Veliki i sjajni Orione... Kako ste u svom opisu bloga napisali da je ''svaki dobronamjerni suputnik itekako poželjan'' tako sam ja s ovom svojom pjesmom, za koju se nadam da će bit u trećoj zbirci, ukrcavam kao s kartom u vlak. Vozeći se s vama u kupeu zajedno ćemo i gledat kako promiču slike našeg djetinjstva... Veliki pozdrav... D. Gortan
IZMEĐU DVA DODIRA RUKE
moglo mi je bit oko pet godina
za doseći vodu u krstionici bijah prenizak
no, moja majka tad smoči ruku
pa njome dotakne moju
i prođoše mnoge, mnoge godine…
ove nedjelje dok sam ju staru i nemoćnu
nakon svete mise izvodio iz crkve
sjećanje me nagna da učinim isto
smočih ruku pa njome dotaknem njezinu
između ta dva dodira ruke
stane cijeli moj život
24.05.2011. (20:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pečati, koje nam život ostavi u djetinjstvu, neizbrisivi su. I to je dobro. U ovom surovom životu, kada najčešće posrćemo, a najmanje se radujemo, odjeci djetinjstva znaju biti oslonac i utjeha u tekućem koračanju. Svakako, ovdje je glavna emocionalna poveznica majka jer je izvor i svetost, ali i koza (ili ovca) Crnooka, kojim motivom pjesnik i te kao duboko progovara o svojoj tankoćutnosti i povezanosti s mukotrpnim životom na otoku. Nije to samo odjek, to je melodija koja svira vječno u krvi dok život skakuće, trčkara i spotiče se. O, Bože, kako su nam djetinjstva dodirljiva! I kako se tamo želimo vratiti! Znamo da ne možemo, ali sličice žive. Ovom bliskom mi pjesmom prijatelj Roko ubrza moju nakanu: sutra ću objaviti videozapis o kozi Bari i makovima, mojoj poveznici i melodiji...
24.05.2011. (22:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
http://bigblog.tportal.hr, dragi kolega po peru D. Gortane, da mi nije nitko drugi ni privirio u ovaj moj post, to jest, u ovu mi stihovanu reminiscenciju iz najranijeg djetinjstva, a da ste mi se samo Vi s ovom Vam krajnje sugestibilnom pjesmom, na temu prožetosti, hoću reći, poistovjećivanja majke i djeteta, iliti djeteta i majke, svejedno, pridružili, bilo bi i više nego dovoljno za mladenačke mi stihove, ali i za mene sama!
Stvarno, ne pada mi trenutačno napamet kako bi se ta vječna tema i bolje, i efektnije mogla u kraćoj lirskoj kantileni izreći. Jer, ako se netko, plemenit, u nečem istakne, u nečem što je isključivo na tragu te mu, kažem, plemenitosti, za nj se obično reče: "To je on popio s materinim mlijekom!" A takvo se što izvanredno dade osjetiti i na ovom Vašem primjeru - uzvratili ste svojoj majci, staroj i nemoćnoj, istom ljubavlju kojom je ona i Vas odgajala i podizala dok ste prebivali u krilu njene dobrote i njena blagoslova.
Svaka Vam čast!
Maslinapjesma loza, Ivane, pjesniče i prijatelju mi sve od onog proljećarskog susreta u Stankovcima znanog, kad prilaziš nekoj voljenoj stvari ili osobi, dakle, biljci, maslini, lozi; živinčetu, ptici, leptiru, zemlji, domaji, ma bilo čemu i kome pod suncem nebeskim, ti to činiš s toliko i zanosa i duha; s toliko i ljubavi i odanosti, a da o postojanoj privrženosti tvojoj svemu što te napaja i vjerom, i nadom, i optimizmom ... i ne govorim posebno. Jer, sve što činiš rezultat je, zapravo, tvoje uspravnosti, odnosno tvoje uzjarbolanosti, kako bi slikovito rekao prijatelj nam i kolega po peru dr. Mile Klarić,
A takav si i na ovom mom blogu! Takav si, evo, i u ovim svojim komentarima, u kojima je evidentna i širina i visina tvoje osobe i osobnosti! Jer, ovdje si ti, u ovim životnim temama, u kojima se raspravlja i analizira otkuda čovjeku čojstvo, dobrota, plemenitost, a navlastito ljubav spram bližnjemu svomu, ustvari, doma, u svom okruženju i na izvorištu istine, budući da je i poezija – istina! Ovdje, u ovom si, kažem, na svom terenu, i kao pedagog, i kao čovjek, ali i kao pjesnik s diskursom kojim uspijevaš doseći i poetske i zbiljske silnice dok percepiraš i obrazlažeš fenomen djetinjstva …
Stoga mi je, da znaš, nevjerojatno drago što smo te svojim pjesmama kojima zaplovismo u djetinjstvo, nas dvojica izazvali, da si nam uspio, svojim znanjem i svojom osjećajnošću materije, toliko toga reći, ali i sugerirati, temeljiti i razboriti prijatelju naš, Ivane Vidoviću!
25.05.2011. (15:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prijatelju mi dragi Roko, uznese ti mene iznad oblaka! Sve mi izvire iz srca, vrlo su mi bliske ove tvoje pjesme slobodnoga ili besjedovnog stiha, teme, slike, stil, emocije, ritam, želja za povratkom tamo, tamo...u djetinjstvo...
26.05.2011. (19:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
http://bigblog.tportal.hr
Veliki i sjajni Orione... Kako ste u svom opisu bloga napisali da je ''svaki dobronamjerni suputnik itekako poželjan'' tako sam ja s ovom svojom pjesmom, za koju se nadam da će bit u trećoj zbirci, ukrcavam kao s kartom u vlak. Vozeći se s vama u kupeu zajedno ćemo i gledat kako promiču slike našeg djetinjstva... Veliki pozdrav... D. Gortan
IZMEĐU DVA DODIRA RUKE
moglo mi je bit oko pet godina
za doseći vodu u krstionici bijah prenizak
no, moja majka tad smoči ruku
pa njome dotakne moju
i prođoše mnoge, mnoge godine…
ove nedjelje dok sam ju staru i nemoćnu
nakon svete mise izvodio iz crkve
sjećanje me nagna da učinim isto
smočih ruku pa njome dotaknem njezinu
između ta dva dodira ruke
stane cijeli moj život
24.05.2011. (20:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maslinapjesmaloza
Pečati, koje nam život ostavi u djetinjstvu, neizbrisivi su. I to je dobro.
U ovom surovom životu, kada najčešće posrćemo, a najmanje se radujemo, odjeci djetinjstva
znaju biti oslonac i utjeha u tekućem koračanju.
Svakako, ovdje je glavna emocionalna poveznica majka jer je izvor i svetost, ali i koza (ili ovca)
Crnooka, kojim motivom pjesnik i te kao duboko progovara o svojoj tankoćutnosti i povezanosti s mukotrpnim životom na otoku. Nije to samo odjek, to je melodija koja svira
vječno u krvi dok život skakuće, trčkara i spotiče se.
O, Bože, kako su nam djetinjstva dodirljiva! I kako se tamo želimo vratiti! Znamo da ne možemo, ali sličice žive.
Ovom bliskom mi pjesmom prijatelj Roko ubrza moju nakanu: sutra ću objaviti videozapis o kozi Bari i makovima, mojoj poveznici i melodiji...
24.05.2011. (22:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maslinapjesmaloza
Pozdravljam gospodina Gortana. Dodiri u pjesmi snažno su uporište životnog zadovoljstva.
Toplina kazivanja.
24.05.2011. (22:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjaj Oriona
http://bigblog.tportal.hr, dragi kolega po peru D. Gortane,
da mi nije nitko drugi ni privirio u ovaj moj post, to jest,
u ovu mi stihovanu reminiscenciju iz najranijeg djetinjstva,
a da ste mi se samo Vi s ovom Vam krajnje sugestibilnom
pjesmom, na temu prožetosti, hoću reći, poistovjećivanja majke
i djeteta, iliti djeteta i majke, svejedno, pridružili, bilo bi i više
nego dovoljno za mladenačke mi stihove, ali i za mene sama!
Stvarno, ne pada mi trenutačno napamet kako bi se ta vječna
tema i bolje, i efektnije mogla u kraćoj lirskoj kantileni izreći.
Jer, ako se netko, plemenit, u nečem istakne, u nečem što je
isključivo na tragu te mu, kažem, plemenitosti, za nj se obično
reče: "To je on popio s materinim mlijekom!" A takvo se što
izvanredno dade osjetiti i na ovom Vašem primjeru - uzvratili
ste svojoj majci, staroj i nemoćnoj, istom ljubavlju kojom je ona
i Vas odgajala i podizala dok ste prebivali u krilu njene dobrote
i njena blagoslova.
Svaka Vam čast!
Maslinapjesma loza, Ivane, pjesniče i prijatelju mi sve
od onog proljećarskog susreta u Stankovcima znanog, kad prilaziš
nekoj voljenoj stvari ili osobi, dakle, biljci, maslini, lozi; živinčetu,
ptici, leptiru, zemlji, domaji, ma bilo čemu i kome pod suncem
nebeskim, ti to činiš s toliko i zanosa i duha; s toliko i ljubavi i
odanosti, a da o postojanoj privrženosti tvojoj svemu što te napaja
i vjerom, i nadom, i optimizmom ... i ne govorim posebno. Jer, sve
što činiš rezultat je, zapravo, tvoje uspravnosti, odnosno tvoje
uzjarbolanosti, kako bi slikovito rekao prijatelj nam i kolega po peru
dr. Mile Klarić,
A takav si i na ovom mom blogu! Takav si, evo, i u ovim svojim
komentarima, u kojima je evidentna i širina i visina tvoje osobe i
osobnosti! Jer, ovdje si ti, u ovim životnim temama, u kojima se
raspravlja i analizira otkuda čovjeku čojstvo, dobrota, plemenitost,
a navlastito ljubav spram bližnjemu svomu, ustvari, doma, u svom
okruženju i na izvorištu istine, budući da je i poezija – istina! Ovdje,
u ovom si, kažem, na svom terenu, i kao pedagog, i kao čovjek, ali
i kao pjesnik s diskursom kojim uspijevaš doseći i poetske i zbiljske
silnice dok percepiraš i obrazlažeš fenomen djetinjstva …
Stoga mi je, da znaš, nevjerojatno drago što smo te svojim pjesmama
kojima zaplovismo u djetinjstvo, nas dvojica izazvali, da si nam uspio,
svojim znanjem i svojom osjećajnošću materije, toliko toga reći, ali i
sugerirati, temeljiti i razboriti prijatelju naš, Ivane Vidoviću!
25.05.2011. (15:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maslinapjesmaloza
Prijatelju mi dragi Roko, uznese ti mene iznad oblaka!
Sve mi izvire iz srca, vrlo su mi bliske ove tvoje pjesme slobodnoga ili besjedovnog stiha, teme, slike, stil, emocije, ritam, želja za povratkom tamo, tamo...u djetinjstvo...
26.05.2011. (19:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...