Komentari

mojakreativnost9613.blog.hr

Dodaj komentar (0)

Marketing


  • Dominic

    Kako će se rodbina oprostiti od pokojnika je stvar njih i svaka predrasuda o tome je grijeh.Netko se od pokojnika oprašta govorom,čitanjem teksta tužnog sadržaja,netko opet govori ili čita ono što pobuđuje i smijeh a to nije ismijavanje pokojniku.Ovdje se vraćam na oproštajne govore kod smrti Jaksona.Možda vam netko nešto poturiva a vi smatrate da nije u redu,taj isti misli drugačije a da li ste sigurni da tom istom i sami nešto niste podvalili a toga se ne sićate.Vi ne osjećate bol drugih i obrnuto.Što se mislili reći ovim postom?
    Sebe braniti,kao suza čisti se pokazati ili...

    avatar

    18.05.2012. (04:13)    -   -   -   -  

  • sewen

    Naviknuti na razočarenja, pobjedit ćemo i ovo.....

    avatar

    18.05.2012. (08:19)    -   -   -   -  

  • pjaceta

    "Koliko muke, poniženja, puzanja, čovjek ponekad mora iskusiti, želi li ostvariti neki svoj možda i sasvim mali, jednostavan san?" O toj rečenici zadnjih dana puno razmišljam. Kao u onoj pjesmi kad su Pisonju unosili u hitnu i gledao je mjesec te rekao: "Boze, kako neki mogu gore, a ja i Zuga ni na more".
    Zašto nam se nešto događa ili ne događa, nema nekog univerzalnog odgovora. Svaki odnos sa Životom, je prvenstveno intimni odnos. Svatko ima svoj Put i poradi toga je svatko odgovoran za svoje postupke. Ako se ljudi odluče na neprijateljstvo i licemjerje to je njihov osobni odabir. Naše je kako ćemo to prihvatiti. Ponekad je teško, ali nas zato uvijek ugodno iznenade oni osjećajni, dobri, prijateljski nastrojeni … Možda samo trebamo fokus pogleda usmjeriti na neke druge stvari i njima pridavati važnost, da „dobrota“ preraste u kritičku masu. Ustvari, pojma nemam, samo malo filozofiram ;-)

    avatar

    18.05.2012. (09:24)    -   -   -   -  

  • Sredovječni udovac

    Uvijek se sjetim opisa sahrane kod Kapora (davno sam citao, samo se detalja sjecam), kada se izmedu dva padanja u nesvijest daju upute kako ohladiti pice, spremiti hranu... Ne omalovazavam nikad tugu ozaloscenih, ali nedostatak dostojanstva pri ispracaju (zbog slijepa pridrzavanja nekih obicaja ili iz drugih razloga) cesto ostavlja ruznu sliku

    avatar

    18.05.2012. (09:34)    -   -   -   -  

  • Teobaldin teatar

    Smrt je teška, život ponekad još teži... Držimo se tih nekih rituala, kao čvrstih točaka u životu, ali kao i mnoge druge stvari u životu i njih znademo učiniti potpuno besmislenim.

    avatar

    18.05.2012. (12:22)    -   -   -   -  

  • Zrakoplov

    Haj, Liebe darujem! Osmjeh je nada i lijek! :-))

    avatar

    18.05.2012. (13:19)    -   -   -   -  

  • NF

    u planini mrkoj nek mi bude hum...

    avatar

    18.05.2012. (13:35)    -   -   -   -  

  • malo ti malo ja

    Često na sprovodima zaključim, kako bi bilo "lijepo" umirati
    češće kad nas svi onako vole, onda shvatim da je to samo
    priredba za druge, pokojnik s tim nema veze. O životu, iskrenosti
    i prijateljstvu je napisano i izgovoreno gomilu riječi, no ništa
    čovjeka ne može promijeniti; ili si prijatelj ili nisi, a malo ih je:)))

    avatar

    18.05.2012. (14:01)    -   -   -   -  

  • ...Flekica...

    Svatko na svoj način proživljava bol... ne volim glumatanja, ali... da se nekome iz moje obitelji nešto dogodi mislim da bi mi se u trenu srušio svijet i mislim da bi me bilo briga što drugi misle ili kako izgledam... a vjerojatno bih izgledala kao smrt, jer život ah on je čuna biljka... osim tuge za bližnje nastane i strah od smrti... sve ti se odjednom poljulja postane drugačije jer sa našim bližnjima umire i dio nas, zauvijek...i sada kad razmišljam o tome hvata me strah..

    a prijatelji...pa k vragu nisam još ni punoljetna, ali naučila sam da je onih pravih stvarno malo... i da te često razočaraju, ali ja i dalje vjerujem u dobro u čovjeku i dajem priliku ljudima da se pokažu u njaboljem svjetlu... uvijek do sada sam u prijateljstvu ostala razočarana ali ne odustajem...

    avatar

    18.05.2012. (14:54)    -   -   -   -  

  • Hvalospjev gluposti

    Priča se da je ono silno naricanje jednostavno proces opraštanja. Slažem se djelomično s tobom da je to ponekad previše. Jer to nisu emocije. Kada se sjetim svoje tete kako je tulila dok su pokapali baku... Odzvanjalo je cijelo groblje. To je bilo u stilu onih sprovoda iz filma "Breza". Fala lepa, ali ja to ne želim na svom sprovodu. Mislim da ću sastaviti popis želja za posljednji ispračaj. Prvo, svirka mi je OK i biti će na popisu barem dvije pjesme koje bi bilo OK otpjevati. Ako bude situacija teška i neće biti love za bend, onda nek pjeva ekipa koja dođe. Tak mi je svejedno. Drugo, obavezno želim barem jedan dobar vic. Ne osrednji, nego dobar. Barem jedan. I poslije hoću da se ekipa dobro sprda i zafrkava. Znam da je tuga nezaobilazni dio, ali neću suze i po dobru pamti me. I to mi je nekak OK.

    Kaj se pak tiče ovog zadnjeg... Nisam sklon tome da nema više prijatelja. Imam barem jednog. Možda dva. Jednom ću biti uskoro kum na vjenčanju. Zagorilo mu je pod petama i hitno je trebalo u Zagreb po potvrdu o krštenju. Nisam razmišljao ni trena nego sam sjeo u auto i otišao. Istu stvar bi on za mene napravio. Kao što je mnogo puta do sada i pomogao u raznim situacijama. Ne brojimo ih. To je tako. Prijatelji postoje. Samo ih je danas teško naći, a onaj tko ih nađe je sretan čovjek.

    Nigdje ne piše da će nam biti lako u životu. Da bi bilo dobro da je, bilo bi. No zadnja rečenica opisuje baš dobro kako stvari stoje ;-)

    avatar

    18.05.2012. (20:08)    -   -   -   -  

  • Blue dolphin

    nema pravih prijatelja...jer sam čak i kod najboljih uvijek osjetila žalac ljubomore i zavisti, malo pakosti i licemjernog smješkanja a iza toga su željeli da posrnem ili da budu na mojem mjestu...a to nisu prijatelji...

    avatar

    18.05.2012. (20:26)    -   -   -   -  

  • Nisa

    Kada mi je najboljoj prijateljici iznenada umrla mama na sprovodu nije pustila ni jednu suzu.Ja sam vidjela da puca po šavovima,da se od tuge slama toliko da je mene boljelo,ali je ona bila dostojanstvena i u svojoj tuzi.Kasnije sam čula od ljudi kako je čudno što nije plakala,pa se još ne mogu načuditi tim nekim mjerilima osječaja.

    A što se tiče prijateljstava...imam tri osobe oko sebe s kojima sam zajedno preko 30 godina i znam da se u bilo kojem trenutku mogu njima obratiti za bilo što,pa tako i oni meni.I nitko mi ne može poljuljati vjeru u ljude i prijateljstvo dok imam njih pored sebe.

    avatar

    18.05.2012. (23:14)    -   -   -   -  

  • dražeN ;)

    Život je igra, i ljudi ga igraju kako već misle da treba, tj. što od svijeta stvorimo, to i ima, i je, ali to ionako nije ono što se izvana vidi ;)

    avatar

    19.05.2012. (00:27)    -   -   -   -  

  • ToxFox

    Ja kao i Nisina prijateljica... zanijemim.. i ne plačem.. znam da poslije pogreba mnogi ljudi tugu mjere prolivenim suzama, ja se čudim takvima..
    Mislim, neka mi Bog oprosti tamo gdje griješim, da mnogi ljudi dođu 'upijati tuđu tugu' .. grozno mi je to... ti komentari, kako se tko obukao, tko je 'slomljen' a tko nije, ...
    A prijatelji... ne očekujem puno od ljudi, pa se ni ne razočaravam...

    avatar

    19.05.2012. (17:30)    -   -   -   -  

  • songfordead

    putovi Božji su čudni
    netko će otići uz prasak
    netko tišinom i šapatom jedne suze
    netko će željeti cijeli roman da se pročita

    netko je kao i ja, blesav, nema soli na obrazima
    a duša para, srce boli

    puno pozdrava
    SFD

    avatar

    20.05.2012. (00:22)    -   -   -   -  

  • nečmenjanka

    Kad je umra moj otac , iznenada i neočekivano , ništa me u životu
    nije moglo pripremiti na onoliku količinu boli i muke neizrecive...
    ....dobri moj stari....
    Na njegovon sprovodu niko nije naricao , previše je boljelo da bi
    razmišljali o pompi....
    Doduše ja san tada imala jedno čudno iskustvo...
    Naime..dok san oca u mrtvačnici , otkrivenog promatrala na odru ,
    čula san da neko očajnički žali .
    Kako su u istoj mrtvačnici bila još dva odra , pomislila san da se
    neko od ožalošćenih slomio , čak mi je bilo i žao..
    Iznenadila san se , kad su me moji dragi odveli od odra ,tek tad
    shvaćajući , da san ja bila ta koja je žalila , koja se slomila ,
    a da toga nisan bila ni svjesna...
    Teško je razlučiti iskrenu tugu i bol , te postupke koji iz toga
    proizlaze od pompe i glume ..
    A prijateljstvo je , nažalost često jednostrano....

    Dovidova

    avatar

    20.05.2012. (01:42)    -   -   -   -  

  • crna kraljica

    Što prije shvatiš da si sama, to će te prije napustiti bol....
    Govorim to iz vlastitog iskustva....Moja bol je samnom,
    nmam prijatelja kojima bi se pojadala, ali oni imaju mene
    i to čine svakodnevno. Stvorila sam o sebi sliku svemoćne
    vladarice u svakoj situaciji, a kada sam sama slomim se
    poput travke...Sve je to život draga moja, stvar izbora...
    Pozdrav, C.K

    avatar

    20.05.2012. (19:49)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...