Komentari

drugopoluvrijeme.blog.hr

Dodaj komentar (7)

Marketing

  • Kinky Kolumnistica

    To razbijanje identiteta se događa pri gotovo svakom većem životnom problemu, nevolji i tuzi koja nas snađe, tako mi se nekako čini. Jer nas takve stvari izbace iz tračnica, a velik dio našeg dotadašnjeg identiteta čine upravo te tračnice na koje smo usmjerili naš vlak života. Slažem se i sa onom da ne treba sva jaja držati u jednoj košari pa ako nas zadesi nevolja u 1 ili 2 životna područja (nikad nam nisu baš sva obuhvaćena nevoljom), tada nam ostaju druga područja u kojima možemo naći utjehu. A možemo i u tom unesrećenom, zašto ne? Ako, primjerice, doživiš prekid, odboluješ i kad-tad nađeš nekoga novog, nerijetko i puno boljeg od onog prvog i sl. Mislim da je sve stvar perspektive iz koje promatramo pa tako i vlastiti identitet jer nema što naša volja ne može pobijediti. :)

    avatar

    27.01.2011. (17:01)    -   -   -   -  

  • Joanna has left Stepford

    @annabelle:hvala, identitetno krizno zahvaljujem na komplimentu;)
    @kinky:ali mi je zanimljivo kako se o identietu priča kao o nečem što je tako logično i zapravo je teška uvreda utvrditi da je netko izgubio identitet, a svi ga gubimo s vremena na vrijeme više ili manje, nđe s eopet, ali nije to isto što je bilo, ne nužno bolje ili lošije, samo drugačije..

    avatar

    27.01.2011. (18:01)    -   -   -   -  

  • tičerica

    čuj, ovo s identitetom do 25 je, meni bar, shvatljivo kao: crte ličnosti koje su baza identiteta se (kod zdravih pojedinaca) fiksiraju do 25.
    koliko često upoznaješ odrasle ljude koji lako mijenjaju neke svoje osobine? optimisti postaju pesimisti, uredni postaju neuredni, oni koji vole sport prestaju ga voljeti - i, naravno, obratno.
    e, sada, kada skupiš sve te osobine, i onda ih lijepo zamotaš u paket stavova, mišljenja, navika i obrazaca ponašanja, dobivaš nj. v. identitet. omot se zna mijenjati. kod nekih ljudi češće, kod nekih rjeđe, ali paket ostaje više-manje nepromijenjen nakon 25.
    ja sam ti opako krizirala po upisu apsolventske godine - faks de fakto završen, piskaram diplomski, sjedim kod kuće, posla nema - a i da ga ima, bože dragi, kako ću ja ući u razred i išta naučiti tu djecu? onda stižu odbijenica za odbijenicom, škole u selu bogu iza hozntregera si zapošljavaju par pojačanih učiteljica, ja šaljem zamolbe i gubim doticaj sa svojim identitetom...
    ali kod onih ključnih, najvećih životnih promjena je dobro to što te toliko zaposli samo držanje glave na površini događaja, da te ne pregazi i uguši sve što se događa oko tebe, da ne stigneš biti u krizi. ne stigneš se pitati: "brother, who art thou?", nemaš vremena - i onda u jednom trenutku, stvari se smire, stigneš sjesti i razmisliti - i otkriješ da si se saživjela s novom ulogom, i ne žališ više toliko za starom. bar je meni tako bilo. a problema sam imala kad bih stigla razmišljati. razmišljanje je vrag. a da si amputiramo mozak? ;)

    avatar

    28.01.2011. (09:20)    -   -   -   -  

  • Goddess Vesna

    Hvala na komentaru kod mene! Inače nisam negativna osoba, ali otvorila sam blog jednostavno stoga da mogu negdje izbaciti svoje frustracije! A što se tiče razbijanja zidova, sjetit ću se tog prijedloga kad budemo renovirali stan! :) Lijep pozdrav

    avatar

    28.01.2011. (15:25)    -   -   -   -  

  • Joanna has left Stepford

    @tičerica:dobar opis stvari...komentar na komentar ću prosljediti drugim putem:)
    @godess Vesna: nema na čemu:) skoro svima je ovo poligon za takve stvari tako da uvijek ima mjesta za još jednog razbijača:))

    avatar

    28.01.2011. (16:29)    -   -   -   -  

  • beno

    To je zapravo situacija koja se masovno javlja tek nakon Francuske revolucije, i rušenja feudalizma; zemlja postaje roba, a golem broj seljaka (tada 90-95 posto populacije; pogotovo uz ostale vezane za zemlju) najednom ostaje deracine. Po prvi puta u povijesti ljudi su suočeni kao pojedinci, ili nuklearne obitelji, sa ostatkom svijeta. Stoljeća naslaga obveza i prava (koliko god feudalizam bio šit) nestaje. Na neki način taj problem moderne još nije nestao; čuješ ga kada starci ili bake i djedovi žale za "crnim komunizmom".
    Zašto uopće spominjem:
    Pretpostavljam da novo vrijeme jednostavno zahtjeva osobe koje uživaju u "plutanju" bez korijena. Brz način života, zamjena plemenskih, rodnih zajednica sa urođenim društvenim vezama, u voluntarne veze sa "nepoznatima". A rekao bih da to može samo i jedino samo-dostatna osoba; koja je sigurna u svoj identitet, ne određuje ga preko drugih (veze, pogotovo ljubavne, obično prikrivaju nedostatke ili karaktera ili nečega što fali u životu), lako sklapa poznanstva, ali i ima mogućnost odustajanja, tj. odlaska od istih, ukoliko se tako poklope zvijezde (ili ispadne da je druga osoba asshole).
    U svakom slučaju, osoba bi morala imati osjećaj self-efficiencyija (nezgodno za prevest). Vjere da sama može riješiti svoje probleme.
    A ako ovo zvuči tmurno i usamljeno, onda sam krivo izrazio misao. Ne znači to nedostatak korijena, nego mogućnost da se određeni korijeni isčupaju bez katastrofe. Umjesto institucionaliziranih "čvrstih" veza (poput braka), homo novus bi se trebao fokusirati na spontane veze. Za one koji se uspiju prilagoditi, mislim da bi novo društvo moglo donijeti mnogo više dobrog nego lošeg. Čovjek samo mora odlučit da je ono što je u njemu, a ne "s kim si, takav si".

    avatar

    06.02.2011. (00:58)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...