Drugi dio... sreće...
31.01.2011.
Ajde, da ipak prenesem drugi dio "sretnog" članka, iako se baš i niste pretrgli od velike želje, al' svejedno, jedan glas ili njih sto... oni koje ne zanima, neće čitati, i vuk sit, i ovce na broju 
...
Samo kratki podsjetnik, radi se o članku, koji sam u prethodnom postu predstavila, i prenijela samo njegov uvodni dio... a sada evo i nastavak:
Mitovi o sreći – može li nas novac usrećiti?
... Nećemo vas mučiti s gomilom istraživanja, nego samo s njihovim zaključcima. Dakle, ljudima koji ga nemaju – novac je važan, i kada ga nemaju manje su sretni. Kada ga imaju, nisu nesretni, ali nisu zbog toga ni osobito sretni. Novac povećava sreću kad može pridonijeti zadovoljavanju temeljnih potreba: potreba za hranom, zaklonom, odjećom. To potvrđuje i nalaz, da veza između općeg zadovoljstva životom i prihoda po glavi stanovnika postoji samo u onim najsiromašnijim zemljama. U onim bogatijima to nema nikakve veze: oni čak nisu ni toliko sretniji koliko imaju više love.
Da ne bi bilo zabune – u velikom siromaštvu nema ništa dobro, i siromaštvo nas sigurno neće usrećiti. Ako svaki dan moramo brinuti hoćemo li imati za hranu, ako živimo u lošim i nehumanim uvjetima, ako smo stalno zbog toga pod stresom – vjerojatno ćemo biti nesretni, često bolesni i živjeti u beznađu. Teško ćemo zadovoljavati i temeljne egzistencijalne potrebe, a o samoispunjenju svojih potencijala i sposobnosti neće biti ni govora. Možemo imati ne znam kakav slikarski talent, ali ako nemamo za boje i kist, teško ćemo ga ostvariti. Možemo biti ne znam kakav glazbeni genije, ali ako ne možemo kupiti instrument – naša genijalnost se neće moći ispoljiti. Ako ovakvi ljudi dobiju više novca u svom životu, njih će to sigurno usrećiti. Svoje vrijeme i energiju neće morati trošiti na preživljavanje nego će se moći usmjeriti na ono što im u životu može donijeti više sreće i zadovoljstva. Hoće li u tome uspjeti – druga je stvar.
Naime, kad jednom zadovoljimo svoje temeljne životne potrebe, veća količina novca neće nas učiniti sretnijima.Jednako ćete biti sretni hodajući po svijetu u bezimenim cipelama od 100 kuna, kao i u onima s markom od 2000 kuna. Možda ćete neko vrijeme biti sretni, kad one skupe budete kupili i ponosno ih pokazivali svojim prijateljicama – ali nažalost ili na sreću, to je kratkotrajno. Već za nekoliko dana željet ćete još skuplje cipele i cijeloj priči neće biti kraja, a vi nećete biti ništa sretniji.
Još jedna kravata?
Uvijek će netko reći: Joj pa nemam novca, pa nema ovog, pa nema onog. Ali ima jako puno ljudi, koji i da im date novac, ne bi znali što će sa slobodnim vremenom. Da im date hrpu novca, oni bi kupili stan, kupili bi neki bijesan auto, obukli bi se po najnovijoj modi i šetali po Zagrebu. To mi i nije baš neki pojam sreće. Obučen moram biti tako kako moram biti obučen, to je više-manje uniforma. Volim kupiti kravatu ili neku takvu stvar. To su sitnice. Zbog toga sam sretan neko kratko vrijeme. Ali ne mogu svaki dan kupovati kravate. Šta ću s njima?
Kupovanje sve više i više stvari samo zato što ih možemo kupiti i koje nam uopće ne trebaju neće nas usrećiti. Zašto? Zato što sreću ipak čine neke druge stvari – kao što ćemo kasnije vidjeti.
Izjava jednog menedžera:
Kako potrošiti?
Vozeći se dalje, razmišljao je: Ma zbilja, s milijun funti mogao bih si priuštiti i nešto više od noćnog provoda u gradu. Ali zapravo, ništa drugo i ne želi. Mogao bi kupiti kuću u Španjolskoj, ali tamo mu je prevruće. Kola ima dovoljno, a kružna putovanja svijetom ga ne zanimaju; palaču na selu ne želi, a nije ni nekakav kolekcionar. Kad ovako razmišljaš, dođe ti da se grohotom nasmiješ. U jednom danu postaneš milijunaš, i onda ti ništa pametno ne pada na um, nego da kupiš čokoladu od tri funte.
Ken Follett, Papirnati novac
Zašto nas novac sam po sebi neće usrećiti?
Neočekivano dobiven novac pravo je uživanje. Ali i razočaranje kada je iznos manji od onog koji ste očekivali. – Mark Twain
Prvi razlog je naravno taj, što kad dobijemo više novca nismo s tim zadovoljni, nego želimo još više. Ako imamo 4000 kuna plaću, čini nam se da bi nas plaća od 5000 kuna učinila sretnijima. Kad uspijemo dobiti toliku plaću, neko vrijeme smo doista sretniji i zadovoljniji zbog onoga što nam višak novca omogućuje. No vrlo brzo se na to naviknemo, i sad sa zavišću gledamo one koji imaju 7000 kuna! Čini nam se da je baš tih 2000 kuna više, ono što bi nas učinilo zadovoljnim. I tako dalje...
U jednom istraživanju provedenom u SAD, ljudi koji su zarađivali manje od 30 000 dolara godišnje, izjavljivali su da bi 50 000 dolara značilo ispunjenje njihovih snova. No oni koji su zarađivali 100 000 dolara mislili su da bi im trebalo 250 000 dolara da bi bili zadovoljni. Dakle, što više imamo – više želimo, a kraja nema...
Drugi razlog je u tome, što nismo skloni procjenjivati količinu novca koju imamo, prema tome koliko dobar i udoban život nam omogućuje. Rijetki će sebi reći: Pa sa svojom plaćom mogu sasvim pristojno živjeti, i ne treba mi puno više. Većina se uspoređuje s onima koji imaju više, i zato su stalno nezadovoljni. Čak i oni vrlo bogati su nesretni, promatrajući one koji su bogatiji od njih.
Iako nam novac može donijeti različita zadovoljstva, sreća ovisi i o mnogim drugim stvarima – obiteljskom životu, prijateljstvu, bavljenju različitim stvarima koje nas zanimaju. Možete pomisliti da se novac i te stvari međusobno ne isključuju. Zašto netko tko ima puno novca, ne bi imao zadovoljavajući obiteljski život, prijatelje i bavio se stvarima koje ga zanimaju i vesele?
Teoretski je tako, ali u praksi je to vrlo teško pomiriti. Zarađivanje zahtijeva mnogo vremena i energije, i za druge stvari ostane nam vrlo malo i jednog i drugog. Osim toga, javlja se i jedan zanimljiv fenomen. Naime, u početku nam, kao što smo vidjeli, novac doista povećava zadovoljstvo i kvalitetu života, pa zaključimo da bi nam više novca donijelo i više zadovoljstva. No stvari nisu tako jednostavne. Više, ne znači nužno i bolje.
Naime, usmjeravajući većinu svog vremena i energije na zarađivanje novca i materijalne dobiti, postajemo sve manje osjetljivi na druge dobre stvari u životu, kao što su umjetnost, prijateljstvo, prirodne ljepote i drugo. Kako one ne donose novac, počinjemo ih sve manje cijeniti, i čini nam se neracionalno trošiti vrijeme na njih, kad od njih nemamo nikakve „koristi“. Tako se odričemo mnogih stvari u životu koje pridonose sreći više od novca, imamo sve više materijalnih dobara, a nismo zadovoljni onoliko koliko smo očekivali da ćemo biti.
Kad bi nas novac mogao usrećiti
Otkrivena je još jedna zanimljiva činjenica u istraživanjima, koja ispituju povezanost novca i sreće. Ako isključimo one jako siromašne, kod ostalih ljudi izgleda da nije toliko bitno koliko novca imaju, nego koju važnost u svom životu pripisuju novcu. Oni kojima je novac važniji od ostalih stvari u životu (bez obzira koliko ga imaju), manje su zadovoljni i svojim prihodima i životom općenito. Istraživanja provedena u SAD, Engleskoj, Južnoj Koreji, Singapuru, Rusiji, Njemačkoj i Indiji, u kojima su sudjelovali tinejdžeri, studenti i odrasli ljudi, pokazala su, da oni pojedinci, koji veliku vrijednost pripisuju materijalnim stvarima, imaju manji osjećaj zadovoljstva u životu, lošije odnose s drugim ljudima, i manje pridonose zajednici u kojoj žive.
Nažalost, kultura u kojoj živimo, toliko je materijalistički orijentirana, da mnogi ljudi vjeruju, kako ih samo novac i slava mogu usrećiti. Zarađivanje novca postaje mnogima, ako ne jedini, a ono glavni cilj u životu. Suvremeno društvo izgleda da je eliminiralo sve druge načine da se ostvari dobar život, ili ih barem smatra manje vrijednima. Povjesničar Polaniy tvrdi, da su prijašnja društva davala ljudima šansu da ostvare uspješan život na različite načine. Mogli ste biti svetac, bonvivan, mudrac, dobar majstor, hrabri domoljub ili pošteni građanin – i ljudi su vas cijenili. Danas se vrijednost svega pretvara u dolare, funte ili kune, a vrijednost osobe i njezinih dostignuća, mjeri se cijenom, koju mogu postići na tržištu. Slika nije dobra, ako je ne možete skupo prodati, niti ste mudri, ako ne možete svoje savjete nekome skupo naplatiti. Kada se ima u vidu ovakvo stanje stvari, nije ni čudo da većina ljudi vjeruje, kako im je jedina šansa da budu sretni – da se obogate.
Da ne biste zaključili, kako će vas novac unesrećiti, ili kako vam ni u kojem slučaju ne može pomoći da budete sretniji, mora se reći, da ipak ne mora biti tako. Kao i sve druge stvari u životu, i novac nas može unesrećiti ali i usrećiti, ovisno o tome kako ga upotrijebite. Ako ne postane sam sebi svrhom, i ako ga iskoristimo i za neke druge stvari, a ne samo za kupovanje stvari, kojih se za dva dana zasitimo – možda će nas i usrećiti.
/iz knjige "Tri puta do otoka sreće - psihologija sreće i dobroga života" D.Miljković i M.Rijavec/
... Nećemo vas mučiti s gomilom istraživanja, nego samo s njihovim zaključcima. Dakle, ljudima koji ga nemaju – novac je važan, i kada ga nemaju manje su sretni. Kada ga imaju, nisu nesretni, ali nisu zbog toga ni osobito sretni. Novac povećava sreću kad može pridonijeti zadovoljavanju temeljnih potreba: potreba za hranom, zaklonom, odjećom. To potvrđuje i nalaz, da veza između općeg zadovoljstva životom i prihoda po glavi stanovnika postoji samo u onim najsiromašnijim zemljama. U onim bogatijima to nema nikakve veze: oni čak nisu ni toliko sretniji koliko imaju više love.
Da ne bi bilo zabune – u velikom siromaštvu nema ništa dobro, i siromaštvo nas sigurno neće usrećiti. Ako svaki dan moramo brinuti hoćemo li imati za hranu, ako živimo u lošim i nehumanim uvjetima, ako smo stalno zbog toga pod stresom – vjerojatno ćemo biti nesretni, često bolesni i živjeti u beznađu. Teško ćemo zadovoljavati i temeljne egzistencijalne potrebe, a o samoispunjenju svojih potencijala i sposobnosti neće biti ni govora. Možemo imati ne znam kakav slikarski talent, ali ako nemamo za boje i kist, teško ćemo ga ostvariti. Možemo biti ne znam kakav glazbeni genije, ali ako ne možemo kupiti instrument – naša genijalnost se neće moći ispoljiti. Ako ovakvi ljudi dobiju više novca u svom životu, njih će to sigurno usrećiti. Svoje vrijeme i energiju neće morati trošiti na preživljavanje nego će se moći usmjeriti na ono što im u životu može donijeti više sreće i zadovoljstva. Hoće li u tome uspjeti – druga je stvar.
Naime, kad jednom zadovoljimo svoje temeljne životne potrebe, veća količina novca neće nas učiniti sretnijima.Jednako ćete biti sretni hodajući po svijetu u bezimenim cipelama od 100 kuna, kao i u onima s markom od 2000 kuna. Možda ćete neko vrijeme biti sretni, kad one skupe budete kupili i ponosno ih pokazivali svojim prijateljicama – ali nažalost ili na sreću, to je kratkotrajno. Već za nekoliko dana željet ćete još skuplje cipele i cijeloj priči neće biti kraja, a vi nećete biti ništa sretniji.
Još jedna kravata?
Uvijek će netko reći: Joj pa nemam novca, pa nema ovog, pa nema onog. Ali ima jako puno ljudi, koji i da im date novac, ne bi znali što će sa slobodnim vremenom. Da im date hrpu novca, oni bi kupili stan, kupili bi neki bijesan auto, obukli bi se po najnovijoj modi i šetali po Zagrebu. To mi i nije baš neki pojam sreće. Obučen moram biti tako kako moram biti obučen, to je više-manje uniforma. Volim kupiti kravatu ili neku takvu stvar. To su sitnice. Zbog toga sam sretan neko kratko vrijeme. Ali ne mogu svaki dan kupovati kravate. Šta ću s njima?
Kupovanje sve više i više stvari samo zato što ih možemo kupiti i koje nam uopće ne trebaju neće nas usrećiti. Zašto? Zato što sreću ipak čine neke druge stvari – kao što ćemo kasnije vidjeti.
Izjava jednog menedžera:
Kako potrošiti?
Vozeći se dalje, razmišljao je: Ma zbilja, s milijun funti mogao bih si priuštiti i nešto više od noćnog provoda u gradu. Ali zapravo, ništa drugo i ne želi. Mogao bi kupiti kuću u Španjolskoj, ali tamo mu je prevruće. Kola ima dovoljno, a kružna putovanja svijetom ga ne zanimaju; palaču na selu ne želi, a nije ni nekakav kolekcionar. Kad ovako razmišljaš, dođe ti da se grohotom nasmiješ. U jednom danu postaneš milijunaš, i onda ti ništa pametno ne pada na um, nego da kupiš čokoladu od tri funte.
Ken Follett, Papirnati novac
Zašto nas novac sam po sebi neće usrećiti?
Neočekivano dobiven novac pravo je uživanje. Ali i razočaranje kada je iznos manji od onog koji ste očekivali. – Mark Twain
Prvi razlog je naravno taj, što kad dobijemo više novca nismo s tim zadovoljni, nego želimo još više. Ako imamo 4000 kuna plaću, čini nam se da bi nas plaća od 5000 kuna učinila sretnijima. Kad uspijemo dobiti toliku plaću, neko vrijeme smo doista sretniji i zadovoljniji zbog onoga što nam višak novca omogućuje. No vrlo brzo se na to naviknemo, i sad sa zavišću gledamo one koji imaju 7000 kuna! Čini nam se da je baš tih 2000 kuna više, ono što bi nas učinilo zadovoljnim. I tako dalje...
U jednom istraživanju provedenom u SAD, ljudi koji su zarađivali manje od 30 000 dolara godišnje, izjavljivali su da bi 50 000 dolara značilo ispunjenje njihovih snova. No oni koji su zarađivali 100 000 dolara mislili su da bi im trebalo 250 000 dolara da bi bili zadovoljni. Dakle, što više imamo – više želimo, a kraja nema...
Drugi razlog je u tome, što nismo skloni procjenjivati količinu novca koju imamo, prema tome koliko dobar i udoban život nam omogućuje. Rijetki će sebi reći: Pa sa svojom plaćom mogu sasvim pristojno živjeti, i ne treba mi puno više. Većina se uspoređuje s onima koji imaju više, i zato su stalno nezadovoljni. Čak i oni vrlo bogati su nesretni, promatrajući one koji su bogatiji od njih.
Iako nam novac može donijeti različita zadovoljstva, sreća ovisi i o mnogim drugim stvarima – obiteljskom životu, prijateljstvu, bavljenju različitim stvarima koje nas zanimaju. Možete pomisliti da se novac i te stvari međusobno ne isključuju. Zašto netko tko ima puno novca, ne bi imao zadovoljavajući obiteljski život, prijatelje i bavio se stvarima koje ga zanimaju i vesele?
Teoretski je tako, ali u praksi je to vrlo teško pomiriti. Zarađivanje zahtijeva mnogo vremena i energije, i za druge stvari ostane nam vrlo malo i jednog i drugog. Osim toga, javlja se i jedan zanimljiv fenomen. Naime, u početku nam, kao što smo vidjeli, novac doista povećava zadovoljstvo i kvalitetu života, pa zaključimo da bi nam više novca donijelo i više zadovoljstva. No stvari nisu tako jednostavne. Više, ne znači nužno i bolje.
Naime, usmjeravajući većinu svog vremena i energije na zarađivanje novca i materijalne dobiti, postajemo sve manje osjetljivi na druge dobre stvari u životu, kao što su umjetnost, prijateljstvo, prirodne ljepote i drugo. Kako one ne donose novac, počinjemo ih sve manje cijeniti, i čini nam se neracionalno trošiti vrijeme na njih, kad od njih nemamo nikakve „koristi“. Tako se odričemo mnogih stvari u životu koje pridonose sreći više od novca, imamo sve više materijalnih dobara, a nismo zadovoljni onoliko koliko smo očekivali da ćemo biti.
Kad bi nas novac mogao usrećiti
Otkrivena je još jedna zanimljiva činjenica u istraživanjima, koja ispituju povezanost novca i sreće. Ako isključimo one jako siromašne, kod ostalih ljudi izgleda da nije toliko bitno koliko novca imaju, nego koju važnost u svom životu pripisuju novcu. Oni kojima je novac važniji od ostalih stvari u životu (bez obzira koliko ga imaju), manje su zadovoljni i svojim prihodima i životom općenito. Istraživanja provedena u SAD, Engleskoj, Južnoj Koreji, Singapuru, Rusiji, Njemačkoj i Indiji, u kojima su sudjelovali tinejdžeri, studenti i odrasli ljudi, pokazala su, da oni pojedinci, koji veliku vrijednost pripisuju materijalnim stvarima, imaju manji osjećaj zadovoljstva u životu, lošije odnose s drugim ljudima, i manje pridonose zajednici u kojoj žive.
Nažalost, kultura u kojoj živimo, toliko je materijalistički orijentirana, da mnogi ljudi vjeruju, kako ih samo novac i slava mogu usrećiti. Zarađivanje novca postaje mnogima, ako ne jedini, a ono glavni cilj u životu. Suvremeno društvo izgleda da je eliminiralo sve druge načine da se ostvari dobar život, ili ih barem smatra manje vrijednima. Povjesničar Polaniy tvrdi, da su prijašnja društva davala ljudima šansu da ostvare uspješan život na različite načine. Mogli ste biti svetac, bonvivan, mudrac, dobar majstor, hrabri domoljub ili pošteni građanin – i ljudi su vas cijenili. Danas se vrijednost svega pretvara u dolare, funte ili kune, a vrijednost osobe i njezinih dostignuća, mjeri se cijenom, koju mogu postići na tržištu. Slika nije dobra, ako je ne možete skupo prodati, niti ste mudri, ako ne možete svoje savjete nekome skupo naplatiti. Kada se ima u vidu ovakvo stanje stvari, nije ni čudo da većina ljudi vjeruje, kako im je jedina šansa da budu sretni – da se obogate.
Da ne biste zaključili, kako će vas novac unesrećiti, ili kako vam ni u kojem slučaju ne može pomoći da budete sretniji, mora se reći, da ipak ne mora biti tako. Kao i sve druge stvari u životu, i novac nas može unesrećiti ali i usrećiti, ovisno o tome kako ga upotrijebite. Ako ne postane sam sebi svrhom, i ako ga iskoristimo i za neke druge stvari, a ne samo za kupovanje stvari, kojih se za dva dana zasitimo – možda će nas i usrećiti.
/iz knjige "Tri puta do otoka sreće - psihologija sreće i dobroga života" D.Miljković i M.Rijavec/
Josipa Lisac - Što me čini sretnom
komentiraj (9) * ispiši * #
: