Komentari

salicakave.blog.hr

Dodaj komentar (12)

Marketing

  • Lido

    Iz prvog pokušaja...bez savjeta... i bez šećera :))

    avatar

    11.03.2013. (14:06)    -   -   -   -  

  • Sredovječni udovac

    Meni je to školsko trčanje uvijek bilo problem.
    Puno godina kasnije sam otrio da postoje različita trčanja. ono koje se trazilo u školi nije za mene. Nisam brz. ja sam izdrzljiv. Oodjednom sam otkrio trčanje. Nisam sprinter, ja sam maratonac. U nekim trenutcima života mi je jako pomogla ta činjenica. To da trčim i da sam izdrzljiv.

    avatar

    11.03.2013. (15:08)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    svi naši padovi su pretakanje transcendentalnog u iskustvo... savjeti, naročito oni paušalni, stvaraju pomutnju u vjerovanju u sebe... u ono iskonsko, intuitivno u nama... poslije osjećajno- osjetilnih amnezija uvijek dolazi do buđenja... ponekad bolnog, ali i to je rana koju liječimo jodom nove spoznaje... samo iz nutra se sanja... plivanje uz rijeku nametnutih nam uvjerenja je naporno... ali kada dosegnemo izvor istine... šapnemo eureka... jer sve se događa u oku promatrača... cijeli svijet se smjestio u našim glavama... kakav će on biti ovisi o nama...

    zrelost tvojih članaka dokazuje tvoju iskustvenost... osvježavajuća istina samosvjesnih razmišljanja...

    carpe diem...!

    avatar

    11.03.2013. (17:34)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    hvala na lijepom komentaru kod mene, uživaj u ovoj stvarno lijepoj glazbi

    avatar

    11.03.2013. (20:32)    -   -   -   -  

  • ovaj komentar nije ovdje

    Sreo sam upravo poznanicu u busu na putu do doma u kojem smo djelili tri stanice putem kojih mi je stigla izgovoriti da ima egzistencijalnu krizu glede popuilacije koja si ne oduzima živote češće radeći poslove koje ne vole u životu koji ih ne ispunjava, i krenu osam benevolentno sipati nesuvisle rečenice utjehe i prosvijetljena koje nisu značile mnogo pored toga što nisam mogao vjerovati svojim riječima koje sam tako bahato govorio ne slušajući se kako urlam na sebe da stanem jer su to demoni koje će morati riješiti sama, ako su uopće demoni, no vukla me neka arcisoidna potrea uvjeriti je u suprotno, što naravno nisam mogao nego sam samozadovoljno krenuo u sve to te na putu iz busa do kreveta kontepmplirao o kako bih trebao šutjeti više i slušati više i pokušati razumjeti prije uvjeravanja se da razumijem.

    Zidovi mi idalje imaju okvire nacrtane olovkama koje sam ostavljao oko sličica koje sam lijepio na zid pored ormara kojeg više nema. SLičice sam skinuo. Ostali su samo obrisi. Ne bih farbao preko toga. Možda bih ostavio taj dio neofarban.

    avatar

    11.03.2013. (23:14)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    dobro ti jutro... i hvala na divnom komentaru u mojim sjećanjima... da, tvoj gornji tekst, kao i svi do sada su toliko zahtjevni da bi se o njima mogli napisati posebni eseji... nekada me prisjećaju na efekt leptirovih krila... izazivaju urgan u misaonom režnju koji se širi cijelim nutarnjim univerzumom... nije lako u par riječi opisati osjećaj koji se budi čitajući ih... i žalosno je kada završe kao "post"...kako je to dobro napisao @blogdogg u svom predposljednjem tekstu... vrednovanje napisanog... a svaki tvoj tekst je filozofski poticaj... i mogla bi se vraćati i dočitavati ga pronalazeći uvijek novi izazov u njima...

    ti dokazuješ svojim komentarima da uistinu osjećaš napisano... i zbog toga ti hvala...

    carpe diem...!

    avatar

    12.03.2013. (07:17)    -   -   -   -  

  • Livia Less

    Bit će bolje. Tko bi ti mogao tvoje uzeti, kad si ti čvrsta. Čvrsta skroz! Zato popij tu kavu sutra bez brige i sa i bez šećera, kako ti odlučiš!

    avatar

    12.03.2013. (21:16)    -   -   -   -  

  • Sarah Bernardht

    Ja se ne bojim šećera. Kad sam smalaksala skroz, dapače, znam da će mi moja vlastita patetika pomoći da se pošteno, ko čovjek, isplačem, a onda ubrzo nakon toga umrem od smijeha ( opet sama sa sobom), pronalazeći tako čak i u trenucima nekog najdubljeg očaja, poneku smješnu, tragikomičnu stvarcu.( samu sebe slinavu ).
    Najviše mi se sviđa ono:
    Naučio sam... da ti je, bez obzira koliko ozbiljnosti život zahtijeva od tebe, uvijek potreban prijatelj s kojim se možeš glupirati ( obožavam se glupirati ) i
    Naučio sam... da je biti ljubazan važnije nego biti u pravu.
    ( mrzim, jako mrzim biti u pravu )
    O ljubavi nemam doista pojma.
    Ti si mi danas jako i žarko obojala dan. Hvala ti.

    avatar

    12.03.2013. (22:01)    -   -   -   -  

  • smotani

    puno sam ovih nauka osjetio na svojoj koži...ali, u pravu si...od sada...lupam na treću...ziher je ziher;)))))))

    avatar

    12.03.2013. (23:59)    -   -   -   -  

  • crossroadsoflife

    ˝I zato izbjegavam što izbjegavam pa tako i savjete jer znam da bih već sutra mogla biti bez onog bez u bez šećera, ali isto tako znam da se isto neće dogoditi jer me netko zasladio šećerom. To garantiram. Jer mogu biti tako uporna (o, mogu...) da sam u stanju postati trpka samo od pokušaja da me se promiješa s nečim što u mom imenu nema mjesta.˝

    ovo mi je super. posebno si to napisala. tako zrači taj tvoj teskt. i pjesma koju si stavila, odlična, daje još malo posebnosti kada se čita i sluša..:)

    a ja, bez šećerna moja, sam ti na njemačkom govornom području, što znači mogu biti na mnogo mjesta..kažem ti jednom gdje sam ;)

    Lijep ti pozdrav i ugodan dan želim! :)

    avatar

    13.03.2013. (08:08)    -   -   -   -  

  • Neverin

    onda si i ti ko ja ispala iz treće :)

    avatar

    13.03.2013. (16:23)    -   -   -   -  

  • SvemirskePjesme

    Kažu... Čelik je čvrst... Titan... Čovjek je najčvršća "stvar" u Svemiru!

    A tek Žena... Tri njegova stupa...

    Pozdrav!

    avatar

    15.03.2013. (16:32)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...