati... kad mi dojadi ugasim komp. I danas mi se desi da se razočaram u nekim ljudima... ali to nije bolno kao prije. Odavno sam naučila da se mogu razočarati samo zbog svojih nerealnih očekivanja, da nisu ti ljudi krivi... nego sam ja kriva jer sam donijela pogrešnu procjenu. Neki ljudi naprosto ne lete do oblaka na kojemu mi stanujemo... i zbog toga se ne možemo ljutiti na njih.... možemo samo sebe osloboditi druženja u kojima se ne osjećamo dobro.... s ljudima kojima odjednom padnu maske... a mi u svojoj naivnosti te maske nismo vidjeli... ili možda nismo željeli vidjeti... možda zbog sebičnosti.... jer nam je u tom trenutku trebao netko baš takav kakav se prikazivao i kako smo ga mi idealizirali i zamišljali... a to nije bilo to. Malo se čovjek otrese (poput psa kad izađe iz rijeke) i krene dalje... u novi dan... :)

    avatar

    13.04.2013. (19:22)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    Svaki naš dan je prepun izbora. Prvi je ranom zorom… kad biramo da li ćemo ustati na lijevu ili desnu nogu. :-) Redovito ustajem na lijevu.

    „Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela. Ima jedan svijet gdje riječi su djela.“ Radi li se o utopiji i snatrenju ili doista postoji taj svijet?     Postoji! Znanstvenici ga imenuju: paralelnim svemirom.

    Sav sam prekriven ožiljcima koji se ne vide. I imaju čudna imena 'angina pektoris' i 'depresivnost' (kao @viki: "Sve do cira na zelucu.") Takve je ožiljke teško voljeti makar bio svjestan da sam ih sam sebi nanio.

    @odmak
    Da ne misliš na Rabuzina. On je inače moj najdraži naivni umjetnik. Općeniti moj stav prema naivi: lijepa ali opora umjetnost kakav je uglavnom čovjekov život. Naročito u krajevima gdje je temeljna ljudska aktivnost vezana uz zemlju.

    avatar

    13.04.2013. (23:03)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @semper contra... čitam gorčinu. I ne samo kod tebe. Ljudi su prepuni gorčine spram života i svijeta koji ih okružuje. Ogorčenost je osjećaj uvrijeđenosti.
    Često razmišljam o tome. Mene može uvrijediti samo konkretan čovjek... i to ne bilo koji čovjek. Postoje ljudi koji mi mogu psovati, mogu me vrijeđati i govoriti ružne stvari, a da se ja ne osjetim uvrijeđenom.... jer se radi o ljudima koji mi nemaju pravo to govoriti, i jasno čitam neke njihove prizemne motive koji nisu vrijedni moje pažnje i reakcije. No postoje ljudi koji me mogu uvrijediti riječima i djelima.... jer smatram da takav odnos od njih nisam zaslužila. No i to me brzo prođe.... jer nije problem u njima nego u mojoj pogrešnoj procjeni i prevelikim očekivanjima. No ne mogu se uvrijediti na život općenito..... zbog stava da mi se dešava nešto što nisam zaslužila (npr. neke bolesti, neki neželjeni događaji na koje nemam utjecaj itd.). Jednom mi je neki lik napisao da sam razmažena i nemam pojma o životu... jer je bio uvjeren da ovakve stavove može imati samo netko koga je život mazio. Nije tako. Život me nije mazio.... a zadnji put sam gorčinu osjetila s 25 godina. Tada sam se razboljela od bolesti od koje se umire. Mislila sam da je gotovo. Bila sam strašno uvrijeđena..... ogorčena, ljuta i razočarana. Tada sam bila čvrsti ateist.... no uhvatila sam sebe da s nekim razgovaram o svojoj tišini. Tko je to bio nemam pojma... da li sam razgovarala sa ŽIVOTOM ili možda BOGOM u kojeg kao nisam vjerovala... zbilja nemam pojma. Pitala sam ga: "Zašto mi to činiš? Zašto baš ja? Zašto si dozvolio da rodim ovo dvoje male dječice i da ih tako brzo moram ostaviti?Živim ko mali Mujo.... cijeli život sam poslušna štreberica... a ti meni sada ovako?!" Nije bilo odgovora... danima nitko iz moje sredine nije mogao razgovarati samnom.... jer ja sam živjela tiho.... u tom nekom svom svijetu.... u kojemu sam postavljala tisuće pitanja na koja nisam dobila odgovore... ali ona su me potaknula na razmišljanje, a pomoću tog razmišljanja rodila se u meni neka snaga i ja sam krenula dalje.... pobjedila bolest, dobila svoju novu priliku. I u tim trenucima sam naišla na trulež našeg društva... na ucjene i traženje mita..... na kockanje mojim životom od gnjilih ljudi. No istovremeno su se oko mene stvorili neznanci.... koji su mi pomogli u mojoj borbi. Nisu tražili ništa zauzvrat.... željeli su samo da ostanem živa i da se borim... a do tada me nisu ni poznavali. Život mi je spasio liječnik koji je izgubio sina (u saobraćajnoj nesreći) koji je bio moje godište..... Taj čovjek nije bio samo moj liječnik... bio mi je poput oca... nije mi izliječio samo tijelo.... nego je odradio i onaj duhovni dio, a koji bi odradio moj otac da je bio živ u tim trenucima. Vidiš, bez obzira na sve one koji su odabrali stranu zla i koji su mi se našli na putu... bez obzira na bolest za koju nisam bila sama kriva i to je nešto na što nisam mogla utjecati, na mom putu su se našli i anđeli... koji su mi pomogli.... ljudi koji su odabrali stranu dobra. Od tada je prošlo puno godina.... i od tada ja svakog jutra kažem: HVALA. Otvorenih očiju hodam svijetom. I puno se toga ružnoga dešavalo u mom životu nakon toga, ali i lijepoga. Kad god sam mislila da nema dalje i da sam došla pred zid desilo se nešto nepredviđeno..... došli su neki neznanci i pomogli mi. Nikada nikome nisam dala mito, ne koristim se vezama... prijateljskim i rođačkim pomoćima, a uvijek sve bude kako treba na kraju..... To su moji anđeli. Često sam na ovom blogu napisala da se osjećam voljenom. Kad to napišem ne mislim doslovno samo na djecu, majku, muškarca.... nego znači da se osjećam miljenicom nekog većeg... nekog s kim razgovaram u svojim tišinama... koji me grli kad mi je najteže i naučio me... spotano, polako da su svi problemi i sve nedaće tek izazovi i prepreke na našem putu... a oni služe da bi mi odrasli, da bi se razvili u bolje i čvršće ljude.... dok je sam život najljepši dar koji smo dobili... i ne, nikako nije svejedno kako ćemo ga potrošiti. Nismo tu uzalud. I zato je važno ne potonuti, pobjediti taj osjećaj uvrijeđenosti, odbaciti gorčinu i veseliti se svakom novom danu... jer svaki novi dan nam donosi neku novu čaroliju i ljepotu.

    avatar

    14.04.2013. (09:25)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    I moram još....
    Gorčina znači svojevrstnu odvojenost, zatvorenost... pa čak i sebičnost... jer je JA u prvom planu. Radim posao koji znači borbu s vjetranjačama i moram ti priznati da ljudi puni gorčine vode najveće i najuspješnije bitke.... jer su cinični, ironični, jetki i kad sve ono uobičajeno, pristojno i formalno ne prolazi tada nastupaju oni i svojom gorčinom postižu pobjede. No isto tako vidim tugu u njima. Oni... poput svih ostalih tragaju za redom, ljepotom, ljubavi, toplinom... ali to nikada neće otvoreno priznati.... pa čak ni sebi. Često će svojom gorčinom zgaziti one najodanije, najvjernije i najiskrenije.... jer oni poput kosca hodaju životnom livadom i kose.... i ne zamaraju se žrtvama. Uvijek su okruženi masom, a najusamljeniji su ljudi na ovom svijetu.

    avatar

    14.04.2013. (09:36)    -   -   -   -  

  • gustirna

    Naši ožiljci su geografska karta našeg života. :-)) Ponosna sam što su svi moji izbori bili moji i ako je tu bilo nešto pogrešno to je onda ko pogrešno skretanje, ali opet se vratiš na glavni put.
    Lijepa tema o kojoj bi se dalo raspredati, kao i o naivnoj umjetnosti koju cijenim zbog socijalnog momenta, ali slažem se da premalo prikazuje ljepote, iako mi ne izlazi iz glave ona prekrasna slika sa grmom prepunim plavih cvjetića. Ne mogu se sjetiti tko je autor, ali to mi je jedna od najdražih "naivki".
    Lipi pozdravi draga Dona i kad me nema često za vidjeti ili pročitati, još sam tu. :-))

    avatar

    14.04.2013. (09:44)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @gustirna... Naši ožiljci su geografska karta našeg života. :-))

    Lijepo si ovo napisala. :)
    drago mi je da si još tu.... :)

    avatar

    14.04.2013. (13:01)    -   -   -   -  

  • Sjećanje i osvrti

    Što nas ne ubije to nas ojača! Mene naivno slikarstvo pogađa svojom izravnošću i čistoćom boja, izborom detalja koji sugeri9raju radost i bol!

    avatar

    14.04.2013. (13:46)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @Sjećanje i osvrti... točno tako, što nas ne ubije to nas ojača!
    Izravnost... čistoća "boja" (osjećaja) je utkana i mentalitet tog naroda.
    Upravo čitam da je u tom kraju vrlo mali odaziv birača na izbore za EU parlament. Ponosim se svojim Gruntovčanima, ali i Međimurcima.
    Objašnjavaju nam naši vladajući da seosko stanovništvo i niže obrazovani ljudi ne razumiju važnost ulaska u EU... pa su na referendumu rekli NE ulasku u EU i neće se odazvati ovim izborima. Po ovome ispada da je to njihovo biračko tijelo... jer su uvijek u Međimurju ili Koprivnici uvjerljivo odnijeli pobjedu. :)))))))))
    Oni građanima lijepe etikete onako kako njima u tom trenutku paše.
    Danas su dobili vrlo glasnu poruku. Naravno da je oni neće javno priznati.... ali nadam se da će o njoj razmišljati... u onim trenucima... pred san... kad čovjek razgovara sa svojom savješću.

    avatar

    14.04.2013. (17:58)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    @dona
    Ne znam čime sam zaslužio ovako opširan odgovor na moj komentar. U svakom slučaju velika ti hvala.

    No da ipak neke stvari pojasnim. Ti polaziš iz sasvim druge pozicije u osvjetljavanju života od mene. Pišeš:

    „Postoje ljudi koji mi mogu psovati, mogu me vrijeđati i govoriti ružne stvari, a da se ja ne osjetim uvrijeđenom..."

    Mene ljudi ne mogu ničime UVRIJEDITI, ali me vrlo lako mogu RAZBJESNITI. I to jedino svojom glupošću a posebice ako tu svoju glupost dižu na pijedestal apsolutnih istina. (moja sentenca iz 'Mudroslova': „Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.“)

    Naravno da za takvo moje rezoniranje može vrijediti isto tumačenje kao i za tvoje tumačenje kada te netko vrijeđa: „No i to me brzo prođe.... jer nije problem u njima nego u mojoj pogrešnoj procjeni i prevelikim očekivanjima.“

    Posljedično mojem rezonu ja se ne mogu ljutiti ni posebice ni općenito na ŽIVOT ili pak na nešto na što nisam zaslužio. Ja se, poštovana blogerice, prvenstveno ljutim na SAMOG SEBE što nemam snage, volje i hrabrosti napraviti ono što smatram da je ispravno i točno. Već se vječito prilagođavam DRUGIMA, njihovim idejama. I to je uzrok mojim boleštinama.

    I kao što i sama pišeš: „Oni (tj. ovakvi kao što sam ja).. poput svih ostalih tragaju za redom, ljepotom, ljubavi, toplinom... ali to nikada neće otvoreno priznati.... pa čak ni sebi.“ (Ja čak i to priznajem!) Jednako je točna tvoja konstatacija: „Često će svojom gorčinom zgaziti one najodanije, najvjernije i najiskrenije.... jer oni poput kosca hodaju životnom livadom i kose.... i ne zamaraju se žrtvama. Uvijek su okruženi masom, a najusamljeniji su ljudi na ovom svijetu.“ I zaista se osjećam usamljen (moja sentenca iz 'Mudroslova': „Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo“ to na vrlo zoran način pokazuje).

    Konačno na kraju moram se složiti da u tvojoj tvrdnji: „Gorčina znači svojevrsnu odvojenost, zatvorenost... pa čak i sebičnost... jer je JA u prvom planu.“ u mnogome oslikava moju ličnost.

    I kakav je na kraju zaključak: svjestan sam svojih mana, otprilike znam ŠTO bih trebao učiniti a eto, a već mi je sedamdeset ljeta, još uvijek ne znam KAKO to učiniti.

    Sjećam se dviju zgoda kao da su se desile jučer, a bilo je davno. Jednom mi je majka dala neku knjigu iz tzv kategorije samopomoći ne bi li 'izliječio' takve svoje frustracije. Još u vremenima kad takve knjige nisu bile IN. Otvorio sam prvu stranicu i počeo čitati prvo poglavlje. Po sjećanju pisalo je: „Kad ste neraspoloženi, kad vam je teško, dignite se sa stolice, otvorite i pogledajte kroz prozor svijet koji vas okružuje, podignite ruke, duboko udahnite i recite samom sebi: 'Život je lijep'!“
    Pročitao sam tu prvu rečenicu i vratio knjigu majci rekavši: „Mama, ja znam da bi TO trebao učiniti no ne znam KAKO da se natjeram da to i učinim. To u toj knjizi ne piše.“
    Bila je to treća knjiga o samopomoći koju sam čitao: prva, posljednja i ni jedna više.

    U drugom slučaju bio sam otišao do psihijatra (također davno) iz istih pobuda. Na njegov upit zašto sam došao, odgovorio sam mu:
    "Da me podučite kako da se ne nerviram zbog tuđe gluposti!"
    "To vam ja ne mogu reći, morat ćete otkriti sami!"
    Višem se nismo vidjeli.

    Bilo mi je zadovoljstvo izmijeniti misli na 'nivou' :-)!

    avatar

    14.04.2013. (22:21)    -   -   -   -  

  • ero

    Evo su mi adezenjare zadale još jedan ožiljak.

    Malo mi je lakše kad sam među vami ovdi, jer lipo je bit međ veselim ljudima.

    jer vi mora da ste veseli. Em su ljudi križali listiće, em nisu išli na izbore.

    Zato su adezenjare išle. Blago si vam se.

    To je direktna posljedica vas i aših sličnih.

    Samo nastavite gospodo....saće lokalni.Ima da vaše adezenjare staracaju sve živo.

    Jer vi ćete opet križati listiće, opet pozivat da se ne izlazi, opet ćete pljuvat po sdepeju.

    I opet će adezenjare pivat.

    avatar

    14.04.2013. (23:09)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @semper contra.... kažeš ne znaš čime si zaslužio tako dug komentar. Prva rečenica tog komentara je odgovor tebi.... a onda su misli potekle i pisala sam općenito na temu.
    Razumijem sve što si napisao i žao mi je....
    Možda je moj komentar i bio tako dug... jer na taj dižem zidove da i sama ne bih ugositla gorčinu u svom srcu. Nadam se da se nisi naljutio... jer doista to nije bila psihoanaliza tebe, jer te i ne poznajem.... razmijenili smo tek nekolko komentara u životu.
    @Ero.... moj ti... evo si nam došo. A kud će suza neg na oko?! :))))))
    Hoćemo ero.... mi ćemo opet tako.... jer nemamo za koga glasati.
    Nismo ti mi veseli zbog stanja na našoj političkoj sceni... naprotiv, prilično smo tužni ovako prevareni, iznevjereni, opljačkani, igrnorani, svakodnevno ponižavani od onih koje smo doveli na vlast
    No mi smo ti poput magaraca već navikli na tu nevolju.... pa se trudimo ubiti vrijeme i nekim drugim temama. Što se izbora i politike tiče... nama je uvijek isto. Razumijem da tebi nije.... i da si žalostan. To je tek jedan ožiljak na tebi. Pogledaj to s vedrije strane. Bolje da se privikavate ovako polako.... natanane što narod misli o vama. Najgore je izgubiti parlamentarne izbore iznenada, ko iz vedra neba, a da to nisi ni očekivao. Ovako ćete se pripremati malo po malo... pa će vas manje boljeti kad se desi....
    Nadam se da sam te bar malo utješila.

    avatar

    15.04.2013. (06:42)    -   -   -   -  

  • viki

    Izabrani su oni koji su birani od strane onih koji su glasovali. Samo se nemojmo srditi kad izabrani naprave nesto sto nam se ne svida jer nismo ucestvovali. Neglasovanje je nas pristanak na odluku onih drugih.
    Demokracija je diktat predstavnika vecine od 51% onima od 49%. Prema tome katastrofalno mali izlazak na biralista je u nasem slucaju manji od 51%. Iako je stav veeeelike vecine neizlaskom rekao svoje ( reci ili puci ), nista pametno time nije ucinjeno.

    Ruku na srce ta manjina je glasovala za grupu koja se predstavila kao cuvar nacionalnih interesa. Sto po mom misljenju nije uopce lose. Da li ce to i odrzati je nesto mnogo vaznije.

    avatar

    15.04.2013. (15:25)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @viki.... dobro si primijetila.... "oni su se PREDSTAVILI kao čuvari nacionalnih interesa". Imali smo prilike dugi niz godina gledati kako su čuvali nacionalne interese.... znači, oni to nisu DOKAZALI kad su imali priliku.
    No puca meni lijevo uho za taj igrokaz. Neka uživaju dok još mogu....

    avatar

    15.04.2013. (17:46)    -   -   -   -  

  • Vilko

    Ožiljci mogu postati romantična opsesija i nova mitologija kao i sve drugo. Mimo uspjeha i mimo događaja koji su stvorili ožiljke, gledati u dno zdenca, u objektivno Sebe, i taj prizor izdržati ne priklanjajući se ni na jednu stranu, ni na stranu samohvale, ni na stranu samosažaljenja ili samoprezira - to je pravo herojstvo, tiho i samo Bogu znano u toj tišini. Ožiljci su tu, po meni, ponajprije stoga kako bi nas podsjećali da život opominje strogo i bez sentimenta; pametan je onaj koji uči na tuđim pogreškama. :-)

    avatar

    15.04.2013. (21:44)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    @dona
    Ma što naljutio, oduševio. I žao mi je što se vjerojatno nikada nećemo sresti tet-a-tet.

    avatar

    15.04.2013. (21:49)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @Mariano Aureliano... prekrasno si ovo napisao. Nemam dodati ni slovca. :)
    @semper contra.... možda smo se već sreli, a i da ne znamo.... i možda ćemo se i sresti, a da nećemo ni znati da smo razgovarali na blogu. :)
    To je čarolija virtuale. Volim virtualu upravo zbog toga.... jer smo neopterećeni svim onim s čim se inače opterećujemo u realki... šetamo ovim prostorima svoje duše i narazgovaramo se iskrenije i otvorenije no što možemo s većinom ljudi koje srećemo kroz dan.

    avatar

    16.04.2013. (06:48)    -   -   -   -  

  • magle dolaze

    Ja svoje ožiljke mrzim jerbo mi kvare ukupnu ljepotu.
    Zato ih pudram, a kosicu onduliram jer sam jednom udril čaval u garaži gore desno, al' nisko dosta, na kojem je visila vreća sa šrotom da ju ne smoći voda i pila...

    Ah, malo sam zabrazdio...

    Dakle, zato ja svoje ožiljke lepo pudram.
    Da,da. Pudram...

    Komadi me ljube, pa pljuckaju kada im puder dođe na jezik, a ja im velim da je to cijena koju plaćaju da se naužiju mene i moga tijela.
    Tada se one pomire sa sudbinom i dalje su krotke i puder mi se sviđa.

    Kada mi ga pojedu skroz, ja opet friški denem gor.
    Tekući.

    Maybellyn.

    Moram živjeti s tim.

    avatar

    16.04.2013. (14:54)    -   -   -   -  

učitavam...