Komentari

psi-vodici.blog.hr

Dodaj komentar (6)

Marketing

  • Helada

    Isto je tako društveno prihvaćeno reći da smo se s nekim ,,čuli" ako smo se s njim dopisivali, jezik je dosta neprecizan. Također postoje mnogi frazemi i uobičajeni izrazi koji imaju vrlo malo veze sa stvarnim stanjem.
    Osim što to pokazuje da ljudima nije previše stalo do strogog odvajanja kategorija, već se izražavaju u asocijacijama i pojednostavljuju stvarnost, mislim da pokazuje i primat vida kao osjetila, budući da riječi ,,teorija", ,,historija" i slične vuku korijen iz grčkog glagola koji znači ,,gledati"... To mi je veoma zanimljivo, kako se u jeziku odražavaju mnoge stvari o kojima čovjek niti ne razmišlja. (Osobito mi je zanimljivo kako riječ ,,idiot" potječe od grčke riječi koja znači ,,vlastit", dakle nešto što bi trebalo biti posve drukčije od smisla u kojem danas upotrebljavamo tu riječ.)
    Usput, dodala sam te u poveznice kod sebe. Zanimljivo mi je čitati te.
    Smijem li pitati što studiraš?

    avatar

    21.11.2010. (21:54)    -   -   -   -  

  • psi-vodici

    Nisam znala to o teoriji i historiji, a slažem se da je današnji sustav informiranja podređen vidu kao "najpotpunijem" načinu komunikacije. Današnji sustavi informiranja upravo su podređeni vidu i vizualnoj informaciji. Nije tako davno bilo kada smo imali "samo" telefon, a danas se upravo to telefoniranje gotovo 90% zasniva na vizualnoj komunikaciji.
    Inače, ja sam na 4. godina novinarstva na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu.
    I hvala na linku ;-)

    avatar

    22.11.2010. (15:13)    -   -   -   -  

  • Helada

    Fino, treba nam pismenih novinara! Usput, ako smijem pitati, može li tvoj glasovni program nekako registrirati smješke? Tako da znam ima li ih smisla stavljati. Inače, uglavnom kad komentiram koristim prva slova latinskih riječi koje označuju raspoloženje ili radnju koju želim izraziti. Na primjer, R mi je osmijeh ili smijanje, L mi je tuga, I mi je zbunjenost, a LE mi je plaženje jezika. Što bi više voljela da koristim?
    Nema na čemu, zaslužila si poveznicu zanimljivim tekstovima. Ono pobijanje uobičajenih predrasuda veoma je korisno. Osobito mi se svidjelo kad si napisala: ,,A zašto ne i pitati?". Naime, prilično sam radoznala i volim da mi se stvari objasne.
    Kad smo kod novinarstva, pretpostavljam da postoje kakve novine na Brailleovu pismu? Jedna mi ga je kolegica obećala malo pokazati, zanima me. Pisama nikad dovoljno. Postoji li štogod samo na Brailleovu pismu?
    Oprosti što navalih s pitanjima, često pretjeram s entuzijazmom.

    avatar

    22.11.2010. (22:46)    -   -   -   -  

  • psi-vodici

    Bok Helada, ako se radi o smajliću u slici to ne mogu prepoznati, odnosno, kompjuter to ne može pročitati - to je za njega samo jedna mala sličica.
    Što se tiče brajevih novina ... Dnevni tisak na brajevom pismu, koliko mi je poznato, ne postoji i mislim da kod nas ni neće. Postoje samo časopisi ("Mladost", "Riječ slijepih" i sl.) u izdanju
    Hrvatskog saveza slijepih i to u vrlo ograničenoj tiraži.
    Možda se pitaš zašto postoje samo časopisi, a ne i dnevne novine? Zato što je brajev format dva puta veći od normalnog, crnog tiska te možeš zamisliti kolike bi to novina na kraju bile - i po veličini, ali i po debljini. Ne samo to je svaki pojedini znak veći, isti se ne može smanjivati, a i sam način pisanja brajicom zahtjeca puno više znakova nego obični crni tisak - ali, o tome više u jednom od sljedećih postova.
    Hvala što me čitaš.

    avatar

    23.11.2010. (18:03)    -   -   -   -  

  • Helada

    Smijem li nešto pitati? Zanima me je li u redu lagano dodirnuti slijepu osobu ako joj se želim obratiti ili bih je trebala samo osloviti? Logičnijim mi se čini ovo prvo, ali željela bih znati je li vjerojatnost da će toj osobi dodir s takvom svrhom biti neugodan velika ili mala. Naime, upoznala sam jednu slijepu djevojku koja je bila u društvu s dvije videće i sve zajedno smo išle na Interliber. Htjela sam je pitati što studira pa sam je oslovila i diskretno je dodirnula prstom. Poslije mi je palo na pamet da bi vjerojatno bilo dovoljno da je samo čula svoje ime, kao i da bi u suprotnom mogla jednostavno misliti da je riječ o slučajnom dodiru u gužvi, a ne o oslovljavanju pa sam se malo sramila.
    Usput, uhvatila sam malo vremena da pročitam tekstove o kuglanju, koje sam propustila, i mogu samo čestitati! Divim se ljudima koji postižu uspjehe u sportu jer sam sama vrlo sesilni tip.
    S nestrpljenjem očekujem novi tekst.

    avatar

    29.11.2010. (17:19)    -   -   -   -  

  • psi-vodici

    Hej Helada.
    ovo s dodirom stvar je osobe. Mnogi moji prijatelji koji ne vide ne vole da ih se dodiruje. Osjećaju se neugodno jer smatraju da nisu gluhi ili glupi da ne shvaćaju kako se baš njima netko obraća. Ja osobno nemam ništa protiv takvog pristupa, ali mislim da je najjednostavnije obratit se slijepoj osobi s imenom. Kad se obraćaš videćoj osobi pogledaš ju i govoriš prema njoj, a ja ne mogu znati da li baš gledaš u mom smjeru, iako čujem glas prema sebi. Zato je možda najbolje osloviti osobu. Primjera radi, ja na predavanju pratim profesora kako hoda po dvorani te možda on ima osjećaj da ga vidim. Ako se meni obrati ja čujem da govori prema meni, ali on uvijek kaže - kolegice vi, ili kolegice Petra, pa je onda sve jasno.

    avatar

    03.12.2010. (00:08)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...