bili smo u Švicarskoj... Zdenko je gledao vijesti na CNN- u i doživio rušenje prvog nebodera u trenutku kada se rušio... prvo je mislio da gleda scenu iz nekog horor filam, a onda shvatio da postaje sudionikom performansnog terorizma...
da dragi prijatelju dobro se sjećam tog užasa... ja sam vidjela uletanje drugog aviona i rušenje drugog nebodera...
onaj treći koji je letio prema pentagonu nismo vidjeli uživo...
a četvrti koji je bio usmjeren na bijelu kuću i eksplodirao zraku smo gledali u filmu...
vječni mir žrtvama...
carpe diem...!
26.03.2013. (10:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sječaš li se dinajo snage tog trenutka: ja sam se osječao kao da nazočim Mojsijevom otvaranju mora. nikada neču zaboraviti taj prizor- cijeli svijet se zaustavio. razmišljao sam o tome kako sam uvijek u životu na strani slabijega i naravno da se ne smije stati uz takav čin, ali genijalnost istoga nije me ostavila ravnodušnog. što se pak empatije tiče, ne mogu se oteti dojmu da onaj koji si uzima tu drskost da vojno intervenira bilo gdje u svijetu mimo UN-a i protivno svim etičkim principima-e pa taj mora biti svjestan da si kuha opaki gulaš. Najgore je što većina Amerikanaca na to ne gleda tako, a napad na tornjeve samo ih je još više homogenizirao u njihovom dijaboličkom naumu da budu svjetski texas ranger.
26.03.2013. (10:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
da, sjećam se snage tog trenutka... sjećam se i moje nemoći... i pitanja... zašto?... zašto uvijek stradavaju nevini?... putnici u avionima i jadnici koji su taj dan došli na posao... samoubilaštvo luđaka je školovano od luđaka... sjećam se prašine... uskovitlane strahote koja se širila prostorom... jesu li američki moćnici nešto naučili iz tog čina?... tadašnji predsjednik je bio daleko od mjesta događanja... vjerovatno je saznao kasnije od nas za katastrofu... ili ju je naslućivao?... crveni telefon krije mnoge tajne... sjećam se i Balaševićeve balade... kada se carevi igraju rata... žao mi konja...
ponavljajući tisućljetni užas...
carpe diem...!
26.03.2013. (11:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
da, da, kako ne...sjećam se, bila sam na poslu kad sam čula tu vijest i nekako sam bila sigurna da je to neka šala, nisam baš vjerovala, iako i danas sam nekako sumnjičava tko ih je ustvari srušio, postoje mnoge teorije i koje mi nisu za odbaciti... Ne znam, meni ti je to sve li la....znaš, samo žao mi je malih ljudi kada se velikani igraju rata....Evo jutros čitam, nešto se amerima Koreja prijeti. ma sve je to politika i ina čuda, kao da mi znamo što je istina. Moš mislit, znaš samo ono što ti serviraju kao istinu a što je ustvari znaju samo oni neki veliki i nedodirljivi....Iskreno, sere mi se od tih ratnika više, i od njih i od njihove prevlasti i moći...ma daj molim te....
26.03.2013. (11:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
i ja se sjećam tog dana, ali na drugačiji način. tih dana baš nisam imala pristup tv-u, nego mi je sisterka poslala sms - jel gledaš ovaj užas u njujorku? ja pitam: koji užas, nemam pojma? kaže ona: srušili su blizance! ja, mutavo: kakve bo blizance? ona: pa wtc, šta ti ne gledaš tv? ja, još mutavije: ne, al imam feel da će proći još par dana dok se kod nas za to ne bude saznalo.
saznala sam, naravno, još isti dan i bila duboko zaleđena snimkama aviona i rušenja tornjeva. ali mislim da su me od svega najviše potresle fotografije ljudi koji padaju. međutim, ima tu jedna kvaka. onaj neboder koji je, nasuprot moje zgrade u sarajevu, gorio u buktinji dok su se ljudi iz njega spašavali skačući s kata na kat, me toliko vizualno podsjetio na ovu situaciju da sam, povezavši automatski te dvije slike, nekako osjetila ograđenost. teško mi je to objasniti i mislim da je psihologija poprilično blagodarna u takvim slučajevima - kao da se stvori neki obrambeni mehanizam da se novo, istovjetno zlo doživljava kao manje zlo od prethodno doživljenog. pa sam zato, vjerojatno, tako reagirala na prvi mah. sve u svemu, pamtim dobro taj dan i onu misao da - ako se takvo zlo može desiti usred njujorka, koliko smo uopće bilo gdje sigurni?
26.03.2013. (11:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
DINAJO-Pročitaj si ako nađeš vremena roman Frederica Bigbedieoura "Windows on the world". solidan roman koji se bavi spomenutim događajem iz jednog...nesvakidašnjeg kuta.
Carpe diem!
SUNCOKRET-Imaš pravo, dopizdili su sa tim spikama.
BUBO-Odlično poentiranje - svaki doživljeni užas biti će manje traumatičan nakon prethodnog. znači li to da smo očeličili ili smo samo izgubili ljudskost? Ja sam se isto u ratu nagledao sranja i od onda mi je svaku tragediju malo lakše probavit. Pitam se di če mi duša nakon svega?
DRAŽEN-Sad več mogu naslutit mehanizam pomoču kojega slažeš te visoko sofisticirane mudrosti. "I to celoj priči daje čudan ton..."
26.03.2013. (11:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
knjižna buba je donijela odličnu usporedbu... Sarajevo je igrom slučaja moj rodni grad... nisam dugo živjela u njemu, ali kada je gorio bila sam osjećanjima u njemu... možda spama tvoj tekst, ali evo ipak evo štiva iz tog vremena...
i ja sam živjela u Saraju sna, a onda je prošlo i moje i tvoje vrijeme... slavili smo rastanak... bilo je proljeće, sjećam se, laste su se vraćale. Nizali su se dani, mjeseci, godine bez vremena za tugu, za tobom rodna grudo. Zaboravih tvoj jezik, zaboravih imena nekih iz prve đačke klupe. Maglovita su sjećanja u galeriji uspomena, aquareli pastelnih boja, impresionizam djetinjstva skriven na putevima sazrijevanja. izvor Bosne, drveni mostovi, livada puna makova, obrisi banova, markala, bazara, grobovi bez imena, tri tornja.
Tri tornja, tri vjere,... danas tri istine i I ruševine hramova, knjižnica, krhotine snova. Strah je dolazio s neba, a na okrvavljenoj cesti, slomljenih krila, bijela golubica s maslinovom grančicom u kljunu. Ja sam tek daleki svjedok tvog umiranja, bjegunica iz gnjezda rođenja, jer te se bezbroj puta odrekoh u sjećanjima, zatajih te u uspomenama, izgubih te u bujici rijeke zaborava.
oprosti mi godine neznanja, oprosti san bez tebe, oprosti jutra krivog vjerovanja. Krvavo proljeće tvog rađanja otvori srce ka areni straha i ja te osjetih u bolu, u surovosti istine davnih bježanja.
Sarajevo gori, Sarajevo gladuje, vrisak u eteru sna. I ja te osjetih u sitosti, u miru doma, u sreći i šapnuh molitvu.
oprosti, nisam izdržala... ostavih ovaj tekst kao znamen suosjećanja...
carpe diem...!
26.03.2013. (11:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dožže - ne znam jesmo li očeličili, za to su potrebne posebne sajle. ljudskost sigurno nismo izgubili; tko ju je imao jednom, imat će je uvijek. mislim samo da smo postali kritičniji prema svijetu oko sebe, prema ljudima oko sebe. oprezniji. nema u tome ničeg lošeg.
dinajo - hvala na ovom tekstu. moj je rodni grad jedan drugi, ali sam u sarajevu proživjela najljepše djetinjstvo svog života. drago mi je što imamo tu zajedničku točku.
26.03.2013. (12:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sidran za mene jest Bosna in persona. Srčan, mudar, dubok, a jednostavan i topao, korpulentan, snažan, mio i okrutan. pjesnik. pisac. scenarist. pogledaj samo tu pjesmu koju sam pejstao-meni je to ideal u poeziji tj ta genijalna jednostavnost. pogledaj tu pjesmu:
vidiš li neke "zajebane" stilske figure? vidiš li u njoj nekakvu salonsku pozu?
ja vidim poetski jezik toliko savršen i izbrušen da se može reći da je pjesma prostodušna...a tako duboka.
26.03.2013. (13:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stvarno dobro kažeš, pjesma je tako kako ti kažeš prostodušna a opet duboka, jako jako jako mi se dopala, jednostavna i konkretna, bez puno uvijanja, baš kako volim....iako, rastužila me nekako...nisam navikla biti tužna kod tebe....i hvala na horoskopskim preporukama...bik???? to bi moglo biti hot ha ha haaaaa....
26.03.2013. (14:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tog sam dana bila na primopredaji auta kojeg smo dobili u nagradnoj igri. nakon što su muž i ćerka išli napravit đir po splitu, nas par ostalih sjeli na kavu. na vijestima - rušenje blizanaca. djelovalo mi nestvarno. zapamtila sam komentar zg-face, uglednog urednika jednog lista - sumnjao je u cijelu priču. tek me kasnije dobro zdrmalo, a i potvrdilo da uvijek stradaju nedužni. meni bush nikad nije bio simpatičan, kasnije sam dvaput gledala mooreov fahrenheit 911 i sve sigurnija sam da bin laden nije jedini krivac. no, pravdu kroji jači. preko leđa raje. (auto smo fino unovčili, sredili stan i vratili neke dugove.)
26.03.2013. (19:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
blogdogg
vječni mir žrtvama.
26.03.2013. (09:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
bili smo u Švicarskoj... Zdenko je gledao vijesti na CNN- u i doživio rušenje prvog nebodera u trenutku kada se rušio... prvo je mislio da gleda scenu iz nekog horor filam, a onda shvatio da postaje sudionikom performansnog terorizma...
da dragi prijatelju dobro se sjećam tog užasa... ja sam vidjela uletanje drugog aviona i rušenje drugog nebodera...
onaj treći koji je letio prema pentagonu nismo vidjeli uživo...
a četvrti koji je bio usmjeren na bijelu kuću i eksplodirao zraku smo gledali u filmu...
vječni mir žrtvama...
carpe diem...!
26.03.2013. (10:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
blogdogg
sječaš li se dinajo snage tog trenutka: ja sam se osječao kao da nazočim Mojsijevom otvaranju mora. nikada neču zaboraviti taj prizor-
cijeli svijet se zaustavio. razmišljao sam o tome kako sam uvijek u životu na strani slabijega i naravno da se ne smije stati uz takav čin, ali genijalnost istoga nije me ostavila ravnodušnog. što se pak empatije tiče, ne mogu se oteti dojmu da onaj koji si uzima tu drskost da vojno intervenira bilo gdje u svijetu mimo UN-a i protivno svim etičkim principima-e pa taj mora biti svjestan da si kuha opaki gulaš. Najgore je što većina Amerikanaca na to ne gleda tako, a napad na tornjeve samo ih je još više homogenizirao u njihovom dijaboličkom naumu da budu svjetski texas ranger.
26.03.2013. (10:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
da, sjećam se snage tog trenutka... sjećam se i moje nemoći... i pitanja... zašto?... zašto uvijek stradavaju nevini?... putnici u avionima i jadnici koji su taj dan došli na posao... samoubilaštvo luđaka je školovano od luđaka... sjećam se prašine... uskovitlane strahote koja se širila prostorom... jesu li američki moćnici nešto naučili iz tog čina?... tadašnji predsjednik je bio daleko od mjesta događanja... vjerovatno je saznao kasnije od nas za katastrofu... ili ju je naslućivao?... crveni telefon krije mnoge tajne... sjećam se i Balaševićeve balade... kada se carevi igraju rata... žao mi konja...
ponavljajući tisućljetni užas...
carpe diem...!
26.03.2013. (11:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
suncokreti na oblacima
da, da, kako ne...sjećam se, bila sam na poslu kad sam čula tu vijest i nekako sam bila sigurna da je to neka šala, nisam baš vjerovala, iako i danas sam nekako sumnjičava tko ih je ustvari srušio, postoje mnoge teorije i koje mi nisu za odbaciti... Ne znam, meni ti je to sve li la....znaš, samo žao mi je malih ljudi kada se velikani igraju rata....Evo jutros čitam, nešto se amerima Koreja prijeti. ma sve je to politika i ina čuda, kao da mi znamo što je istina. Moš mislit, znaš samo ono što ti serviraju kao istinu a što je ustvari znaju samo oni neki veliki i nedodirljivi....Iskreno, sere mi se od tih ratnika više, i od njih i od njihove prevlasti i moći...ma daj molim te....
26.03.2013. (11:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Alžbeta Bathory
i ja se sjećam tog dana, ali na drugačiji način.
tih dana baš nisam imala pristup tv-u, nego mi je sisterka poslala sms - jel gledaš ovaj užas u njujorku?
ja pitam: koji užas, nemam pojma?
kaže ona: srušili su blizance!
ja, mutavo: kakve bo blizance?
ona: pa wtc, šta ti ne gledaš tv?
ja, još mutavije: ne, al imam feel da će proći još par dana dok se kod nas za to ne bude saznalo.
saznala sam, naravno, još isti dan i bila duboko zaleđena snimkama aviona i rušenja tornjeva.
ali mislim da su me od svega najviše potresle fotografije ljudi koji padaju.
međutim, ima tu jedna kvaka. onaj neboder koji je, nasuprot moje zgrade u sarajevu, gorio u buktinji dok su se ljudi iz njega spašavali skačući s kata na kat, me toliko vizualno podsjetio na ovu situaciju da sam, povezavši automatski te dvije slike, nekako osjetila ograđenost.
teško mi je to objasniti i mislim da je psihologija poprilično blagodarna u takvim slučajevima - kao da se stvori neki obrambeni mehanizam da se novo, istovjetno zlo doživljava kao manje zlo od prethodno doživljenog.
pa sam zato, vjerojatno, tako reagirala na prvi mah.
sve u svemu, pamtim dobro taj dan i onu misao da - ako se takvo zlo može desiti usred njujorka, koliko smo uopće bilo gdje sigurni?
26.03.2013. (11:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dražeN ;)
Ponekada scenarij pobjegne iz studija i prošeće, a ponekada je i bijeg dio scenarija ;)
26.03.2013. (11:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
blogdogg
DINAJO-Pročitaj si ako nađeš vremena roman Frederica Bigbedieoura "Windows on the world". solidan roman koji se bavi spomenutim događajem iz jednog...nesvakidašnjeg kuta.
Carpe diem!
SUNCOKRET-Imaš pravo, dopizdili su sa tim spikama.
BUBO-Odlično poentiranje - svaki doživljeni užas biti će manje traumatičan nakon prethodnog. znači li to da smo očeličili ili smo samo izgubili ljudskost? Ja sam se isto u ratu nagledao sranja i od onda mi je svaku tragediju malo lakše probavit. Pitam se di če mi duša nakon svega?
DRAŽEN-Sad več mogu naslutit mehanizam pomoču kojega slažeš te visoko sofisticirane mudrosti. "I to celoj priči daje čudan ton..."
26.03.2013. (11:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
knjižna buba je donijela odličnu usporedbu... Sarajevo je igrom slučaja moj rodni grad... nisam dugo živjela u njemu, ali kada je gorio bila sam osjećanjima u njemu... možda spama tvoj tekst, ali evo ipak evo štiva iz tog vremena...
i ja sam živjela u Saraju sna, a onda je prošlo i moje i tvoje vrijeme...
slavili smo rastanak... bilo je proljeće, sjećam se, laste su se vraćale.
Nizali su se dani, mjeseci, godine bez vremena za tugu, za tobom rodna grudo.
Zaboravih tvoj jezik, zaboravih imena nekih iz prve đačke klupe.
Maglovita su sjećanja u galeriji uspomena, aquareli pastelnih boja,
impresionizam djetinjstva skriven na putevima sazrijevanja.
izvor Bosne, drveni mostovi, livada puna makova, obrisi banova, markala, bazara, grobovi bez imena,
tri tornja.
Tri tornja, tri vjere,... danas tri istine i I ruševine hramova,
knjižnica, krhotine snova.
Strah je dolazio s neba, a na okrvavljenoj cesti,
slomljenih krila, bijela golubica s maslinovom grančicom u kljunu.
Ja sam tek daleki svjedok tvog umiranja, bjegunica iz gnjezda rođenja,
jer te se bezbroj puta odrekoh u sjećanjima, zatajih te u uspomenama,
izgubih te u bujici rijeke zaborava.
oprosti mi godine neznanja, oprosti san bez tebe, oprosti jutra krivog vjerovanja.
Krvavo proljeće tvog rađanja otvori srce ka areni straha i ja te osjetih u bolu, u surovosti istine davnih bježanja.
Sarajevo gori, Sarajevo gladuje, vrisak u eteru sna.
I ja te osjetih u sitosti, u miru doma, u sreći i šapnuh molitvu.
oprosti, nisam izdržala... ostavih ovaj tekst kao znamen suosjećanja...
carpe diem...!
26.03.2013. (11:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Alžbeta Bathory
dožže - ne znam jesmo li očeličili, za to su potrebne posebne sajle.
ljudskost sigurno nismo izgubili; tko ju je imao jednom, imat će je uvijek.
mislim samo da smo postali kritičniji prema svijetu oko sebe, prema ljudima oko sebe. oprezniji.
nema u tome ničeg lošeg.
dinajo - hvala na ovom tekstu.
moj je rodni grad jedan drugi, ali sam u sarajevu proživjela najljepše djetinjstvo svog života.
drago mi je što imamo tu zajedničku točku.
26.03.2013. (12:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
blogdogg
MORA
Što to radiš sine?
Sanjam, majko. Sanjam, majko, kako pjevam,
a ti me pitaš, u mom snu: što to činiš, sinko?
O čemu, u snu, pjevaš, sine?
Pjevam, majko, kako sam imao kuću.
A sad nemam kuće. O tome pjevam, majko.
Kako sam, majko, imao glas, i jezik svoj imao.
A sad ni glasa, ni jezika nemam.
Glasom, koga nemam, u jeziku, koga nemam,
o kući, koju nemam, ja pjevam pjesmu majko.
ABDULAH SIDRAN
26.03.2013. (12:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.
Ja sam peglala. Ima li kakav mitološki lik s peglom?
26.03.2013. (12:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
blogdogg
nema kolko znam, al za ovu foru si zaslužila spomenik neznanoj peglačici.
26.03.2013. (12:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
volim Sidrana... i u živo, i na filmu i u tekstu... drugovao je sa Zdenkom...
dana tvoj post pogađa u bitak mojih uspomena...
carpe diem... !
26.03.2013. (12:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
blogdogg
Sidran za mene jest Bosna in persona. Srčan, mudar, dubok, a jednostavan i topao, korpulentan, snažan, mio i okrutan. pjesnik. pisac. scenarist. pogledaj samo tu pjesmu koju sam pejstao-meni je to ideal u poeziji tj ta genijalna jednostavnost. pogledaj tu pjesmu:
vidiš li neke "zajebane" stilske figure?
vidiš li u njoj nekakvu salonsku pozu?
ja vidim poetski jezik toliko savršen i izbrušen da se može reći da je pjesma prostodušna...a tako duboka.
26.03.2013. (13:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
suncokreti na oblacima
Stvarno dobro kažeš, pjesma je tako kako ti kažeš prostodušna a opet duboka, jako jako jako mi se dopala, jednostavna i konkretna, bez puno uvijanja, baš kako volim....iako, rastužila me nekako...nisam navikla biti tužna kod tebe....i hvala na horoskopskim preporukama...bik???? to bi moglo biti hot ha ha haaaaa....
26.03.2013. (14:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
blogdogg
Kažem ti Sunčice, igraj na sigurno! bikovi i škorpioni se slažu za popizdit.
neš požalit!
26.03.2013. (14:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
andrriano
pozdrav
26.03.2013. (17:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
primakka
tog sam dana bila na primopredaji auta kojeg smo dobili u nagradnoj igri. nakon što su muž i ćerka išli napravit đir po splitu, nas par ostalih sjeli na kavu. na vijestima - rušenje blizanaca. djelovalo mi nestvarno. zapamtila sam komentar zg-face, uglednog urednika jednog lista - sumnjao je u cijelu priču. tek me kasnije dobro zdrmalo, a i potvrdilo da uvijek stradaju nedužni.
meni bush nikad nije bio simpatičan, kasnije sam dvaput gledala mooreov fahrenheit 911 i sve sigurnija sam da bin laden nije jedini krivac. no, pravdu kroji jači. preko leđa raje.
(auto smo fino unovčili, sredili stan i vratili neke dugove.)
26.03.2013. (19:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
blogdogg
ahhaahah primakka vidim ja da si ti taj dan super prošla! pa ni ja se ne žalim ,navuko sam bio jedno 16 turista na izlet i otišo na kozice.
26.03.2013. (20:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...