Komentari

semiramidinvrt.blog.hr

Dodaj komentar (11)

Marketing

  • luki 2

    Kažu: "Pas mi je pobjegao": A ja se pitam: ma, kako?! Moja Goldie nikada nije izašla bez uzice; kada idemo duže i u grad - i brnjice, iako je to popuno miroljubivo pašće - što ja znam što joj može pasti na pamet...
    U životu se nije išla samostalno šetati - bez nadzora i sl.
    Slažem se s tvojim postom - i u ovom slučaju krivim apsolutno i isključivo - samo vlasnika/icu psa...:((((((
    Na žalost, neki ljudi ne znaju ni kako ni na koji način brinuti se o životinji - koja za njih (a u pavnom smislu i jest) - na žalsot - samo stvar :(((((
    Žalosno! Na sreću, sve je prošlo dobro i nitko nije stradao - a mogao je ...:((((((
    Pusa, pozdrav od Luki+Goldie

    avatar

    26.01.2011. (22:50)    -   -   -   -  

  • ZlicaOdOpaka

    Odgovornost!
    Odličan tekst :-)).

    avatar

    27.01.2011. (00:32)    -   -   -   -  

  • rosalie

    ljubitelj sam životinja općenito, pasa naročito... pa ipak. moja kćer i njeni prijatelji hodaju po maksimiru, možda me zato još osobnije pogađaju ovakve priče. psi su po prirodi lovci, i najmiroljubiviji će potrčati za nečim što bježi, a dominantniji će i skočiti i oboriti svoj 'plijen'. u ovoj situaciji bih se zabrinula što će biti kasnije, da li će dječak doista uspjeti otići dovoljno daleko na vrijeme - mjesto koje spominješ dosta je udaljeno od ulice i većih grupa ljudi... mislim da kad tako nešto vidimo, trebamo nešto i poduzeti. svi mi.

    avatar

    27.01.2011. (06:45)    -   -   -   -  

  • MODESTI BLEJZ

    vlasnici tog psa su apsolutno neodgovorni. sa još više svijesti izgovaram ovu rečenicu, jer sam se i sama našla u situaciji doslovno gledati očima u iskešene očnjake ogromnog njemačkog ovčara, bila je topla jesenja večer, izađoh baciti smeće, na ulici nigdje nikoga da mi pritekne u pomoć, a ogroman pas stoji preda mnom i reži. ne znam što ga je nagnalo da se konačno okrene i ode, ali čini mi se da sam imala ludu sreću.
    a pazi sad ovo, nakon par mjeseci nekom ludom igrom sudbine dobila sam priliku upoznati vlasnike baš tog istog psa, kojemu su oni tepali kao djetetu, ali bi ga noću puštali da lunja kud hoće jer "njemu to treba, ne?". oni su zapravo bili prelijeni izvoditi psa u šetnju. brnjicu nisu ni imali, jer njima je to "nehumano". isto tako, redoviti incidenti i napadi koje je taj pas izvodio (na poštara i jednom prilikom na samu gazdaricu koja ga je išla razdvajati od vlasnice drugog psa, u svim tim navratima pala je i ljudska krv - razderane i izgrižene podlaktice) nisu ih nagnali da mu ograniče kretanje. njima se naprosto nije dalo voditi brigu o tom psu, a u isto vrijeme im je imponiralo imati psa za pokazivanje.
    pa sad nek mi netko kaže da takvim vlasnicima ne bi trebalo staviti brnjicu. nije kriv pas nego ljudske beštije. gamad ljudska.

    avatar

    27.01.2011. (11:22)    -   -   -   -  

  • John Bez Terrae

    Ah... Znaš već mene i moje stavove kad se raspravlja o kućnim ljubimcima i odgovornosti vlasnika... Kazne za neodgovornost bi bile drakonske, pogotovo ako životinja nekome ili nečemu učini nažao/štetu... Gle, životinja nije kriva ni za što... NI-ZA-ŠTO, čovjek je jedini tu odgovoran i (u konačnici, kada krene po zlu) kriv. Psa kriviti ne možeš jer je htio izgristi bog te pitaj koga. Bez obzira na tisuće godina domestifikacije, pas ostaje vuk. A to je još više izraženo kod pasmina koje nisu daleko odmakle od prototipa. Životinja je životinja, koliko god mi mislili da je poznajemo ili da joj "čitamo misli"... Pogledaj samo moga Pixieja (mačak, na neupućene)... Čovjek bi očekivao od mačka koji je provela s nama čitav svoj život (nađen je na ulici kao tako maleni mačić da je jedva preživio bez majke) i kojem se branilo da radi štetu,da se penje po stolu, kojeg se učilo i "kažnjavalo" kad je bio zločest da će se ponašati pristojno i biti prava kućna mačka... Aha... Pixie je ostao takav kakav je... Poludivlji :)

    No dobro, to nije point here, mačke su totalno drukčiji ljubimci od pasa... The point is: bez obzira koju živinu imao, odgovoran si za njeno ponašanje jer živina NE ZNA i ne razumije kada nešto smije napraviti, a kada ne. Ako se psu grize (tko zna što je namirisao na tom dečko, samo primjera radi), pas će ugristi jer mu je to normalno ponašanje u određenim situacijama...

    Dakle... Oplesti po džepu pa ćeš vidjeti kako se svi brinu odjednom za svoje ljubimce... :)))) NAravno, da nam sustav koji bi funkcionrao i provodio takvu politiku očajno treba o tome neću niti pisati :((

    avatar

    27.01.2011. (12:29)    -   -   -   -  

  • sunce na prozoru

    Slažem se većim dijelom sa razmišljanjima i stavovima iznesenim u tvome postu. Ljudi olako shvaćaju život sa psom kao kućnim ljubimcem. Često imaju i krivu predodžbu o njemu, a najčešće ga nabave iz pogrešnih razloga ( kao utjehu, kao igračku djeci, kao lijek protiv samoće ). Pas je u prvom redu živo biće, potom zvijer iz porodice vukova, jedinka kojoj je u krvi život u čoporu, te samim tim najbolje funkcionira u domu koji oponaša mentalitet čopora.

    Dakle, kad se upoznamo bar donekle s psihologijom životinje, bit će nam jasno da ako joj pružimo ono što je njoj neophodno da bi uravnoteženo živjela s nama, a to je: ljubav, hrana, rad i vodstvo, problema sigurno ne može biti, pogotovo ne agresije.

    Obožavam pse i strašno me ražalostila tvoja rečenica: " ...jer da moj pas ničim izazvan nekoga ugrize... " Vjeruj, gotovo uvijek ih nešto izazove... (onog iz tvog posta možda je izazvao samo strah koji je osjetio kod dečka )... ako se to desi i upravo zbog toga nije dobro odluke donositi na prečac, bez savjetovanja sa stručnjacima. Ako si u mogućnosti pogledati, predložila bih ti jednu fantastičnu emisiju na National Geographic programu, a to je Dog whisperer. Uvela bih je kao obavezni edukativni program za sve koji drže pse.

    Na kraju, baš poput tebe, iskreno se nadam da je onaj dečko uspio umaći. Imala sam i ja njemačkog ovčara ( ovčarku preciznije ), pa mi je pasmina bliska. Još sam išla u osnovnu školu i obožavale smo jedna drugu. Kad sam prvi put otišla na more nije jela tjedan dana i od tuge je skoro uginula, a mog je tatu zbog mene dva puta ugrizla, a samo smo se zezali. Nismo je zbog toga uspavali, na žalost dobila je rak kože i to je bila jedina opcija.

    Srdačan pozdrav!!!:)))

    avatar

    27.01.2011. (15:12)    -   -   -   -  

  • Semiramida

    @sunce - jasno mi je da psa uvijek nešto izazove, i psu je svaki razlog opravdan, međutim po ljudskim mjerilima ne mora biti. Ako netko drugačije miriši, to ne znači da ga pas smije ugristi jer mu to smeta i zato sam rekla to "ničim izazvan". Ničim izazvan na prvi pogled. I bez obzira na moju beskrajnu ljubav prema tom stvorenju, jasno mi je da je on samo pas, dakle divlja životinja, koja po našim mjerilima može biti neuračunljiva ponekad. Ali budući da sam svjesna toga, ne dozvoljavam da se uopće dogodi prilika da bude "ničim izazvan" ili da napravi nešto loše nekome drugome :) Malo sad filozofiram, ali eto, moram objasnit :)

    avatar

    27.01.2011. (16:36)    -   -   -   -  

  • Kinky Kolumnistica

    Na osječkoj Promenadi je učestao prizor vlasnika i pasa koji trče uokolo bez povodca. Mali, veliki, srednji, nije bitno, vlasnici ih puste da se istrče, a nikoga nije briga ima li u blizini male djece pa i, u krajnjoj liniji, odraslih ljudi koji se boje pasa, čak i najmanjih pasmina. Da, neki pas bi se možda samo igrao, ali osoba se može uplašiti, ne prepoznati da je pas razigran, pas može nanjušiti strah i možda čak i nenamjerno ozlijediti. Što tada? Svjedočila sam situaciji kada samo prijateljica i ja šetale njzinog malog psića, do nas je dotrčao pit pull, zapiljio se malo u nas, malo u psića, nije se znalo što smjera. Vlasnik na desetke metara udaljen, domahuje nam da pas neće ništa. Da, taj put neće, ali se idući put jednoj drugoj poznanici desilo da joj je upravo veliki vučjak izgrizao malog psića koji je imao podljeve po tijelu, iznakaženu njuški i još štošta. Samo zato što je hodao na lancu uz nju, a neki pametnjaković je svoga pustio ili mu je, još gore, pobjegao. Ma kako ti može pobjeći, pobogu?

    avatar

    27.01.2011. (17:39)    -   -   -   -  

  • Goddess Vesna

    Uvijek sam poštivala tuđi strah od pasa jer ni meni ne bi bilo svejedno da kakva mrcina iskoči pred mene iskeženih zuba! Osam godina sam imala dobermanku i nikada, ali baš nikada nismo šetale bez uzice, osim na pesjoj livadi gdje nisu dolazila djeca i šetači nego samo vlasnici pasa! Lijep pozdrav

    avatar

    28.01.2011. (19:45)    -   -   -   -  

  • sunce na prozoru

    Shvatila sam ja da ti svog psa voliš i jasno mije što si htjela reći, samo sam htjela naglasiti kako je čovjek taj koji svog psa ne bi smio dovesti u situaciju da bude "izazvan" i tako dovesti u opasnost druge ljude ili nedaj bože djecu. Na mjestu onog mladića moglo se naći neko dijete koje ne bi imalo nikakve šanse.
    Ali, ne želim o tome ni misliti. Bilo bi najbolje dai ljudi koji nemaju savjesti ni pameti ne drže životinje, naročito pse, a oni koji ih vole moraju imati tolerancije prema onima koji ih se boje.
    Pozdrav!!!:)))

    avatar

    30.01.2011. (19:35)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...