Ako bilo što od nabrojanog izostane, slabimo. Jednostavno jer smo dio svijeta, živimo u njemu, i tada se više okrećemo svijetu. Ili, udaljavajući se od svjetla sve manje uočavamo zamke koje se skrivaju u tami. A tama je tamo gdje nije Krist, ne samo u svijetu nego u nama samima. Post je nužan, jer on jača volju. Kad popustim u postu, popuštam i u svemu ostalome. Takvo je moje iskustvo. Trenutno nisam ni u molitvi ni u postu kao prije, i bolno mi je to. Zaokupirana sam vjenčanjem kćeri, tako da ni na dnevne mise ne idem kako i koliko sam išla obavljajući svaki dan sve što treba za vjenčanje. No, sinoć sam molila zajedno s mužem pred upaljenom svijećom, za dušu tek umrlog nam rođaka. Gospin kip nam je bio sedam dana u kući, a mi se nismo pred njim molili i oboje nas to peče...Sad kad nas već peče ne želim to zanemariti. Rekoh mu da mi svećenici stalno u zadnje vrijeme govore o zajedničkoj molitvi u obitelji. Rekoh mu jučer; ma makar jedna desetica, ali zajedno. Sad kad smo opet krenuli molim Boga za ustrajnost...Tako smo slabi...Rekoh mu jučer; kad mi je umro tata nisam molila, nisam još bila u vjeri kako treba...i kasnije sam mislila kako je to šteta da nisam njegovoj duši pomogla. A što danas, kad smo tako omlačili, i danas bi možda molila tako slabo i jadno i opet sam nigdje... Sinoć smo započeli devetnicu, i mislim da su devetnice jako dobre upravo zato da se održi ustrajnost. Sinoć sam sanjala da sam pred oltarom, prostrta na podu za vrijeme Pretvorbe. Bilo mi je neopisivo lijepo. I zato sad idem na Misu, ovog trenutka, još potaknutija tvojim postom...i sve može sačekati pola sata. Eto, potrebno je govoriti, pisati, jer i to jača vjeru i obnavlja.
19.10.2011. (10:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"Vjera bez djela je mrtva vjera." Ja bih tome dodao; Život bez uživanja, mrtav je život.
Lijepo si sve opisao, uistinu je uputa za svaku pohvalu.
Današnji čovjek želi živjeti, želi uživati, a u tom životu nije moguće sve to sprovesti i živjeti suvremeni život. Živjeti s Bogom treba uvijek, neovisno jel' smo u tim trenucima u posvećenim prostorima(crkvama i hramovima). Svagdašnji život treba zapravo postati taj posvećeni prostor. Ljudski život(tijelo) je sveti hram u kojem prebiva duša. Uvijek se kroz misli, kada nam to okolnosti dozvoljavaju, treba uputii Tvorcu života, odati zahvalu, zaželjeti da bude onako kako je On zamislio da bude(to je uistinu najbolje za sve nas). Jer, tko će nam zaželjeti bolji život, od Onoga koji nam je život darovao? Najbolje ćemo osjetiti radost života, upravo onda kada poželimo da se raduje Onaj tko nam je darovao život(Stvoritelj). To je uzajamna veza i ako je uistinu živimo, živjet ćemo u radosti i miru.
19.10.2011. (12:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Na kraju se sve svodi na jedno:"Oče, ne moja, nego tvoja volja!", a za to je potrebno mnogo ufanja, rada, truda i strpljivosti i ustrajnosti... :)
19.10.2011. (12:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ksenija
Znam da me ne mrziš i da sam ti na jedan bolestan način skroz draga.Ja se nemam potrebu ispovijedati nigdje osim u svom krevetu i pričati Bogu nigdje osim u sebi.Kada pjevam iz srca,igram se s djecom ....doživljavam vjerojatno ono isto što i ti na misi.Upravo tako...intenzivno osjećam ono što ono što ti "prizivaš" na drugačiji način od mog.I vjerujem da sad misliš ...ma ne to su svjetovna zadovoljsta,ali...zapravo najdublja duhovna iskustva dobivam direktno kroz življenje Života. Znam da je moj način za tebe kriv,znam da misliš da nisam dobra i prava vjernica...a šta se može.Meni ne pada napamet za tebe tvrditi isto. Molim na trudu:)))
19.10.2011. (14:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Ksenija Nije isto, niti će ikada biti isto. Žao mi je ali tako je. Vjerojatno ne doživljavaš to što ja doživljavam na Misi i ti što pjevaš su potpuno različite stvari.
Ja nisam rekao ništa za tebe, molim te ne trpaj mi riječi usta. I da tvoj način, nije toliko kriv koliko je nepotpun.
19.10.2011. (14:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
anonimus
defton, pa nisi tradicionalni katolik nego si katolik iz tradicije (tradicijski čudno zvuči.)
Tradicionalni katolici su oni koji žive svoj katolički život prema bogatstvu tradicije i povijesti KC, a ne protestanskim novotarijama.
Znam da to znaš, ali pomislio sam čitajući ('tradicionalni katolik') da si odrastao negdje okružen tridentskom misom i raznim zapostavljenim pobožnostima i da ću uživati u zanimljivom postu, na kraju neka jadikovka o duhovnoj pustoši kao posljedici sjedenja nedjeljom u nekoj čudnoj zgradi sa križem.
19.10.2011. (14:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Posto uopće nije o tome što si rekao. I uostalom, zar ove gori navedene stvari nisu dio katoličke tradicije u njezinom najpunijem smislu? Ne vidim razloga za svoje zadovoljstvo. Ja jesam tradicionalno nastrojen što se tiče liturgije i učenja, ali dok se mi katolici međusobno koljemo glede liturgijski zloupotreba (što je ozbiljan problem) umjesto da molimo, zanemarujemo i svoju duhovnosti i široku lepezu duhovne ponude iz riznice Crkve. Nije sve za svakoga, ali srećom put uvijek nanese da se odgovori nađu u tradiciji, prije koncilskoj. :)
19.10.2011. (15:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ksenija, Ja mislim da nisi u krivu, zapravo si više u pravu. To potvrđuje Kristov nauk i njegova uputa iz evanđelja; link Nisam ni ja dostojan govoriti o pobožnostima, bogoslužju i svim obvezama koje bi kao pravi katolik trebao ispunjavati. Možda neidem u crkvu tako često, a ni ne ispovjedam se ni približno onoliko koliko bi trebao, ali se trudim da u svagdašnjim trenucima života budem dostojan Božje ljubavi.
Sve u svoje vrijeme. Svatko ponaosob treba postupiti po pozivu, a kada ga čuje, znat će točno kako treba živjeti.
19.10.2011. (18:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
-privatno vlasništvo je svetinja.. ja imam svog boga kaj će mene neki pop ispovjedat.. i tako unedogled......
nije bez razloga na prvom mjestu grijeha.... a ne smijemo zanemariti i drugu; škrtost to su mahom odlike "suvremenog svijeta" nakinđurenog i pragmatičnog..... ako se netko trudi svojim jadnim rječnikom obuhvatiti dimenziju nevidljivog, onda je u pitanju velika preuzetnost... čak su i likovi poput Ujevića ili Borgesa bili svjesni svoje jezične ograničenosti.... ne može se duhovnost izraziti poznatim i empirički dokazljivim postupcima.... još jednom preporučam fenomenalnu knjigu J.B.Groeschela "Psihologija duhovnog razvoja",
21.10.2011. (09:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ksenija
tignarius-Znaš šta mene totalno žalosti?To što neprestano u drugima vidimo ovo što si ti napisao o meni.Ono što ja ovdje pokušavam je dati osobno viđenje.Ne kažem da je ispravno,ne tvrdim da itko tako treba...Ok ,složit ću se da sam totalna krivovjernica,zaposjednuta zlim demonima,ali ne razumijem kako npr.kada si čitao što sam napisala nisi dopustio sebi da osjetiš da sam pisala o ljubavi koju osjećam.Zašto reći ćemo pravi vjernici imaju potrebu svaku emociju,djelovanje...čovijeka okarakterizirati kao grijeh?Naravno da ne možemo(često) u riječi pretočiti ono što osjećamo...ne možemo opisati...ali komunicirati na blogu možemo samo riječima.Ovo što sam pisala nije bila kritika drugome nego sam podijelila svoje uvjerenje,osjećanje.Mislila sam da komentari tome služe. Ponovo smo na istom.Ja prihvačam tradicionalnog katolika(ovo totalno glupo zvuči jer sad već postoje vrste i podvrste katolika),ali sve što netko tko nema taj identični kalup misli i osjeća je grijeh.jbg.Ne radi se o popu,ne radi se o crkvi....radi se o meni.Ne želim silovati sebe,ne želim biti licemjerna i raditi ono za čim ne osjećam potrebu samo zato da bi me priznali.Mislim da je crkva u svojoj suštnskoj svrsi nešto dobro,svečenik također...ali ne treba ih za svoj odnos s bogom.Kod mene je sve neposredno,takva sam,grešna:)))
22.10.2011. (08:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ksenijo draga odkud ti ideja da sam pisao o tebi..... ali me jesi potakla da pišem o našem licemjerju.... (o moralu kojeg propovjedamo ali ga se ne držimo...)
ono što sam nabrojao su samo "šturi podatci" o otuđenosti od Gospodina... suvremen čovjek ima svoj auto, svoj stan, svoju ženu (pardon, partnera)..svog boga..... to što taj bog ima rep ili 7-8 ruku je sporedna stvar... ili za intelektualnu elitu, arhitekt svemira.... (znaš onaj ćao arhitekti)
zato @kseno uputi se isusovcima (po vlastitom iskustvu; oni su najgori) i dobro se ispovjedi.....
22.10.2011. (10:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Fide vivit
Danas, 22. listopada kad prvi put slavimo blagdan blaženog Ivana Pavla II koji je sam bio veliki poticaj mnogima, drago mi je što sam pročitao ovaj vrlo dobar tekst što potiče na početa života po vjeri. Fide vivit
22.10.2011. (15:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"....najteže, priznati se grešnikom i tražiti oprost. "
I ja mislim da nije lako priznati se grešnikom i tražiti oprost, ali onome i od onoga kome si učinio nešto što ga je povrijedilo. I taj, i samo taj koga si povrijedio može ti dati oprost.
Puno, puno je lakše u polutami, kroz rešetku nekom nepoznatom čovjeku, možda i grešnijem od sebe (!!!) priznati da si učinio nešto loše Anti, Mariji,...!!! I tome nepoznatom, kome ništa loše nisi učinio, nimalo nije teško oprostiti tvoje grihe, i to još ne u svoje, već u ime neke "treće osobe"!!??
...."Čvrsto odlučujem da neću više griješiti", kako molimo u molitvi kajanja,...."
I naravno, treba donijeti gornju ODLUKU (to nije molitva!!) koje se čovjek mora držati i ako je ne krši tada stavka "priznati se grešnikom i traženje oprosta" nestaje iz čovjekova života.
23.10.2011. (10:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ema
Ako bilo što od nabrojanog izostane, slabimo. Jednostavno jer smo dio svijeta, živimo u njemu, i tada se više okrećemo svijetu. Ili, udaljavajući se od svjetla sve manje uočavamo zamke koje se skrivaju u tami. A tama je tamo gdje nije Krist, ne samo u svijetu nego u nama samima. Post je nužan, jer on jača volju. Kad popustim u postu, popuštam i u svemu ostalome. Takvo je moje iskustvo. Trenutno nisam ni u molitvi ni u postu kao prije, i bolno mi je to. Zaokupirana sam vjenčanjem kćeri, tako da ni na dnevne mise ne idem kako i koliko sam išla obavljajući svaki dan sve što treba za vjenčanje. No, sinoć sam molila zajedno s mužem pred upaljenom svijećom, za dušu tek umrlog nam rođaka. Gospin kip nam je bio sedam dana u kući, a mi se nismo pred njim molili i oboje nas to peče...Sad kad nas već peče ne želim to zanemariti. Rekoh mu da mi svećenici stalno u zadnje vrijeme govore o zajedničkoj molitvi u obitelji. Rekoh mu jučer; ma makar jedna desetica, ali zajedno. Sad kad smo opet krenuli molim Boga za ustrajnost...Tako smo slabi...Rekoh mu jučer; kad mi je umro tata nisam molila, nisam još bila u vjeri kako treba...i kasnije sam mislila kako je to šteta da nisam njegovoj duši pomogla. A što danas, kad smo tako omlačili, i danas bi možda molila tako slabo i jadno i opet sam nigdje...
Sinoć smo započeli devetnicu, i mislim da su devetnice jako dobre upravo zato da se održi ustrajnost.
Sinoć sam sanjala da sam pred oltarom, prostrta na podu za vrijeme Pretvorbe. Bilo mi je neopisivo lijepo. I zato sad idem na Misu, ovog trenutka, još potaknutija tvojim postom...i sve može sačekati pola sata.
Eto, potrebno je govoriti, pisati, jer i to jača vjeru i obnavlja.
19.10.2011. (10:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neverin
okej a kad je red na dobra djela i ljubav prema bližnjemu nakon što se izobrazimo?
19.10.2011. (10:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Defton
@Ema...
Hvala na svjedočanstvu, divno te je čitati.
@Neverin
Pročitaj predzadnji pasus.
19.10.2011. (10:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
blade777
"Vjera bez djela je mrtva vjera."
Ja bih tome dodao; Život bez uživanja, mrtav je život.
Lijepo si sve opisao, uistinu je uputa za svaku pohvalu.
Današnji čovjek želi živjeti, želi uživati, a u tom životu nije moguće sve to sprovesti i živjeti suvremeni život.
Živjeti s Bogom treba uvijek, neovisno jel' smo u tim trenucima u posvećenim prostorima(crkvama i hramovima).
Svagdašnji život treba zapravo postati taj posvećeni prostor.
Ljudski život(tijelo) je sveti hram u kojem prebiva duša.
Uvijek se kroz misli, kada nam to okolnosti dozvoljavaju, treba uputii Tvorcu života, odati zahvalu, zaželjeti da bude onako kako je On zamislio da bude(to je uistinu najbolje za sve nas).
Jer, tko će nam zaželjeti bolji život, od Onoga koji nam je život darovao?
Najbolje ćemo osjetiti radost života, upravo onda kada poželimo da se raduje Onaj tko nam je darovao život(Stvoritelj).
To je uzajamna veza i ako je uistinu živimo, živjet ćemo u radosti i miru.
19.10.2011. (12:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Defton
@Blade777
Hvala na pohvalama.
Na kraju se sve svodi na jedno:"Oče, ne moja, nego tvoja volja!", a za to je potrebno mnogo ufanja, rada, truda i strpljivosti i ustrajnosti... :)
19.10.2011. (12:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ksenija
Znam da me ne mrziš i da sam ti na jedan bolestan način skroz draga.Ja se nemam potrebu ispovijedati nigdje osim u svom krevetu i pričati Bogu nigdje osim u sebi.Kada pjevam iz srca,igram se s djecom ....doživljavam vjerojatno ono isto što i ti na misi.Upravo tako...intenzivno osjećam ono što ono što ti "prizivaš" na drugačiji način od mog.I vjerujem da sad misliš ...ma ne to su svjetovna zadovoljsta,ali...zapravo najdublja duhovna iskustva dobivam direktno kroz življenje Života.
Znam da je moj način za tebe kriv,znam da misliš da nisam dobra i prava vjernica...a šta se može.Meni ne pada napamet za tebe tvrditi isto.
Molim na trudu:)))
19.10.2011. (14:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Defton
@Ksenija
Nije isto, niti će ikada biti isto. Žao mi je ali tako je. Vjerojatno ne doživljavaš to što ja doživljavam na Misi i ti što pjevaš su potpuno različite stvari.
Ja nisam rekao ništa za tebe, molim te ne trpaj mi riječi usta. I da tvoj način, nije toliko kriv koliko je nepotpun.
19.10.2011. (14:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
anonimus
defton, pa nisi tradicionalni katolik nego si katolik iz tradicije (tradicijski čudno zvuči.)
Tradicionalni katolici su oni koji žive svoj katolički život prema bogatstvu tradicije i povijesti KC, a ne protestanskim novotarijama.
Znam da to znaš, ali pomislio sam čitajući ('tradicionalni katolik') da si odrastao negdje okružen tridentskom misom i raznim zapostavljenim pobožnostima i da ću uživati u zanimljivom postu, na kraju neka jadikovka o duhovnoj pustoši kao posljedici sjedenja nedjeljom u nekoj čudnoj zgradi sa križem.
19.10.2011. (14:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Defton
@anonimus
Katolik po tradiciji je najispravnije.
Posto uopće nije o tome što si rekao. I uostalom, zar ove gori navedene stvari nisu dio katoličke tradicije u njezinom najpunijem smislu?
Ne vidim razloga za svoje zadovoljstvo.
Ja jesam tradicionalno nastrojen što se tiče liturgije i učenja, ali dok se mi katolici međusobno koljemo glede liturgijski zloupotreba (što je ozbiljan problem) umjesto da molimo, zanemarujemo i svoju duhovnosti i široku lepezu duhovne ponude iz riznice Crkve. Nije sve za svakoga, ali srećom put uvijek nanese da se odgovori nađu u tradiciji, prije koncilskoj. :)
19.10.2011. (15:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
blade777
@ksenija,
Ja mislim da nisi u krivu, zapravo si više u pravu.
To potvrđuje Kristov nauk i njegova uputa iz evanđelja;
link
Nisam ni ja dostojan govoriti o pobožnostima, bogoslužju i svim obvezama koje bi kao pravi katolik trebao ispunjavati.
Možda neidem u crkvu tako često, a ni ne ispovjedam se ni približno onoliko koliko bi trebao, ali se trudim da u svagdašnjim trenucima života budem dostojan Božje ljubavi.
Sve u svoje vrijeme.
Svatko ponaosob treba postupiti po pozivu, a kada ga čuje, znat će točno kako treba živjeti.
19.10.2011. (18:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Voyager-nova generacija
pozdrav u Kristu, odličan post koji upućuje na ono bitno, užitak te čitati, što se pitanja tiče mislim da je Ema sve rekla, potpisujem.
BB
19.10.2011. (19:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neverin
pročitah, pardon moi :)
19.10.2011. (20:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
anonimus
Ma pročitao sam samo uvod(iznad slike) i na temelju toga sam zaključio napisano.
sve je OK sa postom :)
20.10.2011. (00:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tignarius
kako je perfidna zamka oholosti....
-privatno vlasništvo je svetinja..
ja imam svog boga
kaj će mene neki pop ispovjedat..
i tako unedogled......
nije bez razloga na prvom mjestu grijeha....
a ne smijemo zanemariti i drugu; škrtost
to su mahom odlike "suvremenog svijeta"
nakinđurenog i pragmatičnog.....
ako se netko trudi svojim jadnim rječnikom obuhvatiti dimenziju nevidljivog, onda je u pitanju velika preuzetnost...
čak su i likovi poput Ujevića ili Borgesa bili svjesni svoje jezične ograničenosti....
ne može se duhovnost izraziti poznatim i empirički dokazljivim postupcima....
još jednom preporučam fenomenalnu knjigu J.B.Groeschela "Psihologija duhovnog razvoja",
21.10.2011. (09:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ksenija
tignarius-Znaš šta mene totalno žalosti?To što neprestano u drugima vidimo ovo što si ti napisao o meni.Ono što ja ovdje pokušavam je dati osobno viđenje.Ne kažem da je ispravno,ne tvrdim da itko tako treba...Ok ,složit ću se da sam totalna krivovjernica,zaposjednuta zlim demonima,ali ne razumijem kako npr.kada si čitao što sam napisala nisi dopustio sebi da osjetiš da sam pisala o ljubavi koju osjećam.Zašto reći ćemo pravi vjernici imaju potrebu svaku emociju,djelovanje...čovijeka okarakterizirati kao grijeh?Naravno da ne možemo(često) u riječi pretočiti ono što osjećamo...ne možemo opisati...ali komunicirati na blogu možemo samo riječima.Ovo što sam pisala nije bila kritika drugome nego sam podijelila svoje uvjerenje,osjećanje.Mislila sam da komentari tome služe.
Ponovo smo na istom.Ja prihvačam tradicionalnog katolika(ovo totalno glupo zvuči jer sad već postoje vrste i podvrste katolika),ali sve što netko tko nema taj identični kalup misli i osjeća je grijeh.jbg.Ne radi se o popu,ne radi se o crkvi....radi se o meni.Ne želim silovati sebe,ne želim biti licemjerna i raditi ono za čim ne osjećam potrebu samo zato da bi me priznali.Mislim da je crkva u svojoj suštnskoj svrsi nešto dobro,svečenik također...ali ne treba ih za svoj odnos s bogom.Kod mene je sve neposredno,takva sam,grešna:)))
22.10.2011. (08:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tignarius
@ksenijo draga
odkud ti ideja da sam pisao o tebi.....
ali me jesi potakla da pišem o našem licemjerju....
(o moralu kojeg propovjedamo ali ga se ne držimo...)
ono što sam nabrojao su samo "šturi podatci" o otuđenosti od Gospodina...
suvremen čovjek ima svoj auto, svoj stan, svoju ženu (pardon, partnera)..svog boga.....
to što taj bog ima rep ili 7-8 ruku je sporedna stvar...
ili za intelektualnu elitu, arhitekt svemira....
(znaš onaj ćao arhitekti)
zato @kseno uputi se isusovcima (po vlastitom iskustvu; oni su najgori) i dobro se ispovjedi.....
22.10.2011. (10:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Fide vivit
Danas, 22. listopada kad prvi put slavimo blagdan blaženog Ivana Pavla II koji je sam bio veliki poticaj mnogima, drago mi je što sam pročitao ovaj vrlo dobar tekst što potiče na početa života po vjeri.
Fide vivit
22.10.2011. (15:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
milost
Sve se može upotrebiti i zloupotrebiti.
Dobre su i duhovne vježbe.
22.10.2011. (17:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
geomir
"....najteže, priznati se grešnikom i tražiti oprost. "
I ja mislim da nije lako priznati se grešnikom i tražiti oprost,
ali onome i od onoga kome si učinio nešto što ga je povrijedilo.
I taj, i samo taj koga si povrijedio može ti dati oprost.
Puno, puno je lakše u polutami, kroz rešetku nekom nepoznatom čovjeku,
možda i grešnijem od sebe (!!!) priznati da si učinio nešto loše Anti, Mariji,...!!!
I tome nepoznatom, kome ništa loše nisi učinio, nimalo nije teško
oprostiti tvoje grihe, i to još ne u svoje, već u ime neke "treće osobe"!!??
...."Čvrsto odlučujem da neću više griješiti", kako molimo u molitvi kajanja,...."
I naravno, treba donijeti gornju ODLUKU (to nije molitva!!)
koje se čovjek mora držati i ako je ne krši
tada stavka "priznati se grešnikom i traženje oprosta" nestaje iz čovjekova života.
23.10.2011. (10:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
don branko
pozdrav
23.10.2011. (16:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...