žalosno je kada misliš da poznaješ nekoga, a ubiti ta se osoba cijelo vrijeme pretvarala, govoreći kako mrzi jednu skupinu ljudi, a na kraju postala identična kao oni, čista kopija. ili nešto još gore. moj moto je uvijek bio da prihvaćam one različite od sebe, da poštujem njihove stavove, način života, ali uvijek pod ruku sa time da isto to dobijem zauzvrat. nikada nisam voljela biti dio mase. druženje sa pojedincima uvijek me više usrećivalo nego li poznavanje mase. nije bit u tome da se družiš sa onima koji slušaju istu glazbu, ili sličnu kao ti, da se isto ili slično oblačite i te stvari. bit je u tome kakva je ko osoba. ljudi se mogu razlikovati po načinu oblačenja, a opet biti toliko slični po karakteru. slični, ne jednaki. može se desiti i da je obrnuta situacija. po tome se razlikujemo. volimo puno stvari. ali ne volimo svi isto. imamo različita razmišljanje, različite stavove. nekim sličnima, s nekima potpuno drugačijima. i u tim stvarima se susrećemo, dodirujemo, a opet u nekima se razilazimo. i mržnja je osjećaj. nikada mi se nisu sviđali ljudi koji sve vole, ili koje svi vole. jer je to nemoguće pa tako ispada da su takve osobe dvolične, ono što ja mrzim. to je moje mišljenje - ne možeš biti dobar sa svakim. da, ja imam osjećaj da smo mi ona bolja skupina. jer upoznala sam svakakve ljude, oni koji su sebi sami sasvim dovoljni, u prostoriji se ne može disati od njihovog ega, jer su kao oni najbolji. a ustavari, samo površne kopije, trule i prazne iznutra, koje misle da su najbolje, i da su čisto savršenstvo. mi barem znamo da nismo savršeni, znamo da smo sjebali djelove života, i da ih još uvijek sakatimo, da smo povrijeđeni iznutra, i 100 puta ranjeni, ali smo se ipak nekako uspjeli dići, i ono smo što jesmo. bez pretvaranja, i glume. trenutnog raspoloženja kakvo jest. i ne poznajem pola grada, nisam si sa svima dobra, ne pozdravljam sve i ne smješkam im se svako jutro, a onda ih iza leđa ogovaram. imam osobe koje mogu na prste jedne ruke nabrojati, ali do kojih mi je stalo, a znam da je i njima barem malo stalo do mene. meni je to sasvim dovoljno.
oni koji grade sreću na tuđoj tuzi, oni se samo tješe tuđom nesrećom u svojim jadnim, bijednim životima. ništa više.
do sljedećeg puta, pozdravljam =)
02.12.2011. (21:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ljudi se sami po sebi razlikuju, da. Ali uvijek postoje te nekakve slićnosti koje ih vežu. A kad netko pogleda naprimjer mene, shvati da nema nikakve slićnosti samnom koje bi nas mogle povezati. I onda dolazi do tog neprihvačanja i ajmo reći, izoliranja iz društva. To je možda i najveći razlog zbog kojeg prezirem ovo stado čovjekolikih životinja. Tako da, razumijem te. I shvatila sam koliko su ljudi maloumni i glupi i jednostavno, ne trebam da me prihvate. Ne znam. "Odraslu osobu koja doista mrzi ljudsko postojanje, netko tko bi doista bio najsretniji kada bih mogao obrisati prokletu vrstu s lica zemlje. skupa s sobom, naravno."
10.12.2011. (12:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Arthemisia
žalosno je kada misliš da poznaješ nekoga, a ubiti ta se osoba cijelo vrijeme pretvarala, govoreći kako mrzi jednu skupinu ljudi, a na kraju postala identična kao oni, čista kopija. ili nešto još gore.
moj moto je uvijek bio da prihvaćam one različite od sebe, da poštujem njihove stavove, način života, ali uvijek pod ruku sa time da isto to dobijem zauzvrat.
nikada nisam voljela biti dio mase. druženje sa pojedincima uvijek me više usrećivalo nego li poznavanje mase.
nije bit u tome da se družiš sa onima koji slušaju istu glazbu, ili sličnu kao ti, da se isto ili slično oblačite i te stvari. bit je u tome kakva je ko osoba. ljudi se mogu razlikovati po načinu oblačenja, a opet biti toliko slični po karakteru. slični, ne jednaki. može se desiti i da je obrnuta situacija. po tome se razlikujemo. volimo puno stvari. ali ne volimo svi isto. imamo različita razmišljanje, različite stavove. nekim sličnima, s nekima potpuno drugačijima. i u tim stvarima se susrećemo, dodirujemo, a opet u nekima se razilazimo.
i mržnja je osjećaj. nikada mi se nisu sviđali ljudi koji sve vole, ili koje svi vole. jer je to nemoguće pa tako ispada da su takve osobe dvolične, ono što ja mrzim. to je moje mišljenje - ne možeš biti dobar sa svakim.
da, ja imam osjećaj da smo mi ona bolja skupina. jer upoznala sam svakakve ljude, oni koji su sebi sami sasvim dovoljni, u prostoriji se ne može disati od njihovog ega, jer su kao oni najbolji. a ustavari, samo površne kopije, trule i prazne iznutra, koje misle da su najbolje, i da su čisto savršenstvo.
mi barem znamo da nismo savršeni, znamo da smo sjebali djelove života, i da ih još uvijek sakatimo, da smo povrijeđeni iznutra, i 100 puta ranjeni, ali smo se ipak nekako uspjeli dići, i ono smo što jesmo. bez pretvaranja, i glume. trenutnog raspoloženja kakvo jest. i ne poznajem pola grada, nisam si sa svima dobra, ne pozdravljam sve i ne smješkam im se svako jutro, a onda ih iza leđa ogovaram. imam osobe koje mogu na prste jedne ruke nabrojati, ali do kojih mi je stalo, a znam da je i njima barem malo stalo do mene. meni je to sasvim dovoljno.
oni koji grade sreću na tuđoj tuzi, oni se samo tješe tuđom nesrećom u svojim jadnim, bijednim životima. ništa više.
do sljedećeg puta, pozdravljam =)
02.12.2011. (21:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Norra Šahini
Ljudi se boje drugačijeg.
03.12.2011. (20:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Embraced by agony
Ljudi se sami po sebi razlikuju, da. Ali uvijek postoje te nekakve slićnosti koje ih vežu. A kad netko pogleda naprimjer mene, shvati da nema nikakve slićnosti samnom koje bi nas mogle povezati. I onda dolazi do tog neprihvačanja i ajmo reći, izoliranja iz društva. To je možda i najveći razlog zbog kojeg prezirem ovo stado čovjekolikih životinja. Tako da, razumijem te. I shvatila sam koliko su ljudi maloumni i glupi i jednostavno, ne trebam da me prihvate. Ne znam.
"Odraslu osobu koja doista mrzi ljudsko postojanje, netko tko bi doista bio najsretniji kada bih mogao obrisati prokletu vrstu s lica zemlje. skupa s sobom, naravno."
10.12.2011. (12:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...