Komentari

ibeee.blog.hr

Dodaj komentar (17)

Marketing

  • dado69

    dobro tebi radi mašta ako si sve to uspjela smislit u tren pjesme.....nego mene kopka neš' drugo... zar štuke koje letu još pjevaju/postoje????

    avatar

    29.10.2012. (07:46)    -   -   -   -  

  • Ibeee

    Moj Dado pa di ti živiš, naravno da pivaju, pa tek su počeli :)))
    Moš mislit kako sam to smislila u trenu, znaš da meni nije za virovat!

    avatar

    29.10.2012. (20:09)    -   -   -   -  

  • tignarius

    @ibe
    znaš da nisam romantičan i da to ne želim postat..al da je neka mala prostakuša u "moje vrime" nešto vako napisala..ja bi je naša.. pa makar obiša cilu Dalmancciju..a to je više nego cili svit....
    al meni ne more bit!!!!

    drž se mala..i ako te taj tovar nije ugleda u mrtvom uglu izađi na Rivu!!!!

    avatar

    31.10.2012. (23:54)    -   -   -   -  

  • DOBAR, LOŠ, ZAO

    baš onako lijepo,
    meni ne ide tako upečatljivo bez rime,
    ovo je ko ono "ne daj se ines",
    samo bolje...

    avatar

    02.11.2012. (12:08)    -   -   -   -  

  • Neverin

    obišla si po svijeta džabe, prašume i pustinje, štaš više :)

    avatar

    03.11.2012. (14:25)    -   -   -   -  

  • Jason Becker

    "...jer svijet je brod bez luke, vrijeme val bez žala, prolaznici mi."
    Ovo zadnje, ponekad na sreću, ponekad na žalost.

    Slušaš srce svoje, vidim to kroz svaku tvoju priču. Nevažno jel priča istinita ili puki plod ovakve mašte kao tvoja. To što slušaš, to srce, ono je tvoj pravi dom. Sve tvoje prašume, dugine boje, opisi "prolaznika" koje srećeš putem, a tako su stvarni, da ih vidim/o, sve tvoje Sahare, Kalaharii, Gobii, kao i sretne, vesele, ili tužne, sjetne pjesme, sve ljubavne intrige gospodina G-ija i gospođe koja je imenjakinja moje majke, a obje su imenjakinje one nakupine vode, između čizme i nekadašnjeg autića, onih dubina gdje ovaj iz mrtvog desnog kuta, roni kod Visa..

    Mali čovječe, velikog "doma" ...hvala još jednom! :)

    avatar

    04.11.2012. (05:16)    -   -   -   -  

  • Nike

    nekad mi se čini da ima stvarno ljudi koji razmišljaju gotovo onako kao i ja, još kad se potrefi nekoliko slučajnosti - kao iz ove tvoje priče..
    ja kupujem i dalje u Krašu, onako refužo, jučer sam se vratila iz Zd i trk u 7 navečer po trenutni hit - bombonijere punjene nekim likerom koji glumi marelicu, a onda uz to ne mogu, a da ne uzmem i par Griotta, ledenih kocki, bajadera. Uzela sma i čokoladnu rižu, inače volim grožđice, ali atm mi je veći hit riža.
    kad uzmem na komade te bombonijere, onda mi ne mogu reći - 1vo jel može 17, 18 dkg :) makar u Krašu dekagrami nisu bitni, kao kod salame gdje ti je žao pojesti malo više neke loše salame..
    Na groblju, u jednom mjestu cca po ure dalje od Zd, brat mi je drža predavanje da što sam uzela aranžman više i brdo lumina pa sam rekla, ajmo đir, ima grobova na kojima neće biti ništa pa da stavimo tamo.
    Tako smo i napravili, ali na žalost,palo mi je na pamet kako je na svakom grobu bila pokoja svijeća jer su i drugi ljudi o tome vodili računa. o tim grobovima s praznim pločama, a eto, palo mi je na pamet sad kad čitam to tvoje, kako su grobovi možda okićeni, ali kuće su nam prazne, bez spontanih posjeta, al kako i neće kad je sve manje spontanih ljudi, a i oni koji dođu "spontano" obično imaju neki konkretan razlog..
    volim razmišljati o ljudima o kojima nitko ne razmišlja, nekad me neki ljudi koje sam vidjela na nekim mjestima mjesecima prate, pitam se što je s njima, hoće li se izvući, krenuti na pravi put, jesu sretniji, tužniji nego što su bili u trenutku kad sam ih vidjela, zapazila..
    iskreno, jedna prodavačica koja je rezala mortadelu mi je prisjela, zbog toga što sam u stanju idealizirati sve, nekad i ljude, ona je eto progovorila nenadano i onda sam skužila da je bila bolja dok mi je na dobr dan-do viđenja rezala lijepo, tanko tu salamu.. jer nedavni komentari smučili su mi eventualni sendvič koji sam htjela pojesti :)
    sličnost je i što samdvije žene koje su na poslu provele preko 45 godina pitala kako se osijećaju zadnji dan svog posla, razmišljala sma hodajući po stepenicama kojima su one 45 godina kročile što znau te stepenice o njima, jesu li nešto osjetile i zapamtile :) gdje su te žene danas :)
    sličnost je upravo i u toj liniji autobusnoj, oh oh, vozač kad usred prosinca vidi kineze/japance/francuze kako se oko 5ipo ujutro dogegaju, promrzli ispred njegova busa na hrvatskom sočno opsuje "jer sad će morati do Plitvica" (iako bi ionako morao zbog voznog reda, ali očito ga se i dalje en pridržava).. eh te autobusne linije :)

    međutim ovakav gotovo pa opipljiv opis ljubavnih emocija, oborio me s nogu ... nesretna ljubav s primjesima sreće - nedjelja se čini vedrijom nakon ovog posta

    avatar

    04.11.2012. (15:06)    -   -   -   -  

  • Nike

    p.s. htjela sma danas napisati post, a sad sam se ispucala ovdje kod tebe :)

    avatar

    04.11.2012. (15:06)    -   -   -   -  

  • cistiliste

    ženski mozak...sviđa mi se:)))

    avatar

    04.11.2012. (21:02)    -   -   -   -  

  • JS

    eto :) da nema dobre gđice Nike ne bi me nitko ni čitao :). sviđaju mi se obzervacijske retrospektivne apstraktne teme sa socijalnom porukom. plus romantični osvrti i generalni optimističniji pogledi na svijet. jonathan richman show :)

    avatar

    04.11.2012. (22:21)    -   -   -   -  

  • madeleine

    sviđa mi se kako si ovu priču opisala, kroz onih 6 točaka - vrlo živo i raznoliko :-)))
    kako kaže Yaya, da smo se voljeli manje, bilo bi nas još i sad :-)))

    avatar

    05.11.2012. (09:50)    -   -   -   -  

  • Ibeee

    @tigre- moran ti reć da si me nasmija, ali šta ću ja kad sam sklona tovarima, možda to ima veze sa genetikom ili podrijetlom....dalo bi se o tome diskutirat :)
    @ dobar - ali može bolje od Ines? hvala, crvenim se
    @neverin - valjda ti znaš da nijedno lutanje nije džabe, sve to ima svoju poetiku
    @Mr. Guitar player - stvarno si me osvojio, ali ono totalno i hvala tebi šta razumiješ
    @nike - neka si se ispucala kod mene, volin ja to, a šta se tiče sličnosti, već sam ja davno skontala da ima neki klik između nas dvi
    @js - eto sad ću saznat i ja neznalica ko je taj gospodin richman, već ga guglam! Nike je samo putokaz, ne budi skroman
    @madeleine - kaže yaya da je i raj prevara za kraj, ko bi zna!

    avatar

    05.11.2012. (20:43)    -   -   -   -  

  • primakka

    nježno, lomno, ženski, toplo.
    e sad, jel zbog mrtvog kuta u kojem se prividno osjećaš sigurno il baš zato što jesi sigurna u ishod priče kad bi se stala odmotavati, ti svjesno biraš samoću.
    da, slijed dana može biti takav, ma čak i je kad se malo bolje pogleda, al kad te nešto polomi u nekom osjetljivom pregibu, mrtvi kut nestaje. poklekneš nemaštovito.;)

    avatar

    06.11.2012. (09:30)    -   -   -   -  

  • Lisbeth

    Ma da-nesretnu? Zašto baš? Ja bih se treći put široko osmijehnula, na to bi on zastao, svi ljudi zastanu, i pitala nešto tipa-jesi li primijetio to? On bi zbunjeno buljio u mene, dovoljno pozorno da vidi moje krasne okice a ja bi nastavila-čovjek sjedne u bus sa hrpom stranaca, a onda se ispostavi da su ti stranci ljudi koje svako malo sretneš u svom gradu. Interesantno , zar ne? I lijepo bi uz osmijeh otišla dalje, jer muškima treba više da skuže, pa bi do sljedećeg susreta se on sam sjetio što je pjesnik htio reći, pa bi on meni prišao s nebuloznim komentarima tipa-pa da, bus, bla, bla, a ja ne bih produžavala razgovor i opet bi otišla tako da on može zbunjeno opet gledati kako odlazim i zaključiti kako sam ja fina zgodna dama, puna samopouzdanja i -neću ništa od njega. To je muškima puno zgodno. I tada bih prolazili par točaka u kojima ne bi bilo nervoze, južine ni suza (osim ako ne plače kad je sretan) tako dugo dok ja ne bih sjela u neki drugi bus u kojem bi netko drugi pored mene postao interesantniji stranac :)))
    Eto, kako ti se dugo nisam javila malo duži komentar :)) Drago mi je da si tu. (zagrade su samo za one meni srcu drage). Pozdrav.

    avatar

    06.11.2012. (09:56)    -   -   -   -  

  • ed hunter

    obožavam čitati ovako slikovita sjećanja bila ona stvarna ili ne, putovanja su često dio njih. ima nešto tako ljudski u izravnosti tvojih riječi, bez lažnih tendencija maskiranja osjećaja u komplicirane riječi

    avatar

    09.11.2012. (19:49)    -   -   -   -  

  • Bocaccio

    netko je nekad napisao da su sve prave ljubavi nesretne i da jedino što može pružiti sreću je užitak koji nepcima pruža okus čokolade. međutim, zanimljivo je da je najbolja i najslasnija čokolada ona gorka. neki čak idu dotle pa vele da je to i najbolja čokolada.

    avatar

    10.11.2012. (00:10)    -   -   -   -  

  • Floyd Pepper

    ....pozdrav Ibe....lijepo...s puno srca....baš onako...štukasto...piši i dalje..čitamo se

    avatar

    15.11.2012. (17:51)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...