ahahahahahaha... ali to je doista dosta aparature, ja sam se odvikla nositi milijun stvari sa sobom. ali fotoaparat moram imati jer je to između ostalog profesionalna deformacija (ako ti se dogodi prometna nezgoda da možeš uslikati...)
09.11.2010. (09:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
:))))))))))))))))) Jedno je sigurno: amer će se cijelog života sjećati tog trenutka kad se osjećao kao James Bond u borbi protiv komunističkih agenata :)))) Što se aparature tiče, tu smo negdje. Bez fotića nigdje (mali za svaki dan, veliki za posebne prilike :P ), 2 mobitela (jedan privatni, jedan poslovni), diktafon - na žalost ne za zabilježavanje ideja već mi treba u poslu...neki dan sam sve punjače stavila na jednu komodu - horor od žica! I iako svaki dan razmišljam o toj vrsti ovisnosti, opet, ako želiš funkcionirati u današenjem svijetu, sve te stvari odavno nisu luksuz već potreba.
09.11.2010. (09:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
a ti si dakle taj koji nam je ozloglasio inače nedužne tajne službe! ;0))) hehehe, nego, sve me ovo skupa podsjetilo na jednu istinitu pričicu prije dosta godina, kada je frend po zadatku išao intervjuirati nekog ishlapjelog i nepovjerljivog starčića, inače cijenjenog urbanista u svoje vrijeme, a kojega su u mjestu znali kao grofa Drakulu (jer je zadnje godine svoga života doslovno živio u izolaciji svoje zapuštene i obrasle vile-dvorca u središtu urbanog centra)... i ode tako frend po svoju priču o planskoj i neplanskoj izgradnji, oboružan jednim običnim diktafonom i mladošću - i nađe staroga kako usred vrtne neprohodne prašume kornjačevim korakom sjecka neku polumrtvu živicu. predstavi se on njemu, a stari ga dobro odmjeri od glave do pete i onda nijemim trzajem glave pozove u kuću. na pragu ruševnog zdanja stari ga zaustavi pokretom ruke i fiksirajući pogledom zapita: Nosite li što? frend zbunjen odmahne glavom, jer je pomislio da stari očekuje poklon, pa se u tom trenutku posramio što suhonjavom i očigledno izgladnjelom djedici nije donio barem deset deka kave ili kutiju kekasa. starčić se na to ukloni sa vrata i propusti ga u uski hodnik. unutrašnjost kuće nije bila u ništa boljem stanju nego vrt. zamračeni prozori, antikni crvotočni namještaj, podovi prekriveni prašnjavim tepisima i viseći kristalni lusteri bili su u potpunosti obavijeni paučinom kao u filmovima strave i užasa. stari ga pokretom ruke posjedne na rasparanu sofu i pod nos mu turne porculansku zdjelicu do vrha ispunjenu nečim što je nekoć davno-davno vjerojatno bio 505 sa crtom: Jeste za bombon? frend od nelagode, da odbijanjem ne uvrijedi starčića, posegne za jednim bombonom, ali mu u ruci ostade cijeli sadržaj zdjelice, sada slijepljen u jednu kompaktnu zelenkastu masu: Ovaj.. hvala?! ni grčevito treskanje nije pomoglo, pa je iskoristivši trenutak dok se stari izgubio u kuhinji navodno pripremajući čaj, tu slijepljenu zelenkastu masu sakrio pod ukrasni jastučić na sofi. imao je rese. jastučić mislim, a uzorak je bio neprepoznatljiv pod slojevima prašine. no po povratku staroga iz kuhinje, do tada gostoljubiva i vedra atmosfera naglo mijenja ćud. frend čini neoprostivu grešku. uz riječi: Hoćemo li započeti? nonšalantno iz džepa vadi maleni crni diktafon i postavlja ga na čajni stolić između sofe i fotelje u kojoj se ugnijezdio grof Drakula. događaji koji su uslijedili odvijali su se nevjerojatnom brzinom. na prizor malene crne sprave iz starčića izleće nekontrolirani vrisak kao da je ugledao Sotonu glavom i bradom: AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA!!! i dalje vrišteći skače iz fotelje mlatarajući užasnuto rukama, pri čemu prevrće stolić, ruši pladanj sa starinskim šalicama za čaj, podiže nevjerojatan oblak prašine: POBOGU, POBOGU - to je OPASNO!!! ISKLJUČITE TO, ISKLJUČITE TO!!! frend samo zatečeno uspije promucati: Ali to je samo diktafon?!? na što ga stari i dalje mlatarajući stade navoditi kao dosadnu muhu prema vratima: VAN IZ OVE KUĆE - VAAAAAAAN!!! zadnji prizori, prije nego se opet našao na ulici i dnevnom svjetlu užurbanog grada, koje moj užasnuti, u trk natjerani frend pamti - su luster koji se pijano ljulja i uznemirena paučina koja tiho kao snijeg pada na njegovu zbunjenu glavu.
pa sad ti reci da Amer nije bio u pravu ;0)))))
09.11.2010. (15:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rita pavone
Neviđeno, tako mi zvuči Modesti ,a Studenu nisam ni pročitala ,a sve to na tragu kako ljudi mijenjaju pismo ,postaju staloženiji ,buntovnost se gubi kroz pamćenje i tako ..ne ostaje ona.. 'mjesto mudrosti iskustvo.. ,nego gluhost i trapavost ..Šta život učini čovjeku od prvotne zamisli ..Junaci i statisti na kraju bivaju preplašeni ,a sve to osobno na tragu da zvučimo jednako pametni i mistični kao neki koji za sebe još uvijek misle da to jesu .Odlično pišeš ,ali to je karakteristika poznatih i slavnih . Do))))) ,
11.11.2010. (08:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bookeraj
ahahahahahaha... ali to je doista dosta aparature, ja sam se odvikla nositi milijun stvari sa sobom. ali fotoaparat moram imati jer je to između ostalog profesionalna deformacija (ako ti se dogodi prometna nezgoda da možeš uslikati...)
09.11.2010. (09:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
studena
:)))))))))))))))))
Jedno je sigurno: amer će se cijelog života sjećati tog trenutka kad se osjećao kao James Bond u borbi protiv komunističkih agenata :))))
Što se aparature tiče, tu smo negdje. Bez fotića nigdje (mali za svaki dan, veliki za posebne prilike :P ), 2 mobitela (jedan privatni, jedan poslovni), diktafon - na žalost ne za zabilježavanje ideja već mi treba u poslu...neki dan sam sve punjače stavila na jednu komodu - horor od žica! I iako svaki dan razmišljam o toj vrsti ovisnosti, opet, ako želiš funkcionirati u današenjem svijetu, sve te stvari odavno nisu luksuz već potreba.
09.11.2010. (09:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MODESTI BLEJZ
a ti si dakle taj koji nam je ozloglasio inače nedužne tajne službe! ;0)))
hehehe, nego, sve me ovo skupa podsjetilo na jednu istinitu pričicu prije dosta godina, kada je frend po zadatku išao intervjuirati nekog ishlapjelog i nepovjerljivog starčića, inače cijenjenog urbanista u svoje vrijeme, a kojega su u mjestu znali kao grofa Drakulu (jer je zadnje godine svoga života doslovno živio u izolaciji svoje zapuštene i obrasle vile-dvorca u središtu urbanog centra)... i ode tako frend po svoju priču o planskoj i neplanskoj izgradnji, oboružan jednim običnim diktafonom i mladošću - i nađe staroga kako usred vrtne neprohodne prašume kornjačevim korakom sjecka neku polumrtvu živicu. predstavi se on njemu, a stari ga dobro odmjeri od glave do pete i onda nijemim trzajem glave pozove u kuću.
na pragu ruševnog zdanja stari ga zaustavi pokretom ruke i fiksirajući pogledom zapita: Nosite li što? frend zbunjen odmahne glavom, jer je pomislio da stari očekuje poklon, pa se u tom trenutku posramio što suhonjavom i očigledno izgladnjelom djedici nije donio barem deset deka kave ili kutiju kekasa. starčić se na to ukloni sa vrata i propusti ga u uski hodnik.
unutrašnjost kuće nije bila u ništa boljem stanju nego vrt. zamračeni prozori, antikni crvotočni namještaj, podovi prekriveni prašnjavim tepisima i viseći kristalni lusteri bili su u potpunosti obavijeni paučinom kao u filmovima strave i užasa. stari ga pokretom ruke posjedne na rasparanu sofu i pod nos mu turne porculansku zdjelicu do vrha ispunjenu nečim što je nekoć davno-davno vjerojatno bio 505 sa crtom: Jeste za bombon?
frend od nelagode, da odbijanjem ne uvrijedi starčića, posegne za jednim bombonom, ali mu u ruci ostade cijeli sadržaj zdjelice, sada slijepljen u jednu kompaktnu zelenkastu masu: Ovaj.. hvala?!
ni grčevito treskanje nije pomoglo, pa je iskoristivši trenutak dok se stari izgubio u kuhinji navodno pripremajući čaj, tu slijepljenu zelenkastu masu sakrio pod ukrasni jastučić na sofi. imao je rese. jastučić mislim, a uzorak je bio neprepoznatljiv pod slojevima prašine.
no po povratku staroga iz kuhinje, do tada gostoljubiva i vedra atmosfera naglo mijenja ćud. frend čini neoprostivu grešku. uz riječi: Hoćemo li započeti? nonšalantno iz džepa vadi maleni crni diktafon i postavlja ga na čajni stolić između sofe i fotelje u kojoj se ugnijezdio grof Drakula. događaji koji su uslijedili odvijali su se nevjerojatnom brzinom.
na prizor malene crne sprave iz starčića izleće nekontrolirani vrisak kao da je ugledao Sotonu glavom i bradom: AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA!!! i dalje vrišteći skače iz fotelje mlatarajući užasnuto rukama, pri čemu prevrće stolić, ruši pladanj sa starinskim šalicama za čaj, podiže nevjerojatan oblak prašine: POBOGU, POBOGU - to je OPASNO!!! ISKLJUČITE TO, ISKLJUČITE TO!!!
frend samo zatečeno uspije promucati: Ali to je samo diktafon?!? na što ga stari i dalje mlatarajući stade navoditi kao dosadnu muhu prema vratima: VAN IZ OVE KUĆE - VAAAAAAAN!!!
zadnji prizori, prije nego se opet našao na ulici i dnevnom svjetlu užurbanog grada, koje moj užasnuti, u trk natjerani frend pamti - su luster koji se pijano ljulja i uznemirena paučina koja tiho kao snijeg pada na njegovu zbunjenu glavu.
pa sad ti reci da Amer nije bio u pravu ;0)))))
09.11.2010. (15:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rita pavone
Neviđeno, tako mi zvuči Modesti ,a Studenu nisam ni pročitala ,a sve to na tragu kako ljudi mijenjaju pismo ,postaju staloženiji ,buntovnost se gubi kroz pamćenje i tako ..ne ostaje ona.. 'mjesto mudrosti iskustvo.. ,nego gluhost i trapavost ..Šta život učini čovjeku od prvotne zamisli ..Junaci i statisti na kraju bivaju preplašeni ,a sve to osobno na tragu da zvučimo jednako pametni i mistični kao neki koji za sebe još uvijek misle da to jesu .Odlično pišeš ,ali to je karakteristika poznatih i slavnih . Do))))) ,
11.11.2010. (08:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...