I bilo je zbilja čudnovato kako se nešto što si gradio godinama može srušiti u samo jednom jedinom trenutku. O da.
Hvala Bogu, vrijeme liječi takve rane, i nakon nekog vremena se ipak navikneš bez te osobe, iako je na početku vjerojatno dosta teško. Ali evo, nastavila je dalje sa životom i tako je najbolje. Ne vrijedi žaliti za nečim čega više nema. Bilo je lijepo dok je trajalo i to treba imati na umu i krenuti dalje.
Inspirirano stvarnim životom?
16.03.2012. (22:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ali nije li tako tipično u ljubavi uljepšavati sve mane koje nosi osoba koju voliš? Nije li tipično ignorirati svaku misao da sve nije onako kako ti doživljavaš? da, da, da!! kako se samo pronalazim u ovome. ne znam što više reći na ovo... jednostavno... držim nam fige :)
03.04.2012. (16:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ali ta rana i ta bol koju je doživjela učinit će ju jačom i sljedeći put će postupiti pametnije i pazit će kome vjeruje. Divan post Nino, samo jedan u nizu. Iako je tužan, divan je na svoj način. I sviđa mi se kak si preuredila box, tek sad sam skužila:$
Volim te najviše
06.04.2012. (18:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dirljivo, moram priznat. Tužno. Upravo to, ta sama spoznaja kako u trenu sve može nestati, kako život zaista zna biti grubi igrač i kako nas uvijek može neugodno iznenaditi. Nadam se da nije inspirirano stvarnim životom. To je i mene uvijek znalo prenerazit, to kako, koliko god da je nekom teško, svijet ide dalje, ljudi žive, smjenjuju se dan i noć. Nekom se sruši svijet, a život ide dalje bez obzira na sve. Ja sam sigurna da će ta cura iz priče ponovno biti blagoslovljena novim uspomenama i da će sva ta bol s vremenom izblijediti, da će doći netko tko će joj za svaku onu suzu i sekundu boli nacrtati osmijeh na usnama i vratiti svjetlo u duši. Možda to sad izgleda nemoguće, ali nitko nije vječno tužan i sva bol kad-tad postane sreća, a sreća nakon boli uvijek je dublja od obične sreće. Ja se uvijek volim tješiti time da kad sam tužna da je to samo privremeno, čisto zbog ravnoteže u svijetu. :)
Imam novo, ali to je pisano prije mjesec dana, haha:D
15.04.2012. (00:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tužno, dirnula sam me u srce i dala mi potrebu da sjednem s tobom na kavu i pričam o svemu. Ljubav boli, izjeda i razbije ti srce na tisuću dijelova koji se više nikad neće spojit kako su bili. Ali, spojit će se, na drugi način, jači, da ga se više ne može raspolovit.
I ležala je tako sa zvijezdama, u noći kad se sve promijenilo. Pričala im je o njemu kad ona još nije postojala. Smijala se i plakala, dopuštala da ju bol izjeda i ne da joj disati. Ali nakon nekog vremena se ustala, rekla mu zbogom, i nastavila hodati.
Da, ta bol, od koje ne možeš disati, tako se i ja sad osjecam, tuzno i boli me cijelo tijelo. Vidim da su prosla skoro tri mjeseca od tog, pa je valjda bol malo popustila.
28.05.2012. (16:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tužno, dirnula sam me u srce i dala mi potrebu da sjednem s tobom na kavu i pričam o svemu. Ljubav boli, izjeda i razbije ti srce na tisuću dijelova koji se više nikad neće spojit kako su bili. Ali, spojit će se, na drugi način, jači, da ga se više ne može raspolovit.
I ležala je tako sa zvijezdama, u noći kad se sve promijenilo. Pričala im je o njemu kad ona još nije postojala. Smijala se i plakala, dopuštala da ju bol izjeda i ne da joj disati. Ali nakon nekog vremena se ustala, rekla mu zbogom, i nastavila hodati.
Da, ta bol, od koje ne možeš disati, tako se i ja sad osjecam, tuzno i boli me cijelo tijelo. Vidim da su prosla skoro tri mjeseca od tog, pa je valjda bol malo popustila.
28.05.2012. (16:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Citala sam sad prijasnji post, ostala sam bez rijeci jer si uspjela izvaditi svaku emociju koju sam ja osjetila kad mi je baka umrla. Nema toga sta te moze pripremiti na to, nema toliko rijeci kojima mozes izrazit koliko ih volis i uvijek mislis da si jednostavno mogla vise bit uz njih i vise im govorit da ti jako znace. Stalno se sjetim svoje bake, prvih nekoliko mjeseci je bilo uzasno tesko dolazit u njenu kucu i vidjet samo sliku, a nema nje da me zagrli, al u ono sta ja vjerujem je to da je ona ovdje. Nece otic jer me previse voli, tako je i s tvojom tetom.
31.05.2012. (04:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Christie.
I bilo je zbilja čudnovato kako se nešto što si gradio godinama može srušiti u samo jednom jedinom trenutku.
O da.
Hvala Bogu, vrijeme liječi takve rane,
i nakon nekog vremena se ipak navikneš bez te osobe,
iako je na početku vjerojatno dosta teško.
Ali evo, nastavila je dalje sa životom i tako je najbolje.
Ne vrijedi žaliti za nečim čega više nema.
Bilo je lijepo dok je trajalo i to treba imati na umu i krenuti dalje.
Inspirirano stvarnim životom?
16.03.2012. (22:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Norra Šahini
Vrijeme liječi sve rane. Vjeruj u to. Daj vremenu vremena. :)
Imam novi post. Lijepo je imati tvoje mišljenje tamo. :)
27.03.2012. (17:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
¤ MayBelline ¤
Ali nije li tako tipično u ljubavi uljepšavati sve mane koje nosi osoba koju voliš? Nije li tipično ignorirati svaku misao da sve nije onako kako ti doživljavaš?
da, da, da!!
kako se samo pronalazim u ovome. ne znam što više reći na ovo... jednostavno... držim nam fige :)
03.04.2012. (16:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nitt
Ali ta rana i ta bol koju je doživjela učinit će ju jačom i sljedeći put će postupiti pametnije i pazit će kome vjeruje.
Divan post Nino, samo jedan u nizu. Iako je tužan, divan je na svoj način. I sviđa mi se kak si preuredila box, tek sad sam skužila:$
Volim te najviše
06.04.2012. (18:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rylan
vozdra, ja sam tu. :)
07.04.2012. (23:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Glumičin život......
Dirljivo, moram priznat. Tužno. Upravo to, ta sama spoznaja kako u trenu sve može nestati, kako život zaista zna biti grubi igrač i kako nas uvijek može neugodno iznenaditi. Nadam se da nije inspirirano stvarnim životom. To je i mene uvijek znalo prenerazit, to kako, koliko god da je nekom teško, svijet ide dalje, ljudi žive, smjenjuju se dan i noć. Nekom se sruši svijet, a život ide dalje bez obzira na sve. Ja sam sigurna da će ta cura iz priče ponovno biti blagoslovljena novim uspomenama i da će sva ta bol s vremenom izblijediti, da će doći netko tko će joj za svaku onu suzu i sekundu boli nacrtati osmijeh na usnama i vratiti svjetlo u duši. Možda to sad izgleda nemoguće, ali nitko nije vječno tužan i sva bol kad-tad postane sreća, a sreća nakon boli uvijek je dublja od obične sreće. Ja se uvijek volim tješiti time da kad sam tužna da je to samo privremeno, čisto zbog ravnoteže u svijetu. :)
Imam novo, ali to je pisano prije mjesec dana, haha:D
15.04.2012. (00:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tirion
Neka moj komentar ovoga puta bude putem dva citata: "Sve što je na svijetu propalo, propalo je iz valjanih razloga." - Hegel
u vezi zadnje rečenice: "Ljudi starog doba bili su nalik na ljude novog doba, ali jučerašnji ljudi nisu današnji." ;) - Marie v. Ebner-Eschenbach
24.04.2012. (16:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Trying to find myself- not succeeding
Tužno, dirnula sam me u srce i dala mi potrebu da sjednem s tobom na kavu i pričam o svemu. Ljubav boli, izjeda i razbije ti srce na tisuću dijelova koji se više nikad neće spojit kako su bili. Ali, spojit će se, na drugi način, jači, da ga se više ne može raspolovit.
I ležala je tako sa zvijezdama, u noći kad se sve promijenilo. Pričala im je o njemu kad ona još nije postojala. Smijala se i plakala, dopuštala da ju bol izjeda i ne da joj disati. Ali nakon nekog vremena se ustala, rekla mu zbogom, i nastavila hodati.
Da, ta bol, od koje ne možeš disati, tako se i ja sad osjecam, tuzno i boli me cijelo tijelo. Vidim da su prosla skoro tri mjeseca od tog, pa je valjda bol malo popustila.
28.05.2012. (16:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Trying to find myself- not succeeding
Tužno, dirnula sam me u srce i dala mi potrebu da sjednem s tobom na kavu i pričam o svemu. Ljubav boli, izjeda i razbije ti srce na tisuću dijelova koji se više nikad neće spojit kako su bili. Ali, spojit će se, na drugi način, jači, da ga se više ne može raspolovit.
I ležala je tako sa zvijezdama, u noći kad se sve promijenilo. Pričala im je o njemu kad ona još nije postojala. Smijala se i plakala, dopuštala da ju bol izjeda i ne da joj disati. Ali nakon nekog vremena se ustala, rekla mu zbogom, i nastavila hodati.
Da, ta bol, od koje ne možeš disati, tako se i ja sad osjecam, tuzno i boli me cijelo tijelo. Vidim da su prosla skoro tri mjeseca od tog, pa je valjda bol malo popustila.
28.05.2012. (16:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Trying to find myself- not succeeding
Citala sam sad prijasnji post, ostala sam bez rijeci jer si uspjela izvaditi svaku emociju koju sam ja osjetila kad mi je baka umrla. Nema toga sta te moze pripremiti na to, nema toliko rijeci kojima mozes izrazit koliko ih volis i uvijek mislis da si jednostavno mogla vise bit uz njih i vise im govorit da ti jako znace. Stalno se sjetim svoje bake, prvih nekoliko mjeseci je bilo uzasno tesko dolazit u njenu kucu i vidjet samo sliku, a nema nje da me zagrli, al u ono sta ja vjerujem je to da je ona ovdje. Nece otic jer me previse voli, tako je i s tvojom tetom.
31.05.2012. (04:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Trying to find myself- not succeeding
Novo:)
14.06.2012. (18:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...