Komentari

diogenovabacva.blog.hr

Dodaj komentar (30)

Marketing

  • Neverin

    l'art pour l'art ili ti u ovom postu vjera radi vjere. Super mi je onaj vic za kreacioniste: pita znanstvenik vjernika kako objašnjava to da postoje kosti od dinosaurusa ako je zemlja iz 4004 pr. Kr? a on- to nas Gospodin stavlja na kušnju

    ;)

    avatar

    28.01.2011. (02:12)    -   -   -   -  

  • Clint

    Evo još malo o crkvi: http://zelenapolitika.wordpress.com/2010/09/21/zasto-smo-protiv-financiran ja-vjerskih-zajednica-iz-drzavnog-proracuna/

    avatar

    28.01.2011. (09:33)    -   -   -   -  

  • Neverin

    @clint, oćemo se kladiti da će se ovo od nekih interpretirati kao progon nad kršćanima? možda i poistovjetiti sa onimprogonom kršćana u prašumama indije ili cara Dioklecijana u prošlosti..

    avatar

    28.01.2011. (10:20)    -   -   -   -  

  • grinch

    ma meni je to super ;) uopće ne moraš razmišljati vlastitom glavom. imaš te neke obrasce ponašanja koje slijediš jer vjeruješ u njihovo slijeđenje. ''znaš'' što je dobro a što loše.
    ovo sa razmišljanjem, preispitivanjem, donošenjem zaključaka i opet preispitivanjem, novim saznanjima.. ah. čista gnjavaža. mislim da bi mi život bio puno jednostavniji da mogu jednostavno slijediti.. zajeb je kaj nemrem slijediti ni ravnu crtu na cesti a da me ne omete neki ''davo'' sa strane.

    avatar

    28.01.2011. (13:31)    -   -   -   -  

  • mina

    prečesto sam u raspravama s vjernicima bila ambiciozna. misliš si kako poentiranje očitog može pokrenuti neki kotačić njihove vlastite svijesti. potpuno uzaludno. sve se uvijek svodi upravo na to što si i sam istaknuo, sotona me zaveo, doveo do zabluda i pokorio vlastitim pobudama. kritiziraš li crkvu kao instituciju, i opet uzaludan pokušaj, jer njihova vjera seže toliko daleko da i u slučaju da je crkva potpuno kvarna, ona je ipak omiljeno mjesto u koje isus zalazi i s njima se susreće.
    zapravo i ne vidim neki problem u samoj vjeri, jer i znanost je na neki način vjera. da bi znanstvenik došao do nekog otkrića prije toga mora imati vjere u njemu nešto do tada nepoznato. problem nastaje kada na vlastite misli stavljamo cenzuru, kada svjesno postavljamo granice ispred kojih se klanjamo nametnutim autoritetima.
    onaj satiričan tekst na indexu je upravo to- satiričan, ništa više, ništa manje. da je malo više razuma o njemu se ne bi niti raspravljalo.
    "hvaljen isus i crvenkapica" (odlično :D)

    avatar

    28.01.2011. (13:32)    -   -   -   -  

  • njetocka

    moj komentar nije vezan za ovu pastoralnu temu, tice se forme tvog izricaja. stoga te moram opet “bocnuti”: “kao što svi već znamo”, “usredotočimo se”, “Imamo posla” ….., a za dodatnu potkrepu te mogu uputiti i na tvoj komentar kod gosponprofesora 21.01.2011. (14:21) to me podsjetilo na ironican Koscecov “Wonderland” u kojem glavni lik izgovara (po sjecanju) “jos do jucer sam bio prijateljski sa studentima, nisam ni primijetio kad sam o sebi poceo u mnozini”. usput, da nisi ti prosvjetitelj?

    avatar

    28.01.2011. (15:00)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    CLINT – tekst na mjestu, super karikature, pozdrav četvorki!
    GRINČ – Grinčica... ili Crvenkapica?
    MINA – hvaljena Crvenkapica i tebi
    MP – vidim da je citat, ali ne uspijevam ga smjestiti...

    avatar

    29.01.2011. (11:16)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    NEVERIN – Ili ova nelogičnost: Crkva temelji svoju vjerodostojnost na papinstvu, koje je osnovao Krist, i koje tim putem onda prenosi kontinuitet njegovog Nauka i drži ključeve Istine (jer samo je njima, tj. Petru, pa Petar njima, od Pape do Pape, Isus povjerio ''Tajnu Vjere''). Ali ako je notorna činjenica da su mnogi Pape (u najmanju ruku velika većina njih) bili politikanti, sjecikese, gulikože i pljačkaši, okrutni inkvizitori, guzice od ljudi i slično – činjenica koju ne spori ni povijest i čak više ni sama Crkva – na čemu se onda i dalje temelji to stopostotno uvjerenje da je ona nenadjebiva Tajna, u koju su samo oni bili posvećeni, vjerno prenešena? Ne bi li bilo razborito pretpostaviti da je ta veza morala pući, i ne na jednom nego na mnogo mjesta? Igrala se djeca pokvarenog telefona. Odgovor: ''Čudni su putevi gospodnji.'' Što god ih pitaš, čuješ istu priču. Nema šta, lijepo su si oružje skovali. Pitanja više ni ne slušaju. ''Kad je sutra misa?'' – ''Tko da zna puteve gospodnje.'' – ''Ej, stari, dosadio mi sat vjeronauka, odoh ja u birtiju (tamo ima droge, sexa i alkohola). O'š sa mnom?'' – ''To slabi čovjek ne može znati.'' Sve im je ''ne možemo znati''; ''Bog nas stavlja na kušnju'', ''čudni su putevi Gospodnji''... osim kad se radi o pitanjima od crkvenog i opće-društvenog interesa: ''Presvetli, za koga da glasamo?'' – ''E, to se već zna... hoću reći: zna se!'' – ''Jeste vid'li Velečasni onu besramnu kurvetinu?'' – ''Da vidio: bacio prvi kamen s predikaonice.'' – ''Vaša Preuzvišenosti, koliko da damo lemojzine?'' – ''Koliko možete... ali neka to ne bude malo. Jer pisano je: tko Velečasnom svom da malo, i u Nebo će malo sutra!'' Kako samo čuju što ih zanima!

    avatar

    29.01.2011. (11:17)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    TOMOKI – Istočnjačke religije su prije svega društveno pristojnije, utoliko što nisu – ili nisu toliko – moralizatorske i sazdane na resentimanu. Jednog budista nikada nećemo čuti da proklinje bludnicu tako kao kršćanin, židov ili musliman. Njemu nije do higijene moralne, nego više tjelesne, fiziološke. Jezgra svih religija je u problemu patnje ili svođenju egzistencije na patnju. Ali dok recimo stoik vrlinu gleda u tome da patnju treba izdržati (visoko uzdignute glave), a kršćanin ju eksploatira u svrhu narcisizma i taštine (mučeništva/žrtve), istočnjak je smislio nešto drastičnije: patnju uopće ne osjetiti. Učiniti se neprijemčivim na bol. Učiniti od sebe, putem godina discipline – mentalnog treninga i fiziološke higijene – biljku koja više ne zna za sebe (pa onda ni za bol). To je značenje njihovog pojma ''osloboditi se'', vezanog uz ''prosvijetliti se''. E sad, da li je baš biljka ono u čemu ćemo gledati ostvarenje čovjeka...

    avatar

    29.01.2011. (11:27)    -   -   -   -  

  • sklodowska

    ova tema mi je manje zanimliva nego art. :(
    ali samo zato što o artu malo znam pa mi je zanimljivo raspravljati jer se nečemu učim.
    ovo mi je sve toliko dosadno i logično i opće mi nije jasno zašto mi (kao ti, ja i mnogi oko nas) opće više moramo misliti i pisati o ovakvim stvarima.
    eto, to mi je bila misao kad sam pročitala tekst. i onda sam se pitala a zašto moramo? jer, ako ćemo iskreno, da samo ljudi smanjene inteligencije razmišljaju tako o besprigovornom vjerovanju u organiziranu religiju, ne bi to ni bio toliki problem. (mojom jednostavnom matematikom oko 25% populacije :))

    pa mi je sada palo na pamet, možda je ovo što ti pišeš prejednostavno. a ljudi si jako laskaju. i pale se na tajne. i ne, ni njima nije jasno kak da vjeruju u bezgrešnost pape, nakon recimo pape Borgiae, ali si misle, "pa kako je to misteriozno. čudni putevi gospodnji. jebote što sam ja pametan kad u to vjerujem." :)

    avatar

    29.01.2011. (15:06)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    NJETOČKA, što si našla protiv mene?
    Tema je pastoralna, nije vrijedna komentiranja? Morat ću te obavijestiti (jer ne znamo se, a kako bi se i znali) da sam ja jedan siročić iz pasivnih, ili pastoralnih krajeva, u kojima je debela svinja više na cijeni od bilo koje debele knjige, a sveta misa neusporedivo štovanija od ideala elegancije tijela i duha. Razumljivo mi je da će za tebe, koja si možda (možda, jer ne znamo se, a kako bi se i znali), pripadnica visokog dendijevskog/boemskog društva – visprenog, sofisticiranog i stilski dotjeranog – ova tema biti samorazumljiva i bezvezna; ono, roll eyes, otkrivanje tople vode, tko to još među nama ne zna. Ali ja se, vidiš, ne krećem u takvim krugovima, nije mi dano, ne poznajem nijednoga pravog pravcatog pisca ili možda redatelja, balerinu, glumicu; sve mi to dođe kao daleki veliki svijet, jer ja sam u životu okružen Đukom i Matom, autoritativna mjera vrijednosti u mome selu riječ je župnikova. Pa se tako opkoljen i uzbuđujem, nezgrapnom ozbiljnošću, temama koje je veliki svijet odavno riješio i nadrastao, oslobodio ih se, i već su mu dosadne i suvišne.
    Oh, seljačiću, koji kaskaš i nisi dorastao svjetlima grada!
    Što još, Njetočka? Zasmetale su ti, kažeš, manjkavosti u formi mog izričaja? Razina mog izričaja je nešto do čega je tebi očito neobično stalo, s obzirom da si mi išla okolo po blogovima provjeravati komentare kako stoje s izričajne strane. Ali mogla si samo pitati, ja bih sve odmah priznao. Sjeti se kako se upravo bockamo na ničemu važnijem od jednog opskurnog bloga, kojeg ne čita nego šačica drugih blogera; ja se nisam kandidirao ni za Nobela ni za Bookera, pa da bih morao nekome polagati račune za razinu izričaja. Ni sa kim nisam potpisao ugovor u kojem stoji da stil mora biti isključivo vrhunski – nemam pretenzije da budem niti Nemanja niti Babl – nisam se dužan opterećivati time, mogu si dozvoliti bilo koju nebrušenost koja mi podleti pod jezik.
    “Kao što svi već znamo”? Pa da, zato što je bilo u svim novinama pa svi znamo. Ne samo ja, nego cijela javnost, u pluralu.
    ''Usredotočimo se''? No, pa ne samo ja, nego i moji čitatelji skupa sa mnom.
    Ali dobro, u ostalim slučajevima (“imamo posla s...” i sl., ili što si ono već našla kod profesora) se slažem da su znak neispravnih stilskih običaja, kad se govori ''mi'' umjesto ''ja'', o sebi u množini. Ali što s tim. Nastupaš kao književna kritičarka, pumpajući s te strane, ali ovo čak nije ni književni blog. Da je to književni blog, onda bi mene možda mučilo što ispisujem slabu književnost. Ja ti međutim dolazim iz nekog sasvim drugog filma, moja se takmičarska taština – koja, priznajem, nije mala – ostvaruje na drugim poljima. (Reći ili ne reći? Ma ima taj jedan komšija koji stalno govori da su njegovi kukuruzi bolji od mojih – a ja samo živim za dan kad će pred cijelim selom morati priznati da su moji i viši i veći i ukusniji od njegovih.)
    Post koji seciraš je nastao u četvrtak popodne i navečer, nakon čitanja o slučaju (prijepodne na poslu), što me – da izvineš – ''inspiriralo''. Razmišljao sam si da mi to sad uopće ne treba, pošto nešto drugo već danima radim s čime mi se žuri, i dobrano kasnim (ma da, o onim kukuruzima je riječ, poludit ću s tim komšijom). Ipak sam se bacio u temu, jer nisam mogao ni ostaviti, a i duže vrijeme je već rasla u meni, ali sam pod svaku cijenu htio dovršiti istu večer, jer tko će opet poslije... ujutro moram na posao, a poslijepodne želim imati čisto za svoje kukuruze. Otuda je post objavljen u pola dva u noći. A zar misliš da sam ja u pola dva razbijao glavu s ''mi'' ili ''ja''? Možeš to zavesti u svom registru stilskih grešaka pod rubriku ''pretjerano korištenje poštapalicama''. Jer to bi ti ipak moralo biti poznato: u pitanju su učestale kolokvijalnosti, ne treba ići dalje od toga.
    No, najviše me zanima otkud ta volja za traženjem stilske dlake u jajetu. Željela bi da pišem bolje? Napokon se u nečemu slažemo: i ja bih to želio. Ali pošto je kod mene uvijek tako kao gore – samo da se nekako riješim toga što me sad, da izvineš, ''inspiriralo'', okupiralo mi glavu, pa da mogu dalje – ne dospijevam sustavno trenirati izričaj, moram se u nevolji snalaziti čime dospijem. Ako elegancija mog izričaja kojim slučajem negdje i nije totalan fijasko, to je bonus, ali – ovo sve ovako i onako nije do toga, nije do stilskog brušenja; moji postovi su do rješavanja van iz sebe, ne do elegancije. Osobni prostor na kojem se žurim istresti što imam (kakvo je takvo je, al' je meni najdraže: svi se najviše samima sobom uzbuđujemo). Aspiracija na prvu književnu ligu – da budem Koščec – e toga nemam, fala lijepa. Nisam materijal za jače lige. Svakome njegovo.

    avatar

    29.01.2011. (20:59)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    NJETOČKA, ako te nedostatan izričaj ovog bloga iritira, zašto si onda tu? Mazohist valjda nisi. Ostaje da si se fiksirala na moju nedoraslost i antipatičnost. Što te sprečava da jednostavno ne čitaš što ti se ne dopada? E da, ali onda ne bi svi drugi vidjeli kako me rasturaš na proste faktore i kako zapravo nisam ničemu!
    Da ti to možda ne rešetaš moj izričaj zato što u onom postu ni ja nisam imao puno obzira prema nekoj vrsti izričaja (pa kao, sad ćeš mi istom mjerom pokazati da je i moj zakurac)? Ali doimaš se inteligentna, sigurno si sposobna razlučiti da se moj prigovor tamo nije odnosio na stilske greške, pa ne može niti rezultirati povratnim zahtjevom da moj stil bude besprijekoran. (Nešto deseto sam naveo kao razlog zašto mi je onaj jezik neprobavljiv. Ako hoćeš, možemo jednom i o tome popričati.)
    Bilo kako bilo, stječe se jak dojam da si se ti namjerila nešto kao biti otrov za mene, prozreti me do kraja, prokazati me kao varalicu i uzurpatora, a koji je zapravo suhoparni seljačić i u svojoj provincijskoj ukočenosti nema pojma kako se treba govoriti u boljem društvu.
    Oh, seljačiću, koji se crveniš zbog svoje prostodušnosti i samim tim stidom postaješ još prostodušniji! (Hoću li nam skratiti okapanja ako svoje priprosto seljaštvo lijepo odmah priznam i svečano proglasim da me zaboli neka stvar za tvoje više sfere? Neću da budem elegantan i da znam Tajnu! Njet i točka!)
    Ali da te pitam, Njetočka: otvaraš oči zavedenim ljudima o mojoj nezgrapnosti, nedoraslosti i antipatičnosti – da nisi ti to neka prosvjetiteljica?

    avatar

    29.01.2011. (21:00)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    M.P. - A, barunica vs. Fanika... Glembajevi mi nisu baš najsvježiji, davno je bilo kad sam se s njima sustavnije družio... Logika me možebitno odvela na stranputicu: pokušavao sam dokučiti vezu Fanikine isključenosti i baruničine humanitarnosti s postom, ali sada mi se sve više čini da si imala na umu nešto iz komentara...

    avatar

    29.01.2011. (23:00)    -   -   -   -  

  • njetocka

    hej, pa ne se ljutiti…(ipak) sam ja samo zensko, prvenstveno okrenuto uzicima. izgleda da je vrag odnio Salu. Kunderinu

    avatar

    30.01.2011. (03:34)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    SKLODOWSKA - Ne bih govorio svisoka o ''ovakvim stvarima''. Meni je to važno i puno manje trivijalno u svojoj samorazumljivosti nego što se na prvi pogled može činiti.
    1. Zašto mi uopće više moramo o tome? - OK, ne moram s tobom, ti i ja se eto razumijemo 100%. Samo što ja nisam okružen isključivo tobom. Ne dijelim stoički filozofski stav po kojem nas se nešto tiče samo međusobno ogledanje u očima onih čije mozgovne procese dijelimo i cijenimo; smatram ga nerealnim. U stvarnom životu neprestano nalijećemo (barem ja nalijećem) na ljude koji nas gledaju iz svog svemira vrijednosti koji nam je stran. Tu je stalno prisutna latentna konfrontacija i problem nalaženja zajedničkog jezika – a meni nije stalo samo do mene sa Sklodowskom, nego i do mene s najrazličitijim parovima očiju pred kojima se ugledam.
    2. To što si i sama uočila: nije pitanje IQ-a. Nije do manjine s IQ 54, nego je do većine, i ne nužno ovisno o inteligenciji. (Pa čak kada bismo i o ''gluposti'' govorili, niti ona nije stvar IQ-a.)
    3. Ova tema dio je šire teme religije, koja me se tiče u svojoj cjelovitosti.
    4. Tema religije je opet dio nekih širih tema koje ju transcendiraju, npr. onoga što sam ja ovdje nazvao ''dugi kažiprst''.
    5. I kod onih koji su sasvim nereligiozni i ne pate na svjesnoj razini od opisanih tikova, ipak ostaje neka podloga, pošto smo odrasli u kulturi koja je izrasla na religijama – dakle, svih nas se tiče.
    6. Postoje fundamentalniji mentalni obrasci zajednički religijskoj svijesti i drugim poljima života – npr. onaj u umjetnosti koji sam oslovio u dobro ti znanom pretprošlom postu)
    Itd.

    avatar

    30.01.2011. (11:17)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    NJETOČKA – Ne ljutim se, samo si me pritisla uza zid svojom ženskom nasladom, pa nemam opcija. Rado bih se i obranio – samo što ne mogu. Nisam u stanju, jer nisam dorastao tvom smislu za Šalu, pa bila i Kunderina – ostaje mi jedino da u zapuhanom stisku sve priznajem.

    avatar

    30.01.2011. (11:23)    -   -   -   -  

  • Neverin

    @pero, ja mislim da kamen temeljac takvog ponašana stoji u sljedećim riječima: "blago onima koji vjeruju a nisu vidjeli". Kada sam bio djete onda su mi roditelji da bi me se riješili nakon bezbroj pitanja odbrusili "zato". Vjerujem da ne postoji razlika između gore citiranog pasusa i ovog odgovora jednom napornom klincu.

    avatar

    30.01.2011. (16:02)    -   -   -   -  

  • sklodowska

    @ "svisoka" Ne, zao mi je ako si shvatio kako bi ja o ovome svisoka. OK, nekad imam dawkinsovski diskurs, ali on mi je guilty pleasure. :)

    @ "Ova tema dio je šire teme religije, koja me se tiče u svojoj cjelovitosti." Pa da. Znam da je. I komentirala sam je u kontekstu religije u njenoj cjelovitosti.
    I zato sam rekla da mi je cudno da se o nekim stvarima koje su toliko jednostavne, tipa neke isfucane dogme za koje da dodje neki svemirac ne bi mogao vjerovati da opce jos prolaze, do apologetskog razmisljanja o temama kao sto su Crkva i holokaus, Crkva i zlostavljanje djece, Crkva i mizoginija....
    otkuda apologetski stav prema tome? Ili barem stav "idem zatvoriti oci i usi i ponavljati "lalalalalala" kad to neko spomene. jer ok, lako se nas dvoje sjednemo za tipkovnicu i nabrajmo probleme i grijehe i issues organizirane religije. Ali, kao sto i sam kazes, nismo si dovoljni jedno drugome :( pa kad krenemo to s nekim tko osjeca povezanost s tom istom organiziranom religijom (a ovako nam je inace ne samo drag, nego ga/ju postujemo i na nekom intelektualnom ili emocionalnom ili kakvom god nivou) i taj ce na to govoriti "Da, ali..", odmahivati glavom i govoriti da to nije bitno.
    Pa si ja svojom primatskom mogucnoscu empatije i shvacanja osjecaja drugih bica pokusavam objasniti zasto oni to tako odmahuju. I dosla sam do zakljucka da je dio njihove vjere to sto je ta tajna, ili stogod to u sto oni vjeruju bilo, njima toliko bitna, u smislu da im je to tak sve poslozeno da su im ovo stvarno sitnice.

    avatar

    30.01.2011. (19:12)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    NEVERIN - Iskustvo svakog roditelja je da djeca pretvaraju ljude u dogmatičare :)
    SKLODOWSKA - ''Svisoka'' sam stavio zbog tvog izraza ''ovakvim stvarima''. Ali potpuno nebitna stvar.
    Na što sam mislio kad sam pisao treću točku? Ovo u postu - svjesno i sistematsko čepljenje ušiju - je jedan aspekt teme religije koji je objektivno moguće dosta lako otpisati kao samorazumljivost o kojoj je uopće izlišno govoriti (onima kao ti kojima to doista jest samorazumljivost). Da, naravno, glupo je povjerovati u neku dogmu (k tome ekstremno živopisnu) i dalje odlučiti jednom zasvagda čepiti uši. Cjelovitu temu religije se, međutim, ne bi samo tako moglo otpisati, jer previše je potentnih pitanja bez odgovora unutra sadržano.
    (Zato i je mnogima njihova vjera toliko bitna, btw: jer ima ljudi koji ne mogu funkcionirati u stanju u kojem im neka pitanja ostanu neodgovorena.)
    Ali još jedna stvar: zar ne misliš da je čepljenje ušiju ponašanje koje je interesantno i generalno, uopće neovisno o temi religije?
    S kolikima sam već imao prilike razgovarati koji su možda i veći nevjernici od mene - a fest su si čepili uši.
    Ne bih se mogao zakuniti da post čak nije više o njima, nego o bakama u prvim klupicama crkvi.
    A onda opet: tko su pak ''oni''? Tko se sve ubraja? Neki se baš ističu, i na svakodnevnoj bazi, ali nije sigurno da li ponekad ne svi mi.

    avatar

    30.01.2011. (20:50)    -   -   -   -  

  • njetocka

    sad kad si bio tako "dobar" i sve odmah priznao, da prijedjem(o) na vise sfere (koje te ionako ne zanimaju). ako promijenis misljenje ili jos nisi procitao, osvrni se na ovaj razgovor izmedju krstanina i poganina, ima ga i na ovom linku http://www.odjek.ba/index.php?broj=18&id=04

    avatar

    31.01.2011. (03:35)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    NJETOČKA - Moram za početak reći da nisam ljubitelj ovog pitanje-odgovor žanra, zato što se fingira dijalog dok zapravo jedan samo drži štangu drugome koji razvija svoju teoriju. (Poganin učenoga Kuzanskog mi u odnosu na Kršćanina malo vuče i na Sindikalista u odnosu na Magnata: ''Sada vidim da 'afere EPH' zapravo nikad nije ni bilo''.)
    Sadržajno, Kuzanski je tu već sasvim izveo teologiju na polje filozofije, u nekom elementarnom... predsokratovskom smislu. Tu kao da ponovo raspravljamo s Parmenidom, Anaksimandrom, Heraklitom... o Bitku, o naravi Jednog. Kad smo već kod Kundere: čovjek misli, Bog se smije. Ali na umu mi je samo blaga ironija. Ta je briljantna verbalna paučina u svakom slučaju osvježenje u kontekstu krute dogmatske skolastike svog vremena, to su napredna shvaćanja za ono doba, komparativno bitno dublja: Bog ne kao silni starac s bradom nego ''nešto što izmiče svakom pojmu''.
    Nažalost, previše odmaći svome vremenu ipak nije moglo. Zaglavni kamen teksta-dijaloga je u onom momentu kada Kršćanin kaže: ''kako bi mogao dokučiti istinu, ako ne spoznaš Istinu po sebi? Ako je naime spoznavatelj (apprehendens) prije spoznatog (apprehensum), tada ne možemo govoriti o spoznaji istine.'' I dvije izmjene dalje: ''izvan Istine nema istine, izvan kružnosti nema kruga, izvan ljudskosti nema čovjeka. Dakle ni istina se ne može otkriti izvan Istine, niti na drugi način, niti u nečem drugom.''
    To je argumentacija koju sam već puno puta čuo. Posebno je često na taj način eksplicitno artikulirana u istočnjačkim religijama. Ne možeš izaći iz tame dok si sam u tami... Potrebno ti je prvo steći uvid u Istinu (putem slijeđenja Procedure)... i sl. Smisao nauka je u tome da ''duhovno spoznavanje'' čovjeku može doći isključivo izvana, u vidu transcendentnog fenomena, jedino je to ono pravo. Treba biti prikopčan na Izvor eliksira istine. Prvo Spoznato, tek onda spoznavatelj!
    Slučaj je htio da sam o tome baš neki dan pisao. Da se ne ponavljam (opet), upućujem te na svoje komentare ispod pretprošlog posta od 24.01.: onaj upisan u 00:58, te prvih nekoliko rečenica upisa u 01:00.)
    ''Mudrim čovjekom,'' uči nas Kršćanin Kuzanskog, ''možemo smatrati onoga koji zna da ne zna''... Dotle mudro zbori, da se barem zaustavio... ali nastavlja: ''i zato poštuje Istinu, jer zna da se bez nje ništa ne da dokučiti, da se bez nje ne može niti biti, ni živjeti ni umovati.''
    Našao je Kundera riječ i za to: ''totalan magarac''.
    On ne ponavlja za Sokratom zato da bi, kao ovaj, podvukao važnost skepse, mudrosti koja pitanja više voli ostaviti otvorenima, nego naprotiv - da bi dao razlog više (nepodnošljivost nejednoznačnosti; Kundera, kad smo već kod njega, to zove, s Rabelaisom: agelastija) za baciti se naglavačke pod okrilje, za sakriti se pod skute te neke projicirane, imaginarne Apsolutne Istine.

    avatar

    31.01.2011. (22:01)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    TOMOKI - Ima nešto u tome što kažeš...

    avatar

    31.01.2011. (22:15)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    MA - Sviđa mi se pravac kojim si udario, mogao bih potpisati svaku riječ... ne treba razotkrivati da oni piju vino, nego da propovijedaju vodu...

    avatar

    02.02.2011. (14:55)    -   -   -   -  

  • njetocka

    kako im je tek dijalog prepun medjusobnog razumijevanja, kako poganin povladjuje sugovorniku, pa taj krscanin bi danas 'preobratio' cak i Dawkinsa, i Hitchensa. i sto ako su se navedeni bavili podobnim metafizickim pitanjima, to ne obezvrijedjuje poetiku Kuzanskog, da citiram (i ja) Milana (kad smo vec kod njega) u Zavjesi: vise negoli sto otkrice Sjevernog pola cini zastarjelim otkrice Amerike. kad smo vec kod Kundere, meni je on agelast, odnosno poslije emigracije u Francusku kao da se naglo uozbiljio, hmm, nije li?

    i, ah, ta istina, ta temeljna i nesavladiva slijepa ulica ljudskog postojanja: gdje ljudsko bice prisilno tezi prema globalnoj ideji istine, univerzalne i nuzne spoznaje, a ipak mu ona zauvijek ostaje nedostupna.

    i zar nije vrhunski trik krscanstva u obiljezavanju krivnjom, u tom nametanju simbolickog duga cinom razrijesenja? koliko je meni poznato, toga nema u drugim religijama.

    a sto se tice onih pasivaca,..kako to mislis da nista ne stvaraju? pa i oni su ostavili materijalne tragove…

    avatar

    14.02.2011. (03:05)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    NJETOČKA - Za Kunderu se mogu djelomično složiti. Ali ne bih kao prijelomnu točku odabrao emigraciju u Francusku (njegove ponajbolje: Knjiga smijeha i zaborava, Nepodnošljiva lakoća postojanja, Besmrtnost - sve napisane u Francuskoj). Ne bih uopće govorio o prijelomnoj točki. Kundera pod stare dane postaje opsesivno opsjednut temom opusa, a to znači autorove kontrole nad vlastitom ostavštinom. O tome su Iznevjerene oporuke, o tome je u velikoj mjeri i Zavjesa. Da se razumijemo, istaknut ću da volim njegove eseje, i posebno ''oporuke'', koju uvijek iznova čitam i jedna je od meni najdražih i najznačajnijih knjiga. Ali stoji i da je to tema koja ga izbacuje iz ravnoteže, na spomen koje mu se lice neuobičajeno za njega uozbilji - dakle, stoji što si rekla da ima u njemu elemenata agelastije. Što i govoriti, samorazumljivo je: čim netko počne o kontroli, to čini od njega control-freaka, a ne možeš biti control-freak bez da si odmah i agelast. Ne bih, kažem, vezao uz neku prijelomnu točku, nego uz tu temu koja je polako izrastala u njemu u opsesivnu temu, gdje se sad već pomalo i ponavlja. No, opet, to je tako mala crtica u sveukupnosti Kundere da bi bila teška deplasiranost, kad se podvuče crta, govoriti o njemu (ukupnom) kao agelastu.
    O ideji mistične Istine ću još pisati, pa ne bih da se izlijećem...
    Krivnje ima u svim religijama, jer je svaka ustrojena na uzdizanju iznad ''svijeta'' - svjetovnost postaje okrivljena - samo je kršćanstvo to najdoslovnije, najprostačkije, ekspliciralo u koncept istočnog grijeha.
    A ''pasivci''... ''pa i oni su ostavili materijalne tragove''... Da, ostavili su naramke svetih cigli - relikvije.

    avatar

    18.02.2011. (14:56)    -   -   -   -  

učitavam...