Moja iskustva s posadama i putnicima su prilično slična.
Najprije, tu su - kako ih ja nazvah - "zimski jedriličari". Dok hladan zimski vjetar sa Sljemena smrzava Zagreb, razgovara se s gostima u toploj sobi o ljetu, a to uvijek znači i o jedrenju. I kaže gost: "Stari, pa to je fantastično, jel' bi možda mogli slijedeće ljeto Marta i ja ići s vama? To mi je životna želja! Uvijek sam sa zavišću gledao ljude kako promiču na jedrilicama, slobodno biraju svoja odredišta, ...". I ta želja traje kroz cijelo proljeće i do ljeta, a kad ljeto dođe i pokušavam dogovoriti detalje, rezultat je više-manje uvijek isti: "Joj, stari, ja ginem za jedrenjem, ali znaš, nemoj se ljutiti, Marta ne može jer ... "
A i kad dođu, gosti su često nepredvidljivi. Valjda su se previše nagledali holivudskih filmova i očekuju da će ležati u ležaljci dok im konobar u bijeloj jakni servira martinije.
Bijaše jednom samnom djevojka, i usidrismo se u uvali Tiha, u zaljevu Starog Grada na Hvaru. Kad je pala čudesna noć, mjesec je bio pun a bonaca totalna. Brod je lebdio na površini koja se, tako savršeno mirna, uopće nije vidjela. Jasna sjena jedrilice na pijesku desetak metara ispod nas još je pojačavala taj osjećaj lebdenja. Ljeto je bilo na vrhuncu, noć je bila topla kao i more oko nas. Tišina totalna, nitko osim nas nije tu bio usidren, duboko u uvali gotovo da se ne čuje glazba iz starogradskih hotela. Miris borova i cvrčanje cvrčaka još su pojačavali misterij sklada mora, neba, života, Svemira. Za mene, vrijeme je stajalo, Svemir i ja smo se prožimali, takvo se savršenstvo i sklad prirode ne viđaju svakodnevno niti na Jadranu. Sutra sam ju, na njezin zahtjev, odvezao na trajekt za Split. Shvatila je da jedrenje - kako ga ja vidim i volim - ne uključuje zadimljene kafiće nego traži najpustiju uvalu najdalje od ostatka svijeta. Poslije smo je još dugo viđali, u zadimljenim zagrebačkim kafićima i restoranima.
Nema puno posada koje su - poput vas i nas u to davno doba - bile spremne nakon večere, kad bi oko 10 zapuhala lagana burica, iz čiste inspiracije dići jedra i krenuti kroz noć sa Hvara na Lastovo, ili takva neka podulja ruta. Uvijek bismo rekli da ćemo naizmjence jedan par spavati a drugi upravljati brodom, a na kraju se nikom nije išlo spavati nego bi se naizmjence malo umotali i kunjali u cockpitu, ili uz sendviče i tvoje vino iz Metkovića razgovarali do jutra i do sidrenja na kraju puta ...
Dio mio, ne mogu ti reć koliko mi to fali ...
01.02.2013. (05:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tessa k od tesara, nekako i ja u posljednje vrijeme malo pišem. Hvala na javljanju.
Pogled izvana. nemaš ti pojma koliko i nama nedostaje zajedničko jedrenje, ali kapetan je zapustio brod... iz više razloga, a najveći je novac, ali i to bi se nekako skuckalo da je više volje. Budite mi pozdravljeni i guštajte na skijanju.
06.02.2013. (15:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ubuduće, zovi mene, točna sam, nemam puno prtljage, jedino što bih prizvala je bonaca i oborita riba. Svakako, lijepa priča i vrlo zanimljiv stil, lipi pozdrav "kapetanice":)))
08.02.2013. (18:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Poučen vlastitim iskustvom mogu potvrditi da je sve ovo sve živa istina. Svi bi se rado ukrcali na brod, a kad konačno zaplovimo jedva čekaju pobjeći glavom bez obzira :-)))
12.02.2013. (13:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Evo, pročitah po drugi puta tekst. Sad mi se još više dopao. Možebitno zato što sam ga kopirao u Word i čitao u obliku 'za čitanje'. Ovaj tvoj oblik posta je, barem za mene, ponešto težak za čitanje.
A sad pitanje: što te nema?
13.02.2013. (11:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tessa k od tesara
hvala ti na javljanju...
nikad si nismo ostavile traga, utoliko si me dirnula još i više...
lijepa priča
22.01.2013. (18:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pogled izvana
Moja iskustva s posadama i putnicima su prilično slična.
Najprije, tu su - kako ih ja nazvah - "zimski jedriličari". Dok hladan zimski vjetar sa Sljemena smrzava Zagreb, razgovara se s gostima u toploj sobi o ljetu, a to uvijek znači i o jedrenju. I kaže gost: "Stari, pa to je fantastično, jel' bi možda mogli slijedeće ljeto Marta i ja ići s vama? To mi je životna želja! Uvijek sam sa zavišću gledao ljude kako promiču na jedrilicama, slobodno biraju svoja odredišta, ...". I ta želja traje kroz cijelo proljeće i do ljeta, a kad ljeto dođe i pokušavam dogovoriti detalje, rezultat je više-manje uvijek isti: "Joj, stari, ja ginem za jedrenjem, ali znaš, nemoj se ljutiti, Marta ne može jer ... "
A i kad dođu, gosti su često nepredvidljivi. Valjda su se previše nagledali holivudskih filmova i očekuju da će ležati u ležaljci dok im konobar u bijeloj jakni servira martinije.
Bijaše jednom samnom djevojka, i usidrismo se u uvali Tiha, u zaljevu Starog Grada na Hvaru. Kad je pala čudesna noć, mjesec je bio pun a bonaca totalna. Brod je lebdio na površini koja se, tako savršeno mirna, uopće nije vidjela. Jasna sjena jedrilice na pijesku desetak metara ispod nas još je pojačavala taj osjećaj lebdenja. Ljeto je bilo na vrhuncu, noć je bila topla kao i more oko nas. Tišina totalna, nitko osim nas nije tu bio usidren, duboko u uvali gotovo da se ne čuje glazba iz starogradskih hotela. Miris borova i cvrčanje cvrčaka još su pojačavali misterij sklada mora, neba, života, Svemira. Za mene, vrijeme je stajalo, Svemir i ja smo se prožimali, takvo se savršenstvo i sklad prirode ne viđaju svakodnevno niti na Jadranu.
Sutra sam ju, na njezin zahtjev, odvezao na trajekt za Split. Shvatila je da jedrenje - kako ga ja vidim i volim - ne uključuje zadimljene kafiće nego traži najpustiju uvalu najdalje od ostatka svijeta. Poslije smo je još dugo viđali, u zadimljenim zagrebačkim kafićima i restoranima.
Nema puno posada koje su - poput vas i nas u to davno doba - bile spremne nakon večere, kad bi oko 10 zapuhala lagana burica, iz čiste inspiracije dići jedra i krenuti kroz noć sa Hvara na Lastovo, ili takva neka podulja ruta. Uvijek bismo rekli da ćemo naizmjence jedan par spavati a drugi upravljati brodom, a na kraju se nikom nije išlo spavati nego bi se naizmjence malo umotali i kunjali u cockpitu, ili uz sendviče i tvoje vino iz Metkovića razgovarali do jutra i do sidrenja na kraju puta ...
Dio mio, ne mogu ti reć koliko mi to fali ...
01.02.2013. (05:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
tessa k od tesara,
nekako i ja u posljednje vrijeme malo pišem. Hvala na javljanju.
Pogled izvana.
nemaš ti pojma koliko i nama nedostaje zajedničko jedrenje, ali kapetan je zapustio brod... iz više razloga, a najveći je novac, ali i to bi se nekako skuckalo da je više volje.
Budite mi pozdravljeni i guštajte na skijanju.
06.02.2013. (15:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
malo ti malo ja
Ubuduće, zovi mene, točna sam, nemam puno prtljage,
jedino što bih prizvala je bonaca i oborita riba. Svakako,
lijepa priča i vrlo zanimljiv stil, lipi pozdrav "kapetanice":)))
08.02.2013. (18:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tessa k od tesara
oćemol enivejz, a?
10.02.2013. (09:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
brod u boci
Poučen vlastitim iskustvom mogu potvrditi da je sve ovo sve živa istina. Svi bi se rado ukrcali na brod, a kad konačno zaplovimo jedva čekaju pobjeći glavom bez obzira :-)))
12.02.2013. (13:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
semper_contra
Evo, pročitah po drugi puta tekst. Sad mi se još više dopao. Možebitno zato što sam ga kopirao u Word i čitao u obliku 'za čitanje'. Ovaj tvoj oblik posta je, barem za mene, ponešto težak za čitanje.
A sad pitanje: što te nema?
13.02.2013. (11:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
hvala ti na tragu u mojim sjećanjima... otvorila si mi puta ka tvojim divnim razmišljanjima...
carpe diem...!
14.02.2013. (14:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...