''u kojem sam to trenutku počela pisati za druge prije nego za sebe''... Ne bih se time opterećivao... ne bih rekao da kao cilj treba postaviti pisanje samo za sebe - na tako previše direktan način. U susretu s drugima pred kojima pišemo, namećući im se, prisiljavajući ih da se suoče s nama, uvodeći ih u nas - i povlačeći se onda pred njihovom uvedenošću, u sve veću dubinu, prisiljavamo posredno i sami sebe na sve temeljnije i izrazitije samootkrivanje, samoodređivanje, samokonstruiranje. To jest pisanje za sebe - ali preko pisanja za druge.
05.11.2012. (18:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tessa, bijeg, sad vidim, ni od koga drugog no od sebe same. i više puta, neuspješno.
nikada samo za sebe, ali uvijek malo više za sebe no za druge. tako mi se barem uvijek činilo. sve si rekao, Limeni. sigurno si to izvukao iz one svoje knjige o smislu, i sada i mene, hvala ti, učiš tražiti ga o stvarima izvan sebe, u sebi. kupit ću si ju sad koji dan na kaptolu.
05.11.2012. (23:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Frulice, u početku bijaše Riječ. Što misliš, je li Bog izrekao Riječ samo zato što su ga svrbile božanske glasnice pa je "kihnuo" - ili je htio od nekoga (svoga Djela, Prirode, Objektivne Stvarnosti, Čovjeka in ultima linea), dobiti Povratnu informaciju o svojoj "Riječi: "i vidje Bog da je dobro!" Zapravo, indirektno priznajući svoju strašnu osamljenost. Ja mislim da i mi zato pišemo. I ja. I Pero. I Tessa. I ti.
06.11.2012. (09:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jok, Frulice, ovo je druga vrsta smisla. ;) Ma kakva knjiga - nju sam, potaknut Hlapićkinim komentarom, pokušao neki dan potražiti i nisam ju našao uopće, iako mi jest negdje u stanu. Većina onoga što sam tamo nadrljao je po sjećanju (zadržao sam se na centralnoj ideji); onih par originalnih rečenica povadio iz jednog word filea što datira iz 2004. Uostalom, pa izgrdio sam Frankla prilično, ne preporučujem potrošnju para. :)
06.11.2012. (14:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
A ti, Svene - pa zar u tim godinama da još ne znaš neki red?! Sve si dobro rekao, osim poretka onih koji, na sliku i priliku Božju, pišu iz tog razloga koji kažeš. Pa kažeš: ''Ja mislim da i mi zato pišemo. I ja.'' (Itd.) Primo: sebe se stavlja zadnjeg. Secondo: dame imaju prednost. Tertio: čak je i sam Bog upitan na čelu. Jer, pazi, na čelu i početku bi zasluživao biti jedino u svojstvu Apsoluta, dakle (lat. ab i solus) onoga koji je samodovoljan, samotvoran, sam po sebi, sve sam iz sebe i za sebe i tako dalje. No, ovaj tvoj Bog kanda da i nije jako samodovoljan, zar ne? Usamljen je, zamisli! Hoće povratnu informaciju! O svašta, baš i nije neki Apsolut - elem, neka stane u red! Iza dama u svakom slučaju. Dakle, trebalo je to glasiti: 1) ''I Tessa.'' 2) ''I ti'' Pod jedan i dva si doduše mogao i zamijeniti njih dvije, svejedno, ionako su k'o od iste majke. 3) ''I Bog.'' Nek' mu bude, 'ajde, treće mjesto. 4) ''I Pero.'' 5) ''I ja.'' E, tako. To bi već bilo po redu i bontonu.
06.11.2012. (14:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ma nemoj! ma vidi! ako je Apsolut, onda uključuje u sebi i Samodovoljnost, ali i Usamljenost, jer vječan kakav već je, može birati pojedine faze neravnoteže svojih sastavnica, jer valjda Apsolut može razigrati sva svoja stanja po volji i po vlastitoj želji pa i usamljenost. jer On nije skolastički, već dijalektički Apsolut. (da potežemo?) primo drugo: znao sam da ćeš ugristi u list (ženski!) podlo kao pudlica. ali moram ti oprostiti jer si srca limenog i ovdje nisi odvibrirao kao esteta, nego kao normativac. naime, iz cijele pjesme o svrsi pisanja (poezije, dakako!), koju je frulica postirala, proizlazi današnji prilično slab status ispovjedne lirike, kao (nekada davno) tražene i mažene umjetnosti. gotovo da sam i sam na tom tragu. zamisli da na teveu, u "dobro jutro h." ili iza dnevnika, dorta jagić ili evelina rudan ili branko maleš ili franjo nagulov budu pripušteni na pet minuta čitanja svoje poezije. pa narod bi se upiš'o od smijeha. toliko o poeziji i poetama.
e sad, nabrajajući te i takve bijednike, sebe sam stavio ispred svih vas jednostavno zato - što se smatram najvećim bijednikom među vama i ne želim se skrivati ispod i iza vaših leđa. to bi tek bilo totalno narušavanje elementarnog bontona. stavio sam svoja široka, rutava, muška prsa ispred svih koje volim, a koje nitko više niti poštuje niti voli, nije li to iskonski, a ne normirani bonton, limeni? a gdje sam dragog boga stavio, ta Njemu je svejedno, zar ne? (prolazi ovo, nesmiljeni?)
06.11.2012. (15:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Potraga za smislom uvijek nas katapultira na viši nivo. Podržavam neodustajanje. Odustati je najlakše. Pitati se o smislu nešto je teže. Proniknuti u njega je najteže, a pronaći ga - nemoguće. Duboko sam uvjerena da bi, jednom pronađen, na nekoj općoj razini bio sasvim besmislen. Na individualnoj bi, pak, naš vlastiti svemir učinio savršenstvom.
Smisao je uvijek tu ako ga znamo dobro iskoristiti.
06.11.2012. (15:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tessa k od tesara
lijepo napisano...
ja sam pokušavala puno puta.
bijeg su izmislili oni kojima nije uspio.
05.11.2012. (17:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
''u kojem sam to trenutku počela pisati za druge prije nego za sebe''... Ne bih se time opterećivao... ne bih rekao da kao cilj treba postaviti pisanje samo za sebe - na tako previše direktan način. U susretu s drugima pred kojima pišemo, namećući im se, prisiljavajući ih da se suoče s nama, uvodeći ih u nas - i povlačeći se onda pred njihovom uvedenošću, u sve veću dubinu, prisiljavamo posredno i sami sebe na sve temeljnije i izrazitije samootkrivanje, samoodređivanje, samokonstruiranje. To jest pisanje za sebe - ali preko pisanja za druge.
05.11.2012. (18:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
frulica
Tessa, bijeg, sad vidim, ni od koga drugog no od sebe same.
i više puta, neuspješno.
nikada samo za sebe, ali uvijek malo više za sebe no za druge.
tako mi se barem uvijek činilo.
sve si rekao, Limeni.
sigurno si to izvukao iz one svoje knjige o smislu,
i sada i mene, hvala ti, učiš tražiti ga o stvarima izvan sebe, u sebi.
kupit ću si ju sad koji dan na kaptolu.
05.11.2012. (23:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
svenadamewin
Frulice, u početku bijaše Riječ. Što misliš, je li Bog izrekao Riječ samo zato što su ga svrbile božanske glasnice pa je "kihnuo" - ili je htio od nekoga (svoga Djela, Prirode, Objektivne Stvarnosti, Čovjeka in ultima linea), dobiti Povratnu informaciju o svojoj "Riječi: "i vidje Bog da je dobro!"
Zapravo, indirektno priznajući svoju strašnu osamljenost. Ja mislim da i mi zato pišemo.
I ja.
I Pero.
I Tessa.
I ti.
06.11.2012. (09:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
Jok, Frulice, ovo je druga vrsta smisla. ;)
Ma kakva knjiga - nju sam, potaknut Hlapićkinim komentarom, pokušao neki dan potražiti i nisam ju našao uopće, iako mi jest negdje u stanu.
Većina onoga što sam tamo nadrljao je po sjećanju (zadržao sam se na centralnoj ideji); onih par originalnih rečenica povadio iz jednog word filea što datira iz 2004.
Uostalom, pa izgrdio sam Frankla prilično, ne preporučujem potrošnju para. :)
06.11.2012. (14:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
A ti, Svene - pa zar u tim godinama da još ne znaš neki red?!
Sve si dobro rekao, osim poretka onih koji, na sliku i priliku Božju, pišu iz tog razloga koji kažeš.
Pa kažeš: ''Ja mislim da i mi zato pišemo.
I ja.''
(Itd.)
Primo: sebe se stavlja zadnjeg.
Secondo: dame imaju prednost.
Tertio: čak je i sam Bog upitan na čelu. Jer, pazi, na čelu i početku bi zasluživao biti jedino u svojstvu Apsoluta, dakle (lat. ab i solus) onoga koji je samodovoljan, samotvoran, sam po sebi, sve sam iz sebe i za sebe i tako dalje. No, ovaj tvoj Bog kanda da i nije jako samodovoljan, zar ne? Usamljen je, zamisli! Hoće povratnu informaciju! O svašta, baš i nije neki Apsolut - elem, neka stane u red!
Iza dama u svakom slučaju.
Dakle, trebalo je to glasiti:
1) ''I Tessa.''
2) ''I ti''
Pod jedan i dva si doduše mogao i zamijeniti njih dvije, svejedno, ionako su k'o od iste majke.
3) ''I Bog.''
Nek' mu bude, 'ajde, treće mjesto.
4) ''I Pero.''
5) ''I ja.''
E, tako. To bi već bilo po redu i bontonu.
06.11.2012. (14:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
svenadamewin
ma nemoj! ma vidi!
ako je Apsolut, onda uključuje u sebi i Samodovoljnost, ali i Usamljenost, jer vječan kakav već je, može birati pojedine faze neravnoteže svojih sastavnica, jer valjda Apsolut može razigrati sva svoja stanja po volji i po vlastitoj želji pa i usamljenost.
jer On nije skolastički, već dijalektički Apsolut. (da potežemo?)
primo drugo: znao sam da ćeš ugristi u list (ženski!) podlo kao pudlica.
ali moram ti oprostiti jer si srca limenog i ovdje nisi odvibrirao kao esteta, nego kao normativac. naime,
iz cijele pjesme o svrsi pisanja (poezije, dakako!), koju je frulica postirala,
proizlazi današnji prilično slab status ispovjedne lirike, kao (nekada davno) tražene i mažene umjetnosti. gotovo da sam i sam na tom tragu.
zamisli da na teveu, u "dobro jutro h." ili iza dnevnika, dorta jagić ili evelina rudan ili branko maleš ili franjo nagulov budu pripušteni na pet minuta čitanja svoje poezije.
pa narod bi se upiš'o od smijeha. toliko o poeziji i poetama.
e sad,
nabrajajući te i takve bijednike, sebe sam stavio ispred svih vas jednostavno zato - što se smatram najvećim bijednikom među vama i ne želim se skrivati ispod i iza vaših leđa. to bi tek bilo totalno narušavanje elementarnog bontona. stavio sam svoja široka, rutava, muška prsa ispred svih koje volim, a koje nitko više niti poštuje niti voli, nije li to iskonski, a ne normirani bonton, limeni?
a gdje sam dragog boga stavio, ta Njemu je svejedno, zar ne?
(prolazi ovo, nesmiljeni?)
06.11.2012. (15:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Haus Arahna
Potraga za smislom uvijek nas katapultira na viši nivo.
Podržavam neodustajanje. Odustati je najlakše.
Pitati se o smislu nešto je teže.
Proniknuti u njega je najteže, a pronaći ga - nemoguće.
Duboko sam uvjerena da bi, jednom pronađen, na nekoj općoj razini bio sasvim besmislen.
Na individualnoj bi, pak, naš vlastiti svemir učinio savršenstvom.
Smisao je uvijek tu ako ga znamo dobro iskoristiti.
06.11.2012. (15:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...