Komentari

aniram.blog.hr

Dodaj komentar (10)

Marketing

  • Sredovječni udovac

    ja sam živio u toj ulici

    avatar

    06.05.2012. (17:56)    -   -   -   -  

  • NF

    za rata su otišli na razne strane, sad su opet frendovi na fejsu, ne znam baš kod koga bih pokušao prespavati, ako ipak odem na proslavu 35 godina mature...

    avatar

    06.05.2012. (18:41)    -   -   -   -  

  • ToxFox

    Kad su odnosi individualni, i poznanstva osobna, sve je drugačije.. i to nitko nikada da shvati... nema to velike veze s bratstvom i jedinstvom... svijet je nekada bio idealnije i pitomije mjesto u globalu..

    avatar

    06.05.2012. (19:33)    -   -   -   -  

  • Kojotica

    meni se to bratstvo i jedinstvo oduvijek činilo kao nešto nametnuto i nestvarno, što će se rasplinuti kao balon od sapunice. i nisu me zanimale ni radne akcije, ni obavezno bratimljenje sa djecom koja su u naše mjesto dolazila u razna odmarališta, ni dopisivanje s nekim koga ionako nikad više neću vidjeti. ali, to što se meni nije sudjelovalo u općenarodnim igrama zajedničkog plesanja po stolovima i oko logorske vatre, ne znači da sam mrzila ili da mrzim druge ljude. jednostavno sam ih pustila nek žive, bez da ja imam obavezu glumiti nešto prema njima, što, iskreno, ne mogu osjećati jer je zahtjevano od mene. to je kao tražiti od osoba u dogovorenom braku da se vole. nekad se možda i rodi ljubav, ali na silu definitivno ne.
    i što se dogodilo kasnije? ovce koje su se sedamdesetih i osamdesetih doslovno lizale sa braćom iz drugih republika, jer je to bilo poželjno, isto su tako kao većina počeli pljuvati jedni po drugima, a na kraju se zavšilo u "e moj druže beogradski" djiru, pucajući jedni na druge. bratstvo i jedinstvo? moje mišljenje : brata dobiješ, a prijatelja biraš. ni rusi nisu u okupirane države dolazili kao neprijatelji, već kao veliki brat. a na silu se ništa ne postiže.

    avatar

    07.05.2012. (08:36)    -   -   -   -  

  • Ani ram

    A vidiš, meni se isto tako činilo prisilno, nametnuno i nestvarno ono kad se početkom devedesetih krenulo na sva usta pljuvati i mrziti sve što je jugoslovensko i nehrvatsko, ... zar je tebi to onda bilo normalnije i prihvatljvije od bratstva i jedinstva i tolerantnog suživota?
    S obzirom da povijest uporno pokazuje da je ljudstvo nepopravljivo i povodljivo stado i da tu nema pomoći, biram ipak BiJ, iako ni ja nisam od onih koji bi plesali uz logorske vatre, niti od onih koji bi skupljali poene preko partijske knjižice i koji bi se busali u prsa svojim jugoslovenstvom i ispravnošću samo zato jer je to u tom trenutku IN, (busanje ionako nije opredjeljenje, to su stepenice prema uspjehu u društvenom poretku, koji je uvijek nametnut i uopće nije bitno da li se radi o partiji, jugoslaviji, hdz-u, hrvatskoj, bangladešu, takvom ponašanju sklon je uvijek jedan te isti tip ljudi), i ne volim se grliti, niti sljubljivati s nepoznatima, niti volim kad se nešto nasilu nameće. Prijateljstvo i ljubav su intimne stvari, i one se ne događaju na silu niti kada su nametnute izvana, to je jasna stvar i uopće je ne dovodim u pitanje.
    No, ono što, očito neuspješno, htjedoh reći jest da mi je život među ovcama kojima su neke ljudske vrijednosti nametnute, lakši i prihvatljiviji od života među ovcama koje tumaraju u društvu od kojeg same ovce imaju više štete nego koristi.

    avatar

    07.05.2012. (10:47)    -   -   -   -  

  • Kojotica

    ne vidim iz čega si izvukla zaključak da je ovo drugo meni normalnije ili prihvatljivije. od prvog sam se oduvijak distancirala, a od drugog pobjegla, čim je počelo, u neke normalnije krajeve. život medju ovcama bilo koje boje nije mi prihvatljiv, pa bile one za bratstvo i jedinstvo ili za rat i ubijanje. uostalom, to su bile i ostale iste ovce, samo bleje na drugačiji način.

    avatar

    07.05.2012. (11:00)    -   -   -   -  

  • Alžbeta Bathory

    Ja sam, u drugom ili trećem razredu, "dobila" (na silu) prijateljicu koja se zvala Sanja. Ja odlikašica, ona dvojkašica; učiteljica je tražila nekoga tko će joj, izvan škole, pomoći pisati zadaće. Dijete samohrane majke. Tada nisam znala ništa o njezinoj ekonomskoj i društvenoj pozadini; znala sam samo da je moj zadatak (drugarski) pomoći Sanji pisati zadaće ne bi li popravila ocjene. S vremenom smo se sprijateljile, ili sam barem ja tako mislila, pa su me druga djeca počela zadirkivati. Ali meni nije bilo bitno tko je bogat, tko siromašan - nisam znala ništa o materijalizmu. Nakon nekog vremena Sanja me optužila da sam joj ukrala novce. Sanjina mama je došla u školu, došli su i moji roditelji, došla je i učiteljica i svi su sjeli da razgovaraju. Ja i Sanja nismo bile prisutne. Čudna neka metoda, hm, no: razgovor je završio kako je završio, moj je tata bio ljut k'o puška (kako sam kasnije saznala, ne na mene jer ja nisam napravila ništa krivo), a Sanju sam viđala u razredu još neko vrijeme - do kraja školske godine, a onda su ona i njezina mama negdje preselile i ja je nikad više nisam vidjela. Znala sam samo da je napravila nešto loše, ali, iako sam joj bila spremna oprostiti, zapamtila sam je po tome što sam, kao djevojčica, maštala da će se moje dijete zvati Sanja (po Sanji Doležal koja mi je tada bila pojam ljepote!). Nakon tog događaja to mi je ime, odjednom, postalo jako ružno. Iz tog događaja zaključila sam kako je bratstvo i jedinstvo stvar kućnog odgoja, jer su mi, iskreno, sve one štafete, akcije, natjecanja (Titovim stazama revolucije) bili nasmrt dosadni!

    avatar

    07.05.2012. (14:04)    -   -   -   -  

  • malo ti malo ja

    Živjela sam u tom "umjetnom sistemu", to ti je kao umjetna brana,
    umjetna ja ali neda vodi da prođe. Možda jednom popusti pa
    poplavi sve okolo. Kod nas se možda previše "voljelo na moraš",
    to je pogrešno. Pogrešno je i demokratizirat ljude bez savjesti,
    kulture i svijesti, oni to shvate doslovno, pa se u tomu obrecnu
    na sve što je slabije, tako naša demokracija više podsjeća na
    "zakon jačega, onoga koji je spremniji jamit iz zajedničkog lonca".
    Ne idealiziram bivši sustav, ali osobno sam bila opuštenija i
    nada je bila prisutna. Danas u mirovini, nema nade, a tek mladi?

    avatar

    07.05.2012. (16:44)    -   -   -   -  

  • zlatna djeva

    " zaključila sam kako je bratstvo i jedinstvo stvar kućnog odgoja "
    Mislim da je Buba s ovim rekla sve.

    avatar

    07.05.2012. (20:20)    -   -   -   -  

  • U prolazu

    Naprosto je nevjerojatno, koliko u ovoj blogosferi ima komentatora koji lupetaju gluposti, u stilu " nek' se čuje moj glas".
    Kaže ToxFox: "svijet je nekada bio idealnije i pitomije mjesto u globalu.."
    Kada????? Za vrijeme križarskih ratova, za vrijeme 1. ili 2. svjetskog rata, ili možda... a možemo se vratiti i u kameno doba. Da li vi ljudi uopće pročitate ono što napišete?
    Kaže knjižna buba:" Znala sam samo da je napravila nešto loše, ali, iako sam joj bila spremna oprostiti, zapamtila sam je po tome što sam, kao djevojčica, maštala da će se moje dijete zvati Sanja (po Sanji Doležal koja mi je tada bila pojam ljepote!)."
    Duboke umotvorine...što je, je...šibam odavde.

    avatar

    07.05.2012. (22:06)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...