Komentari

apatrida.blog.hr

Dodaj komentar (15)

Marketing

  • NF

    marina cvetajeva iz emigracije sinovima :"moja borba nije i vaša borba."
    ja sam za slobodu umjesto kapitalizma sahre wagenknecht, a u DDR-u mi je bilo ljepše nego jugi, poštena diktatura bez ljudskog lica

    avatar

    23.09.2012. (10:01)    -   -   -   -  

  • Bocaccio

    bivši komunisti i dan danas uglavnom kontroliraju medije pa nije čudo zašto su informacije o onom vremenu često puta ili jednostrane ili površne.
    a političari? dovoljno je samo pogledati tko su i što su bili roditelji današnjih političara, počevši od onih čelnih i pametnom je odmah jasno.
    priča je to o jabuci i drvetu, o mentalitetu i kontinuitetu, o naslijeđu i nasljeđivanju.

    avatar

    23.09.2012. (10:05)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    Tema o kojoj bi zaista želio porazgovarati s tobom, ali onako tet-a-tet, u četiri oka. Vidim da te taj povijesni period razapinje, muči. Koliko te pratim i koliko te razumijem ti se uvijek osvrćeš na vrijeme kad su na vlast došli pobjednici. A poznato je da Pobjednici pišu uvijek i uporno svoju Povijest. Od južnog do sjevernog pola. I oni su uvijek dobri a Poraženi uvijek zli.

    No svaka Promjena (revoucija, ustanak, pobuna, rat) ima svoj početak. Najčešće ju započinju i, to posebno naglašavam, u početku vode idealisti i istinski borci za opće ljudske ideale. Od Isusa Krista do komunista. I ti najčešće stradavaju, budu ubijeni, spaljeni, mučeni a na kraju vlast prigrabe Pobjednici koji s potonjima nemaju nikakve veze.

    Kakve veze, osim pozivanja na Njega, danas ima kler s učenjem Isusa Krista? Kakve veze imaju jučerašnji i današnji preobučeni komunisti s onih 1250 komunista koji su pokrenuli NOB-e? NIKAKVE! I to se događa, ponavljam, od Isusa Krista do komunista. Bez obzira na to što pojedinci, ovi ili oni, o tome mislili.

    Upamtio sam dvije, davno izrečene, misli srpskog satiričara Vlade Bulatovića Viba koji je rekao/napisao:
    "Uspješni ljudi su oni koji su otišli u četnike a vratili se iz partizana!"
    i
    "Da je 1943. godine bilo toliko partizana koliko ih je bilo 1945. rat bi dobili davno prije 1945."

    A zar se to isto ne može reći i za ovaj posljednji, Domovinski rat?

    avatar

    23.09.2012. (11:19)    -   -   -   -  

  • blade777

    Pucanj zlog partizanskog bandita u mladu majku i tek rođeno dijete, bio je pucanj u srce tek rođene ideje nedodirljivog bratstva i jedinstva, zajedništva i svevremenske pravednosti.
    Nesprovedeno suđenje, dodjela mirovine NOB borca, i darovane, prethodno konfiscirane nekretnine, tom istom zločincu, "partizanu", bio je potvrdni čin smrtne samopresude jedne zločinačke ideologije. Početak smrti još jedne umjetne tvorevine - Jugoslavije.
    Da nije bilo mnoštvo neprocesuiranih zločina, Jugoslavija se nikada ne bi raspala.
    Da nije bilo mnoštva nepravednosti, zlo u tvoj tvorevini ne bi nadvladalo dobro, i rat se nikada dogodio ne bi.
    Veće zlo, od zla koje je prijetilo, dovodi do raspadanja, truljenja i razgradnje.
    Život tako funkcionira, i mi tu ništa ne možemo promijeniti.
    U tom smisliu je svevremenska Kristova modificirana zapovijed.
    On nije došao na svijet da ukida dotadašnje zapovijedi, nego ih je, u skladu sa svevremenskiom primjenjivošću, savršeno nadopunio.
    To, što mi još nismo u stanju to razumjeti i primjeniti na sadašnje okolnosti, ne znači da naša djeca neće uspijeti.
    "Na mladima svijet ostaje."

    avatar

    23.09.2012. (11:21)    -   -   -   -  

  • dnevnikjedneljubavi

    kao da si mene pročitala ... od slova do slova

    avatar

    23.09.2012. (12:12)    -   -   -   -  

  • Sredovječni udovac

    Svoju djecu ucim da je zrtva zrtva, bilo tko da ju je ubio i da su ljudska sramota i Jasenovac i Krizni put i Goli i... Ucim ih da se i pored toga ne trebaju sramiti sto im pretci nisu bili na pobjednickoj strani, jer je bilo takvo doba, malo informacija, a sami nisu pocinili zlocine. Djed im je ubijen za ovoga rata i nikad ga nisu imali, otac im je branitelj, ali ne ucim ih da mrze, ucim ih da budu ponosni sto su to sto jesu, ali da moraju znati da nisu automatski bolji od nekoga zbog toga, bolji treba biti. Uciti mrznji znaci izazivati nove probleme, a ni ja nisam mrzio, pa sam znao braniti kad je trebalo.

    avatar

    23.09.2012. (16:51)    -   -   -   -  

  • malo ti malo ja

    Samo kratko za ilustraciju kako se ništa, ali baš ništa u glavama
    nije promijenilo. U mojoj sredini se piju čak i stranačke kave,
    rijetko lijevi i desni za jedan stol, a prije 20 do 25 godina svi ovi
    što su sada desni bili su opako lijevi. Znam, radi probitka, nisu
    brinuli o ideologiji nego guzici (oprosti). Imala sam stare roditelje
    pa i informacije iz prve ruke, a ta ruka je bila iskrena i usudila bih
    se reći realna, a vrijeme taman poslijeratno.
    Puno sam čitala o ruskom totalitarizmu, o domaćem sam znala
    iz prve ruke i uistinu ne možeš povjerovati da zbog krivo izgovorene
    riječi ode glava. No kod nas u vrijeme socijalizma, bez obzira što
    nisam bila od "podobnih" osjećala sam se više čovjekom.
    Točno je da danas glasno iznosim svoje mišljenje, ali draga, to
    se ne mijenja ni u jednoj banci, to se ne gricka.
    Kad govorimo o zadnjem ratu, domovinskom, ni tu pod istu kapu
    ne stavljam sav narod, narod je onaj kaga se vodi i huška, zna se
    "gdje se gaće kroje". Lagala bih rekavši da ne postoji izvjestan
    zazor, ali mladosti se ne trebaju puniti glave mržnjoom. Mene
    strahovito ljuti što je jedna divna zemlja poput naše, posijana
    s ovih nekoliko milijuna nesretnika, koji od silne želje i čežnje
    za svojom domovinom, ne podižu glave protiv lopova i uništivača
    sreće i budućnosti naše djece. Kad bismo živjeli kao što bi
    trebali "svoji na svomu", manja bi potreba bila čačkati po povijesti.
    Normalno, , potrebno je da se stvari stave na svoje mjesto, zbog
    pijeteta prema onima što nastradaše nevini. A rekla sam da ću
    kratko.
    P.s. Što se tiče knjige, detalje na mail, ako te zanima, pozdrav:)))

    avatar

    23.09.2012. (17:46)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    od pamtivijeka se rađaju dijeca sa pedigreom vremena...i kao da im je ugrađeno u šifru genoma preuzimaju u naslijeđe ideologiju roditelja...ne volim revanšizam ni u kakvoj formi...niti davni stih...tko bi doli sad je gori...osvetoljubivost u ime trenutačne moći..ideja komunizma, kao teorija je odlična...kaže se da je prvi komunist u povijesti bio Isus...a to što su močnici učinili od ideje...to je pogubno...pretočila se tiranija u vrijeme takozvanog napretka...fenestriranje, nestajanje u mraku, truljenje u zatvorima...moja obitelj je prošla scilu i harbdu toga vremena...ali preživjeli su...šutjeli su i radili...izdignuli su se iznad mediokritetsva mase...sestra moje mame...je prošla krvavi put do konačnog priznanja njene vrijednosti...poslije rata prvo zatvor...mučenje do bolesti...oduzimanje građanskih prava i diplome...diplomirala u Zagrebu za vrijeme NDH...šutjela je i radila kao pomoćno osoblje u jednom laboratoriju...znanje joj nisu mogli oduzeti...uspijela je stvoriti prvu instant juhu...vratili su joj diplomu...postala je šef laboratorija...s timom je uspijela stvoriti VEGETU...uspijeh za tvornicu...a ona je postala teta Vegeta...pod kraj njenog života su slijedila priznanja i nagrade...zlatna kuna za životno dijelo...svi mi imamo tračke gorčine u rodoslovlju...oni koji su išli na barikade stradavali su...Hrvatsko proljeće je mnoge moje prijatelje koštalo zatvora...
    Oprosti, raspisala sam se o sebi...ali ovaj dličan tekst me prisjetio da ni meni nisu govorili ništa...istinu sam doznala tek kasnije...ugodnu ti večer želim...:-))

    avatar

    23.09.2012. (18:44)    -   -   -   -  

  • edo

    Nakon pročitanog, nekako mi zvoni u ušima ona rečenica: " Nitko od nas se ne treba stidjeti podrijetla. Nijedna od nekad zaraćenih strana. Ni onaj čiji su djed, baka, otac, majka ili ostali članovi obitelji bio među partizanima, a niti onaj koji se našao na suprotnoj strani, ako se tamo našao iz dobrih namjera. Iz altruizma i želje da na bolje promijeni ovaj tužno-veseli svijet. Jer svatko je imao neki razlog naći se tamo gdje se našao."

    Mislim da je tu cijela stvar izvrsno deklarirana jer -- baš bih želio upoznati fašiste i naciste koji su iz altruizma i želje da na bolje promijene ovaj tužno-veseli svijet radili to što su radili. To da je svatko imao neki svoj razlog naći se tamo gdje se našao - i to stoji. Na taj način bismo mogli onda opravdati postojanje koncentracionih logora i okupacija tuđih zemalja, pa i korak dalje - pedofile i zlostavljače djece. I oni imaju neke svoje razloge za promjenu svojeg tužno-veselog svijeta prema svojoj mjeri.

    Za zlo nema izgovora, a istina može biti samo jedna.

    avatar

    23.09.2012. (19:12)    -   -   -   -  

  • lion queen

    Zna se tko je napadao Hrvate u Hrvatskoj! Kao što kaže EP, istina je samo jedna! Kako za vrijeme drugog, tako i za vrijeme Domovinskog rata! A napadači na druge, osvajači, nazivaju se uvijek jednim istim imenom: FAŠISTI!

    avatar

    23.09.2012. (22:43)    -   -   -   -  

  • Pogled izvana

    Veliki broj komentara kazuje nam da si dirnula u bolnu točku.

    Nije teško pogoditi zašto se o komunističkim zločinima šuti - previše je komunista i danas na vlasti i na pozicijama koje manipuliraju javno mnijenje.

    Opraštanje - u kršćanskom smislu - pretpostavlja da se onaj tko je počinio grijeh zbog toga ISKRENO pokajao, čvrsto obećaje da ga više ne će ponoviti, i svojim daljim djelovanjem dokazuje tu odluku. Nisam još čuo da se netko pokajao i ispričao zbog Bleiburga - molim ispravite me ako sam u krivu.

    Moji su roditelji uglavnom šutjeli o ratu (onom 1941. - 45.). U mojem je dossieru na "Vojnom odseku", pisalo "otac služio u neprijateljskim snagama", i zato me za služenja vojnog roka u JNA (srećom) nikad nisu upitali da se upišem u Partiju, za što su nastojali pridobiti sve koji su imali završen fakultet.

    Tek pred kraj života otac mi je pričao o tome kako je bio ranjen kao domobran na Drini, s metkom u glavu sigurno bi zaglavio da ga prijatelj nije zatrpao lišćem i noću se vratio kroz četničke linije i iznio ga na leđima do hrvatskih postrojbi, i konačno do bolnice.
    Uza sve to, nikad nije govorio protiv Srba. Ostavio nam je da sami stvaramo svoja mišljenja i stavove. Nije volio mržnju, nikakvu, znao je koliko je zla mržnja napravila.

    Da li je to bila neka vrst tihog oprosta? Odbijanja da se u sebi trajno nosi mržnja, jer taj otrov uništava onoga tko ga u sebi nosi? Ili je samo htio nas djecu zaštiti od svih tih zala zbog kojih su se on i majka toliko napatili?

    Poslije rata je jedno vrijeme otac bio u zatvoru, ali o tome apsolutno nije htio govoriti. Mora da je to bilo strašnije i od ranjavanja na Drini.

    Kao i većina ljudi, sad kad roditelja više nema pitam se zašto ih nisam više pitao o njihovom životu, o njihovim iskustvima ...

    "Oprosti mi, pape, sad razumin tebe, vidin tvoju sliku, gledajući sebe ..."

    avatar

    24.09.2012. (03:52)    -   -   -   -  

  • odmak

    Ovo je predgovor mom novom romanu, kojeg nitko neće čitati, jer tema više ne zanima nikoga. Ionako će biti dočekan na nož.

    avatar

    24.09.2012. (15:22)    -   -   -   -  

  • ToxFox

    Mah... kad me djeca pitaju "tko su bili ovi, a tko oni" obavezno me i pitaju "Koji su bili dobri"... a ja im nemam što reći, o djelima i idejama, jer svatko je čovjek za sebe.. Oni koji su mislili da cilj (ma kakav bio) opravdava sredstvo, bili su loši. Točka.

    Zato ja svoju djecu učim samo jedno:
    Hrvatska postoji od Domovinskog rata! Cilj nikada ne može opravdati sredstvo.

    Što se tiče partizana, ustaša i domobrana... oni su mrtvi i neka mrtvi i ostanu, nek odjebu od ove države i oni i njihovi zagovornici..a nažalost najviše je opravdavatelja komunizma, dabogda se udavili u opravdanjima!

    avatar

    24.09.2012. (20:42)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    ne bih rekao da se o zločinima komunizma šuti, ne šuti se ni o zločinima fašista. prije bih rekao da veliku većinu nije stvarno briga za to

    avatar

    25.09.2012. (15:10)    -   -   -   -  

  • odmak

    za mlade s jedne i druge strane bi bilo bolje da znaju istinu. To što ih nije briga - a trebalo bih ih biti, dvodi nas uvijek iznova u iste situacije.

    Da im je dobro bilo objašnjeno što se kroz stoljeće mržnje događalo - mržnje s jedne i druge strane jednoumlja (ova je riječ malo otrcana, ali govori o isključivosti u našim glavama) možda se ne bi ponovo dogodilo ovoliko zla.
    I svi smo zato krivi.
    Zar nije ogromno puno isključivosti i na blogu?

    E.P.,
    Mislim da je tu cijela stvar izvrsno deklarirana jer -- baš bih želio upoznati fašiste i naciste koji su iz altruizma i želje da na bolje promijene ovaj tužno-veseli svijet radili to što su radili.

    Imaš opravdanja za grijehe komunizma? Pazi ima tu i mrtvih tijela u praksi zbog prakse i isključivosti u nedogled.
    I ta mrtva tijela i duše nisu svi bili zločinci. Puno njih je samo mislilo drugačije, a neki su bili i istomišljenici.

    Uzmimo na primjer: Majčica Rusija, Lenjin, Staljin i ini bili su začetnici komunizma u izgradnji. Svi koji su se osjećali ugroženi- siromašni i potlačeni a bogme i lijeva inteligencija (bilo je među njima i mojih ) po cijelom svijetu vjerovali su u poredak koji će konačno poštivati Čovjeka- pišem ga s velikim slovom jer je čovjek na kraju to i zaslužio. I što je bilo s tim 'vjernicima' jedne vjere ili uvjerenja kako hoćeš.
    Svi su ih na kraju progonili. Ne mislim samo na fašizam i njegove inačice. Mislim na istomišljenike u Rusiji i po svim zemljama uključujući i nas gdje je nakon 1945 zavladao komunizam.

    Ako isključiš domobrane koji su bili regularna vojska Hrvatske ili gospođu iz priče "odmor za umorna srca" ili u jučerašnjoj Slobodnoj Dalmaciji sudbinu obitelji Bonačić, koji baš ništa nisu krivi, da ne spominjem druge stranke kao HSS koji nije stao na stranu ustaša ni fašizma ali su jednako gubili glave,
    Nisu upitni grozni zločini fašizma, nacionalsocijalizma i ustaša. O njima se govorilo i govori i puno je zločinaca s pravom suđeno.
    Ja ne znam da je itko, bar ne u Hrvatskoj,osuđen zbog zločina počinjenih u komunizmu.

    Na sreću žrtve umiru. Ni domovinski rat, koji je bio koliko jučer, koji je posljedica .... nije pravilno ni pravedno ocijenjen ni riješen pa što se čudimo za događaje iz povijesti. Čemu više govoriti. Znam da je mladima dosadno, ali ponavljam neznanje nas vodi u ponovljene ratove.

    avatar

    25.09.2012. (16:59)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...