Komentari

apatrida.blog.hr

Dodaj komentar (23)

Marketing

  • Dinaja

    levinas je znao...i ti znaš...estetika bez etike gubi smisao...svugdje pa i u virtualnom svijetu...odličan članak...:-))

    avatar

    05.10.2012. (09:10)    -   -   -   -  

  • Bocaccio

    estetika i etika su u virtualnom svijetu su vrlo rijetka pojava. čak rjeđa nego u onom kozmičkom jertvirtualni svijet je vrlo često sazdan od frustracija i neuspjeha u kozmičkom svijetu. on je neka vrsta psihoterapije. ipak, tu i tamo nađe se zrnce mudrosti i ljepote i zato je taj svijet toliko privlačan jer ... šanse u njemu ipak su veće od onih na lutriji.
    ;)

    avatar

    05.10.2012. (10:24)    -   -   -   -  

  • Shelly Kelly

    virtuala možda postaje zamka, ako stvarnost nije dovoljno osviještena...

    avatar

    05.10.2012. (10:47)    -   -   -   -  

  • ToxFox

    Virtuala ima nešto što stvarnom svijetu nedostaje.
    Ne moraš se demonstrativno dići od stola, ni sasuti nekome čašu nečega u lice, ni zalipit jednu priko čunjke..
    A to su ujedno i nedostatci :D

    avatar

    05.10.2012. (12:31)    -   -   -   -  

  • Pogled izvana

    Virtualni svijet je dobar sluga, a loš gospodar. Kao, recimo, vatra, koja dok je sluga, grije i kuha, a kao gospodar spaljuje domove i prekrasne borove šume.

    avatar

    05.10.2012. (15:47)    -   -   -   -  

  • odmak

    dinajina sjecanja,
    upravo.

    bocacciozg,
    možda jest tako, al i ikad nas nitko ne vidi trebali bi se ponašati 'pristojno'- možda nije adekvatna riječ.

    Shelly Kelly,
    slažem se.

    ToxFox,
    ima nečeg u tome, ali ne priznajem psovke umjesto argumenata.

    Pogled izvana,
    kod tebe ništa novoga?

    avatar

    06.10.2012. (07:46)    -   -   -   -  

  • dnevnikjedneljubavi

    s guštom pročitala članak ... o mnogim stvarima može se pričati samo "oči u oči" ... al` današnji razvoj tehnologije ,koliko je donio dobra , toliko nas i melje u ovom žrvnju života ...
    dobro je rekao @Pogled izvana - "dobar sluga ,loš gospodar" - na nama je da odlučimo

    avatar

    06.10.2012. (09:28)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    a ne volim slušati. zapravo volim, ali ne predavanja, iznošenja i prenošenja znanja. sve mi je to preopširno, više volim u obliku pisane riječi, pa da kroz to vrludam kako hoću.
    padaju mi na pamet riječi nekog polaznika određenog tećaja ili radionice, riječi upućene voditelju (tečaja ili radionice): "Zašto vi nama predajete,a ne mi vama?"

    avatar

    08.10.2012. (09:44)    -   -   -   -  

  • Helada

    Ah, to je grozno: žarko želim biti dobra, a to bih mogla postići samo kad ne bih znala da sam postigla. A svatko voli znati da je ispunio svoj cilj. :( To me jako muči. Još se uvijek zavaravam da je dobrotu moguće postići na silu. Platon je držao da se vrlina može vježbati, a Platonove su vrline uglavnom ono što su u kršćanstvu darovi Duha Svetoga. Nekako se nadam da je dovoljno za dobrotu činiti nešto korisno i imati vidljive rezultate. Mislim, to je svakako bolje nego činiti zlo. Puno razmišljam o Bogu, stalno mi je na pameti, u smislu da se bunim i uvjeravam se da ne postoji. I usrdno se nadam da ne postoji. Ponekad se poželim ubiti samo da vidim što je poslije, da se riješim strepnje postoji li Bog (ili da si strepnju potvrdim). Vjera me uznemiruje i vjernici me uznemiruju. A i ja sam daleko od dobrote kojoj težim, iako se još uvijek nadam da ju je moguće postići na silu. I da se moguće buniti protiv Boga. I da Bog ne postoji.
    Baš sam sinoć sanjala vrlo mučan san na tu temu, san iz kojeg bih se svako malo budila pa ga opet sanjala (osim ako nisam sanjala da se budim). Najprije sam razgovarala sa župnikom, zatim me papa Benedikt davio, a ja sam htjela vikati i pozvati roditelje, ali nisam mogla pustiti ni glasa. Međutim, navikla sam već da u snovima ne mogu pustiti glasa od sebe pa sam shvatila da sanjam i probudila se, užasno umorna. Uskoro sam opet zaspala, iako sam se bojala usniti kako ne bih opet sanjala davljenje jer sam bila prestravljena. I tako sam, zapravo, cijelo vrijeme manje-više prestravljena i mojim životom dominiraju tri pitanja koja si stalno postavljam: 1. Ima li čovjek pravo sebi oduzeti život? 2. Što je nakon smrti?/Postoji li Bog? 3. Što je dobro, a što je zlo?

    avatar

    08.10.2012. (11:52)    -   -   -   -  

  • odmak

    dnevnikjedneljubavi,
    ne znam objašnjenje , ali još sam na blogu, iako me u mnogo čemu ljuti.

    pametni zub ,
    dok sam bila student predavanja su bila predavanja. Mi smo slušali, zapisivali, šutjeli. Ovdje je nešto drugo.
    U svakom trenu može se prekinuti profesora i pitati. Svatko od nas.
    Ne znam je li na drugim fakultetima isto. Vjerojatno jest. Danas su drugačija vremena.

    Helada,
    draga mala sestrice. Sve sam to prolazila, a nisam imala podršku roditelja kao ti. )nerado govorim o tome, jer želim oprostiti majci, ali i sebi) Što me spasilo od groznih odluka?
    Ne znam ni sama. Hoću vjerovati u samu Božju milost. Druge nema.
    Teško je vjerovati u Boga jer se čovjeku čini da je sve već ugrađenu u njemu. I još mu se čini da raste i razvija se i da će ga izumi učiniti besmrtnim.
    Neka je i tako. Stari grčki filozofi nisu riješili transcendenciju.
    Nemoguće ju je riješiti bez zrnca vjere.
    A opet, um traži logično objašnjenje.
    Rijetki su sretnici koji imaju mistični susret.

    Ali, recimo što ako ga i nema? Nema ga, kažem sebi. To govore mnogi židovski filozofi nakon iskustva holokausta i strašnih židovskih patnji.
    Odsustvo Boga u tim trenucima traži objašnjenje.
    Zašto ga nije bilo? Zašto Boga nema kad nam je potreban. Nije li naša vjera vezana uz utjehu?
    Uz nadu da će Bog pomoći da nema gladnih, bolesnih, zanemarenih, jada na svaki način. Kaznit će zlo.
    To očekujemo.
    Kršćanstvo je kroz Isusa dobilo nadu. U ovom svijetu se ne nadamo,ali postoji drugi svijet.
    Mnogima je upravo to komično.

    Ali, ponavljam opet: Što se tu mijenja, ako ga i nema?
    Hoćemo biti vukovi jedni drugima. Ili ćemo se ponašati kako nam zakon naređuje?
    Ali i u Hitlerovo vrijeme bili su nekakvi zakoni.
    Uvijek postoje zakoni.
    Kojih ćemo se držat? Ne kaže li se pravo i pravda nije isto.
    Eto to je moja vjera u Boga. U zakon iz ljubavi. U čistu Ljubav prema drugome, ali i prema sebi, bez zadrške.

    Bog je ljubav.

    avatar

    09.10.2012. (09:57)    -   -   -   -  

  • odmak

    I još ti hoću reći draga Helada ne muči se s Bogom. Postojao Bog ili ne ništa se ne mijenja.
    Mi živimo ovdje i sad. Naša mala kap daje smisao slapu.

    Jesenjin Je napisao:

    Do vidjenja, dragi, do vidjenja;
    ti mi, prijatelju, jednom bješe sve.
    Urečen rastanak bez našeg htjenja
    obećava i sastanak, zar ne?


    Do vidjenja, dragi, bez ruke, bez slova,
    nemoj da ti bol obrve povije -
    umrijeti nije ništa na ovom svijetu nova,
    al ni živjeti bas nije novije.

    Majakovski je nadahnut Jesenjinovim stihovima napisao sasvim nešto drugo:

    Nas je planet
    radostima
    ubog nešto.
    Treba
    otimati
    radost
    danima sto bježe.
    Na svijetu
    umrijeti
    nije teško.
    Stvarati život
    daleko je teže.

    Oba tragična pjesnika otišla su rano, prerano.

    Nepotrebno rano.

    I jedino što preostaje, a ja to znam vrlo dobro:

    Treba otimati radost danima što bježe.
    Na svijetu umrijeti nije teško.
    Stvarati život daleko je teže.

    Koliko puta sam mislila da je smrt rješenje, ali samoubojstvo je kukavičluk. Smrt nije život pa kakav god bio. Ovaj život tu i sad uz muke donio je toliko lijepog i vjerujem kad dođe čas bit će mi teško napustiti ova svijet kojeg koliko toliko poznajem. I volim.
    Nikad nisam mogla misliti da će godine donijeti toliko radosti, a sad znam da je nepravedno stariti i da sam u mladosti trebala uživati više i ne srljati u obaveze i probleme.

    avatar

    09.10.2012. (17:15)    -   -   -   -  

  • malo ti malo ja

    Riječ je ili melem ili mač, sredinu je teško naći.
    O virtuali je najbolje ne razmišljati, uzimati je na
    kapaljku i voditi računa da nam riječi nisu mač:)))
    Je li ti to studiraš..., svaka čast:)))

    avatar

    09.10.2012. (17:33)    -   -   -   -  

  • primakka

    nema jačeg oružja od riječi. i mekšeg melema.
    među riječima možemo napraviti razmak koliki hoćemo prije nego se izreknemo. među glasovima se odmah osjeti praznina. zato virtuala stvara dojam zaklona, pa i moći.

    avatar

    10.10.2012. (20:41)    -   -   -   -  

  • propheta nemo

    "Daleko sam od dobrog kojem težim."
    To nosim doma. :)
    *Svakakvih, svakakvih, i to je lijepo.

    avatar

    10.10.2012. (21:55)    -   -   -   -  

  • Pogled izvana

    Dobro i zlo su ljudske kategorije. Bog je iznad (ili izvan) dobra i zla. Kao što su gore i dolje ljudske, zemaljske kategorije. U Svemiru nema ni gore ni dolje.
    Bog (Logos, Vrhovno Spiritualno Biće, ili kako god ga nazivali) je i izvan riječi, koja je premalena za njegovu sveobuhvatnost, koju je lakše - po meni - spoznati doživljajem oluje u maloj jedrilici ili spustom niz pršićem zasutu snježnu planinu.
    Pokušaj Čovjeka da RACIONALNO shvati Boga podsjeća me na pokušaj malog ručnog kalkulatora da potpuno shvati složenost Interneta.

    avatar

    10.10.2012. (23:09)    -   -   -   -  

  • jelen

    Potrebe uranjanja u Božji svijet , onaj iskonski. Pravi bez potrebe da budem ja. Samo praznina koju ću puniti dobrotom. Zvuči šuplje, ljudski...

    Jako impresivno, ove rečenice daju misliti i na njih sam se morao vratiti... Da zvuče "šuplje" to se nikako ne mogu složiti :-), a ljudski hm, da barem jesu takve misli integrirane u čovječanstvo do te mjere da bi smo ih mogli nazvati ljudskima bez ikakvog oklijevanja.

    avatar

    11.10.2012. (21:01)    -   -   -   -  

  • Odsutnost matične ploče

    Lijep tekst, traži od čitatelja mišljenje i stavove. Sami kreiramo svoju vjeru, moral, etiku i estetiku. Načinom života svjedočimo svoja uvjerenja i ponašanje gdje god bili, a kao što si rekla, računa se i onda kad nas nitko ne vidi.

    avatar

    12.10.2012. (15:45)    -   -   -   -  

  • Helada

    Znadoh ovo za Jesenjina i Majakovskog, pročitah negdje.
    Usput, neka je samoubojstvo i kukavičluk, čovjek ne može uvijek biti hrabar, ne treba nekome zamjerati što ga je strah savladao (ili osjećaj nemoći, ili beznađe), to je ljudski. Tako bih ja rekla. :/
    Zahvalna sam na podršci koju mi daju moji roditelji i žao mi je što je ti nisi imala. :( Nadam se da ćeš uspjeti oprostiti i majci i sebi.
    Nikad mi nije bilo jasno zašto ljudima treba zakon da ne bi jedni drugima bili vukovi. :/
    Bi li mi, molim te, mogla dati svoju elektroničku adresu? Voljela bih ti se javiti.

    avatar

    14.10.2012. (00:19)    -   -   -   -  

  • Pogled izvana

    @Odsutnost matične ploče
    Lijepo rečeno. Prepreka i cilj imaju vrijednost koju im sami odredimo. Karakter čovjeka je njegov (neverbalni) odgovor na pitanje o smislu života.

    avatar

    14.10.2012. (02:47)    -   -   -   -  

  • blade777

    U ovom virtualnom svijetu, mi isto živimo, ali je taj život, život kroz misao, život kroz riječ.
    Mogućnost "govorenja jezicima", nije mogućnost raspoznavanje jezika i mogućnost govorenja različitim jezicima, nego mogućnost ljudskog uma da postane medij.
    Medij kroz koji struji misao drugih. Ta misao drugih, katkada biva predstavljena i putem ovog medija. Misao tako postaje Živa riječ, čudom napisana, ostavljena da traje i traje.

    avatar

    21.10.2012. (15:57)    -   -   -   -  

  • Big Blue

    Odlično. I postavljena prava pitanja. Složila bih se sa @Shellyjem i s @Primakka, da ne duljim. :-)

    avatar

    21.10.2012. (22:10)    -   -   -   -  

  • gali

    oprosti što upadam ovako nenajavljena u ovaj kasni sat u tvoj svijet,al prijatelj nam zajednički ,smotani, sada ,više no ikad treba nas i tebe i tvoje lijepe misli
    tiho plovim dalje

    avatar

    24.10.2012. (03:57)    -   -   -   -  

  • Pogled izvana

    Odmakice, što je razlog tako dugoj šutnji? Već te tri tjedna nema na blogu. Nadam se da je sve u redu u tvojem životu.

    avatar

    26.10.2012. (04:54)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...