Komentari

metamorfoza.blog.hr

Dodaj komentar (35)

Marketing

  • Neverin

    gaaaah sad imam grop u grlu ali nemoj to nikome reći :) baš si to dobro napisala, ne idu ti samo pjesme iz ruke..

    avatar

    14.09.2011. (15:07)    -   -   -   -  

  • ksenija

    bila bih užasno,užasno sretna kada bi ljudi vidjeli kakvi im sveučilišni profesori predaju predmet koji se zove osobni rast.drago mi je kako si naučila da trebaš biti strpljivija....osmjeh mi je ko mjesec!!!!!

    sad odgovori na pitanja:

    skakala do iznemoglosti prije par dana na ludu muziku,skoro se opet upišala

    dozvolila da budu svoji i potpuno ne zainteresirani za moje želje za pospremanjem:)))

    ostavila ga samog doma da si sve organizira i napravi uključujući zadaće,da odlazi s dečkima na biciklima...umirem bojim se,al moram...vjerujem u njega

    da čak i pretjerano želim da misle svojom glavom,po djelima vidim da misle,ali im priznajem da ponekad zapizdim...

    odličan post.

    ne znam kako će završiti...odgoj...ali češće vidim nego ne vidim ljepotu i vrijednost malih stvari.neko vjeruje u boga,netko tarot kartama ,a ja najdublje vjerujemu svoju djecu. želim da postanu sretni ljudi tko god bili.

    avatar

    14.09.2011. (16:09)    -   -   -   -  

  • Sredovječni udovac

    Siguran sam da si na dobrom putu u zivotu poslije prekretnice i da si odlicno poslozila prioritete. Odlicno si to sve napisala, a i Ksenija.
    Cesto mi moji prijatelji iz kluba kazu da im se svida moj odnos s djecom. Ja im uvijek kazem da oni vide samo onaj "prijateljski" dio, ali da cesto moram biti i roditelj koji se dogovara, odlucuje, a nekad i zabranjuje (ako se radi o sigurnosti, zdravlju i slicnim stvarima, nema pregovora). Nisam plesao do iznemogosti, ali imamo neke druge navike, rituale...

    avatar

    14.09.2011. (16:43)    -   -   -   -  

  • Andrea-Pisma

    ugodno ti večer

    avatar

    14.09.2011. (19:35)    -   -   -   -  

  • ToxFox

    Osobno bih potpisala sve kategorije u koje si svrstala neke roditelje, viđam i sama takve, iako se ne bavim tvojim poslom... Jednostavno gledam, slušam i učim..
    Kad djeca dođu u određeni period života, pubertet, i najstrpljivija majka poželi pobjeći negdje na bar dan ili dva. Kao da zaborave sve što su do tad znali i steknu neku buntovničku crtu koja ponekad može biti tako naporna da bi i svetac izgubio živce.
    Ali potpuno se slažem s tobom, ako se mijenjamo s njima i učimo, onda i uspijevamo dorasti tom "pozivu"- roditelj.
    Svakom živom biću i svakoj biljci, najpotrebnija je pažnja. I onda kad ju odbijaju i onda kad im se čini bespotrebna...

    avatar

    14.09.2011. (19:35)    -   -   -   -  

  • metamorfoza

    @ neverin...pa nisi se ti to valjda raspekmezio:))) pa zar si sumnjao da mi ne ide od ruke?:)))
    @ ksenija...hvala draga na odgovorima:))) iscrpni su i zanimljivi, kao i ti:)))
    @ sredovječni...hvala...svatko ima neke svoje rituale...ali zna se u čemu je bit stvari...sigurna sam da si divan tata...
    @ andrea...pozdrav draga...
    @ToxFox...znam..i moja polako ulazi u te godine, uskoro će 12:))) i naravno ponekad bi pobjegla na pusti otok, po mogućnosti.:)))..sve je to ljudski... ovo za pažnju si lijepo rekla...

    avatar

    14.09.2011. (23:19)    -   -   -   -  

  • primakka

    trnci me prolaze od tvog teksta.
    divna si...

    avatar

    15.09.2011. (08:55)    -   -   -   -  

  • tajanad

    znaš šta ću ti reči, tvoje dvije djevojčice su sretne da te imaju..
    uživaj s njima maksimalno..
    i vjeruj mi, ovo što si napisala vratit će ti se kroz njih,
    i neće biti samo još dvije u gomili :)))
    pusa

    avatar

    15.09.2011. (09:13)    -   -   -   -  

  • Sapunerija

    Prekrasan post.

    avatar

    15.09.2011. (09:37)    -   -   -   -  

  • neko

    Kako je lijepo čuti da IMA takvih roditelja. ja nailazim samo na ove koje si navela u negativnim primjerima i nisam mogla vjerovati svojim očima kako ljudi postupaju prema najvećem blagu koje će ikad imati..

    avatar

    15.09.2011. (10:11)    -   -   -   -  

  • Igniss

    Vrlo lijepo i inspirativno :) Za djecu volim reći da je to nešto gdje nema nikakve ulazne barijere, i onda kad svi mogući ljudi imaju djecu, naravno da se nađe svačega. Tvoji primjeri mi u usporedbi djeluju mirno i pitomo. Drago mi je da si uspjela nadvladati tu tragediju koja ti je učinjena.

    U svakom slučaju razliku između dobrog i lošeg roditelja u svemu ovome što si napisala. nije teško vidjeti. Kao i ljubav, "it's not rocket science".

    avatar

    15.09.2011. (10:31)    -   -   -   -  

  • Brianna

    Tvoja će djeca uvijek biti sretna sa ovakvom majkom...no, žalosno je koliko djece nikad neće u svojim roditeljima naći potporu i ljubav, samo razočarenje i tugu...često se pitam koliko bi mi život bio sretniji i lakši, a time i ja kao osoba drugačija, da imam majku poput tebe, tvojih razmišljanja, kojoj je sreća djece smisao njenog postojanja...

    avatar

    15.09.2011. (10:34)    -   -   -   -  

  • Neverin

    @metamorfoza, znaš da sam ja ko čelik i da se ne znam raspekmezit a i izbjegavam jesti pekmez iz istog razloga :)

    avatar

    15.09.2011. (11:02)    -   -   -   -  

  • Marina kuharica

    prelijepo si ovo napisala. bas me dirnulo i svidja mi se tvoj stav.
    sto se 'teta' u vrticu tice ali i uciteljica u osnovnoj skoli mojeg sina....njima se klanjam do poda na trudu, strpljenju, angaziranosti i mastovitosti te ljubavi prema djeci.

    avatar

    15.09.2011. (11:24)    -   -   -   -  

  • Kupusica

    Jako lijepo napisano!
    Nikad nisam mislila da tete u vrtiću imaju lagan posao, a sad kad je moja curica krenula u vrtic dodatno sam se uvjerila da je to stvarno težak posao. Skidam kapu svim strpljivim i prekrasnim tetama u jaslicama i vrtićima!

    avatar

    15.09.2011. (12:59)    -   -   -   -  

  • Padawana

    ima teških dana, ima nervoze, umora, nestrpljenja, ali itekako ima (i to na sreću puno više) smijeha, škakljanja, igranja, maženja, beskrajnih pitanja i odgovora, istraživanja stalno novoga i novoga. nije lako ali je iznad svega prekrasno :)

    avatar

    15.09.2011. (13:24)    -   -   -   -  

  • metamorfoza

    @ primakka...hvala na lijepim riječima...
    @ tajanad...vratilo se ili ne znam da ću biti ponosna...pusa i tebi draga...
    @Danica...hvala ti
    @ neko....niti ja puno puta ne mogu vjerovati...
    @ Igniss...hvala, slažem se...vidi se iz aviona:)))
    @ Brianna...ovo su divne riječi, dirnula si me...
    @ neverin...ma znam da si se raspekmezio, ne možeš mene prevariti:)))
    @ Marina....hvala ti puno...
    @ Kupusica...hvala ti...i hvala u ime svih kolegica:)))
    @Padawana...nije lako da....ali uz one divne stvari sve one teške izblijede poput sjena...

    avatar

    15.09.2011. (13:56)    -   -   -   -  

  • Zrin

    Ja mislim, da ti nije dodjeljena uloga roditelja već si djecu napravila, isto kao i ja, i čistom srećom Boga ili prirode ona su zdrava. Također, imam dojam da su ta djeca tj. njihove duše zapravo nas odabrala da ih provedemo stazom odrastanja, da se s nama druže, igraju, kopiraju i da se za njih borimo koliko možemo ostavljajući ipak njihove bitke njima samima da odrastu. Oni su dar.
    Vezano za onog roditelja koji ode i ne sudjeluje dalje u odrastanju, to je prilično neodgovoreno, no koga nema bez njega se može, i mislim da je žalosno što ljudi koji odu ne razumijevaju da je imati djecu najveće bogatstvo na ovom svijetu i da im ništa ne može to nadoknaditi. No ne treba im zamjerati, prije ili kasnije će se pogledati u ogledalo.
    Iako ti nije lako bar znaš da je tvoj život ispunjen, zato samo pozitivno i hrabro koračaj zajedno s svojom djecom i veselite se, birajte vesele dobre ljude. I kaj će ti netko da ti radi probleme, sad bar možeš djecu po svom odgojiti. I volite se. Ne bacaj na njih tugu i žalopojke, kaj pa danas se svijet potpuno mijenja i ne treba biti opterećen obrascima, uvijek misli dobro smo prošli i iskoristi sve svoje potencijale i bit će OK!

    avatar

    15.09.2011. (14:04)    -   -   -   -  

  • metamorfoza

    @ Zrin....da..kao da su njihove duše nas odabrale....to sam i mislila kada sam pisala o obostranom razvoju i rastu...i ne, nisam osoba koja je opterećena obrascima i šablonama.
    hvala na podršci....:))

    avatar

    15.09.2011. (14:15)    -   -   -   -  

  • Zrin

    Nadam se da nisam bila predirektna, no puno sam o tome razmišljalja i baš sam ovo ljeto pročitala super knjigu o odrastanju nekog psihologa, ak pronađem naslov, javim, uglavnom većina toga u knjizi se svodi na tzv. "floor-time" , tj. da obvezno posvetimo pola sata svaki dan na dosljednu komunikaciju s svakim od djeteta, s tim da djeca nas vode kroz svoj svijet, tj. više ona govore i određuju, a mi se pri tom držimo dosljednosti odgovaranja i postavljanja pitanja na način da ih stvarno slušamo što govore, tj. stvarno posvetimo vrijeme samo njima. Brzo će odrasti :).

    avatar

    15.09.2011. (14:16)    -   -   -   -  

  • Zrin

    Svaku sreću ti želim. I ja imam dvije curke.
    Mislim da je to kao u bajci I. B. Mažuranić, kad baka stane pred ogradu sela iz mladosti i kaže Striboru, milje je meni moja nevolja nego sva blaga ovoga svijeta :).
    Sviđa mi se pjesma, ta mi je naj.

    avatar

    15.09.2011. (14:40)    -   -   -   -  

  • ksenija

    e sredovječni...čitam tvoje postove...redovito lijem suze.ne zbog tuge već ljepote.rijetko se sreću ljudi takve vrste...poput metamerfoze potpuno sam sigurna da si divan roditelj.odgajaš vjerujem poput mene,a ista sam i kad kuham:čvrsto držim,nježno dodajem začine,volim vatru,al ne i da izgori,prije nego probam okus ohladim.kombiniram do sad ne probane kombinacije iako upotrebljavam i provjerene recepte.vjerujem da će se svima jelo svidjeti,ali često nije tako.uglavnom makar ako se ne svidi pogodim biti pa svi budu siti,ali ne i zadovoljni...sad stvarno moram ići skuhati za sutra...:))pozdrav

    avatar

    15.09.2011. (15:49)    -   -   -   -  

  • metamorfoza

    @ Zrin...i ja tebi želim svu sreću..pusa curkama:)))

    avatar

    15.09.2011. (22:35)    -   -   -   -  

  • Sredovječni udovac

    Otprilike tako i ja kuham. Mislim da nikada nisam napravio dva puta potpuno isto. Na kuhinjskom prozoru uzgajam zacinsko bilje, tako da svjeze ubrano ide u jelo. Prije desetak godina je Sarah pisala pricu u kojoj glavni lik ima tatu koji dobro kuha, ali ponekad pravi africke gulase koje glavni lik bas ne voli. Od tada sva jela koja nemaju poznati recept i ne slice necemu poznatom zovemo africki gulas. No sada su vec moji glavni likovi veliki i vole africke gulase.

    Otisli smo od teme posta...Otprilike tako i ja kuham. Mislim da nikada nisam napravio dva puta potpuno isto. Na kuhinjskom prozoru uzgajam zacinsko bilje, tako da svjeze ubrano ide u jelo. Prije desetak godina je Sarah pisala pricu u kojoj glavni lik ima tatu koji dobro kuha, ali ponekad pravi africke gulase koje glavni lik bas ne voli. Od tada sva jela koja nemaju poznati recept i ne slice necemu poznatom zovemo africki gulas. No sada su vec moji glavni likovi veliki i vole africke gulase.

    Otisli smo od teme posta...

    avatar

    15.09.2011. (23:01)    -   -   -   -  

  • Wall

    Metamorfozo, mislim da se ti nećeš mijenjati, unatoč imenu ( i to je dobro). ima pametnih i glupih, ima ovakvih i onakvih, ali meni je najvažnija podjela na dobre i loše ljude. a dobri ljudi, kakvi god bili u drugim ulogama, u onoj najvažnijoj-dobri su i roditelji. u konačnici, to jest najvažnije, posebno djeci. sretno u svemu!

    avatar

    16.09.2011. (08:33)    -   -   -   -  

učitavam...