Komentari

panonija.blog.hr

Dodaj komentar (11)

Marketing

  • Lilianke

    Pozdrav , glazbeni prijatelju! :)
    Bilo mi je zabavno čitati tvoj post, baš ti hvala!
    Nisi jedini koji voli razne vrste glazbe, ja ću samo još za sebe dodati da mi je i tekst jako bitan (ako bog da da ga razumijem)

    A pjesmu koju spominješ sam prvo čula u izvedbi Tanite Tikaram, pa sam se totalno čudom čudila da je to Abbina pjesma. Zaista, uopće im nije nalik! Inače, Abbu volim i skidam kapu, po meni oni su jedan od onih kvalitetnih i bezvremenih bendova koje mogu voljeti svi (bez obzira kad su rođeni)...

    avatar

    27.12.2012. (18:07)    -   -   -   -  

  • jelen

    Jako interesantno pišeš u zadnje vrijeme. Čitam još samo par blogova, inače imam osjećaj da ide svome kraju cijela ova blog.hr priča. U zadnje vrijeme baš od klasike, opet otkrivam Eddija Veddera, njegov „Hard Sun“ mi je ovogodišnji osobni hit.
    Ovo od Abbe, priznajem da mi nije baš probavljivo, niti spot, niti glazba, nisam uspio do kraja odslušati, jednostavno mi ljudi smo zasebni svemiri svojih privatnih percepcija.
    Ali jedno mi se urezalo kao relevantno- prelazak vlaka preko prekrasnog mosta i rijeka ispod i šumarci na obalama.

    avatar

    27.12.2012. (18:53)    -   -   -   -  

  • Pero Panonski

    Drago mi je kad netko uživa u mome tekstu, lagati neću!
    Tekst je vrlo važan. Može uništiti najbolju melodiju, a onu lošiju uzdići.

    avatar

    27.12.2012. (18:54)    -   -   -   -  

  • Pero Panonski

    @vajrapani
    Malo sam oživio blog. Što se tiče blogova, mislim da je ovo zadnji trzaj.
    Nekako je Nova TV, čini mi se, odlučila prebaciti fokus na neke druge aktivnosti. Što mi je i bistro.

    Što se tiče muzike, teško se uskladiti u ukusima.

    avatar

    27.12.2012. (19:26)    -   -   -   -  

  • jelen

    Meni je ideal probavljive „ljubavne pjesme“ vjerojatno Wild Thing može stara verzija od Troggsa, dapače, ali preferabilno ipak u Hendrixovoj izvedbi. Prije dosta godina bio sam privržen glazbenom pravovjerju, a takvo je bilo i cijelo moje društvo: ili je hard rock ili je metal (ali pažljivo selekcionirani) ili je sve ono treće što se niti ne spominje na glas jer predstavlja sve što je zlo na ovom svijetu. Zadrtost je vrag jednom kad se ugnijezdi čak i ako ode, ostaje od nje ko neki otisak :-)

    Nego na nešto zanimljivije sam se propustio osvrnuti.
    Senzacionalna „istočna“ „vječna ništavila“ ili neke spektakularne “apsorpcije“ to zaboravi, tek propali pokušaji tumačenja od strane katoličkih i inih kršćanskih teologa tijekom 20.st, a za potrebe pisanja njihovih „enciklopedija svjetskih religija“ ili čega već. Puke paušalne konstatacije, površne interpretacije ništa drugo. Otprilike relevantno ko da ja idem napisati nešto o biologiji morskih pasa. Vjerojatno još i manje.

    Tvoja vizija beskrajne vožnje vlakom je odlična usporedba, takvo tumačenje je sasvim prikladno, jedino putnik nije nepromjenjiv entitet sa vječnim identitetom (eternalistička duša) nego ga njegovi doživljaji (bolje reći reakcije na tijek putovanja) u toku putovanja stalno formiraju ostavljaju mu otiske koji ga prate u novu stanicu i nove sitno mešetarske angažmane na toj stanici koji mu samo donose bol i patnju. Kad je priroda putovanja prokužena nestaje zapinjanje i lutanje po silni stanicama, postignuta je trajna sreća zbog putovanja samog na korist sebi ali i drugim putnicima koji bez obzira na silna razočarenja po svim stanicama i dalje putuju u uvjerenju da na nekoj stanici postoji Cilj ili da Cilj postoji na kraju pruge.
    Ideje da postoji zadnja stanica s koje se ide na vječnu feštu s Bogekom i anđelima ili pak u vječno utrnuće u Nirvani to su ideje onih koji još nisu prokužili pravu prirodu putovanja.

    avatar

    27.12.2012. (20:06)    -   -   -   -  

  • Pero Panonski

    @vajrapani
    Ja sam bio vrlo doslovan o životu kao poslije života kao vječnoj vožnji vlakom. Doslovce, vožnja vlakom, nikakvo preneseno značenje. Dugo bih to trebao objašnjavati, netko ima sliku raja s 72 djevice, netko da ćaska sa Sokratom, netko kao vječni orgazam, meni je raj doslovce vječna vožnja vlakom, bez zadnje stanice.

    avatar

    27.12.2012. (20:54)    -   -   -   -  

  • Neverin

    umjesto politički korektan bilo bi bolje da su neki politički konkretni, ha koja jebena igra riječi :)

    ironično ali ne mogu smisliti talijanske pjesme, preplačipičkast je talijanski za bilo kakav rock :) samo fabrizio de andre' je iznimka

    avatar

    27.12.2012. (21:05)    -   -   -   -  

  • Bernardov riff

    Ja sam oduvijek oduševljen vlakovima. "Kaže jedna američka pjesma: Kad se žena rastuži, sagne glavu, suze u očima. Kad se muškarac rastuži, sjedne u vlak i ode kao munja."
    A ono s riječima...ne kažu uzalud Židovi da riječ ima svoj vlastiti život, i svaka izgovorena (ili napisana) riječ teži tome da se ostvari. Tad je jasna pozadina novozavjetnog "blagoslivljajte, a ne proklinjite".

    avatar

    28.12.2012. (10:53)    -   -   -   -  

  • Pero Panonski

    @neverin
    konkretnost u svakom pogledu je dobra!
    Ja se uvijek smijem kako nitko ziv nije skuzio o cemu de Andre pjeva u Andrei.

    @Br
    Riječi znaju biti teže od djela. Ne znam gdje sam to slušao ili čitao, ali netko je govorio ili pisao kako se divljački može povrijedit nekoga s dvije, tri krive riječi.

    avatar

    28.12.2012. (11:27)    -   -   -   -  

  • meroveus

    Nisam baš pretjerano obdaren slušnošću, ali umijem slušati i razlikovati nešto dobro od nečega manje dobrog. Ipak, ne poričem i mogućnost različitijih izbora i ukusa. Vrijeme je sudac koji će teško pogriješiti. Pamtit će se uvijek ono što je bolje od dobrog.
    A knjige! Zanimljivo s njima je to da svako ponovno čitanje ima novu dimenziju. Jednom pročitana knjiga druga je knjiga ako se ponovno čita. Čitajući Nietzschea kao adolescent oduševljen sam bio njegovom logičnom liričnošću što se činila kao paukova mreža, kasnije sam ga stavljao u kontekst vremena kojem je pripadao, pa je bio još veći. Vjerujem kako je ista situacija s glazbom koja nam ugađa. Pozornost vremenom biva usmjerena na ono bolje od dobrog. Što više odrastamo to više gledamo pozornije i profinjenije na određene stvari koje su nam uzurpirale pamćenje, odnosno markirane su u pamćenju za kasniju napredniju obradu. To bi trebalo značiti kako napredujemo. Zdravo i sretno u Novoj.

    avatar

    28.12.2012. (18:25)    -   -   -   -  

  • Pero Panonski

    @meroveus
    Nietzsche je bio pjesnik.
    Toplo se nadam da napredujemo! :D

    avatar

    29.12.2012. (17:10)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...