Ako je istinito to što si napisala mogu reći samo: - Divim ti se što si sve to izdržala. - Iako su meni moji problemi jednako teški ako ne i teži, objektivno u odnosu na tvoje oni su - ništa.
03.08.2012. (11:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Najgore je osuđivanje jer je čovjek u takvoj situaciji najpotrebitiji razumijevanja i blagosti. Ja sam šest godina imala depresiju, a jedanaest sam godina imala jedan problem koji ne znam imenovati jer moja psihijatrica kaže da je to jako rijetko i vjerojatno nema ime, ali bilo je grozno i počelo je kad sam imala devet godina. Mislila sam da ubijam ljude i da silujem malu djecu te me bilo užasno strah proći pored nekoga na cesti, a osobito pored malog djeteta, bila bih užasnuta kad bih koga dodirnula u prolazu ili netko mene (nisam to znala ni razlikovati), prilično sam se napadno odmicala od ljudi i dosta sam se osamljivala kako ne bih nikome naudila. Bilo bi dosta da mi ruka slučajno klizne niz tijelo pa da počnem razmišljati o samoubojstvu. Najgore bi bilo kad sam mislila da sam nešto napravila (zbog nekog pokreta ili misli koja bi se pojavila) pa sam razmišljala samo o tome i željela umrijeti jer me užasavala pomisao da sam namjerno išla ugroziti nečiji život (iako nisam), mislila sam da sam najgore biće na svijetu, čisto zlo, izopačeni višak koji ne smije živjeti, radi sigurnosti dobrih i čistih ljudi koji nemaju takve misli. Užasno sam se sramila tog problema, a još je gore bilo to što su moja ,,ubojstva i silovanja'' zapravo bila jako smješna, to su bile konstrukcije tipa ,,pokušala sam mamu zadaviti njenom rukom'', ,,pokušala sam ispljunuti žvakaću u nečiji nos'', ,,pokušala sam baciti nož kroz prozor suprotne zgrade'' i slično, iako je bilo i manje smješnih konstrukcija koje su bile samo besmislene. :D (Guranje pod auto, noževi i slično.) Također, smatrala sam napastvovanjem djeteta ako bi me ono slučajno okrznulo po bedrima prolazeći pored mene i slično. Mama i tata bi se uvijek tome smijali i zafrkavali se s time, ali mene je to užasno mučilo. Također bi ponekad mislili da samo izbjegavam učenje i slično, ali to nije bilo tako. Poslije sam oboljela i od depresije i htjela sam počiniti samoubojstvo, čega me sada jako sram i htjela bih nekako to popraviti, a ne mogu. Htjela bih da se moji roditelji ponose mnome i da im bude drago što sam im baš ja kći jer su me prekrasno odgajali, u ljubavi, toleranciji i razumijevanju, ništa mi nisu zabranjivali i sve su mi uvijek objašnjavali, a ja sam im tako užasno vratila. Često sam željela umrijeti kako bih ih riješila tog tereta, a njima je to bilo još gore jer nisu htjeli da umrem pa bi se od nemoći ljutili na mene pa je meni bilo još gore. Užasno! Ne znam kako bih se iskupila. Žao mi je što te ta nevolja zadesila i slažem se da ljudi ne bi trebali osuđivati one koji se duševno razbole. Vjerojatno je problem u tome što je kod takvih bolesti teško povjerovati da je riječ o bolesti, a ne o vlastitoj krivnji osobe, to jest teško je razlikovati bolest od volje. Drago mi je da ti je sin sada dobro i da se riješio droge. Hvala ti na ovome svojevrsnom odgovoru. :)
03.08.2012. (22:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Helada, možda nisam trebala pisati o ovome. Žao mi je ako sam te uznemirila.
Svi smo Česi, ali nitko to ne mora znati. (Vjerojatno najgenijalnija rečenica koju je Hašek napisao u Švejku) Jan Zabrana
Svi smo Česi samo to puno njih ne zna, rekla bih ja. Svatko od nas dobije neku dozu nečeg. Pitanje je samo kakvi iziđemo iz toga. Sigurna sam da si ti bolji čovjek kao i tvoji roditelji. Znam da se ja trudim. Oprosti još jednom.
propheta nemo, želim ti da tako i ostane.
04.08.2012. (21:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ajme, nisi me uznemirila! Uopće nema potrebe za isprikama! Nemam što oprostiti! Ja se sada imam potrebu ispričati tebi jer imam osjećaj da sam svojim komentarom ja tebe uznemirila. Oprosti, molim te, osjetila sam da mogu otvoriti dušu pa sam to bezobzirno i učinila, žao mi je. Nismo svi Česi, ima i Slovaka na svijetu.
04.08.2012. (22:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kad mene boli prst a tebe ruka, ja osjećam svoj prst, ali realan treba biti. Mogu samo reći da je najgore što se čovjeku može dogoditi je "izgubiti" ili izgubiti vlastito dijete, razlika je samo o stupnju gubitka. Hvala Bogu, djeca su mi zdravo izrasla, ali život u maloj sredini je pod lupom, triput više se moraš truditi da bi te prihvatili i baš kad ti se čini da jesu nešto klizne prema dolje. No, to sam prebrodila, mogla bih nasred ulice reći ono što pišem ovdje i ono što mislim, premda je i moja majka govorila; "šuti, trpi, ne daj materijala zlim jezicima". Ma briga me za jezike, ogledalo je mjera svega, pogledaj se i preispitaj sebe i svoje postupke. Tvoji su u redu, a zašto je nešto pošlo po zlu..., eee, to se pitam svaki dan po sto puta, nema odgovora ili su polovični. "Kad ne možeš dohvatiti onu prekrasnu voćku navrh grane, ti uberi onu koja ti je dohvatljiva, pa ako i nije dozrela, imaš je. Pokušaj uživati u onom što je tu a ne što bi moralo biti, jer draga moja, ništa ne mora, nažalost tvoja voćka je za polomit zube, no, dalje se mora. Želim ti puno snage:)))
07.08.2012. (16:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
Sinoć se guru dugo mučio. Izgledalo je sve riješeno, ali opet evo ga....
03.08.2012. (11:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
semper_contra
Ako je istinito to što si napisala mogu reći samo:
- Divim ti se što si sve to izdržala.
- Iako su meni moji problemi jednako teški ako ne i teži, objektivno u odnosu na tvoje oni su - ništa.
03.08.2012. (11:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zlatna djeva
uh, ovo je tako teško čitati, a još teže komentirati. Neka vam Bog da snage da izdržite, to je sve što mogu reći.
03.08.2012. (13:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
semper contra,
istina, istina.
Još je gore nego čovjek može zamisliti.
Danas je to nešto drugo. Izdržljivije. Živ je, hvala Bogu.
djevojka s bisernom naušnicom,
čovjek nema pojma što sve može izdržati.
03.08.2012. (14:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Helada
Najgore je osuđivanje jer je čovjek u takvoj situaciji najpotrebitiji razumijevanja i blagosti. Ja sam šest godina imala depresiju, a jedanaest sam godina imala jedan problem koji ne znam imenovati jer moja psihijatrica kaže da je to jako rijetko i vjerojatno nema ime, ali bilo je grozno i počelo je kad sam imala devet godina. Mislila sam da ubijam ljude i da silujem malu djecu te me bilo užasno strah proći pored nekoga na cesti, a osobito pored malog djeteta, bila bih užasnuta kad bih koga dodirnula u prolazu ili netko mene (nisam to znala ni razlikovati), prilično sam se napadno odmicala od ljudi i dosta sam se osamljivala kako ne bih nikome naudila. Bilo bi dosta da mi ruka slučajno klizne niz tijelo pa da počnem razmišljati o samoubojstvu. Najgore bi bilo kad sam mislila da sam nešto napravila (zbog nekog pokreta ili misli koja bi se pojavila) pa sam razmišljala samo o tome i željela umrijeti jer me užasavala pomisao da sam namjerno išla ugroziti nečiji život (iako nisam), mislila sam da sam najgore biće na svijetu, čisto zlo, izopačeni višak koji ne smije živjeti, radi sigurnosti dobrih i čistih ljudi koji nemaju takve misli. Užasno sam se sramila tog problema, a još je gore bilo to što su moja ,,ubojstva i silovanja'' zapravo bila jako smješna, to su bile konstrukcije tipa ,,pokušala sam mamu zadaviti njenom rukom'', ,,pokušala sam ispljunuti žvakaću u nečiji nos'', ,,pokušala sam baciti nož kroz prozor suprotne zgrade'' i slično, iako je bilo i manje smješnih konstrukcija koje su bile samo besmislene. :D (Guranje pod auto, noževi i slično.) Također, smatrala sam napastvovanjem djeteta ako bi me ono slučajno okrznulo po bedrima prolazeći pored mene i slično. Mama i tata bi se uvijek tome smijali i zafrkavali se s time, ali mene je to užasno mučilo. Također bi ponekad mislili da samo izbjegavam učenje i slično, ali to nije bilo tako. Poslije sam oboljela i od depresije i htjela sam počiniti samoubojstvo, čega me sada jako sram i htjela bih nekako to popraviti, a ne mogu. Htjela bih da se moji roditelji ponose mnome i da im bude drago što sam im baš ja kći jer su me prekrasno odgajali, u ljubavi, toleranciji i razumijevanju, ništa mi nisu zabranjivali i sve su mi uvijek objašnjavali, a ja sam im tako užasno vratila. Često sam željela umrijeti kako bih ih riješila tog tereta, a njima je to bilo još gore jer nisu htjeli da umrem pa bi se od nemoći ljutili na mene pa je meni bilo još gore. Užasno! Ne znam kako bih se iskupila.
Žao mi je što te ta nevolja zadesila i slažem se da ljudi ne bi trebali osuđivati one koji se duševno razbole. Vjerojatno je problem u tome što je kod takvih bolesti teško povjerovati da je riječ o bolesti, a ne o vlastitoj krivnji osobe, to jest teško je razlikovati bolest od volje.
Drago mi je da ti je sin sada dobro i da se riješio droge. Hvala ti na ovome svojevrsnom odgovoru. :)
03.08.2012. (22:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
propheta nemo
Zasad sam pošteđen. Nije da se bunim. :
04.08.2012. (00:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
Helada,
možda nisam trebala pisati o ovome. Žao mi je ako sam te uznemirila.
Svi smo Česi, ali nitko to ne mora znati. (Vjerojatno najgenijalnija rečenica koju je Hašek napisao u Švejku)
Jan Zabrana
Svi smo Česi samo to puno njih ne zna, rekla bih ja. Svatko od nas dobije neku dozu nečeg. Pitanje je samo kakvi iziđemo iz toga.
Sigurna sam da si ti bolji čovjek kao i tvoji roditelji.
Znam da se ja trudim.
Oprosti još jednom.
propheta nemo,
želim ti da tako i ostane.
04.08.2012. (21:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Helada
Ajme, nisi me uznemirila! Uopće nema potrebe za isprikama! Nemam što oprostiti! Ja se sada imam potrebu ispričati tebi jer imam osjećaj da sam svojim komentarom ja tebe uznemirila. Oprosti, molim te, osjetila sam da mogu otvoriti dušu pa sam to bezobzirno i učinila, žao mi je.
Nismo svi Česi, ima i Slovaka na svijetu.
04.08.2012. (22:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
malo ti malo ja
Kad mene boli prst a tebe ruka, ja osjećam svoj prst, ali
realan treba biti. Mogu samo reći da je najgore što se
čovjeku može dogoditi je "izgubiti" ili izgubiti vlastito dijete,
razlika je samo o stupnju gubitka. Hvala Bogu, djeca su
mi zdravo izrasla, ali život u maloj sredini je pod lupom,
triput više se moraš truditi da bi te prihvatili i baš kad ti se
čini da jesu nešto klizne prema dolje. No, to sam prebrodila,
mogla bih nasred ulice reći ono što pišem ovdje i ono što
mislim, premda je i moja majka govorila; "šuti, trpi, ne daj
materijala zlim jezicima". Ma briga me za jezike, ogledalo je
mjera svega, pogledaj se i preispitaj sebe i svoje postupke.
Tvoji su u redu, a zašto je nešto pošlo po zlu..., eee, to se
pitam svaki dan po sto puta, nema odgovora ili su polovični.
"Kad ne možeš dohvatiti onu prekrasnu voćku navrh grane, ti
uberi onu koja ti je dohvatljiva, pa ako i nije dozrela, imaš je.
Pokušaj uživati u onom što je tu a ne što bi moralo biti, jer
draga moja, ništa ne mora, nažalost tvoja voćka je za polomit
zube, no, dalje se mora. Želim ti puno snage:)))
07.08.2012. (16:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...