Komentari

aniram.blog.hr

Dodaj komentar (8)

Marketing

  • dado69

    hahaha znam da si se jebe :-PPPPP ja sam bio jedan od onih koji se debiliro u publici i sprdo ove mučenike koji su pjevali,plesali,svirali...e da šta se nismo taj dan primali u pionire/omladince.....
    p.s. kažeš nitko nije baco grudnjake na binu kad si ti svirala :-DDDDDDDD a fuck.......

    avatar

    29.11.2011. (12:22)    -   -   -   -  

  • Sredovječni udovac

    kolekcionari sad traze ruske i istocnonjemacke stvari, mozda je tvoja harmonika nekakav raritet i vrijednost. Sve se vraca...

    avatar

    29.11.2011. (12:38)    -   -   -   -  

  • Wall

    doći će opet "starudije" u modu (ne mislim na tvoju harmoniku hohner, honecker?), jer sve se ciklički vraća; ili još optimističnije (naivnije?) : doći će opet u modu ideja Republike, kao ideje gdje: država postoji zbog Ljudi (a ne ljudi zbog Države); gdje se cijeni rad, a radnici nešto pitaju; gdje je raspodjela stvorenih dobara pravednija od ove sirovo-kapitalističke; gdje su pravo na rad, stan, zdravstveno, školovanje, odmor , itd. neotuđiva prava svih ljudi; gdje je država stvarno, a ne samo deklarativno, sekularna, a crkva odvojena od institucija i financija države; gdje su svi ravnopravni i slobodni bez obzira na rasu,spol,etnos,jezik, oblik glave, itd jednom, opet, će opet u modu države, kakva je bila SFRJ. poznavateljima, poštovateljima i nostalgičarima želim sretan Dan Republike (i da vam nitko ne kaže 'Dragane, šuti! skrati jezik, mogu te čuti...").

    avatar

    29.11.2011. (14:03)    -   -   -   -  

  • Ani ram

    Ah da, sve su to krugovi i metode pokušaja i pogrešaka, pa ko živ ko mrtav... a harmonika bijaše Weltmeister, nema je više...

    avatar

    29.11.2011. (14:26)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    Na taj dan pred očima je uvijek ista slika:1950. godina. Upravo sam primljen u pionire. Plava kapa sa zvijezdom na glavi, crvena marama oko vrata. Stojim pred razredom u stavu mirno, malo nagnut prema naprijed i recitiram u jednom dahu:

    "Pet buktinja jedan plamen,
    iznad klasja petokraka,
    s datumom tu je traka,
    to je naše zemlje znamen."

    Od pjesmice zadnje je ostao samo 'plamen' spaljenih kuća i 'trake' s imenima poginulih. I to je život.

    avatar

    29.11.2011. (14:44)    -   -   -   -  

  • DOBAR, LOŠ, ZAO

    Danas kada postajem pionir, dajem obećanje;
    da ću marljivo učiti i raditi
    poštovati roditelje i starije
    i biti odan i vjeran drug
    koji drži datu riječ ....

    ajmo svi, onako iz glave ....

    avatar

    29.11.2011. (15:17)    -   -   -   -  

  • malo ti malo ja

    Djetinjstvo; priredbe, pjevanje, recitiranje, odrastanjem sam
    počela shvaćati kako su praznici vrlo važni bez obzira što
    obilježavaju. Tada smo odlazili prijateljima po bivšoj ili su
    oni dolazili k nama. A onda rez, bio je prebolan, a nije morao,
    ne osjećm krivicu, smo neku tupu bol, ne što sam nostalgična,
    već zbog izvitoperenosti svega a najviše pravih vrijednosti u
    koje su se baš razbijači najviše kleli. Lako bih ja za bivšu da
    je ova sadašnja pod kontrolom. Lipi pozdrav:)))

    avatar

    29.11.2011. (19:57)    -   -   -   -  

  • NF

    drugarice, ovaj put samo pozdrav ostavljam ;)

    avatar

    30.11.2011. (11:57)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...