Kako će se rodbina oprostiti od pokojnika je stvar njih i svaka predrasuda o tome je grijeh.Netko se od pokojnika oprašta govorom,čitanjem teksta tužnog sadržaja,netko opet govori ili čita ono što pobuđuje i smijeh a to nije ismijavanje pokojniku.Ovdje se vraćam na oproštajne govore kod smrti Jaksona.Možda vam netko nešto poturiva a vi smatrate da nije u redu,taj isti misli drugačije a da li ste sigurni da tom istom i sami nešto niste podvalili a toga se ne sićate.Vi ne osjećate bol drugih i obrnuto.Što se mislili reći ovim postom? Sebe braniti,kao suza čisti se pokazati ili...
18.05.2012. (04:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"Koliko muke, poniženja, puzanja, čovjek ponekad mora iskusiti, želi li ostvariti neki svoj možda i sasvim mali, jednostavan san?" O toj rečenici zadnjih dana puno razmišljam. Kao u onoj pjesmi kad su Pisonju unosili u hitnu i gledao je mjesec te rekao: "Boze, kako neki mogu gore, a ja i Zuga ni na more". Zašto nam se nešto događa ili ne događa, nema nekog univerzalnog odgovora. Svaki odnos sa Životom, je prvenstveno intimni odnos. Svatko ima svoj Put i poradi toga je svatko odgovoran za svoje postupke. Ako se ljudi odluče na neprijateljstvo i licemjerje to je njihov osobni odabir. Naše je kako ćemo to prihvatiti. Ponekad je teško, ali nas zato uvijek ugodno iznenade oni osjećajni, dobri, prijateljski nastrojeni … Možda samo trebamo fokus pogleda usmjeriti na neke druge stvari i njima pridavati važnost, da „dobrota“ preraste u kritičku masu. Ustvari, pojma nemam, samo malo filozofiram ;-)
18.05.2012. (09:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uvijek se sjetim opisa sahrane kod Kapora (davno sam citao, samo se detalja sjecam), kada se izmedu dva padanja u nesvijest daju upute kako ohladiti pice, spremiti hranu... Ne omalovazavam nikad tugu ozaloscenih, ali nedostatak dostojanstva pri ispracaju (zbog slijepa pridrzavanja nekih obicaja ili iz drugih razloga) cesto ostavlja ruznu sliku
18.05.2012. (09:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Smrt je teška, život ponekad još teži... Držimo se tih nekih rituala, kao čvrstih točaka u životu, ali kao i mnoge druge stvari u životu i njih znademo učiniti potpuno besmislenim.
18.05.2012. (12:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Često na sprovodima zaključim, kako bi bilo "lijepo" umirati češće kad nas svi onako vole, onda shvatim da je to samo priredba za druge, pokojnik s tim nema veze. O životu, iskrenosti i prijateljstvu je napisano i izgovoreno gomilu riječi, no ništa čovjeka ne može promijeniti; ili si prijatelj ili nisi, a malo ih je:)))
18.05.2012. (14:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svatko na svoj način proživljava bol... ne volim glumatanja, ali... da se nekome iz moje obitelji nešto dogodi mislim da bi mi se u trenu srušio svijet i mislim da bi me bilo briga što drugi misle ili kako izgledam... a vjerojatno bih izgledala kao smrt, jer život ah on je čuna biljka... osim tuge za bližnje nastane i strah od smrti... sve ti se odjednom poljulja postane drugačije jer sa našim bližnjima umire i dio nas, zauvijek...i sada kad razmišljam o tome hvata me strah..
a prijatelji...pa k vragu nisam još ni punoljetna, ali naučila sam da je onih pravih stvarno malo... i da te često razočaraju, ali ja i dalje vjerujem u dobro u čovjeku i dajem priliku ljudima da se pokažu u njaboljem svjetlu... uvijek do sada sam u prijateljstvu ostala razočarana ali ne odustajem...
18.05.2012. (14:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Priča se da je ono silno naricanje jednostavno proces opraštanja. Slažem se djelomično s tobom da je to ponekad previše. Jer to nisu emocije. Kada se sjetim svoje tete kako je tulila dok su pokapali baku... Odzvanjalo je cijelo groblje. To je bilo u stilu onih sprovoda iz filma "Breza". Fala lepa, ali ja to ne želim na svom sprovodu. Mislim da ću sastaviti popis želja za posljednji ispračaj. Prvo, svirka mi je OK i biti će na popisu barem dvije pjesme koje bi bilo OK otpjevati. Ako bude situacija teška i neće biti love za bend, onda nek pjeva ekipa koja dođe. Tak mi je svejedno. Drugo, obavezno želim barem jedan dobar vic. Ne osrednji, nego dobar. Barem jedan. I poslije hoću da se ekipa dobro sprda i zafrkava. Znam da je tuga nezaobilazni dio, ali neću suze i po dobru pamti me. I to mi je nekak OK.
Kaj se pak tiče ovog zadnjeg... Nisam sklon tome da nema više prijatelja. Imam barem jednog. Možda dva. Jednom ću biti uskoro kum na vjenčanju. Zagorilo mu je pod petama i hitno je trebalo u Zagreb po potvrdu o krštenju. Nisam razmišljao ni trena nego sam sjeo u auto i otišao. Istu stvar bi on za mene napravio. Kao što je mnogo puta do sada i pomogao u raznim situacijama. Ne brojimo ih. To je tako. Prijatelji postoje. Samo ih je danas teško naći, a onaj tko ih nađe je sretan čovjek.
Nigdje ne piše da će nam biti lako u životu. Da bi bilo dobro da je, bilo bi. No zadnja rečenica opisuje baš dobro kako stvari stoje ;-)
18.05.2012. (20:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nema pravih prijatelja...jer sam čak i kod najboljih uvijek osjetila žalac ljubomore i zavisti, malo pakosti i licemjernog smješkanja a iza toga su željeli da posrnem ili da budu na mojem mjestu...a to nisu prijatelji...
18.05.2012. (20:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kada mi je najboljoj prijateljici iznenada umrla mama na sprovodu nije pustila ni jednu suzu.Ja sam vidjela da puca po šavovima,da se od tuge slama toliko da je mene boljelo,ali je ona bila dostojanstvena i u svojoj tuzi.Kasnije sam čula od ljudi kako je čudno što nije plakala,pa se još ne mogu načuditi tim nekim mjerilima osječaja.
A što se tiče prijateljstava...imam tri osobe oko sebe s kojima sam zajedno preko 30 godina i znam da se u bilo kojem trenutku mogu njima obratiti za bilo što,pa tako i oni meni.I nitko mi ne može poljuljati vjeru u ljude i prijateljstvo dok imam njih pored sebe.
18.05.2012. (23:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja kao i Nisina prijateljica... zanijemim.. i ne plačem.. znam da poslije pogreba mnogi ljudi tugu mjere prolivenim suzama, ja se čudim takvima.. Mislim, neka mi Bog oprosti tamo gdje griješim, da mnogi ljudi dođu 'upijati tuđu tugu' .. grozno mi je to... ti komentari, kako se tko obukao, tko je 'slomljen' a tko nije, ... A prijatelji... ne očekujem puno od ljudi, pa se ni ne razočaravam...
19.05.2012. (17:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kad je umra moj otac , iznenada i neočekivano , ništa me u životu nije moglo pripremiti na onoliku količinu boli i muke neizrecive... ....dobri moj stari.... Na njegovon sprovodu niko nije naricao , previše je boljelo da bi razmišljali o pompi.... Doduše ja san tada imala jedno čudno iskustvo... Naime..dok san oca u mrtvačnici , otkrivenog promatrala na odru , čula san da neko očajnički žali . Kako su u istoj mrtvačnici bila još dva odra , pomislila san da se neko od ožalošćenih slomio , čak mi je bilo i žao.. Iznenadila san se , kad su me moji dragi odveli od odra ,tek tad shvaćajući , da san ja bila ta koja je žalila , koja se slomila , a da toga nisan bila ni svjesna... Teško je razlučiti iskrenu tugu i bol , te postupke koji iz toga proizlaze od pompe i glume .. A prijateljstvo je , nažalost često jednostrano....
Dovidova
20.05.2012. (01:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Što prije shvatiš da si sama, to će te prije napustiti bol.... Govorim to iz vlastitog iskustva....Moja bol je samnom, nmam prijatelja kojima bi se pojadala, ali oni imaju mene i to čine svakodnevno. Stvorila sam o sebi sliku svemoćne vladarice u svakoj situaciji, a kada sam sama slomim se poput travke...Sve je to život draga moja, stvar izbora... Pozdrav, C.K
20.05.2012. (19:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dominic
Kako će se rodbina oprostiti od pokojnika je stvar njih i svaka predrasuda o tome je grijeh.Netko se od pokojnika oprašta govorom,čitanjem teksta tužnog sadržaja,netko opet govori ili čita ono što pobuđuje i smijeh a to nije ismijavanje pokojniku.Ovdje se vraćam na oproštajne govore kod smrti Jaksona.Možda vam netko nešto poturiva a vi smatrate da nije u redu,taj isti misli drugačije a da li ste sigurni da tom istom i sami nešto niste podvalili a toga se ne sićate.Vi ne osjećate bol drugih i obrnuto.Što se mislili reći ovim postom?
Sebe braniti,kao suza čisti se pokazati ili...
18.05.2012. (04:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sewen
Naviknuti na razočarenja, pobjedit ćemo i ovo.....
18.05.2012. (08:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pjaceta
"Koliko muke, poniženja, puzanja, čovjek ponekad mora iskusiti, želi li ostvariti neki svoj možda i sasvim mali, jednostavan san?" O toj rečenici zadnjih dana puno razmišljam. Kao u onoj pjesmi kad su Pisonju unosili u hitnu i gledao je mjesec te rekao: "Boze, kako neki mogu gore, a ja i Zuga ni na more".
Zašto nam se nešto događa ili ne događa, nema nekog univerzalnog odgovora. Svaki odnos sa Životom, je prvenstveno intimni odnos. Svatko ima svoj Put i poradi toga je svatko odgovoran za svoje postupke. Ako se ljudi odluče na neprijateljstvo i licemjerje to je njihov osobni odabir. Naše je kako ćemo to prihvatiti. Ponekad je teško, ali nas zato uvijek ugodno iznenade oni osjećajni, dobri, prijateljski nastrojeni … Možda samo trebamo fokus pogleda usmjeriti na neke druge stvari i njima pridavati važnost, da „dobrota“ preraste u kritičku masu. Ustvari, pojma nemam, samo malo filozofiram ;-)
18.05.2012. (09:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sredovječni udovac
Uvijek se sjetim opisa sahrane kod Kapora (davno sam citao, samo se detalja sjecam), kada se izmedu dva padanja u nesvijest daju upute kako ohladiti pice, spremiti hranu... Ne omalovazavam nikad tugu ozaloscenih, ali nedostatak dostojanstva pri ispracaju (zbog slijepa pridrzavanja nekih obicaja ili iz drugih razloga) cesto ostavlja ruznu sliku
18.05.2012. (09:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Teobaldin teatar
Smrt je teška, život ponekad još teži... Držimo se tih nekih rituala, kao čvrstih točaka u životu, ali kao i mnoge druge stvari u životu i njih znademo učiniti potpuno besmislenim.
18.05.2012. (12:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zrakoplov
Haj, Liebe darujem! Osmjeh je nada i lijek! :-))
18.05.2012. (13:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NF
u planini mrkoj nek mi bude hum...
18.05.2012. (13:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
malo ti malo ja
Često na sprovodima zaključim, kako bi bilo "lijepo" umirati
češće kad nas svi onako vole, onda shvatim da je to samo
priredba za druge, pokojnik s tim nema veze. O životu, iskrenosti
i prijateljstvu je napisano i izgovoreno gomilu riječi, no ništa
čovjeka ne može promijeniti; ili si prijatelj ili nisi, a malo ih je:)))
18.05.2012. (14:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...Flekica...
Svatko na svoj način proživljava bol... ne volim glumatanja, ali... da se nekome iz moje obitelji nešto dogodi mislim da bi mi se u trenu srušio svijet i mislim da bi me bilo briga što drugi misle ili kako izgledam... a vjerojatno bih izgledala kao smrt, jer život ah on je čuna biljka... osim tuge za bližnje nastane i strah od smrti... sve ti se odjednom poljulja postane drugačije jer sa našim bližnjima umire i dio nas, zauvijek...i sada kad razmišljam o tome hvata me strah..
a prijatelji...pa k vragu nisam još ni punoljetna, ali naučila sam da je onih pravih stvarno malo... i da te često razočaraju, ali ja i dalje vjerujem u dobro u čovjeku i dajem priliku ljudima da se pokažu u njaboljem svjetlu... uvijek do sada sam u prijateljstvu ostala razočarana ali ne odustajem...
18.05.2012. (14:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvalospjev gluposti
Priča se da je ono silno naricanje jednostavno proces opraštanja. Slažem se djelomično s tobom da je to ponekad previše. Jer to nisu emocije. Kada se sjetim svoje tete kako je tulila dok su pokapali baku... Odzvanjalo je cijelo groblje. To je bilo u stilu onih sprovoda iz filma "Breza". Fala lepa, ali ja to ne želim na svom sprovodu. Mislim da ću sastaviti popis želja za posljednji ispračaj. Prvo, svirka mi je OK i biti će na popisu barem dvije pjesme koje bi bilo OK otpjevati. Ako bude situacija teška i neće biti love za bend, onda nek pjeva ekipa koja dođe. Tak mi je svejedno. Drugo, obavezno želim barem jedan dobar vic. Ne osrednji, nego dobar. Barem jedan. I poslije hoću da se ekipa dobro sprda i zafrkava. Znam da je tuga nezaobilazni dio, ali neću suze i po dobru pamti me. I to mi je nekak OK.
Kaj se pak tiče ovog zadnjeg... Nisam sklon tome da nema više prijatelja. Imam barem jednog. Možda dva. Jednom ću biti uskoro kum na vjenčanju. Zagorilo mu je pod petama i hitno je trebalo u Zagreb po potvrdu o krštenju. Nisam razmišljao ni trena nego sam sjeo u auto i otišao. Istu stvar bi on za mene napravio. Kao što je mnogo puta do sada i pomogao u raznim situacijama. Ne brojimo ih. To je tako. Prijatelji postoje. Samo ih je danas teško naći, a onaj tko ih nađe je sretan čovjek.
Nigdje ne piše da će nam biti lako u životu. Da bi bilo dobro da je, bilo bi. No zadnja rečenica opisuje baš dobro kako stvari stoje ;-)
18.05.2012. (20:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Blue dolphin
nema pravih prijatelja...jer sam čak i kod najboljih uvijek osjetila žalac ljubomore i zavisti, malo pakosti i licemjernog smješkanja a iza toga su željeli da posrnem ili da budu na mojem mjestu...a to nisu prijatelji...
18.05.2012. (20:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nisa
Kada mi je najboljoj prijateljici iznenada umrla mama na sprovodu nije pustila ni jednu suzu.Ja sam vidjela da puca po šavovima,da se od tuge slama toliko da je mene boljelo,ali je ona bila dostojanstvena i u svojoj tuzi.Kasnije sam čula od ljudi kako je čudno što nije plakala,pa se još ne mogu načuditi tim nekim mjerilima osječaja.
A što se tiče prijateljstava...imam tri osobe oko sebe s kojima sam zajedno preko 30 godina i znam da se u bilo kojem trenutku mogu njima obratiti za bilo što,pa tako i oni meni.I nitko mi ne može poljuljati vjeru u ljude i prijateljstvo dok imam njih pored sebe.
18.05.2012. (23:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dražeN ;)
Život je igra, i ljudi ga igraju kako već misle da treba, tj. što od svijeta stvorimo, to i ima, i je, ali to ionako nije ono što se izvana vidi ;)
19.05.2012. (00:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ToxFox
Ja kao i Nisina prijateljica... zanijemim.. i ne plačem.. znam da poslije pogreba mnogi ljudi tugu mjere prolivenim suzama, ja se čudim takvima..
Mislim, neka mi Bog oprosti tamo gdje griješim, da mnogi ljudi dođu 'upijati tuđu tugu' .. grozno mi je to... ti komentari, kako se tko obukao, tko je 'slomljen' a tko nije, ...
A prijatelji... ne očekujem puno od ljudi, pa se ni ne razočaravam...
19.05.2012. (17:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
songfordead
putovi Božji su čudni
netko će otići uz prasak
netko tišinom i šapatom jedne suze
netko će željeti cijeli roman da se pročita
netko je kao i ja, blesav, nema soli na obrazima
a duša para, srce boli
puno pozdrava
SFD
20.05.2012. (00:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nečmenjanka
Kad je umra moj otac , iznenada i neočekivano , ništa me u životu
nije moglo pripremiti na onoliku količinu boli i muke neizrecive...
....dobri moj stari....
Na njegovon sprovodu niko nije naricao , previše je boljelo da bi
razmišljali o pompi....
Doduše ja san tada imala jedno čudno iskustvo...
Naime..dok san oca u mrtvačnici , otkrivenog promatrala na odru ,
čula san da neko očajnički žali .
Kako su u istoj mrtvačnici bila još dva odra , pomislila san da se
neko od ožalošćenih slomio , čak mi je bilo i žao..
Iznenadila san se , kad su me moji dragi odveli od odra ,tek tad
shvaćajući , da san ja bila ta koja je žalila , koja se slomila ,
a da toga nisan bila ni svjesna...
Teško je razlučiti iskrenu tugu i bol , te postupke koji iz toga
proizlaze od pompe i glume ..
A prijateljstvo je , nažalost često jednostrano....
Dovidova
20.05.2012. (01:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
crna kraljica
Što prije shvatiš da si sama, to će te prije napustiti bol....
Govorim to iz vlastitog iskustva....Moja bol je samnom,
nmam prijatelja kojima bi se pojadala, ali oni imaju mene
i to čine svakodnevno. Stvorila sam o sebi sliku svemoćne
vladarice u svakoj situaciji, a kada sam sama slomim se
poput travke...Sve je to život draga moja, stvar izbora...
Pozdrav, C.K
20.05.2012. (19:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...