Komentari

sempercontra.blog.hr

Dodaj komentar (37)

Marketing

  • Helada

    Žao mi je što si loše, napatio si se. :( Koje ti vrijeme najviše odgovara?

    avatar

    10.12.2010. (21:35)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    @helada
    Kada bi ti rekao pravu istinu mislio/la bi da sam lud :-). Osim toga poanta posta je ukazati na činjenicu kako nam sustav primarne medicine nije uređen kako treba. Po mom skromnom mišljenju mnoge bolesti, specijalistički pregledi i ini troškovi u zdravstvu mogli bi se preduprijediti kada bi se primarnoj lječničkoj praksi, tzv "obiteljskom liječniku" posvetila mnogo veća pozornost.

    avatar

    10.12.2010. (22:13)    -   -   -   -  

  • toluen

    Žalosno je što u svijetu koji danas ima tako razvijeno znanje, tehnologiju i mehanizme u kojima se može nemoguće svjesno zaboravljamo ono najvažnije - čovjeka i ono što mu stvarno treba da se osjeća istinski dobro. A to ne košta milijarde dolara. Zapravo ne košta ništa osim da to osvjestimo.

    I to se mora promijeniti inače stvarno odosmo dovraga.

    Jednom kad sam bio nekim poslom u jednoj ustanovi za liječenje pacijenata s psihičkim problemima jedan od očito savjesnijih lječnika mi je rekao. Da - u ovoj ustanovi ima oko 500 pacijenata i 500 liječnika. Ali s obzirom kako se ponašaju vrlo teško je ponekad skužiti tko je tu pacijent, a tko liječnik.

    Glas razuma se danas vrlo slabo čuje, ali mislim da će se čuti kad jednom konačno utihne buka ove civilizacije koja više ne zna kamo ide, a očito je zaboravila i odakle je krenula i s kojim ciljem. Ako se ne varam, cilj je bio da živimo bolje? A baš mi ne izgleda da smo po tom pitanju predaleko stigli. Dapače čini se da se sve više od toga udaljavamo.

    @semper - hvala na glasu razuma koji dopire iz tvojih riječi, neizmjerno su važne i vrijedne da ne zaboravimo zašto smo ljudi, a ne hladni bezosjećajni roboti koji samo rade svoj posao i jure za bezvrijednim besmislicama.

    :-)

    avatar

    10.12.2010. (22:40)    -   -   -   -  

  • fra gavun

    Na stranu bolest i posledice zuba ali doista pacijent više nije čovjek već samo broj.
    Želim ti dobro!

    avatar

    10.12.2010. (22:43)    -   -   -   -  

  • maslinapjesmaloza

    Potresna ispovijedna priča.
    Junak si. Znaš trpjeti. Znaš pisati. Ubosti. S pravom!
    Susresti takvu liječnicu "koju na stolu čeka hamburger i do pola popijena šalica već ohlađenog čaja", pojačava bol bolesnika i učini bolesnika od zdrava čovjeka.
    Ljudska bešćutnost i sitost ubija naš svijet. NAS!
    Dirnula me slika:
    "No kao što ni putnici na prijelaznim željezničkim stanicama ne započinju razgovor s onima
    kojima je to posljednja stanica, tako ni ona nije osjećala potrebu da razgovara sa mnom."

    Lirska i životna sumornost.

    Ova lirska crtica prava je potvrda sibirske ledene pustoši ljudskog srca osobe (gladne liječnice) od koje se očekuje makar topla riječ!

    Znaš taknuti srce, Semperu. I moje si taknuo.
    Eh, kad bih ti mogao pomoći!

    avatar

    10.12.2010. (23:24)    -   -   -   -  

  • zdravstvo

    samo jedna opaskana ovaj dirljiv i potpuno razumljiv prigovor na liječnike:
    liječnici opće medicine imaju dnevno između 50 i 70 pacjenata, i obavezu upisivanja
    u kompjuter za svakog pregledanog pacjenta. ogladne i oni.

    avatar

    11.12.2010. (08:32)    -   -   -   -  

  • sdrugestrane

    isti se posao može raditi na potpuno različit način. ima doktora i doktora.
    kao i učitelja i učitelja, i tako dalje i sve dalje.
    sistem ubija mnogo toga, ali ljudskost može ostati njemu uprkos.

    avatar

    11.12.2010. (08:37)    -   -   -   -  

  • petra

    i samoj mi navru suze samo kad se sjetim da moram ići kod liječnice koju je već desetero promijenilo i muka mi je i sve....katastrofa...a kome de idem jednoj koja mi je već dva puta nešto krivo prepisala...sva sreća da imam malo pameti pa nisam vjerovala i činila što mi je rekla...

    avatar

    11.12.2010. (08:39)    -   -   -   -  

  • praktikum

    srećom vrlo, vrlo rijetko posjećujem liječnike (pokušavam spriječiti, a ne liječiti) i užasava me što moja doktorica obavi jednog pacijenta, dok susjedna obavi pet - ne znaš što je gore; užasava me da te Hitna pokupi i odvede u bolnicu (srčani si bolesnik, npr.), ali te i ne vrati kući, pa se ti onakav jadan moraš snalaziti i u cik zore tražiti znance da te prevezu kući; ili slomiš lakat, sav si u bolovima a kreteni te traže uputnicu od skretničara, pa još s onim laktom moraš čekati svoj red; pa kad rađaš osjećaš se kao krava ili kakav objekt, pa kud si ti glupača našla baš njihovu smjenu, jer sad je pauza za kavu i viceve - sve to skupa uopće mi ne izgleda humano.....

    avatar

    11.12.2010. (09:02)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    he-he, dobro je ovo s i JMBG-om - možda nas OIB pomladi
    J: Boček: "Slučaj doktora Karpete" . oda obiteljskim liječnicima, ali roman zahvaća i mnogo šire

    avatar

    11.12.2010. (09:29)    -   -   -   -  

  • Bookeraj

    izbjegavam liječnike opće prakse kad god mogu, i mislim da se viđamo cca jednom godišnje. mislim da bi njihova uloga trebala biti upravo takva - obiteljska medicina :)

    avatar

    11.12.2010. (11:20)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    @maslina
    Pomogao si ti meni već mnogo puta, a ovim komentarom posebno.

    @zdravstvo, @sdruge strane
    Nije poanta na hamburgeru i čaju. Naravno da imaju pravo na kratki predah. I nije da su svi takvi. Poanta je na sve većoj birokratskoj barijeri između pacijenta i liječnika.

    Negdje sredinom šesdesetih godinamajka me odvela kod doktora zbog sumnje na gastritis. Sjeo sam, ispričao svoje simptome na što je on rekao: "Mladiću, savršeno ste opisali akutni gastritis." Propisao mi je dijetu i rekao da ću za mjesec dana opet moći jesti drvlje i kamenje. Tako je i bilo.
    Onda je podigao pogled i pogledao majku.
    "Gospođo, što je s vašim bubrezima?"
    Nakon tjedan dana majka je bila na operacijskom stolu i izvadili su joj mjehur pun vode koji je nekada bio bubreg.
    To je za mene liječnik.
    @brokeraj
    Nažalost da bi se usmjerila u pravom smjeru, moraš proći skretnicu, pa tako i opću praksu.

    avatar

    11.12.2010. (13:02)    -   -   -   -  

  • husky

    nemam što naročito dodati, komentatori prije mene su sve rekli, već samo da ti zaželim brz oporavak i obilje stabilnog vremena...

    avatar

    11.12.2010. (13:59)    -   -   -   -  

  • M.Split

    jemaš prav' sustav nam je ajmeee...
    ma san ja "vidila" tvoj vedar duh.. borac si.. neće tebe srce fermat tako lako :)))))

    avatar

    11.12.2010. (14:23)    -   -   -   -  

  • j.

    Ovo s malim jmbg-om je i mene nasmijalo, premda gorko...
    Ne znam, da nije problem možda i u tome što nas sve više dolazi po glavi jednog liječnika, a njih zanima samo tzv. glavarina kako bi upecali što više para za golo preživljavanje. Ne znam gdje ni kada sam pročitao da nekoliko godina u RH nitko primjerice nije specijalizirao pedijatriju, tako da u mom "selu" (koje je zapravo "divovsko predgrađe" i koje je udvostručilo broj stanovnika u proteklih petnaestak godina) rade iste četiri pedijatrice koje su radile i na početku, a u domu zdravlja jedino su ofarbani zidovi i kupljeni kompjuteri i tv sa kabelskom u čekaoni da bi djeca bila mirnija.
    Ipak, prije svega ne mogu ne složiti se sa opservacijom da je osnovni problem u pustoši ljudskih srdaca; ovo je svijet u kojem prolaze sebični, površni i sarkastični.
    E pa onda, neka nam još dugo svojim starim, utabanim ritmom kuca jedno tako dobro i veliko srce kao što je tvoje!

    avatar

    11.12.2010. (14:24)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    Nisam očekivao tolike reakcije na post, mali esej o jednom, doduše po mom mišljenju, gorućih problema Hrvatske (a možda i šire). Nisam želio omalovažavati rad liječnika, dapače osobno nisam imao nikada neko izrazito negativno iskustvo s njima.

    Iskoristivši moj trenutačni problem i činjenicu da mi se opet promijenio "obiteljski liječnik" želio sam iznijeti neka svoja skromna zapažanja u svezi tog segmenta našeg zdravstva. Činjenica je da se kod nas liječnici opće prakse ne cijene ni deseti dio vrhunskih specijalista, pogotovo kirurga koji su ipak u suštini samo zanatlije. Jedan vrhunski dijagnostičar ili internista je kod nas na daleko manjoj cijeni od jednog kirurga. A da o općoj medicini ne govorim. Onda je naravno sasvim razumljivo da ambulante opće medicine služe kao usputne stanice liječnicima do konačnog odredišta - specijalizacije.

    Dva, po meni vrlo važna zanimanja, liječnik opće prakse koji se brine o našem fizičkom zdravlju i učitelji koji bi se trebali brinuti o našem intelektualnom zdravlju (pa u mnogome i duševnom), a time i zdravlju čitavog društva, su na rang listama plaća na dnu (za tu školsku spremu). Na vrhu su lihvari, pardon bankari, korumpirani političari, kojekakvi PR-ovi, menađeri, stilisti i što ti ja znam.

    Da, to je tema o kojoj bi se trebalo pisati, govoriti i razgovarati mnogo odgovornije nego što je to moguće jednim kratkim postom napisanim u posebnom psihičkom stanju. Ali nije mi ni bila namjera da njime rušim ili ziđem nove odnose u zdravstvu.
    Ta ja sam samo mala kap u oceanu.

    avatar

    11.12.2010. (14:50)    -   -   -   -  

  • M.Split

    svaka kap je bitna
    ma koliko bila sitna:)))

    avatar

    11.12.2010. (15:26)    -   -   -   -  

  • LoveToRead

    Prestrašno! Rutina je riječ koju bi liječnici, čak i uz gomilu pacijenata, trebala izbjegavati. Npr., nedavno me je šokirala činjenica koliko je liječnika, samo zato što je netko imao problema sa štitnjačom (simptomi bolesti štitnjače su promjena raspoloženja itd), poslao pacijenta na psihijatriju. Zašto bi čovjek išao na pretrage? Ovako je lakše, jel?
    Nikada neću zaboraviti jednog čovjeka koji radi u kemijskoj čistionici. Da si ti vidio s koliko strasti taj čovjek obavlja svoj posao? Po nekima dosadan, običan, rutinski posao, on je pretvorio u svoju strast. Tu rutine nema....
    Ne znam jesi li čuo o knjizi Lijekovi ili priča o obmami? Napisala ju je liječnica koja, uglavnom, hrvatske liječnike kritizira. Bojim se i pročitati tu knjigu jer poruka je sasvim jasna: liječe nas ljudi kojima jednostavno nije stalo.

    avatar

    11.12.2010. (18:46)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    @mulatkinja, @LoveToRead

    Često mi se događa da u mojim postovima čitatatelji iščitaju drugu poruku od one koja je meni bila na umu. Tako je i u ovom slučaju.

    Ponavljam: ovaj sam doživlja iskoristio samo kao okvir u koji sam, izgleda ne baš uspješno, pokušao ucrtati bešćutnost i birokratizam sustava zdravstva ponajviše u području "obiteljske medicine" gdje bi drugi oblik, prisnost, komunikativnost i toplina trebali biti na prvom mjestu.

    No svi smo mi, netko manje netko više, na svojoj koži osjetili u što se sve više ta, inače plemenita profesija (kao i učiteljska), razvija pod teretom SVEPRISUTNE BIROKRACIJE i POLITIČKE TUPOSTI vladajućih struktura.

    avatar

    11.12.2010. (23:45)    -   -   -   -  

  • geomir

    Opisano može bit rezultat karaktera osobe liječnika(ce), ali znam da je u velikoj mjeri to posljedica tretmana HZZO-a, tj. države, prema tim liječnicima.
    Tako da i sami liječnici se ne osjećaju ništa bolje nego mi pacijenti u odnosu na njih.
    Upravo je točno to što si naglasio: "bešćutnost i birokratizam sustava zdravstva",
    sustav koji ne vodi brigu ni o pacijentima ni liječnicima!
    Trebalo bi i njihove priče čut!

    avatar

    12.12.2010. (01:21)    -   -   -   -  

  • maslinapjesmaloza

    "Dva, po meni vrlo važna zanimanja, liječnik opće prakse koji se brine o našem fizičkom
    zdravlju i učitelji koji bi se trebali brinuti o našem intelektualnom (pa u mnogome i duševnom)..."

    Semperu, zar i ti po učiteljima!? Je li to ono: tuci onoga tko je manje opasan!?
    Jedno pitanje:
    Tko se brinuo o psihičkom i intelektualnom razvoju i zdravlju tvoje (naše) djece u razrednoj
    nastavi (od 1.-4.raz.), na primjer? NA PRIMIER!

    Sad mi odgovori, ako hoćeš, što si htio još reći kondicionalom ("...bi se trebali...)?

    Znam da ti se omaklo! Znam da ti je teško! Razumijem te!

    Ta, svoju mirovinu sam zaradio kao profesor.
    Prije sam odgajao i obrazovao svoje učenike, a sad orući, kopajući, sijući, žanjući,
    gradeći, maltajući... A sad I GRAD I SVIJET! I nisam jedini. I moji nekadašnji učenici!

    To je afirmativni prezent. To nije kondicional.

    avatar

    12.12.2010. (10:05)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    @maslina
    Opet je ispalo drugačije nego što sam htio reći. Da ne bi bilo dileme: zanimanja koja najaviše cijenim su ratar i rudar, a odmah iza njih učitelj i liječnik a onda slijede ostali. Na kraju je bankar (kojeg uopće ne cijenim).
    U ostalom u mojoj bližoj obitelji su četiri liječnika (stric, bratić, polubrat i sin) i učitelja (djed po majci, majka, supruga). Sa svim ovim "pisanijama" samo sam htio naglasiti kako mi se čini da se u nas oni nalaze na posljednjim mjestima, a bankar na prvom mjestu. I to je sve!

    avatar

    12.12.2010. (10:19)    -   -   -   -  

  • M.S.

    Pokušavam razumjeti zašto se čitatelji ne potrude razumjeti vas. Ili čitaju površno, ili još uvijek ne shvaćaju što nam se to svima događa. Vi ste sve tako jasno, pregledno, argumentirano i lijepo napisali. Poznajem problematiku o kojoj govorite i mogla bih dosta toga reći u obranu „obiteljskih liječnika“ i uzrocima kaosa u PZZ, što je većini pacijenata na žalost nepoznato, ali se bojim da bi se jednim novinskim člankom o liječničkoj grešci ili mitu sve rečeno omalovažilo. Prateći nijanse u vašem postu, sjetila sam se vremena kad sam se osjećala slično ispred i iza bijelih vrata, i ponovo me uhvatio strah pred svim onim što nas tek čeka u tom „ambijentu“. Čitam vas već dugo i sve sam odlagala priliku da vam poželim što lakši oporavak, i naravno, izrazim svoje zadovoljstvo pročitanim. Do čitanja, srdačan pozdrav)

    avatar

    12.12.2010. (17:28)    -   -   -   -  

  • Kinky Kolumnistica

    Tužan je zapravo ovaj tekst, ali ujedno i istinit. U svojih nekoliko ležanja u bolnici dosad, nagledala sam se svega, a najmanje ljubaznih, prijateljski raspoloženih i srdačnih liječnika. Iznad svega vjerujem u liječničku lijepu riječ, utjehu, pozitivu, optimizam (makar ponekad malo i svjesno lažiran), tko zna, autosugestija je vraška stvar i vjerujem da može učiniti čuda za pacijenta. I, s druge strane, kako liječnik može mirno spavati znajući da prema svom pacijentu nije prije svega bio čovjek? Ne pričam na blogu mnogo (nimalo, zapravo, s razlogom) o svom poslu, ali ne mogu zamisliti da prema klijentu budem otresita, na bilo koji način neuljudna, hladna ili nezainteresirana za njegov problem. Ogavni su mi takvi ljudi, ali ne zbog utjecaja na konkretno mene, već prvenstveno zbog njih jer nepojmljivo mi je kako su u miru sa samima sobom. Želim ti što više povoljnih vremenskih prilika, manje bolova, više trenutaka kada ćeš se osjećati odlično, poletno i raspoloženo. :)

    avatar

    12.12.2010. (18:39)    -   -   -   -  

  • ljelja

    Obiteljski liječnik .... o da, moja je izvrsna, bila dok se nije uplela politika. Od tad je svaki put iz početka moram obavijestiti zašto sam došla, što je ona rekla i učinila, gdje me poslala i zašto, što sam ja učinila i zašto sam opet tu ...
    Cijeli zdravstveni svijet štuje Andriju Štampara a mi smo ga pod noge stavili.
    O školstvu neću, nema nitidila koji bi me povratio u život ...

    avatar

    13.12.2010. (08:30)    -   -   -   -  

učitavam...