sjećam se tih, majčinih, čestih i stalnih briga..... i, ma koliko je uvjeravao da ne brine, da sam "pametan" i veliki dečko, da pazim, ništa, baš ništa nije odagnalo taj njezin strah....i, da, vječito čekanje dok se ne vratim kući.....kad sam odrastao ...veliki klinac - velike brige...razuvjerit je nikada nisam uspio...zato, uvijek sam pazio da barem ne dam razloga za brigu...ne znam, ne znam da li sam u tome uspio, ali, vječno ću joj biti zahvalan i za tu brigu ali i za sve što mi je pružila, kako me odgajala - nadajuć se da sam barem nešto zadržao..... na žalost, nisam roditelj, ali, vjerujem da bi i moja briga bila jednaka...jer, djeca su nešto najdraže ;))) zato, znam da je besmisleno reći...ne brini za svoje tri "padalice"...jer, uvijek ćeš brinuti....ali, želim da ti tvoja najdraža bića ne daju razloga za tu brigu ( znam...svijet je lud i nije sve do njih....) ;)
09.08.2011. (22:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
09.08.2011. (23:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
linda
toxy, odličan tekst! dok su moji bili mali nisam shvaćala zašto se kaže...mala djeca, mala briga...velika djeca, velika briga...sad razumijem...
09.08.2011. (23:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vila
opet tema - u sridu! sva sam se naježila, mene to tek čeka, iako i sad, kad ih nema s igrališta...pomislim baš to - ne daj bože da se dogodi ono što ja mislim da bi se moglo dogoditi...grozota na što sve pomišljamo...ljubav, briga, ljubav, briga, ljubav, briga...sve je to u čarobnom krugu povezano s našim najvećim ljubavima u životu - dječicom:)))
09.08.2011. (23:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nemožeš ih zaštititi od vlastitog života,... kao što ni tvoji roditelji nisu mogli zaštititi tebe,... garancije nema samo nada da je ono što si utkala u njih, kroz gene, odgoj.... da je to dostatno, za prvu poputbinu :)
09.08.2011. (23:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ šašava, sjedit ćeš ovako kao ja, gledati npr. Stargate Atlantis i čekati kao da čekanjem "spriječavaš" loše ... a možda i da :)
@ preživjeti , iskustva svi imamo ili kao zabrinuti ili kao objekt brige
@ Mico :) neće još.. 13.? jel tako..ovo je prethodnica :))
@ linda .. a e.. dok su mali više su umor nego briga, bar su "na oku"...
@ vilo :))) eto, pa isto ti je.. na koliko li sam ja stvari pomislila o biciklima, igralištima, moru... Samo će teritorij strahova bivati sve širi i širi.... a kako kažu stariji ljudi, ne možeš sve kontorlirati.. U Božje ruke...
@ metamorfoza ... pronalaziš "istosti" :)
@ twirl :)))) sve što si rekao, plus velečasni :))))))))) Tvoja mama je u pravu ! :))))
10.08.2011. (01:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Samo godinu poslije tebe sam postao roditelj, a poslije dvije godine jos jednom. Ja sam u kuci bio onaj koji je (uz sve svoje strahove) govorio: jednom ih moramo pustiti... 11. prosinca 2008. je doktorica, koja je i mama druge Sare iz Sarinog razreda, rekla: od danas ste im mama i tata. Sad se ja trudim kontrolirati svoje strahove, narocito one "prometne". Sada, preko ljeta, kada Marko kaze da mora trening biciklom napraviti po magistrali, jer druge ceste vode u brijeg, ja kazem: OK, a u sebi strijepim. Sari je 18 i kad je rekla da ne zeli polagati vozacki, a znam zasto, nisam znao jesam li tuzan zbog toga, radostan ili cu se rasplakati...
10.08.2011. (07:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
padalice ne promaše nego izgore;) ali puno toga i pogodi samo ništa dovljno veliko da bude zanimljivo, dakle nedaj bože ono što ti misliš ili baš daj pa da opet bude godina nulta i sve ispočetka, meni štima:)
10.08.2011. (08:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
od dana kad su se rodili, puštam ih polako.. ali uvijek strepim nad njima.. tako će valjda i ostati... znam da moraju letjeti.. ali ne mogu da ne brinem :))))
10.08.2011. (10:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Theo
briga je ljubav ponekad nije važno što se misli nego što se - osjeća...
10.08.2011. (13:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gilda
....Toxy da odlična priča ja bi je tako nazvala...koju je većina ovdje proživjela i proživljava...ja možda imam neku sreću da ne strepim puno možda zato što sam prisiljena biti takva jer mi suprug plovi otkad ga znam pa je ta briga pomalo iščezla sa godinama..valjda otvrdnemo..ojačamo...kontroliramo malo misli da nisu crne već ih vraćamo na pozitivu jer se onda bolje i osjećamo i možemo tako pomoć i sebi i drugima...sjećam se da mi je sin pao sa rola prvi put kad je stao na njih..zapeo je za zamisli štipalicu i pao i razbio bradu ..imao je par punata...i nakon toga sam znala da će više pazit...ali majčina briga je velika pa bi ga ja uvijek upozorila...mislim da je polaganje vozačkog ispita daleko najodgovornija prepreka i drago mi je što taj dan još nije stigao jer mislim da ću onda tek biti zabrinuta onako istinski ali ne možda zbog njegove vožnje nego zbog drugih neodgovornih ljudi na cestama jer nikad ne znaš iz koje ulice ide nesreća...pa eto imam Boga i molim se svaki dan njemu najprije za dijete i supruga, a onda dolaze svi ostali..eto treba vjerovat.uvijek i iznova pa i zvijezdama ;)).....:))
10.08.2011. (18:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ sredovječni .. vozački me tek čeka :(( a kako je tebi s tim, mogu zamisliti i moja majka je stradala u prometnoj nesreći
@ Johana :) sreća da promaše ili izgore u atmosferi, inače tko bi želio želje, da su ubojite :)
@ Tajana.. a e.. što širi teritorij, to šira briga...
@ Theo.. da ljubav je uza sve i briga i za nju ne vrijedi ona "brigo moja prijeđi na drugoga" :)
@ Gilda :)) eto vidiš, govorio,ne govorio, oni se negdje razbiju, i dobro je dok mogu učiti na svojim greškama... a vjerujem da svi "guramo" loše misli od sebe, i jedino naši savjeti i molitva i preostanu :))
@ Julia :) Pokažu nam kako su se naši roditelji osjećali :) Sve se vraća,sve se plaća .. eh
@ obdazo hahhahhaah da! Taj drugi dio je fenomenalan hahahhahah Žena uvik misli da je s ekipom ili s drugom ahhahahhahah... pozdrav ti :)) LN
10.08.2011. (22:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Moja mama uvijek kaže: mala djeca mala briga - velika djeca velika briga. Upoznala sam ženu koja je toliko strahova i fobija navukla na sebe nakon što je rodila da je morala potražiti stručnu pomoć. Znam da je ovo ekstrem, ali eto - ima svakakvih priča...
10.08.2011. (22:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pearl al najlepša
nemojte me motat....jel zbilja stoji ono...malo dijete, mala briga, veliko dijete ...velika? ajd mi rec`te da nije istina da još malo živim u blaženoj zabludi:(.....ja imam jedno koje ima čas 6 godina, čas 66, u svemu me je već prešišala, osim u kilama, tu još imam malecku prednost, a uzevši u obzir da sam ja savršena, ajd reci ...kaj je onda ona.........( i, da, kod mene još stoji zabluda da bumo nas dvije skupa v disco:))))))))))
11.08.2011. (18:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pearl al najlepša
zaboravih nadodati....kod mene je tih strahova isto malo previše....a jedan od većih je strah od svakog sljedećeg pitanja...kao npr. jel mene tata napravio dio po dio ili odjednom i ako je dio po dio, koji dio točno je bio prvi, koji je bio drugi.....i kaj je zadnje napravljeno....vjerojatno glava jer sam s tim izašla???????????!!!!!!!!!!!!!!!!!!!:)))))))
11.08.2011. (18:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
suočenima sa vlastitim strahovima ne preostaje nam ništa drugo doli da se s njima borimo, da nad njima strepimo i da ih rješavamo. utješno u svemu jest da je čovjek bez strahova, jednako kao i čovjek sa fobijam, samo drugo lice (ili naličje) budale. pametan čovjek ima strahove ali njima se ne opeterećuje. već hrabro ide kud puklo da puklo ufajući se da sreća prati putnike. za razliku od onih drugih koji stalno kukaju nad vlstitom nesrećom.
;) ostavljam
11.08.2011. (21:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
uz svoju, još uvijek malu brigu, imam potpuno razumijevanje za tvoje, velike.....jedno želim svome Junioru i sebi, a to je da, ma koliko god se tresla i umirala od straha i brige, to nikada ne prenesem na njega....ne želim ga opterećivati, usaditi mu bezrazložne strepnje.....ne želim mu od života napraviti kaos....majke su tu da brinu, a djeca trebaju sama okusiti život... pozdrav ti sunčani ostavljam:))))
11.08.2011. (22:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ hannah, ima i extremnih slučajeva, znam .. a to je onda dupli problem.. baš zajebano..
@ Pearl :))) ma nije istina, velika djeca i to hahhahaha :)) sve u svoje vrijeme, prvo nas izvježbaju kao mali svojim "šefovanjem", a onda nas izdriblaju u pubertetu i pripreme naše tanke živce na samoću i čekanje da se vrate od svukuda nekuda :))))
@ bocaccio :))) i ta sreća svakog prati, budale, malu djecu, pijance, putnike :)) ali dobro veliš, kukati unaprijed je besmisleno :))) pozdrav i tebi
@ sunce :))) vratila si se :))))) pozdrav
12.08.2011. (11:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smotani
sjećam se tih, majčinih, čestih i stalnih briga..... i, ma koliko je uvjeravao da ne brine, da sam "pametan" i veliki dečko, da pazim, ništa, baš ništa nije odagnalo taj njezin strah....i, da, vječito čekanje dok se ne vratim kući.....kad sam odrastao ...veliki klinac - velike brige...razuvjerit je nikada nisam uspio...zato, uvijek sam pazio da barem ne dam razloga za brigu...ne znam, ne znam da li sam u tome uspio, ali, vječno ću joj biti zahvalan i za tu brigu ali i za sve što mi je pružila, kako me odgajala - nadajuć se da sam barem nešto zadržao.....
na žalost, nisam roditelj, ali, vjerujem da bi i moja briga bila jednaka...jer, djeca su nešto najdraže ;)))
zato, znam da je besmisleno reći...ne brini za svoje tri "padalice"...jer, uvijek ćeš brinuti....ali, želim da ti tvoja najdraža bića ne daju razloga za tu brigu ( znam...svijet je lud i nije sve do njih....)
;)
09.08.2011. (22:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ToxFox
@ smotani :))) lijepo si to rekao, hvala :)
09.08.2011. (22:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
šašava mamica
Uh!!! Kud dođoh...? Kako ću sada zaspati kad je on vani...i sutra putuje...???
09.08.2011. (22:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
preživjeti
Majke se uvik brinu, znam po sebi.
Pozdrav
09.08.2011. (22:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
M.Split
to su suze sv. Lovre :)
09.08.2011. (23:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
linda
toxy, odličan tekst! dok su moji bili mali nisam shvaćala zašto se kaže...mala djeca, mala briga...velika djeca, velika briga...sad razumijem...
09.08.2011. (23:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vila
opet tema - u sridu! sva sam se naježila, mene to tek čeka, iako i sad, kad ih nema s igrališta...pomislim baš to - ne daj bože da se dogodi ono što ja mislim da bi se moglo dogoditi...grozota na što sve pomišljamo...ljubav, briga, ljubav, briga, ljubav, briga...sve je to u čarobnom krugu povezano s našim najvećim ljubavima u životu - dječicom:)))
09.08.2011. (23:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
metamorfoza
a da...razumijem...prepoznajem...
09.08.2011. (23:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
twirl-dječak sa šibicama
nemožeš ih zaštititi od vlastitog života,...
kao što ni tvoji roditelji nisu mogli zaštititi tebe,...
garancije nema
samo nada
da je ono što si utkala u njih, kroz gene, odgoj....
da je to dostatno, za prvu poputbinu :)
09.08.2011. (23:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ToxFox
@ šašava, sjedit ćeš ovako kao ja, gledati npr. Stargate Atlantis i čekati kao da čekanjem "spriječavaš" loše ... a možda i da :)
@ preživjeti , iskustva svi imamo ili kao zabrinuti ili kao objekt brige
@ Mico :) neće još.. 13.? jel tako..ovo je prethodnica :))
@ linda .. a e.. dok su mali više su umor nego briga, bar su "na oku"...
@ vilo :))) eto, pa isto ti je.. na koliko li sam ja stvari pomislila o biciklima, igralištima, moru...
Samo će teritorij strahova bivati sve širi i širi.... a kako kažu stariji ljudi, ne možeš sve kontorlirati.. U Božje ruke...
@ metamorfoza ... pronalaziš "istosti" :)
@ twirl :)))) sve što si rekao, plus velečasni :))))))))) Tvoja mama je u pravu ! :))))
10.08.2011. (01:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sredovječni udovac
Samo godinu poslije tebe sam postao roditelj, a poslije dvije godine jos jednom. Ja sam u kuci bio onaj koji je (uz sve svoje strahove) govorio: jednom ih moramo pustiti... 11. prosinca 2008. je doktorica, koja je i mama druge Sare iz Sarinog razreda, rekla: od danas ste im mama i tata. Sad se ja trudim kontrolirati svoje strahove, narocito one "prometne". Sada, preko ljeta, kada Marko kaze da mora trening biciklom napraviti po magistrali, jer druge ceste vode u brijeg, ja kazem: OK, a u sebi strijepim. Sari je 18 i kad je rekla da ne zeli polagati vozacki, a znam zasto, nisam znao jesam li tuzan zbog toga, radostan ili cu se rasplakati...
10.08.2011. (07:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Joanna has left Stepford
padalice ne promaše nego izgore;) ali puno toga i pogodi samo ništa dovljno veliko da bude zanimljivo, dakle nedaj bože ono što ti misliš ili baš daj pa da opet bude godina nulta i sve ispočetka, meni štima:)
10.08.2011. (08:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tajanad
od dana kad su se rodili, puštam ih polako..
ali uvijek strepim nad njima..
tako će valjda i ostati...
znam da moraju letjeti..
ali ne mogu da ne brinem :))))
10.08.2011. (10:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Theo
briga je ljubav
ponekad nije važno što se misli nego što se - osjeća...
10.08.2011. (13:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gilda
....Toxy da odlična priča ja bi je tako nazvala...koju je većina ovdje proživjela i proživljava...ja možda imam neku sreću da ne strepim puno možda zato što sam prisiljena biti takva jer mi suprug plovi otkad ga znam pa je ta briga pomalo iščezla sa godinama..valjda otvrdnemo..ojačamo...kontroliramo malo misli da nisu crne već ih vraćamo na pozitivu jer se onda bolje i osjećamo i možemo tako pomoć i sebi i drugima...sjećam se da mi je sin pao sa rola prvi put kad je stao na njih..zapeo je za zamisli štipalicu i pao i razbio bradu ..imao je par punata...i nakon toga sam znala da će više pazit...ali majčina briga je velika pa bi ga ja uvijek upozorila...mislim da je polaganje vozačkog ispita daleko najodgovornija prepreka i drago mi je što taj dan još nije stigao jer mislim da ću onda tek biti zabrinuta onako istinski ali ne možda zbog njegove vožnje nego zbog drugih neodgovornih ljudi na cestama jer nikad ne znaš iz koje ulice ide nesreća...pa eto imam Boga i molim se svaki dan njemu najprije za dijete i supruga, a onda dolaze svi ostali..eto treba vjerovat.uvijek i iznova pa i zvijezdama ;)).....:))
10.08.2011. (18:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lavica
Kad nemamo djecu drugačije razmišljamo.Čim ih osjetimo u nama,sve je drugačije,sve se promjeni....znam to imam ih dvoje.
10.08.2011. (20:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
obadzo
Ha, lipo kaze ona stara:
...ne daj mi, Boze, ono sta mi mater misli, vec mi daj ono sta mi zena misli:))!
...lipo pozdrav!!!
10.08.2011. (22:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ToxFox
@ sredovječni .. vozački me tek čeka :(( a kako je tebi s tim, mogu zamisliti i moja majka je stradala u prometnoj nesreći
@ Johana :) sreća da promaše ili izgore u atmosferi, inače tko bi želio želje, da su ubojite :)
@ Tajana.. a e.. što širi teritorij, to šira briga...
@ Theo.. da ljubav je uza sve i briga i za nju ne vrijedi ona "brigo moja prijeđi na drugoga" :)
@ Gilda :)) eto vidiš, govorio,ne govorio, oni se negdje razbiju, i dobro je dok mogu učiti na svojim greškama... a vjerujem da svi "guramo" loše misli od sebe, i jedino naši savjeti i molitva i preostanu :))
@ Julia :) Pokažu nam kako su se naši roditelji osjećali :) Sve se vraća,sve se plaća .. eh
@ obdazo hahhahhaah da! Taj drugi dio je fenomenalan hahahhahah Žena uvik misli da je s ekipom ili s drugom ahhahahhahah... pozdrav ti :)) LN
10.08.2011. (22:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hannah
Moja mama uvijek kaže: mala djeca mala briga - velika djeca velika briga.
Upoznala sam ženu koja je toliko strahova i fobija navukla na sebe nakon
što je rodila da je morala potražiti stručnu pomoć. Znam da je ovo ekstrem,
ali eto - ima svakakvih priča...
10.08.2011. (22:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pearl al najlepša
nemojte me motat....jel zbilja stoji ono...malo dijete, mala briga, veliko dijete ...velika? ajd mi rec`te da nije istina da još malo živim u blaženoj zabludi:(.....ja imam jedno koje ima čas 6 godina, čas 66, u svemu me je već prešišala, osim u kilama, tu još imam malecku prednost, a uzevši u obzir da sam ja savršena, ajd reci ...kaj je onda ona.........( i, da, kod mene još stoji zabluda da bumo nas dvije skupa v disco:))))))))))
11.08.2011. (18:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pearl al najlepša
zaboravih nadodati....kod mene je tih strahova isto malo previše....a jedan od većih je strah od svakog sljedećeg pitanja...kao npr. jel mene tata napravio dio po dio ili odjednom i ako je dio po dio, koji dio točno je bio prvi, koji je bio drugi.....i kaj je zadnje napravljeno....vjerojatno glava jer sam s tim izašla???????????!!!!!!!!!!!!!!!!!!!:)))))))
11.08.2011. (18:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bocaccio
suočenima sa vlastitim strahovima ne preostaje nam ništa drugo doli da se s njima borimo, da nad njima strepimo i da ih rješavamo. utješno u svemu jest da je čovjek bez strahova, jednako kao i čovjek sa fobijam, samo drugo lice (ili naličje) budale. pametan čovjek ima strahove ali njima se ne opeterećuje. već hrabro ide kud puklo da puklo ufajući se da sreća prati putnike. za razliku od onih drugih koji stalno kukaju nad vlstitom nesrećom.
;) ostavljam
11.08.2011. (21:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sunce na prozoru
uz svoju, još uvijek malu brigu, imam potpuno razumijevanje za tvoje, velike.....jedno želim svome Junioru i sebi, a to je da, ma koliko god se tresla i umirala od straha i brige, to nikada ne prenesem na njega....ne želim ga opterećivati, usaditi mu bezrazložne strepnje.....ne želim mu od života napraviti kaos....majke su tu da brinu, a djeca trebaju sama okusiti život...
pozdrav ti sunčani ostavljam:))))
11.08.2011. (22:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ToxFox
@ hannah, ima i extremnih slučajeva, znam .. a to je onda dupli problem.. baš zajebano..
@ Pearl :))) ma nije istina, velika djeca i to hahhahaha :)) sve u svoje vrijeme, prvo nas izvježbaju kao mali svojim "šefovanjem", a onda nas izdriblaju u pubertetu i pripreme naše tanke živce na samoću i čekanje da se vrate od svukuda nekuda :))))
@ bocaccio :))) i ta sreća svakog prati, budale, malu djecu, pijance, putnike :)) ali dobro veliš, kukati unaprijed je besmisleno :))) pozdrav i tebi
@ sunce :))) vratila si se :))))) pozdrav
12.08.2011. (11:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...