Komentari

apatrida.blog.hr

Dodaj komentar (31)

Marketing

  • Shelly Kelly

    ... s jedne strane naša kultura neslušanja i negovorenja, s druge naša omiljena navada nadmenog pljuckanja bez konstruktivnog činjenja... ?labirintoviti put do nacionalne samospoznaje?

    avatar

    25.03.2011. (10:45)    -   -   -   -  

  • DOBAR, LOŠ, ZAO

    za svaki slučaj, reko bi moj deda ....

    avatar

    25.03.2011. (15:53)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    nikad nisam bio dio neke organizirane religije, ali ne mogu reći da uopće ne vjerujem. zato i tvoj post shvaćam vrlo ozbiljno

    avatar

    25.03.2011. (17:37)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    Nedavno sam na TV100o gledao film "Suđenje Bogu" kojeg su sproveli židovski logoraši prije svog smaknuća u plinskoj komori. U filmu se miješaju događaji iz vremena rata i sadašnjeg vremena u kojem jedna turistička grupa obilazi logor. Film je zaista zanimljiv.

    Što se tiče pljuc, pljuc, a zašto bi netko nekoga koji vjeruje u Boga pljuckao? Ako taj ne pljucka po meni koji ne vjerujem sve je OK. Problem se pojavljuje kad jedan drugome hoće SILOM nametnuti svoje uvjerenje. E to onda, po meni, više nema nikakve veze s Bogom nego s IDEOLOGIJOM. A to je vrlo, vrlo opasno.

    avatar

    25.03.2011. (17:40)    -   -   -   -  

  • primakka

    imala sam razne faze, slično tebi. sad me apsolutno nije briga ima li čega poslije. osjećam se ko dio svemira, potreban kotačić za ravnotežu, za sveukupan sklad, ničim zaslužnija od stabla baobaba da doživim vječnost.
    samo da naučim ovdje i sad kvalitetnije i skladnije živit. no, valjda odrađujem zadaću...

    avatar

    25.03.2011. (19:23)    -   -   -   -  

  • histrion

    uči. Kako je to lijepo Kafka sažeo: smisao života je u tome što prestane.

    avatar

    25.03.2011. (21:29)    -   -   -   -  

  • gustirna

    Uopće ne mislim da si primitivna vjernica zato jer vjeruješ u boga.
    Tvoje vjerovanje poštivam kao što poštivam i vjerovanje indijca koji meditira ispod nekog stabla. To što ja mislim nešto posve drugačije, to je moja osobna stvar, kao što je i vjera (bilo kakva) osobna stvar svakog pojedinca.
    "jedna ura, dva pandura, svakom dodje smrtna vura..." - to je bilo u jednom filmu, mislim "Svoga tela gospodar" - i meni je taj refren upečatljiv bio dok sam kao dijete gledala taj film.
    Nekad su me jako zanimale priče u stilu "života poslije smrti", tunela, svjetlosti na kraju tunela, itd, itd..a danas me ni to ne zanima.
    Kad dođe smrtna vura, bit će šta bude, ionako ne mogu utjecati na to. To je kao putovanje zavezanih očiju gdje ne znaš ni put ni odredište.

    avatar

    26.03.2011. (00:56)    -   -   -   -  

  • Bugenvilija

    Ma zašto ne promjeniš adresu bloga?
    niko od tih koji te povremeno čitaju, nikad te više neće naći u bespućima bloga :))
    Bog ili ne, to je zaista samo tvoj izbor, a što se tiče;
    ”vrlo rijetki bljeskovi neke neodređene miline koja nikako nije mogla biti proizvod ovog svijeta,
    naročito beskrajna ljubav za vlastitu djecu, poznate i nepoznate ljude.
    Samilost i patnja s drugima,”
    to bi trebalo biti stalno stanje uma, a ne samo povremeni bljeskovi,
    jer mi u svojoj Budinoj prirodi jesmo takvi.
    Dobri, puni miline i ljubavi za bližnje, poznate i nepoznate....
    Možda ti tvoj Bog nije dovoljan izazov za većinu tvojih pitanja.
    Zapravo sam sigurna da nije...ali to ću ostaviti tebi na procjenu.
    Davno je prošlo vrijeme kad sam ljude nagovarala da pročitaju bar jednu knjigu o budizmu...
    Lijep ti pozdrav ostavljam :))

    avatar

    26.03.2011. (02:43)    -   -   -   -  

  • lion queen

    Svrha života je dostojanstveno odživjeti život, sa svakim danom koji nam je upisan u knjigu života. Koliko listova ima ta knjiga, odlučuje On sam i nije na nama da razmišljamo o broju listova, već da ih ispisujemo lijepim rukopisom. Ako budemo dobri pisci, možda se otvori neka nova knjiga, tko zna?! Jer ako za nas postoji jedna knjiga, onda je vjerojatno da postoji i druga :):)

    avatar

    26.03.2011. (09:02)    -   -   -   -  

  • NF

    spomenuo sam te na nedavnom susretu blogera kad je netko rekao da smo skoro svi tu, točnije jedan tvoj prirodni recept protiv visokog tlaka, ako si ti ona na koju mislim, blogeri koji rijetko objavljuju su mi kao bivši učenici, eventualno ih se kroz maglu prisjetim, a i lion kraljica je spomenuta u pozitivnom smislu iako smo se mi našli nakon prosvjeda.
    @bugenvilija : sam naziv knjige "damapadam, staza savršenstva", tako je čini mi se prevedena kod nas, ja sam je čitao na njemačkom, po meni već proturiječi siddhartinom životu i učenju.
    boga ne tražim više, stariji sam i komotniji kao agnostik, mada mi kant koji je objasnio tu kategoriju nikad nije bio blizak, s druge strane poštujem i neke izuzetno inteligentne kršćane kao npr. šestova, odlična knjiga "dobro u učenju grofa tolstoja i nietzschea", s poantom, treba tražiti nešto više, treba tražiti boga, potrošio sam dio života i na to,
    sretno tebi :D

    avatar

    26.03.2011. (10:02)    -   -   -   -  

  • lučica

    Nisam učena pretpostavljam kao tvoji gore komentatori. Pojavi se misao nakon čitanja posta i ja je izgovorim glasno bez obzira možda fulala i sto posto, misao koja bi mogla pripadati ili ne u kontekst posta , a ona bi otprilike glasila ovako: Da imaš čarobni stapić, onaj iz bajki djetinjstva, bi li mjenjala svoj život za neki novi ? Samo život, ne misli.

    avatar

    26.03.2011. (10:29)    -   -   -   -  

  • odmak

    Shelly Kelly
    jedno je nacionalna spoznaja, a drugo je vjera. Znam da se uz hrvatsku naciju veže jedno i drugo, ali ima u ovaj naciji puno onih koji su ateisti ili drugih vjera. Tu se čini vrlo velika nepravda.

    DOBAR,LOŠ,ZAO,
    naslov je posve pogrešan. Moji bi rekli ispeci pa reci, ali i tvoj je deda u pravu.

    pametni zub,
    razveseli me tvoja ozbiljnost.

    semper contra,
    problem holokausta je u tome što tamo Židovi nisu gubili život zbog vjere. Bilo je u njihovoj prošlosti previše žrtvovanja za Boga u kojeg su vjerovali, ali to je bilo mučeništvo, nešto što im je bilo jasno, a u drugom svj. ratu trebala je biti uništena cijela nacija i nikakve veze nije imalo s Bogom u kojeg su vjerovali.
    Zato taj pojam boga poslije Auschwitza ne može biti isti.
    Naravno ne radi se o Bogu. Toliko je neograničen, ako ga ima, da ga mi u svojoj ograničenosti ne možemo ni razumjeti.
    Mi, ljudi stvaramo sliku Boga ( i nažalost često je miješamo sa institucijama, raznim crkvama i sektama)
    Martin Heidegger kaže nešto ovako: postoji Bog naših želja i pravi iskonski Bog.

    A to je uistinu razlika od neba do zemlje.

    S posljednjom tvojom rečenicom se itekako i bezuvjetno slažem.
    Sloboda svakog od nas je dar najveći i najzahtjevniji od svih osobina koje imamo.

    Ili kako bi stari rekli: Budi svoj.

    avatar

    26.03.2011. (11:13)    -   -   -   -  

  • NF

    s iridom sam te pobrkao ;)

    avatar

    26.03.2011. (14:01)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    Dobro te razumijem.

    avatar

    26.03.2011. (14:24)    -   -   -   -  

  • Defton

    Vjerujem i ja, ljudi smo grešnici i potrebna nam je Milost Božja. Neće mi jedna zgrada pomijesiti vjeru u Boga ;)

    avatar

    26.03.2011. (14:57)    -   -   -   -  

  • morska zvijezda

    Moliš se pravom bogu Dobroti i Ljepoti.

    avatar

    26.03.2011. (16:05)    -   -   -   -  

  • odmak

    primakka,
    razumijem te. Sama nemam toliku kontrolu i potrebna mi je pomoć.

    histrion.
    Je li to Kafku učinilo ravnodušnim?

    gustirna,
    kad pročitam tvoj pomirljivi stav dođe mi reći: Blago tebi, ali ja nažalost nisam mirna. Kopka me kopka i to je to.

    Bugenvilija,
    trebalo bi puno više vremena i znanja za moj odgovor.
    Ako ti pomaže dobro je.

    Lion Queen ,
    tako mislim.

    NF,
    ne znam jesam li ta, poznajem svega tri blogera, a s visokim tlakom se borim tabletama.
    Lion Queen zaslužuje svaku pohvalu.

    gospon profesor,
    drago mi je.

    Defton,
    govorim o vjeri u Boga, a institucija...

    morska zvijezda,
    tako mislim.

    avatar

    26.03.2011. (19:01)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    velika je razlika između vjerovati i htjeti vjerovati
    ono što mogu zaključiti iz tvojih riječi je da ti hoćeš vjerovati
    samo toliko
    trudiš se da vjeruješ u vjeru
    priželjkuješ osjetiti u sebi vjeru

    avatar

    26.03.2011. (19:52)    -   -   -   -  

  • odmak

    lučica ,
    dala si mi misliti. Možda ću te iznenaditi. Bih promijenila bi. Ne bi potrošila toliko vremena uzalud.

    pero u šaci ,
    tanka je linija, ali mislim da vidim svijetlo iznad nje.
    Drugo mi nema smisla, iako ne radi se o razumu nego u srcu.
    A, nije da se ne pokušavam služiti i razumom- tipa ako postoji nesavršeno mora biti i savršeno i tome slično.

    avatar

    26.03.2011. (21:05)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    @pero: o "vjerovanju u vjerovanje" čitao sam kod D. Dennetta. Ipak, vjerovati se može na više razina, da tako kažem. Vjera nije, tj. ne bi trebala biti, primarno osjećaj, premda osjećaje može izazvati ili njima biti popraćena. Vjera također ne mora nužno biti intelektualno domišljena, premda joj se prilazi i razumom. Kad presahnu osjećaji i razum se joguni, a čovjek se i dalje ne želi odreći vjere, preostaje mu da vjeruje snagom volje. To se onda može zvati krizom vjere, tamnom noći duše, duhovnom pustinjom, sušnim periodom i td. Iskusan vjernik zna da, ustraje li, vjeruje li snagom volje, stvari prije ili kasnije opet sjedaju na svoje mjesto, tj. ponovo ga preplave karakateristični osjećaji "miline", a i intelekt bude zadovoljan metanarativom koji mu pomaže da u kaosu oko sebe vidi smisao.

    avatar

    26.03.2011. (22:08)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    @g.profesor - Dennetta nisam čitao, nisam čak ni čuo za njega, ali sam o vjerovanju u vjerovanje i sam pisao...
    ''Naglašavam ovu apsurdnu duplirajuću sintagmu da bih istakao kako se radi o naporu volje.'' ''Najvažnija stvar je ne dopustiti si slobodan tijek u razmišljanju, jer on zna da bi ga to možda moglo dovesti i na drugo odredište nego ono na kojem si je apriorno zadao da mora zauvijek ostati stajati.''

    avatar

    26.03.2011. (23:37)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    @ pero: Nešto od Dennetta je i prevedeno, mislim da bi ti bio zanimljiv. A i ovo što si sam napisao o ulozi volje usporedivo je s njegovim pristupom. Posve mi je jasno tvoje/njegovo motrište, no iz perspektive vjernika (naglašavam: onog vjernika koji je, poput apatride, imao stanovito transcendentno iskustvo) korištenje "resursa" volje tijekom perioda duhovne suše sasvim je legitimno; dapače, najveći katolički mistici pisali su o tome. Jasno, to iz tvoje ili Dennettove perspektive može izgledati poput "nabrijavanja" ili intelektualnog samosakaćenja, ali iz perspektive insajdera, dakle nekoga tko cijelu (svoju) egzistenciju promatra iz dotične "mitske", metanarativne pozicije, povremeno "vjerovanje snagom volje" nije problem.

    avatar

    27.03.2011. (11:54)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    @profa - Slažem se, no pitanje koje se meni tu postavlja je jedno drugo. Naime: zašto? Zašto je uopće ''insajderu'' u svijesti ta početna pozicija takav imperativ?
    Složimo li se oko neupitnosti cilja, možemo razgovarati o problematici sredstava. Samo što ja već cilj dovodim u pitanje.
    Da ne formuliram iznova: ''Iracionalnost takvog umovanja sadržana je u nedodirljivoj zadanosti premise po kojoj ne možeš dopustiti da ostaneš bez vjere, jer ti je nasušno potrebna. Unutrašnje proturječje bode oči: utvrđuješ se u Istini zato što ne znaš koliko možeš vjerovati vlastitoj glavi... u redu, ali čijom si onda glavom došao do zaključka da je baš ta Istina ona kojoj možeš vjerovati? I to je isto jedan sud koji si donio. Zašto baš na toj točki, i jedino na toj točki, odlučuješ vjerovati vlastitom sudu, a na svim sljedećim točkama strahuješ da mu nije previše za vjerovati? I što je najčudnije – na toj jednoj točki onda odlučuješ biti apsolutno siguran? Odlučuješ znati da je ta ispravna.''
    Dajem ruku u vatru da se pri tom apriorizmu radi o prenesenoj sugestiji; u ljude odnekud - posredstvom okoline - ostaje usađen taj apriorni aksiom o tome kako im je vjera nezavisna varijabla, koja mora ostati ispoštovana, koja im je nasušno potrebna, imperativ da (za svoje dobro) ostanu vjerni vjeri.

    @odmak - Ne mislim da se radi o tankoj liniji. Kao što sam i tamo napisao, smatram da je stvarna vjera, vjera po sebi, vjera bez autosugestivnih uvodnih postupaka, bez napora volje, prisutna isključivo u animističkim religijama, da je bila moguća jedino prethistorijskom čovjeku, kojemu je sve oko njega predstavljalo misterij i doista je živio s prirodom. Linija je sasvim jasna. S početkom historije, od prvih stalno naseljenih civilizacija naovamo, vjere više nema, ostaje još jedino ''vjera u vjeru'', prenesena sugestija koju se internalizira.

    avatar

    27.03.2011. (12:37)    -   -   -   -  

  • Helada

    Nekako ne vjerujem da bih se odrekla svake veze s tobom kad bih se našla u tvojoj glavi jer isto mislim i za sebe te bih se najradije i sama odrekla svake veze sa sobom, budući da ja zbilja jesam u svojoj glavi. Također, ne vjerujem da misli tvoje glave mogu biti gore od mojih. Dapače, mislim da bih se tada baš htjela ,,baviti" tobom kako bih te uvjerila da to nije ništa strašno i da se radi o posve ljudskim stvarima.
    Osobno sam odbacila vjeru zbog prevelikog straha od pakla (možda paradoksalno zvuči, ali to me bilo jako mučilo i gušilo pa sam jednostavno odlučila zaključiti kako ne postoji). Strana mi je pomisao na povratak, ovaj put u iskrenijem i opuštenijem obliku, vjeri kao nečemu utješnom i zaštitničkom. Ponekad me toga sram, a ponekad ne.
    Doduše, ta me priča podsjeća na početak tvoje, i ti si rekla da je Bog tvog djetinjstva bio strog.
    Iako ne znam naći svrhu, smatram kako ona nije u kritiziranju jer s kritikama treba oprezno, one mogu povrijediti ljude, a mi ljudi smo jako osjetljivi. Trenutak za koji niti smo primijetili da se uopće dogodio niti smo ga zapamtili može nas obilježiti za cijeli život.
    Ako Bog čovjeku daje kakvu svrhu u životu, smatram da nema nikoga tko tom čovjeku smije svrhu oduzeti. To je okrutan čin.
    U svakom slučaju, vidim da iz tvoje glave izlaze misli grčevite savjesti, ne vjerujem da bi od takve glave itko pobjegao.
    Oprosti ako pričam gluposti ili te uznemirujem, ja sam živi dokaz da je put do pakla popločan dobrim namjerama.

    avatar

    27.03.2011. (12:52)    -   -   -   -  

  • odmak

    pero u šaci,
    pročitala sam ...'ali sam o vjerovanju u vjerovanje i sam pisao...' ovo što si pisao, pa komentare, možda ne baš posve pažljivo, jer se sve svodi na glupost nas vjernika, ali malo se tu govori o vjeri više o Crkvi
    Puno puta sam u svojim postovima kritički govorila o Crkvi , rimokatoličkoj, ali može se to reći i za ostale.
    To nije ništa puno drugo nego neka ljudska tvorevina koja je pokušala slijediti vjeru u jednog Boga, naslanjajući se na Židove i na Židova Isusa nakon čije se smrti razvila kršćanska vjera. Najprije proganjanja a onda se postepeno razvila u instituciju kojoj po meni ta moć koju je dobila nije učinila dobro. Dapače.

    Crkva je najbolje djelovala onda kad je bila proganjanja. To joj proganjanje od sveg srca želim i dalje jer će onda ponovo govoriti Isusovim riječima i biti na putu onog davnog buntovnika koji nije došao da donese mir, da nas uljulja u osjećaj da smo dobri, ispravni i bla, bla, bla , nego je došao da nas vrati na Put, potragu za bitnim. Za onim zašto smo, otkud smo i dalje bla, bla, bla da prodrma naša samozadovoljstva i nosove do neba, a malecki smo, manji od pčela radilica i malih marljivih mrava, koji nemaju razuma i ne mogu pogriješiti.

    Namjerno ne citiram nikoga. Ne posežem za bezbroj autora koji su svaki na svoj način kroz nebrojno mnogo knjiga pokušavali rješavati dilemu vjerovati ili ne vjerovati. Dokazivali, tumačili, svađali se sa sobom i drugima. Ostavili nam tomove knjiga vrijednih za čitanje- jednako onih koji su mislili da su uspjeli dokazati nepostojanje Boga i apsolutnu moć čovjeka, kao i onih koji su mislili da su dokazali postojanje tog istog Boga. Monoteističkog ili panteističkih Bogova (mislim se, ali ostavljam veliko slovo).

    Ali, mislim da se ljudi slični meni koji su u potrazi, u sumnji, promišljanjima i razmišljanjima ne mogu posve zadovoljiti dokazivanjima ili potpuno suprotnim tvrdnjama u prilog postojanja nekog višeg bića. Iako kad kažemo bića već smo ga ograničili i sveli na ljudsku mjeru- na čovjeka za kojeg smo uvjereni da je na vrhu- kako bi neki rekli hranidbenog lanca.

    Eto koliko daleko dopire naš mozak.

    S bezbroj kalkulacija... koliko pamte geni, što će nam donijeti eksperimenti, na pr Cern koji nije beznačajan, dapače, je li svijet nastao ex nihilo o velikom prasku. O kreaciji, o prirodi koja se sama pobrinula za sebe. Pitanja i pitanja, mali milion.

    Ali, ja se već duže oslanjam na srce. Na onu 'milinu' na neku sreću, radost... da nije te nade puno bi puta popustila nagonima koji su mi obećavali sreću i zadovoljstvu tu i sad. Popuštala sam nije da nisam, ali snagom volje, jer uz Slobodu, na sreću dobili smo i Volju...., dalje neću. Više manje je jasno ili sve je nejasno.

    avatar

    27.03.2011. (19:55)    -   -   -   -  

učitavam...