Hvala ti na lijepom postu. Važno je danas govoriti o takvim stvarima... Čovjek se gubi u današnjem hedonističkom društvu trčeći za novcem uvjeren da će time riješiti svoje probleme i egzistenciju. Zaboravlja se ljepota stvorenoga i ljepota prijateljstva; dobrota se zamjenjuje laktarenjem kako bi bio prvi... Sve sto si prenijela zaista stoji... Dopusti mi da budem malo duži jer želim iznijeti svoje svjedočanstvo ponukan pročitanim. Znam da će se mnogi dići protiv mene jer ne spadam u grupu poželjnih - pošto spadam u crkvenu hijerarhiju. Da, naime ja sam fratar. Ali prije nego graknete složno protiv mene u jedan glas trebate znati da iako živim u samostanu nemam ama baš ništa. Živim u zavjetu siromaštva, dobrovoljno. I primjedbe koje biste mogli staviti na moj račun mogu prihvatiti jer iz perspektive normalnog čovjeka djeluje da živim u bogatstvu i blagostanju. Ali kad bih sutra odlučio da više ne želim biti fratar ostao bih na ulici bez ičega - doslovno. Naime, odrekao sam se prava naslijeđivanja vremenitih dobra - znači svega. Jedino što imam jest privremeni boravak u nekom od samostana i svoju odjeću, ovaj komp s kojega pišem i fotoaparat (i to zahvaljujući mojoj obitelji)... čak ni knjige iz kojih učim nisu moje, vozim i auto koji nije moj nego ga dijelim sa petnaestoricom subraće. Ne želim se prikazati u jadnom svjetlu ili šta ja znam - jer na kraju mi ništa ne nedostaje. Štoviše ponekad imam i više nego mi treba a sve zahvaljujući dobroti ljudi koji se odriću i otkidaju od svojih usta i daju u milostinju. U biti želio sam reći da sam odlučio postati fratar jer sam upoznao jednu siromašnu djevojčicu koja nije imala ništa, ali je imala prekrasan osmjeh i velike smeđe oči. Prije sam imao lijep posao i dobru plaću jer sam diplomirao ekonomiju... sve sam ostavio samo zato da bih jednom mogao biti sa siromašnima i s njima podijeliti ono što mi drugi daju. I ne samo zato, nego da bih mogao slušati one koji nemaju s kime razgovarati i da bih mogao tješiti one kojima je teško... ne volim previše moraliziranja, ali je važno ponekad i reći kako bi čovjek trebao živjeti da ne postane rob... Čovjek je više od same materije, svaki čovjek je i duhovno biće i teži za ljubavi, dobrotom i istinom pa želim pomoći drugima da to doista i živimo... Oprostite ako sam okupirao previše mjesta i ako nema puno smisla što sam rekao, ali samo sam želio reći da u crkvi ima i onih kojima je stalo - zato smo svi mi i rekli svoj "da" Bogu... ne niječem da ima i lošeg i žaim zbog toga... samo toliko.
31.01.2011. (22:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sretnik
Lijepo je sve to napisano i istinito.Sve je u čovječjoj glavi,ona nas vodi i ona nam sreću daje.Ona nam i rad i novac određuje.Glavom živimo cijeli život ,ali glave su što je i razumljivo razlićite.Pozdrav ti ,izvstan post.
31.01.2011. (22:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Vidjeti viđeno hvala tebi što si otvoreno podijelio svoja razmišljanja, i doista nije potrebna isprika, a slažem se da je važno, i da ima smisla govoriti, trebalo bi možda i puno više i glasnije... tebi svaka čast na iskrenosti, da u crkvi ima i onih kojima je stalo... ne sumnjam, ali to su ipak samo pojedinci... novac i moć su prevagnuli svugdje, pa i u crkvi, i velebna crkvena zdanja su, nažalost, sve slabije utočište bolesnima, siromašnima, izgubljenima... a kroz njihove debele zidine se sve slabije čuju glasovi promicanja istinskih ljudskih vrijednosti... i naravno da i ja žalim zbog toga... svako ti dobro želim :)
@sretnik slažem se, i hvala ti :)
@fra gavun da, čovjek je najgora životinjska vrsta... al' simpatični mi ovi ljudovi :)
@M.Split a brž' smo sritni jerbo nemamo love :) ma baš bi se volila obogatit', da ja to isproban na vlastitoj koži :)
01.02.2011. (19:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
da, istina je da novac, u prevelekim količinama, stvara nesreću - e pa, izgleda da su se naši vladajući pobrinuli da "nas oslobode" te nesreće - samo, prejako su uzeli zamah i još uvijek "idu dalje" .... no, morao sam ovo reći, iako, nije nimalo smješno - ali, dok god je duha u nama bit će i sreće i osmjeha - jer, za razliku od njih, mi se znamo pokriti koliko je poplun dugačak. Činjenica je da elementarne životne potrebe ne bi trebale nikada biti upitne...a na žalost, danas je to osnovni problem.... i, dok je nama dovoljno 5,7 tisuća i, naravno, ljudski je poželiti više, dotle oni koje imaju stotine bivaju nezadovoljnjiji..... ali, jedno nikada ne mogu kupiti - osmjeh, savjest, poštenje ( ne, ne kažem da su svi takvi....) prisjetio sam je davne situacije kada je jedan od direktora izjavio jednome, manje plaćenom radniku, koji je, gle "strašnog li čina" pobunio se na "postotak dizanja plaće zbog povećanja troškova života" .... jer, naravno, njegovo povećanje nije bilo ni za kaugume fok je Veliki dobro osjetio to na plaći.... i danas me bole riječi koje mu je uputio "mi ne jedemo istom žlicom" tada sam, onako mlad i nadobudan, ustao, izjavio..... ne dao Bog da jedete njegovom žlicom.... uništili bi bogatstvo duha koje taj dečko ima,,,a iskreno, ni ja vas nikada ničim ne bi ponudio...ne, nakon ovoga..... ne, ne moram ti reći da su reakcije bile svakakve, da sam taj križ nosio godinama na svojim leđima, ali, da sam opstao uzdignute glave i sa uvijek iskrenim osmjehom ( kada sam ga imao) bez razmišljanja kako se njegova žlica počela topiti ... život je .... zapravo jednostavan, ali, baš ovakvi sa različitim žlicama su ga zakomplicirali..... ma... jesam se raspričao... idem ja glancati svoje jabuke ;))))))
lijep ti pozdrav draga Kućice;)
03.02.2011. (09:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@smotani sve mi jako poznato... i taj postotak - 'ko ima, daj mu još i više :((( ... i taj križ, kad ti je stalo, pa se zauzmeš, a onda ti okrenu leđa... a dobro si reka' život je .... zapravo jednostavan, ali, baš ovakvi sa različitim žlicama su ga zakomplicirali...... samo, nažalost, ipak nas povride ovi "od kaugume", jer se povuku ili okrenu glave... ma, mogla bi se i ja sad raspričati, ali bolje ne... imamo mi naše jabuke :))))))))))))))) i vedar duh :)))))))))))))))))))
@Propria Manu da, ipak smo sigurniji i smireniji kad ga imamo, a o nama samima ovisi kako ćemo ga upotrijebiti, i da li će nam donijeti sreću ili nesreću... pozdrav :)))
03.02.2011. (19:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
uvijek kada naletim na ovakove rasprave i razmišljanja o moći ili nemoći novca po pitanju sreće padne mi na um ona stara narodna ŠKOJICE draga ; "bolja je i koliba od slame u kojoj se smiju ,nego palača od zlata u kojoj plaču!!" pojam sreće i pojam novca dvije su posve različite kategorije,samo odnedavno sam ,moram ti priznati i sama imala se priliku uvjeriti koliko je moćan govor novca i koliko može doslovno izvitoperiti ljude i ta spoznaja ,priznajem, pala mi je preteško , da ne kažem olovno na dušu ,p a sad reci šta god, da sam sanjalica, da ne hodam čvrsto po zemlji, da sam ,ma što bilo da bilo ,al iskreno, još uvijek sam šokirana spoznajom o tome, pitam se; koliko košta prijateljstvo?!, pitam se ;koliko košt a ponos?!, pitam se ; koliko košta dostojanstvo?!, puno toga s e pitam ,a ne nalazim odgovora...... (gali 07.02.2011. 03:19) • @gali aaa, draga moja evo san te jedva upanala, među vako puno slova :)))))))))))))))) i skroz te razumin šta oćeš reć'... sve isto mislin, iste stvari me ubijaju, i isto se pitan šta i ti... i nisan pametna... (kamena kućica na škoju 07.02.2011. 22:46) greškom izbrisano, pa vraćeno
09.10.2012. (01:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vidjeti viđeno
Hvala ti na lijepom postu. Važno je danas govoriti o takvim stvarima... Čovjek se gubi u današnjem hedonističkom društvu trčeći za novcem uvjeren da će time riješiti svoje probleme i egzistenciju. Zaboravlja se ljepota stvorenoga i ljepota prijateljstva; dobrota se zamjenjuje laktarenjem kako bi bio prvi... Sve sto si prenijela zaista stoji...
Dopusti mi da budem malo duži jer želim iznijeti svoje svjedočanstvo ponukan pročitanim. Znam da će se mnogi dići protiv mene jer ne spadam u grupu poželjnih - pošto spadam u crkvenu hijerarhiju. Da, naime ja sam fratar. Ali prije nego graknete složno protiv mene u jedan glas trebate znati da iako živim u samostanu nemam ama baš ništa. Živim u zavjetu siromaštva, dobrovoljno. I primjedbe koje biste mogli staviti na moj račun mogu prihvatiti jer iz perspektive normalnog čovjeka djeluje da živim u bogatstvu i blagostanju. Ali kad bih sutra odlučio da više ne želim biti fratar ostao bih na ulici bez ičega - doslovno. Naime, odrekao sam se prava naslijeđivanja vremenitih dobra - znači svega. Jedino što imam jest privremeni boravak u nekom od samostana i svoju odjeću, ovaj komp s kojega pišem i fotoaparat (i to zahvaljujući mojoj obitelji)... čak ni knjige iz kojih učim nisu moje, vozim i auto koji nije moj nego ga dijelim sa petnaestoricom subraće. Ne želim se prikazati u jadnom svjetlu ili šta ja znam - jer na kraju mi ništa ne nedostaje. Štoviše ponekad imam i više nego mi treba a sve zahvaljujući dobroti ljudi koji se odriću i otkidaju od svojih usta i daju u milostinju. U biti želio sam reći da sam odlučio postati fratar jer sam upoznao jednu siromašnu djevojčicu koja nije imala ništa, ali je imala prekrasan osmjeh i velike smeđe oči. Prije sam imao lijep posao i dobru plaću jer sam diplomirao ekonomiju... sve sam ostavio samo zato da bih jednom mogao biti sa siromašnima i s njima podijeliti ono što mi drugi daju. I ne samo zato, nego da bih mogao slušati one koji nemaju s kime razgovarati i da bih mogao tješiti one kojima je teško... ne volim previše moraliziranja, ali je važno ponekad i reći kako bi čovjek trebao živjeti da ne postane rob... Čovjek je više od same materije, svaki čovjek je i duhovno biće i teži za ljubavi, dobrotom i istinom pa želim pomoći drugima da to doista i živimo...
Oprostite ako sam okupirao previše mjesta i ako nema puno smisla što sam rekao, ali samo sam želio reći da u crkvi ima i onih kojima je stalo - zato smo svi mi i rekli svoj "da" Bogu... ne niječem da ima i lošeg i žaim zbog toga... samo toliko.
31.01.2011. (22:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sretnik
Lijepo je sve to napisano i istinito.Sve je u čovječjoj glavi,ona nas vodi i ona nam sreću daje.Ona nam i rad i novac određuje.Glavom živimo cijeli život ,ali glave su što je i razumljivo razlićite.Pozdrav ti ,izvstan post.
31.01.2011. (22:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fra gavun
Takvi smo mi ljudovi, nikad dosta. Životinje su skromne i uzmu koliko im treba ali čovjek...
čovjek nema mjeru za svoje potrebe!:)
01.02.2011. (00:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
M.Split
zakjučak... mi smo sritnici.. jerbo jemamo ove škatule... i ovakove lipe postove..
i puuuunoooo krasnih blogoplovaca:)))))))
01.02.2011. (07:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kamena
@Vidjeti viđeno
hvala tebi što si otvoreno podijelio svoja razmišljanja, i doista nije potrebna isprika, a slažem se da je važno, i da ima smisla govoriti, trebalo bi možda i puno više i glasnije... tebi svaka čast na iskrenosti, da u crkvi ima i onih kojima je stalo... ne sumnjam, ali to su ipak samo pojedinci... novac i moć su prevagnuli svugdje, pa i u crkvi, i velebna crkvena zdanja su, nažalost, sve slabije utočište bolesnima, siromašnima, izgubljenima... a kroz njihove debele zidine se sve slabije čuju glasovi promicanja istinskih ljudskih vrijednosti... i naravno da i ja žalim zbog toga... svako ti dobro želim :)
@sretnik
slažem se, i hvala ti :)
@fra gavun
da, čovjek je najgora životinjska vrsta... al' simpatični mi ovi ljudovi :)
@M.Split
a brž' smo sritni jerbo nemamo love :) ma baš bi se volila obogatit', da ja to isproban na vlastitoj koži :)
01.02.2011. (19:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smotani
da, istina je da novac, u prevelekim količinama, stvara nesreću - e pa, izgleda da su se naši vladajući pobrinuli da "nas oslobode" te nesreće - samo, prejako su uzeli zamah i još uvijek "idu dalje" ....
no, morao sam ovo reći, iako, nije nimalo smješno - ali, dok god je duha u nama bit će i sreće i osmjeha - jer, za razliku od njih, mi se znamo pokriti koliko je poplun dugačak. Činjenica je da elementarne životne potrebe ne bi trebale nikada biti upitne...a na žalost, danas je to osnovni problem.... i, dok je nama dovoljno 5,7 tisuća i, naravno, ljudski je poželiti više, dotle oni koje imaju stotine bivaju nezadovoljnjiji..... ali, jedno nikada ne mogu kupiti - osmjeh, savjest, poštenje ( ne, ne kažem da su svi takvi....)
prisjetio sam je davne situacije kada je jedan od direktora izjavio jednome, manje plaćenom radniku, koji je, gle "strašnog li čina" pobunio se na "postotak dizanja plaće zbog povećanja troškova života" .... jer, naravno, njegovo povećanje nije bilo ni za kaugume fok je Veliki dobro osjetio to na plaći.... i danas me bole riječi koje mu je uputio "mi ne jedemo istom žlicom" tada sam, onako mlad i nadobudan, ustao, izjavio..... ne dao Bog da jedete njegovom žlicom.... uništili bi bogatstvo duha koje taj dečko ima,,,a iskreno, ni ja vas nikada ničim ne bi ponudio...ne, nakon ovoga..... ne, ne moram ti reći da su reakcije bile svakakve, da sam taj križ nosio godinama na svojim leđima, ali, da sam opstao uzdignute glave i sa uvijek iskrenim osmjehom ( kada sam ga imao) bez razmišljanja kako se njegova žlica počela topiti ... život je .... zapravo jednostavan, ali, baš ovakvi sa različitim žlicama su ga zakomplicirali.....
ma... jesam se raspričao... idem ja glancati svoje jabuke ;))))))
lijep ti pozdrav draga Kućice;)
03.02.2011. (09:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Propria Manu
jedan moj prijatelj lijepo kaže:"novac te ne usrećuje, nego smiruje" i tu je u potpunosti u pravu.
pozdrav.
03.02.2011. (11:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kamena
@smotani
sve mi jako poznato... i taj postotak - 'ko ima, daj mu još i više :((( ... i taj križ, kad ti je stalo, pa se zauzmeš, a onda ti okrenu leđa... a dobro si reka' život je .... zapravo jednostavan, ali, baš ovakvi sa različitim žlicama su ga zakomplicirali...... samo, nažalost, ipak nas povride ovi "od kaugume", jer se povuku ili okrenu glave... ma, mogla bi se i ja sad raspričati, ali bolje ne... imamo mi naše jabuke :))))))))))))))) i vedar duh :)))))))))))))))))))
@Propria Manu
da, ipak smo sigurniji i smireniji kad ga imamo, a o nama samima ovisi kako ćemo ga upotrijebiti, i da li će nam donijeti sreću ili nesreću... pozdrav :)))
03.02.2011. (19:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kamena
uvijek kada naletim na ovakove rasprave i razmišljanja o moći ili nemoći novca po pitanju sreće padne mi na um ona stara narodna ŠKOJICE draga ;
"bolja je i koliba od slame u kojoj se smiju ,nego palača od zlata u kojoj plaču!!"
pojam sreće i pojam novca dvije su posve različite kategorije,samo odnedavno sam ,moram ti priznati i sama imala se priliku uvjeriti koliko je moćan govor novca i koliko može doslovno izvitoperiti ljude i ta spoznaja ,priznajem, pala mi je preteško , da ne kažem olovno na dušu ,p a sad reci šta god, da sam sanjalica, da ne hodam čvrsto po zemlji, da sam ,ma što bilo da bilo ,al iskreno, još uvijek sam šokirana spoznajom o tome, pitam se; koliko košta prijateljstvo?!, pitam se ;koliko košt a ponos?!, pitam se ; koliko košta dostojanstvo?!, puno toga s e pitam ,a ne nalazim odgovora...... (gali 07.02.2011. 03:19)
• @gali
aaa, draga moja evo san te jedva upanala, među vako puno slova :)))))))))))))))) i skroz te razumin šta oćeš reć'... sve isto mislin, iste stvari me ubijaju, i isto se pitan šta i ti... i nisan pametna... (kamena kućica na škoju 07.02.2011. 22:46)
greškom izbrisano, pa vraćeno
09.10.2012. (01:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...