tvoja vjera i Vjera ne moraju biti jedno te isto. Nisam primjetio uopče da si promjenio način vjerovanja sa sveukupnim načinom razmišljanja dok to nisi sad napisao. Mislio sam da si još religiozan ali da ne namečeš svoju istinu drugima baš zato jer se nadaš da nitko neće nametati vlastitu istinu tebi. Ja dopuštam mogučnost da On postoji ali i da ne postoji, u svakom slučaju mislim da ako postoji da je On onda moja savjest, tvoja savjest, kolektivna savjest koja nas podupire i osuđuje kada napravimo nešto dobro ili debelo zgriješimo, to mi izgleda kao jedina logična poveznica sa onim da je On u nama. Osoba nabijena na u određenom prostoru određenog mjesta poput crkve je jednostavno limitativna i odbijam vjerovati da je vjera nešto tako skučeno i banalno poput ove koje nam nastoje prikazati.
16.01.2011. (12:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tvoj M.
Mislim da u životu najveću ulogu igra sam čovjek i da si ti sam kreiraš svoju sudbinu. Tko god čeka da će se nešto dogoditi samo od sebe, može čekati dovijeka. Samo se treba pokrenuti i to je to. I ja sam 7 godina svog života proveo čekajući da se desi čudo ili nešto, bilo što, kako bi se riješio najveći problem, a kad se riješio? Onda kad sam se jednog jutra probudio i iz čista mira odlučio suočiti s tim. Vjernik sam, jer su me tako odgojili i to vjerovanje u meni ne mogu odbaciti. Osjećam da je dio mene. No, Crkvi se neću pokoravati i moja je vjera samo moja. ČIsta, lišena svih društvenih konvencija i ograničenja. Kakva je to vjera, možda bi se netko pitao. Vjera da postojim s nekim razlogom, da nisam došao na svijet slučajno i da je moja misija biti sretan i činiti druge sretnima (nikako obrnutim redosljedom). :*
16.01.2011. (16:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Po mom mišljenju ti sad vjeru doživljavaš drugačije nego prije, nisi je izgubio jednostavno si je prilagodio sadašnjem sebi. Tako nekako. Uglavnom to nije bitno, dok si ti u duši još ona ista topla i divna osoba koju sam upoznala i koju ubrajam među najbolje prijatelje što se mene tiče možeš se i na islam preobratit meni to neće smetat. Što god te čini sretnim (i pomaže ti da navečer zaspeš rekli bi zlobnici :p) ;-) Sve ostalo će ionako doći na svoje.
17.01.2011. (21:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neverin
tvoja vjera i Vjera ne moraju biti jedno te isto. Nisam primjetio uopče da si promjenio način vjerovanja sa sveukupnim načinom razmišljanja dok to nisi sad napisao. Mislio sam da si još religiozan ali da ne namečeš svoju istinu drugima baš zato jer se nadaš da nitko neće nametati vlastitu istinu tebi. Ja dopuštam mogučnost da On postoji ali i da ne postoji, u svakom slučaju mislim da ako postoji da je On onda moja savjest, tvoja savjest, kolektivna savjest koja nas podupire i osuđuje kada napravimo nešto dobro ili debelo zgriješimo, to mi izgleda kao jedina logična poveznica sa onim da je On u nama. Osoba nabijena na u određenom prostoru određenog mjesta poput crkve je jednostavno limitativna i odbijam vjerovati da je vjera nešto tako skučeno i banalno poput ove koje nam nastoje prikazati.
16.01.2011. (12:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tvoj M.
Mislim da u životu najveću ulogu igra sam čovjek i da si ti sam kreiraš svoju sudbinu. Tko god čeka da će se nešto dogoditi samo od sebe, može čekati dovijeka. Samo se treba pokrenuti i to je to. I ja sam 7 godina svog života proveo čekajući da se desi čudo ili nešto, bilo što, kako bi se riješio najveći problem, a kad se riješio? Onda kad sam se jednog jutra probudio i iz čista mira odlučio suočiti s tim. Vjernik sam, jer su me tako odgojili i to vjerovanje u meni ne mogu odbaciti. Osjećam da je dio mene. No, Crkvi se neću pokoravati i moja je vjera samo moja. ČIsta, lišena svih društvenih konvencija i ograničenja. Kakva je to vjera, možda bi se netko pitao. Vjera da postojim s nekim razlogom, da nisam došao na svijet slučajno i da je moja misija biti sretan i činiti druge sretnima (nikako obrnutim redosljedom). :*
16.01.2011. (16:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ZlicaOdOpaka
Možda ti je odgovorio, poslavši ti pravu osobu :-)).
Vjeruj mi, to je čudo :-)).
Ne znam. Tj. znam da ne znam :-)).
16.01.2011. (20:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nessa
Po mom mišljenju ti sad vjeru doživljavaš drugačije nego prije, nisi je izgubio jednostavno si je prilagodio sadašnjem sebi. Tako nekako. Uglavnom to nije bitno, dok si ti u duši još ona ista topla i divna osoba koju sam upoznala i koju ubrajam među najbolje prijatelje što se mene tiče možeš se i na islam preobratit meni to neće smetat. Što god te čini sretnim (i pomaže ti da navečer zaspeš rekli bi zlobnici :p) ;-) Sve ostalo će ionako doći na svoje.
17.01.2011. (21:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...