Komentari

diogenovabacva.blog.hr

Dodaj komentar (8)

Marketing


  • Ani ram

    le bravo!

    avatar

    07.07.2012. (14:10)    -   -   -   -  

  • Neverin

    podsjetio si me na riječi Branka Fučića koji je govorio o pučkoj umjetnosti fresaka u srednjevjekovnoj Istri. Nije bitno ako se šablone ponavljaju po tisuću puta pa puk ne nauči ništa novo nego je važno da ono prepoznaje i nalazi se u onome o čemu su pričali i vidjeli u drugim crkvama (biblia pauperorum ne?) kako bi se uvijek potvrđivala nanovo jedna te ista istina bez inovacija, bez ispitivanja i bez dodataka.

    avatar

    07.07.2012. (14:25)    -   -   -   -  

  • MODESTI BLEJZ

    svijetu (jušne instant slave), kojemu je vidljiv samo onaj tko je poznat jer je prepoznat, kao potpuni životni neuspjeh se podrazumijeva biti Incognito. osobno, taj mi podrazumijevajući status/biljeg nedrag nije. incognita pro cognitis habere. u pitanju su valjda drugačiji ciljevi.

    avatar

    08.07.2012. (10:13)    -   -   -   -  

  • Wall

    zgodan ti primjer Flaubertove (nesvršene satire) o 'katalogizaciji i klasifikaciji svog svjetskog znanja/umjetnosti', svojevrsnih (prvih na svijetu) Glupog i Glupljeg u svijetu umjetnosti. danas su ih prepuna ministarstva kulture, svjetski muzeji,akademije znanosti/umjetnosti ... ništa bez etikete i cijene ne postoji i obrnuto - dobra etiketa je sve=suština i kondenzirani sadržaj umjetničkog djela. današnji prosječan konzument umjetnosti (osobno svjedočim) po galerijama prvo pogleda etiketu (ime autora/cijenu) , pa tek onda diže pogled da tako pročitanim šalabahterom (etiketom) stvara tobože vlastiti sud o umjetničkom djelu, njegovoj ljepoti i važnosti i za njega, konzumenta osobno. na isti su način trgovci i dileri umreženi s galeristima, ovi s profesionalnim kritičarima-piscima lauda i panegirika (za dobar honorar) i svi rade kao dobro organizirana mafija. nije ništa bitno osim profita koji garantira etiketa. ne bi me začudilo da pojedinac ili uigrana grupa falsifikatora, s dobro osmišljenim planom, desetljećima 'otkriva' do tada nepoznata djela razvikanih= dakle, vrijednih autora; sebi na korist, a "znalcima" i novopečenim bogatašima - kolekcionarima na štetu. ja bih pozvao sve drugorazredne i trećerazredne umjetnike da se hitno: a) ubiju, te time dignu cijenu svojih djelca; ili, b) počnu hodati goli, mazati se fekalijama, snimiti reality, učlaniti se u hdz=sdp=hns; ili,c) zakopati u vrtu sva svoja ne/djela na 100godina (uz dobro označene mape blaga) i za stotoinu godina bit će malograđana koji vole/cijene/ gledaju/ kupuju umjetnička djela zbog etikete, pa je to šansa ovim umjetnicima 2. i 3.klase.

    avatar

    09.07.2012. (12:52)    -   -   -   -  

  • malo ti malo ja

    Kasno sam se sitila, a mogla sam napravit pravi posao
    od dokonih skorojevića "ljubitelja" svega šta ne razumiju
    (logično, što manje razumiš to ti se čini vridnijim)..., aha,
    iskopala san u vrtlu jedan predmet, visoke umjetničke
    vrijednosti, očistila i stavila natvrdo. Sad si mi da ideju,
    kako je potrebno samo nalipit neko zvučno, umjetničko-povijesno
    ime i hodočastili bi kod mene k'o da mi se prid kućon
    Gospa ukazala. Još ću malo pročačkati po librima od
    umjetnosti da dam veći značaj pranađenom predmetu.
    Lipi pozdrav:)))

    avatar

    09.07.2012. (16:37)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    ANI RAM - o, hvala! ja maestro! slušam aplauz i ovacije, klanjam se, primam komplimente, hvala, hvala, brišem čelo maramicom, hvala, hvala, moj naklon...
    TI PA JA - a jedan je zapakirao 90 konzervi originalnog umjetnikovog (svog) govna, te ih izložio po muzejima diljem svijeta, a ''ljubitelji svega što ne razumiju'' su dolazili, gledali i divili se, misleći da se to očekuje od njih, nadajući se da nitko neće skužiti kako baš i ne kuže zašto je vrijedno divljenja

    avatar

    12.07.2012. (19:46)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    MODESTI - Po srži ovoga o čemu zbori tvoj post sam i ja onaj svoj nazvao baš Fetiš pečata: porijeklo rečenog kao kriterij istinitosti; kad se traži ovjera autoriteta Imena (odnosno, Potpisa), a jedan te isti sadržaj ima različitu recepciju u ovisnosti o tome čiji je. Kao Boromir koji se ukipi pred snagom argumenta kad sazna da je to stav ne običnog graničara, nego princa Aragorna - za to koliko izgovoreno vrijedi nije odlučujuće ŠTO se kaže, nego (na najprizmemniji žuti način) TKO kaže. A linkao sam i Seinfeldovog rabina s prorokom Izaijom u rukavu. :)

    avatar

    12.07.2012. (20:35)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    WALL - Bacio sam pisoar u njihova lica kao izazov... a sada mu se dive zbog njegove estetske ljepote. Osim toga sada vrijedi milijune i - Benjaminu usprkos - širi auru sve u šesnaest, jer potpisan je i izložen, te se pred njega smije isključivo na koljenima, strogo s kulturnom snishodljivošću.
    ''Nemojte graditi sebi idola ni likova rezanijeh, niti stupova podižite, ni kamena sa slikama mećite u svojoj zemlji da mu se klanjate'' (Mojsije, treća knjiga, 26.1). Ali badava bilo Aronu zapovijeđeno da rastali tele. ''To je nešto ahistorijsko u ljudima, vječna konstanta, ta potreba da umjetnost tretiraju kao ikonu i zlatno tele - i samo od tuda dolazi: malograđanštine koja slini na celebrity spektakl i međusobno strepi neće li na površini ispasti nedovoljno kulturna.''
    Što se tiče dobro uigrane mafije falsifikatora koja pravi budale iz ''ljubitelja'', Modesti je (vidi gore) dobro podsjetila na Incognito!

    avatar

    12.07.2012. (20:44)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    NEVERIN - ''Ikona - to znači: poanta naslikanog prizora nije u gledanju i ljepoti, nije uopće u njoj samoj. Nije ni najmanje bitno što sadržajno vidimo na slici, bitno je da znamo što ona predstavlja, da ona jest to što jest, tj. ikona. Sveta slika (ili u zapadnoj verziji sveti kip). Obilježena je funkcijom: ikona je nešto što se izlaže u liturgiji da bi joj se poklonilo. Može na njoj biti prikazano ovo ili ono, na ovaj ili onaj način, ali važna je jedino asocijacija koja stoji iza slike i koja ju obasjava kao aureola; ne sagledava ju se (s estetske strane), nego ju se samo motivski registrira kao neku poznatu konotaciju svetosti.
    Ikona poprima svoju kultnu snagu - praćenu svim uvjetnim refleksima - ne na temelju umjetničkog sadržaja i tehnike, nego trenutkom postavljenosti na predviđeno mjesto u sakralnoj ustanovi, smještenošću u svojstvo svete slike.
    Naglasimo još jednom: automatski. Samim činom postave u kontekst.
    Pas počne sliniti kad čuje zvono, pobožni medijevalac padne na koljena kad vidi da je nešto izvješeno kao sveta slika; to mu je znak da se uozbilji i postane skrušen.''
    Čik pogodi gdje sam ovo pisao.

    avatar

    12.07.2012. (21:17)    -   -   -   -  

  • Vilko

    U svijetu, naročito u SAD-u, postoje pravi majstori koji su stekli bogatstvo legalnim imitiranjem velikih majstora slikarstva. Mnogi daju velike novce za vjernu imitaciju van Gogha, Picassa, Tiziana ili Rafaela, naravno s vidljivim potpisom imitatora kako ipak ne bi bilo zabune. Sociopsihološki fenomen autorefleksivne svijesti koja stvara mediokritetstvo, "imena", markiranu robu i dr. vjerojatno je postojao oduvijek u većoj ili manjoj mjeri, no povijesni trenutak koji je iznjedrio nove, izrazito subjektivne znanosti poput povijesti umjetnosti i komparativne književnosti pa na koncu i povijesti filozofije itd. možda bi se mogao okarakterizirati kao bitna društvena prekretnica u kvaliteti valoriziranja svih vrsta vrijednosti, naravno prekretnica od pretežito objektivnog prema izrazito subjektiviziranom, a u mnogočemu i patvorenom, imitatorskom društvu. Hvala "bogu" na znanostima poput gore navedenih, no valjda se društvo po nekoj nužnosti na takav način razvija, da mu je dekadencija ove ili one vrste nužni i nezaobilazni privjesak. Razvoj refleksivnosti, svijesti o vlastitim postignućima, znanjima i mogućnostima, nužno mora imati i svoju Sjenku, koja se očituje u masovnom bavljenju pukim markerima, umjesto stvarnim sadržajima. S jedne strane, dobili smo u razvoju svijesti mogućnost dubinskog i mnogoslojnog vrednovanja svega onoga što sami stvaramo, vrednovanja koje nije tek pasivna ocjena, nego i pogonsko gorivo za nove stvaralačke poduhvate, no s druge strane to ima svoju cijenu koja se očituje u narcisoidnoj devalvaciji značenja i vrijednosti sve do nakazne karikature početnih imputa.

    avatar

    14.07.2012. (09:14)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...