Život je lijep, ali i "razjareni vuk" s očnjacima u "klancu duše".
Da nije snova, sanjarenja...u koja nas baca život i u koja ronimo kao u voljeno i neizbrisivo more, urlikali bismo od bespomoćnosti i uzaludnosti.
Al' kad već usnem, tad i ja požutim, jer su očnjaci, s crnih mu arena, ustvari žuti cvijeci krepkog drena, a porad čeg se, zatim, sav ukrutim.
U plemenitim snovima plemenitog pjesnika sve je ljubav, pjesnik traži i otkriva ljubav, dograđuje ljubav, čuva joj vječnost. U životu za sve to nemamo ni vremena ni sluha, zato su naše pletivo snovi gdje je naše carstvo i kraljevstvo.
Sve da hoćemo, ne možemo propasti! Čovjek je vječan. Čovjek- pjesnik je neizbrisiv.
27.03.2013. (18:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maslinapjesma loza - dragi mi prijatelju Ivane, drhtim, sav drhtim od ljepote ovih tvojih poniranja u sne ove moje nasušne, a u kojima, s toliko lakoće, uspijevaš dosegnuti njihove dubine i smislove ...
Zadivljen sam, vjeruj mi, kao u toliko navrata, načinom ti raščlambe poetskih tekstova, no, posebno pak ove moje sonetne imaginacije o zbivanjima izvan rubova zbilje, gdje sam onaj drugi i grukčiji, izvan strahova, gdje i vučji očnjaci prerastaju u žuđene žute cvjetove; i gdje mi ne pada napamet savjetovati prijatelja da se ne poštapa iluzijama dok hoda po pijesku - kao ono u jednoj mojoj ranoj pjesmi ...
Ti, zapravo, živiš pjesmu dok se na nju osvrćeš; ne promatraš je kao kakav hladni presuditelj, pa se, stoga, čitajući te, osjeća gotovo prožetost na relaciji subjekt-objekt.
A što nadasve plijeni i raduje, vrhovniče pjesničke riječi!
28.03.2013. (08:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maslinapjesmaloza
Život je lijep, ali i "razjareni vuk" s očnjacima u "klancu duše".
Da nije snova, sanjarenja...u koja nas baca život i u koja ronimo kao u voljeno i neizbrisivo more, urlikali bismo od bespomoćnosti i uzaludnosti.
Al' kad već usnem, tad i ja požutim,
jer su očnjaci, s crnih mu arena,
ustvari žuti cvijeci krepkog drena,
a porad čeg se, zatim, sav ukrutim.
U plemenitim snovima plemenitog pjesnika sve je ljubav, pjesnik traži i otkriva ljubav, dograđuje ljubav, čuva joj vječnost.
U životu za sve to nemamo ni vremena ni sluha, zato su naše pletivo snovi gdje je naše carstvo i kraljevstvo.
Sve da hoćemo, ne možemo propasti!
Čovjek je vječan. Čovjek- pjesnik je neizbrisiv.
27.03.2013. (18:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjaj Oriona
maslinapjesma loza - dragi mi prijatelju
Ivane, drhtim, sav drhtim od ljepote ovih
tvojih poniranja u sne ove moje nasušne,
a u kojima, s toliko lakoće, uspijevaš
dosegnuti njihove dubine i smislove ...
Zadivljen sam, vjeruj mi, kao u toliko
navrata, načinom ti raščlambe
poetskih tekstova, no, posebno pak
ove moje sonetne imaginacije o
zbivanjima izvan rubova zbilje, gdje
sam onaj drugi i grukčiji, izvan
strahova, gdje i vučji očnjaci prerastaju
u žuđene žute cvjetove; i gdje mi ne
pada napamet savjetovati prijatelja
da se ne poštapa iluzijama dok hoda
po pijesku - kao ono u jednoj mojoj
ranoj pjesmi ...
Ti, zapravo, živiš pjesmu dok se na nju
osvrćeš; ne promatraš je kao kakav
hladni presuditelj, pa se, stoga,
čitajući te, osjeća gotovo prožetost
na relaciji subjekt-objekt.
A što nadasve plijeni i raduje,
vrhovniče pjesničke riječi!
28.03.2013. (08:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...