I ja sam danas razgovarala sa svojim šestašima o gradu heroju, o Siniši, o djeci bez djetinjstva ,o ljudima koji su dali živote ! Nisu se tad još ni bili rodili , ali neka znaju . Ganuo me tvoj post! Osmijeh ti topli i pozdrav .
17.11.2010. (22:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...riječi iz srca, uvijek u srcu nađu mjesto...tako i tvoje..., a svjetlo uspomena gori... nama kao podsjetnik na sve one čiji su životi prekinuti tamo... smrću, prislinim odlaskom...tim ružnim činom zvanim rat... i nadam se da će sjećanja ostati kao vječni plamen, svjetliti da pričaju svoju priču...
...laka ti noć... i hvala... za svaku ispisanu riječ...:)
17.11.2010. (23:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tuga
Imala sam dvije godine dječaka na instrukcijama čiji je otac poginuo u Vukovaru. Ponekad bi me u pauzama zamolio da mu pričam o tati kojeg nije zapamtio. Često srećem tog 20. godina starog mladića. Jednom mi se zahvalio na svemu što sam ga naučila, a posebno na mojoj priči. I ja se tebi zahvaljujem na tvojoj priči o bolnom iskustvu i tragičnoj istini.
17.11.2010. (23:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@@ ehh puno je oceva, majki , brace i sestara ponosno i dosojanstveno braneci svoj dom , svoju domovinu napustilo rano ovaj svijet... i puno hrabrih VITEZOVA isto tako. Neka pocivaju u miru i da ... nikada se ne ponovilo ali visa sila odlucuje.... Moramo se nadati da nikada nece... lijep pozdrav i hvala ti sto si posvetio jedan post hrabrim ljudima a i sam si bio tamo.. tajna 2
18.11.2010. (06:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
slava poginulima! na žalost vukovar, dubrovnik, mostar,sarajevo, srebrenica su najveće prevare... prevaren je običan narod... kaznili su ih svijet i domaći izdajnici koji su bili protiv tih kosmopolitskih gradova... bumo vidjeli pravu istinu...
18.11.2010. (10:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Predivan post, dragi Smotko! Ali, pretužan ....:(((((( Hvala Ti; i hvala na uvijek dragim riječima kod mene! Uživala sam, usprkos kiši..:)))))) Vole Te Luki+Goldie
18.11.2010. (10:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
No ja sam ipak "semper contra" pa ću i u ovim teškim trenutcima sjećanja na tragediju Vukovara i njegovih stanovnika uputiti samo dva pitanja (volim pitati): - Kada ćemo saznati ISTINU zašto Hrvatska nije na vrijeme pomogla Vukovaru kako govori Siniša u priloženom filmu. Ja imam SVOJU istinu! I za Vukovar i za Dubrovnik. No ostavit ću to za neku drugu priliku. - Kada će početi u Vukovar odlaziti svakodnevno kolene mladih i stručnih ljudi željnih rada jer je tamo Domovina, za koju su Vukovarci ginuli i patili, stvorila uvjete za njihov dolazak. Dosta sam se nagledao jednom godišnje "delegacija" koji iskazuju samo počast mrtvima a ne brinu o sudbini živih.
18.11.2010. (16:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nekako u ovom postu ne želim odvajati odgovore... želim svima odgovoriti u duhu zajedništva...baš ovakvog kakvog sam danas osjetio tu, u vašim komentarima, u svojoj okolini, na poslu – gdje smo se prisjetili i dragog nam prijatelja, kolege koji je ostao u Slavonskim ravnicama....... tih dana... Svijeća i njezin titravi plamen danas su mi bila svjetlost kojom bi htio osvijetliti sve uplakana i tužna srca koja su izgubila svoje najmilije..i ne, ne samo u Vukovaru... boli i Škabrnja, jako, jako boli Dubrovnik, boli svaki ispaljeni metak prema nama koji smo samo branili svoj dom....u bilo kojem mjestu, na bilo koju kuću.... Svima Vama koji ste zahvalili meni žalim zahvaliti...ali tu istu zahvalu i u vaše ime podariti onima koju su je zaslužili puno više od mene.... ja sam tu, na sreću ili ne, ali, ostao sam kao svjedok jednog vremena...jednog bolnog vremena.. Raduje me spoznaja da ima dragih i plemenitih ljudi koji kroz razgovor sa mladima ne dozvoljavaju da zaborav zauzme mjesto slikama stradanja, patnje, boli.... Hvala ti draga Vitae... jer, ti šestaši mogli su biti djeca onih koji se, na žalost, nikada nisu vratili...mogli su to biti njihovi očevi.... Da, baš kako i Tuga kaže... koliko je zahvalnosti jednog mladića na svaki spomen njegova oca... hvala ocu tog, tada mališana, ali, hvala i tebi Tugo što, ma koliko bolno bilo pokušavaš pomoći djetetu (sada već mladiću) zapamtiti lik njegova oca. Ne mogu niti pomisliti kako se to dijete osjećalo kada je slušalo te priče, što se u njegovoj glavi tada događalo..... i, vjerujem da će zauvijek zapamtiti lik svoga oca... makar kroz priče svih nas koji cijenimo svaku žrtvu.... Poezijo duše – znam, znam da boli.... ne mogu predočiti bol takvog gubitka.. ali, boli i sama slika onih slika... zato, znam da ti je i danas, ali i svakog dana teško... no ovi dani posebno bole....hvala i tvome bratiću.... Semper contra – dragi moj prijatelju... često postavljam ta pitanja, tražim odgovore.. ipak, mogu sa ponosom i velikim zadovoljstvom reći da radim na jednom «zadatku» i vjerujem da će moj mali doprinos pomoći barem u jednom dijelu života mladih Vukovaraca – jer, na mladima svijet ostaje... ali, teško je sada u ovom trenutku u ovim temama ..i ja imam puno toga za reći, no, kako i kažeš, ne danas, ne ovdje.... istina, žalosno je, kako sam i u postu rekao, Vukovara se sjetimo za godišnjice i za izbore...ali, siguran sam da će se to promijeniti I, kako kaže Sunce na prozoru ... .nećemo danas o politici... danas je tužan dan, dan velikih ljudi i velikog Grada.... Hvala Vam svima! Posebno se želim zahvaliti dragim Vukovarcima - neki su se javili tu, neki na mail, neki su me i nazvali... vjerujte - teški su to bili razgovori.... ali, hvala im što me nisu zaboravili jer niti ja njih nikada neću
18.11.2010. (16:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vecer... Vidis.. Neznam... Iako sam bila daleko od svega,od rata od pucnjave od smrti Bila sam dijelom s Vama.. I necu pricat da razumijem . Da me boli,da me dira... Samo cu odšutit u tisini.... Posvetit molitvu, I zapalit svijecu kod Križa...
18.11.2010. (21:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tiho, ... u molitvi ... zahvalna ... svima koji su ostavili sve, ... žrtvovali sve ... ... sam život svoj dali ... i omogučili meni, ... ... nama ... ... našoj djeci ... da imamo dom. .... ............................... ... budućnost ... ......................... Neka se nikada ne zaboravi !!! Upišimo ih u pamćenje ... ... i duboko u srce ... zasvagda ... Slava im !!!
BTB !!!
Lijep pozdrav ...
18.11.2010. (21:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvala ti što si podijelio svoja sjećanja s nama... jako je bitno za buduće generacije, koje danas nemaju priliku ovako iz prve ruke saznati što se događalo tih dana u Vukovaru, da ostane neki pisani trag o tome... da se nikad ne zaboravi. Ja sam inače djetinjstvo proveo u opkoljenom Dubrovniku, ali nama je bilo puno lakše, nismo živjeli u takvom strahu od smrti, kao da smo znali da će sve dobro završit... jedino što nismo imali hrane i vode koliko nam je trebalo, ali snalazili smo se svakako... Braniteljima Vukovara koji su dali svoje živote za našu slobodu vječna slava i hvala!
18.11.2010. (22:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nisam mogao a da nakon pogledanog filma «Zaustavljeni glas» još jednom, prije molitve, ne podijelim misli koje su toliko bolne, toliko tužne.... Rekao sam Vam da su mi se danas javili Vukovarci..ali, najdraži poziv koji je izmamio i osmjeh na moje lice bio je poziv «male Ane».... govorio sam Vam o njoj u postu od prije dvije godine.... njen glas, večeras, bio je pun boli, sjete i ponosa... i ona je gledala film.... nazvala me kada je bila «njezina ulica» - barem tako roditelji tvrde ..jer...ona se ne sjeća... samo to mi je mogla reći jer suze su bile jače...Hvala ti Ana što sam «upoznao» tvoju ulicu..... iako, draga moja, sve su bile «iste», ruševne, neprepoznatljive... ali, ljubav prema gradu prepoznaje svaku ciglu.... sad sam siguran u to... Teško je bilo večeras gledati, ponovno proživljavati te dane, sjećati se...ali bol koju nosim ni izbliza nije kao bol koju sam osjetio gledajući ovaj film, a kako li je tek svima koji su bili te dane u Gradu Heroju? Kako li je bilo onima koji su «razvrstani»?..... Prestrašna istina o kojoj smo već mnogo znali i prije, prikazana sa «golim» činjenicama ali i sa tolikim emocijama, siguran sam, nikoga nije ostavila ravnodušna ...ali, nije to samo Vukovar...slike su to svih stradanja 90-tih i svih života koji su naglo ugašeni....... ovog trenutka mogao bih napisati cijeli roman... Ali... i ja ću se pridružiti Vašoj tišini i molitvi ....... i svojim mislima..... molitvom.... zahvaliti svima koji su dali najvrjednije ...svoje živote za naš život...... I svima neka svijetlost upaljenih svijeća u cijeloj Lijepoj našoj osvijetli put kojim i sada hrabro kroče... hvala Vam..... Slava Vam!
18.11.2010. (23:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Večeras sam na HRT-u gledala dva dokumentarca "Zaustavljeni glas" i "Ne pucajte, ide Vukovar", zamolila sam i svog sina da ostavi svoj PSP i pogleda dokumentarce kako bi vidjeo što se to događalo, jer kako je rekla jedna francuska novinarka u Zaustavljenom glasu, ako se ne govorimo o prošlosti loše stvari se uvijek ponavljaju...
19.11.2010. (00:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
baba ljutica
Hvala ti...
17.11.2010. (21:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fra gavun
Evo da ponovim "ZAPISI LJUTIH BABA"....hvala ti...
17.11.2010. (22:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vitae...
I ja sam danas razgovarala sa svojim šestašima o gradu heroju, o Siniši, o djeci bez djetinjstva ,o ljudima koji su dali živote ! Nisu se tad još ni bili rodili , ali neka znaju . Ganuo me tvoj post! Osmijeh ti topli i pozdrav .
17.11.2010. (22:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
M.Split
HVALA tebi i svima koji u srcu imaju Vukovar...
poginulim ... pokoj vječni daruj im Gospodine i svjetlost vječna svjetlila im
17.11.2010. (22:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dvadeseti veljace
...riječi iz srca, uvijek u srcu nađu mjesto...tako i tvoje..., a svjetlo uspomena gori... nama kao podsjetnik na sve one čiji su životi prekinuti tamo... smrću, prislinim odlaskom...tim ružnim činom zvanim rat... i nadam se da će sjećanja ostati kao vječni plamen, svjetliti da pričaju svoju priču...
...laka ti noć... i hvala... za svaku ispisanu riječ...:)
17.11.2010. (23:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tuga
Imala sam dvije godine dječaka na instrukcijama čiji je otac poginuo u Vukovaru. Ponekad bi me u pauzama zamolio da mu pričam o tati kojeg nije zapamtio.
Često srećem tog 20. godina starog mladića. Jednom mi se zahvalio na svemu što sam ga naučila, a posebno na mojoj priči.
I ja se tebi zahvaljujem na tvojoj priči o bolnom iskustvu i tragičnoj istini.
17.11.2010. (23:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tajna 2
@@ ehh puno je oceva, majki , brace i sestara ponosno i dosojanstveno braneci svoj dom , svoju domovinu napustilo rano ovaj svijet... i puno hrabrih VITEZOVA isto tako. Neka pocivaju u miru i da ... nikada se ne ponovilo ali visa sila odlucuje.... Moramo se nadati da nikada nece...
lijep pozdrav i hvala ti sto si posvetio jedan post hrabrim ljudima a i sam si bio tamo.. tajna 2
18.11.2010. (06:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Euro
slava svima...
18.11.2010. (07:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
šašava mamica
Hvala Ti!!!
18.11.2010. (08:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
turimti
slava poginulima!
na žalost vukovar, dubrovnik, mostar,sarajevo, srebrenica su najveće prevare...
prevaren je običan narod...
kaznili su ih svijet i domaći izdajnici koji su bili protiv tih kosmopolitskih gradova...
bumo vidjeli pravu istinu...
18.11.2010. (10:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki 2
Predivan post, dragi Smotko! Ali, pretužan ....:((((((
Hvala Ti; i hvala na uvijek dragim riječima kod mene! Uživala sam, usprkos kiši..:))))))
Vole Te Luki+Goldie
18.11.2010. (10:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sunce na prozoru
Hvala Gradu Heroju, hvala tebi na prekrasnom postu. O politici sutra.....danas je tužan dan, dan velikih ljudi i velikog Grada.
18.11.2010. (13:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kamena
neka im je vječna slava, a Tebi veliko hvala na predivnim riječima
18.11.2010. (14:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
poezija duše
da, danas je jedino važno da se ne zaboravi...
rastužio si me, u Vukovaru izgubih bratića, dva dana prije pada...
18.11.2010. (15:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
semper_contra
Prekrasno!
No ja sam ipak "semper contra" pa ću i u ovim teškim trenutcima sjećanja na tragediju Vukovara i njegovih stanovnika uputiti samo dva pitanja (volim pitati):
- Kada ćemo saznati ISTINU zašto Hrvatska nije na vrijeme pomogla Vukovaru kako govori Siniša u priloženom filmu. Ja imam SVOJU istinu! I za Vukovar i za Dubrovnik. No ostavit ću to za neku drugu priliku.
- Kada će početi u Vukovar odlaziti svakodnevno kolene mladih i stručnih ljudi željnih rada jer je tamo Domovina, za koju su Vukovarci ginuli i patili, stvorila uvjete za njihov dolazak. Dosta sam se nagledao jednom godišnje "delegacija" koji iskazuju samo počast mrtvima a ne brinu o sudbini živih.
18.11.2010. (16:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smotani
Dragi moji prijatelji,
Nekako u ovom postu ne želim odvajati odgovore... želim svima odgovoriti u duhu zajedništva...baš ovakvog kakvog sam danas osjetio tu, u vašim komentarima, u svojoj okolini, na poslu – gdje smo se prisjetili i dragog nam prijatelja, kolege koji je ostao u Slavonskim ravnicama....... tih dana... Svijeća i njezin titravi plamen danas su mi bila svjetlost kojom bi htio osvijetliti sve uplakana i tužna srca koja su izgubila svoje najmilije..i ne, ne samo u Vukovaru... boli i Škabrnja, jako, jako boli Dubrovnik, boli svaki ispaljeni metak prema nama koji smo samo branili svoj dom....u bilo kojem mjestu, na bilo koju kuću....
Svima Vama koji ste zahvalili meni žalim zahvaliti...ali tu istu zahvalu i u vaše ime podariti onima koju su je zaslužili puno više od mene.... ja sam tu, na sreću ili ne, ali, ostao sam kao svjedok jednog vremena...jednog bolnog vremena..
Raduje me spoznaja da ima dragih i plemenitih ljudi koji kroz razgovor sa mladima ne dozvoljavaju da zaborav zauzme mjesto slikama stradanja, patnje, boli.... Hvala ti draga Vitae... jer, ti šestaši mogli su biti djeca onih koji se, na žalost, nikada nisu vratili...mogli su to biti njihovi očevi.... Da, baš kako i Tuga kaže... koliko je zahvalnosti jednog mladića na svaki spomen njegova oca... hvala ocu tog, tada mališana, ali, hvala i tebi Tugo što, ma koliko bolno bilo pokušavaš pomoći djetetu (sada već mladiću) zapamtiti lik njegova oca. Ne mogu niti pomisliti kako se to dijete osjećalo kada je slušalo te priče, što se u njegovoj glavi tada događalo..... i, vjerujem da će zauvijek zapamtiti lik svoga oca... makar kroz priče svih nas koji cijenimo svaku žrtvu.... Poezijo duše – znam, znam da boli.... ne mogu predočiti bol takvog gubitka.. ali, boli i sama slika onih slika... zato, znam da ti je i danas, ali i svakog dana teško... no ovi dani posebno bole....hvala i tvome bratiću....
Semper contra – dragi moj prijatelju... često postavljam ta pitanja, tražim odgovore.. ipak, mogu sa ponosom i velikim zadovoljstvom reći da radim na jednom «zadatku» i vjerujem da će moj mali doprinos pomoći barem u jednom dijelu života mladih Vukovaraca – jer, na mladima svijet ostaje... ali, teško je sada u ovom trenutku u ovim temama ..i ja imam puno toga za reći, no, kako i kažeš, ne danas, ne ovdje.... istina, žalosno je, kako sam i u postu rekao, Vukovara se sjetimo za godišnjice i za izbore...ali, siguran sam da će se to promijeniti
I, kako kaže Sunce na prozoru ... .nećemo danas o politici... danas je tužan dan, dan velikih ljudi i velikog Grada....
Hvala Vam svima!
Posebno se želim zahvaliti dragim Vukovarcima - neki su se javili tu, neki na mail, neki su me i nazvali... vjerujte - teški su to bili razgovori.... ali, hvala im što me nisu zaboravili jer niti ja njih nikada neću
18.11.2010. (16:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nisa
Dragi moj,predragi Smoto...
18.11.2010. (18:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mrvicak
Pokoj vjecni daruj im Gospodine, a tebi veliko hvala...
18.11.2010. (19:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dubinama sebe
Lijep pozdrav tebi
18.11.2010. (20:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
SeDmA
Vecer...
Vidis..
Neznam...
Iako sam bila daleko od svega,od rata od pucnjave od smrti
Bila sam dijelom s Vama..
I necu pricat da razumijem . Da me boli,da me dira...
Samo cu odšutit u tisini....
Posvetit molitvu,
I zapalit svijecu kod Križa...
18.11.2010. (21:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mirjam
Tiho, ... u molitvi ... zahvalna ...
svima koji su ostavili sve,
... žrtvovali sve ...
... sam život svoj dali ...
i omogučili meni, ...
... nama ...
... našoj djeci ...
da imamo dom. ....
...............................
... budućnost ...
.........................
Neka se nikada ne zaboravi !!!
Upišimo ih u pamćenje ...
... i duboko u srce
... zasvagda ...
Slava im !!!
BTB !!!
Lijep pozdrav ...
18.11.2010. (21:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tamo gdje je srce
I u mom gradu Vukovar svijetli!
Da se ne zaboravi...
Slava im!
18.11.2010. (22:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
funky business
Hvala ti što si podijelio svoja sjećanja s nama... jako je bitno za buduće generacije, koje danas nemaju priliku ovako iz prve ruke saznati što se događalo tih dana u Vukovaru, da ostane neki pisani trag o tome... da se nikad ne zaboravi. Ja sam inače djetinjstvo proveo u opkoljenom Dubrovniku, ali nama je bilo puno lakše, nismo živjeli u takvom strahu od smrti, kao da smo znali da će sve dobro završit... jedino što nismo imali hrane i vode koliko nam je trebalo, ali snalazili smo se svakako... Braniteljima Vukovara koji su dali svoje živote za našu slobodu vječna slava i hvala!
18.11.2010. (22:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smotani
Dragi moji prijatelji,
Nisam mogao a da nakon pogledanog filma «Zaustavljeni glas» još jednom, prije molitve, ne podijelim misli koje su toliko bolne, toliko tužne....
Rekao sam Vam da su mi se danas javili Vukovarci..ali, najdraži poziv koji je izmamio i osmjeh na moje lice bio je poziv «male Ane».... govorio sam Vam o njoj u postu od prije dvije godine.... njen glas, večeras, bio je pun boli, sjete i ponosa... i ona je gledala film.... nazvala me kada je bila «njezina ulica» - barem tako roditelji tvrde ..jer...ona se ne sjeća... samo to mi je mogla reći jer suze su bile jače...Hvala ti Ana što sam «upoznao» tvoju ulicu..... iako, draga moja, sve su bile «iste», ruševne, neprepoznatljive... ali, ljubav prema gradu prepoznaje svaku ciglu.... sad sam siguran u to...
Teško je bilo večeras gledati, ponovno proživljavati te dane, sjećati se...ali bol koju nosim ni izbliza nije kao bol koju sam osjetio gledajući ovaj film, a kako li je tek svima koji su bili te dane u Gradu Heroju? Kako li je bilo onima koji su «razvrstani»?..... Prestrašna istina o kojoj smo već mnogo znali i prije, prikazana sa «golim» činjenicama ali i sa tolikim emocijama, siguran sam, nikoga nije ostavila ravnodušna ...ali, nije to samo Vukovar...slike su to svih stradanja 90-tih i svih života koji su naglo ugašeni....... ovog trenutka mogao bih napisati cijeli roman...
Ali... i ja ću se pridružiti Vašoj tišini i molitvi ....... i svojim mislima..... molitvom.... zahvaliti svima koji su dali najvrjednije ...svoje živote za naš život......
I svima neka svijetlost upaljenih svijeća u cijeloj Lijepoj našoj osvijetli put kojim i sada hrabro kroče... hvala Vam.....
Slava Vam!
18.11.2010. (23:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Novac i djeca
Večeras sam na HRT-u gledala dva dokumentarca "Zaustavljeni glas" i "Ne pucajte, ide Vukovar", zamolila sam i svog sina da ostavi svoj PSP i pogleda dokumentarce kako bi vidjeo što se to događalo, jer kako je rekla jedna francuska novinarka u Zaustavljenom glasu, ako se ne govorimo o prošlosti loše stvari se uvijek ponavljaju...
19.11.2010. (00:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...