Ja sam se pronašla u ovom tvojem postu, istina prije mnogo godina. Kad je umrla moja najdraža baka imala sam 24 godine a moja najstarija kći nepunih mjesec dana. Mislila sam da to neću moći preživjeti. Ostavila sam bebu svekrvi i otputovala da bih bila uz nju sve do ispraćaja na njezin vječni počinak. Kasnije sam počela prihvaćati smrt puno hladnije, sa manje emocija. Čak i kada su mi umrli roditelji nisam bila toliko pogođena. Isto razmišljam kao i ti, o susretu jednog dana sa svim tim dragim ljudima koji su nam toliko bili važni u našim životima. Hvala ti na posjeti i na pozitivnom komentaru. Svratit ću ponovno do tebe. Lijep pozdrav.
21.11.2011. (18:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
budi hrabra. teško je biti ostavljen, lakše je onima koji putuju - ali ako se potrudiš osjetiti ćeš je ... negdje oko sebe. i znat ćeš da joj je dobro sada :-)
22.11.2011. (14:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
baš sam pomislio na Jesen od Gustafa... Sjećam se iz jednog filma Amistad kada glavni lik izjavi da je on trenutno najbolji razlog zašto su njegovi preci postojali. Tvoja nona je u tebi a fizička stvarnost je samo stvar prespektive zar ne? I sam osjećaš da je na drugačiji način prisutna samo je malo teško oduprijeti se tom našem fizičkom poimanju života. Tvoja nona je sretna što ju toliko voliš.
24.11.2011. (23:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ti si prekrasno biće.....puno emocija.....drago mi je šta si svratila da bi moga doći na tvoj blog ...iako sve ovo šta si napisala i sam proživljavam za svojom majkom koja je otišla prije tri mjeseca......sa suzama i grčom u grlu proćita san i bija ljubomoran .....sa koliko ljubavi i tuge si sve to napisala....Zavidim ti.....ali ...znam da ćeš u ovom okrutnom životu patiti....,trpiti..ako ne nađeš srodnu dušu koja će te razumiti i poštivati baš zato što si takva ....i naravno ...šta te neizmkerno voli.
29.11.2011. (18:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Andrea-Pisma
da uskoro budi jaka
20.11.2011. (17:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sredovječni udovac
Vidite se sigurno, ali ne uskoro, jos je puno lijepoga do tada...
20.11.2011. (19:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
daniela1
čuvaj se! (ja više ne podnosim sva ta umiranja, baš ne. kad će već jednom taj obećani raj? ili se i tamo umire?)
21.11.2011. (15:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Blue dolphin
Osoba živi dok živi i uspomena na nju. Znam da je teško i znam da boli i zapravo ne postoji pravi savjet kako preboljeti nečiji odlazak.
Drži se...
21.11.2011. (18:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vanda
mnogo je toga što, kao ograničeni ljudi, ne možemo shvatiti u trenu. bol zbog odlaska ostavlja tragove. međutim vjerujem u smisao.
tužno je. žao mi je.
21.11.2011. (18:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kolumna jedne superžene
Ja sam se pronašla u ovom tvojem postu, istina prije mnogo godina. Kad je umrla moja najdraža baka imala sam 24 godine a moja najstarija kći nepunih mjesec dana. Mislila sam da to neću moći preživjeti. Ostavila sam bebu svekrvi i otputovala da bih bila uz nju sve do ispraćaja na njezin vječni počinak. Kasnije sam počela prihvaćati smrt puno hladnije, sa manje emocija. Čak i kada su mi umrli roditelji nisam bila toliko pogođena.
Isto razmišljam kao i ti, o susretu jednog dana sa svim tim dragim ljudima koji su nam toliko bili važni u našim životima.
Hvala ti na posjeti i na pozitivnom komentaru. Svratit ću ponovno do tebe.
Lijep pozdrav.
21.11.2011. (18:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lavica
Jako mi je žao,znam što prolaziš,prošla sam slično.
Osoba živi dok živi uspomena na nju...
Drži se !
22.11.2011. (11:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
madeleine
budi hrabra. teško je biti ostavljen, lakše je onima koji putuju - ali ako se potrudiš osjetiti ćeš je ... negdje oko sebe. i znat ćeš da joj je dobro sada :-)
22.11.2011. (14:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neverin
baš sam pomislio na Jesen od Gustafa...
Sjećam se iz jednog filma Amistad kada glavni lik izjavi da je on trenutno najbolji razlog zašto su njegovi preci postojali. Tvoja nona je u tebi a fizička stvarnost je samo stvar prespektive zar ne? I sam osjećaš da je na drugačiji način prisutna samo je malo teško oduprijeti se tom našem fizičkom poimanju života. Tvoja nona je sretna što ju toliko voliš.
24.11.2011. (23:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nisan EL DIABLO
Ti si prekrasno biće.....puno emocija.....drago mi je šta si svratila da bi moga doći na tvoj blog ...iako sve ovo šta si napisala i sam proživljavam za svojom majkom koja je otišla prije tri mjeseca......sa suzama i grčom u grlu proćita san i bija ljubomoran .....sa koliko ljubavi i tuge si sve to napisala....Zavidim ti.....ali ...znam da ćeš u ovom okrutnom životu patiti....,trpiti..ako ne nađeš srodnu dušu koja će te razumiti i poštivati baš zato što si takva ....i naravno ...šta te neizmkerno voli.
29.11.2011. (18:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...