Komentari

apatrida.blog.hr

Dodaj komentar (14)

Marketing

  • Bookeraj

    da, slažem se. ili vjerovanje u slučajnosti, u koincidenciju. u vjerojatnosti da se nesreće ipak ponekad događaju, i to kad ih najmanje očekujemo. jasno, ljudski životi su izgubljeni i teško je ne osjećati se krivim zbog toga, ali... ima previše direktnijih stvari zbog kojih bismo se mogli kriviti, ove indirektne više čovjek ne bi mogao podnijeti.

    avatar

    11.10.2010. (12:57)    -   -   -   -  

  • Neverin

    ja sam vozio u provaliju sa fićom i zahvaljujem bogu što nisam ubio najboljeg prijatelja jer si ne bi znao oprostiti...

    avatar

    11.10.2010. (13:33)    -   -   -   -  

  • DOBAR, LOŠ, ZAO

    neko je reko da vrag ne postoji,
    to je samo BOg kad se napije ...

    avatar

    11.10.2010. (15:07)    -   -   -   -  

  • Tri Pojma

    glb! :((
    pa stvarno te hoće.. :(

    avatar

    11.10.2010. (15:16)    -   -   -   -  

  • Bugenvilija

    Uh! Kakva tjeskobna priča...

    avatar

    11.10.2010. (15:39)    -   -   -   -  

  • lion queen

    ali nisi ni vozila i nitko te nije trebao osuditi, pa da si se izvlačila i tražila veze da se spasiš. znaš u čemu je tvoja krivica: u ničemu. ti jesi tražila da te poveze kući, ali nisi mu rekla da sleti s ceste. jesi li? nisi. da si ti njemu rekla: hajde, vozi me i sleti s ceste, to bi bila druga stvar. ti si mu rekla da te vozi kući pod pretpostavkom da će te on odvesti od točke a do točke b i to pravocrtno, utabanim putem. po toj logici nitko ne bi smio poslati svog najdražeg voljenog u dućan po kruh, jer kad bi se dogodilo, bilo bi: zašto mi je trebao kruh. kad bi čovjek znao što ga čeka, ne bi tamo išao. možda je među tim promatračima bilo onih koji su rekli: idemo sad tamo, a netko drugi je rekao, nemojte, ostat ćemo još malo. tko zna tko je od njih njih doveo na vaš put preleta? ma znaš i sama odgovor, stavila si ga u naslov. dakle, što hoću reći, za to što si ti tražila, nije predviđena zakonita kazna i ti nisi ni imala što izbjeći, ali si još k tome sama sebi navalila teret grižnje savjesti, koji ti čak nije ni trebao pripadati.
    što se tiče tvog prijatelja, uvjerena sam da postoje ti mali moždani udari, koji čovjeka izbace iz funkcije. jednog dana je moj tata sletio na neku livadu, a da uopće nije bio svjestan što mu se dogodilo. nije nikog dohvatio, na svu sreću tamo nije bilo promatrača, ali je skršio auto. i muka je bila iskeširati novac za popravak tog auta, kad mu je još policja nabila kaznu da nije držao dovoljno rastojanje od desnog ruba ceste. nikog nije bilo briga zašto mu se to dogodilo. kasnije je umro od moždanog udara.
    inače, svakim danom sam sve više uvjerena da svatko od nas ima određeni broj dana na raspolaganju. najstrašnije je kad netko drugi bude odgovoran kad jednome istekne taj broj dana. huhhhh teška tema, koju bih zaključila onime da smrt nije kraj i da nakon smrti slijedi uskrsnuće. tome nas naša vjera uči već 2000 godina. nema razloga ne voditi računa o tom segmentu ljudskog života.
    kiss.

    avatar

    11.10.2010. (18:21)    -   -   -   -  

  • odmak

    mcmlx,
    sudbina? minuta prije ili poslije. Ne znam, ne znam, ali posljedice ostaju.

    Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje,
    stvar je u tome da je volja za samoodržanjem tako jaka da prekrije svaki osjećaj krivnje. jasno mi je da postoje i drugi trenuci potrebni jakih osjećaja, ali sve je nekako tužno. Izgubljeni životi i nikome ništa. Kao da smo samo nevažna kapljica nevažne vode koja se gubi među milionima sličnih kapljica, a toliko bola.

    neverin,
    oprostio bi si itekako, nažalost ili na sreću.

    DOBAR,LOŠ,ZAO,
    gospodar ovog svijeta da ne postoji..? daj prijatelju...

    Zona Z.,
    to ti nije ni po mise, ali da napišem sve izgledalo bi da lažem.

    Bugenvilija,
    dobri moji prijatelji kojima se sad događaju svakojake nevolje, a nisu ih zaslužili.

    Lion Queen,
    razumijem što mi hoćeš reći, ali ja samo pokušavam razmišljati kako su naše osude vrlo često brzoplete . Vrlo lako osudimo druge, a naši grijesi kao da se ne broje.
    Svakome od nas palo je vjerojatno na pamet da je trebalo kazniti i roditelje tog mladića koji je usmrtio tu malu studenticu, a ja bih mogla iskopati svoje nesposobnosti, nemogućnosti fizičke i psihičke kad nisam vlastitu djecu mogla spriječiti u puno stvari koje su uglavnom završile bezazlenim krajem, a moglo je biti i drugačije.
    što duže živim sve manje znam i sve manje osuđujem. na neki način se slaže s tobom da je svatko od nas dobio određeno vrijeme...

    pramajka,
    ne treba uljepšavati. Lako bi se za sve našlo opravdanje, ali čemu.

    avatar

    12.10.2010. (17:01)    -   -   -   -  

  • saraja azra

    teško sjećanje, postoji li krivica ili ne uopće ne može u sjećanju ništa promijeniti začudno ali tako ja imam sjećanje na jedan vrlo ružan događaj ja i prijateljica trčimo po vodu......oko nas padaju granate i jedna blizu nas padne .........i mi protrčimo a dva dečka ostanu ležati od tad pa zauvijek i nismo krive što smo preživjele ali nekako kao i da jesmo....jesmo li mogle mi biti na tom mjestu.....jesmo i nismo......zašto ti ovo pišem baš zato jer u ovoj mojoj priči naše krivice nema samo našeg jada ima....nemisli onikad o nekoj krivici .......sjećanje je teško ....i jedino što je dobro je da ste vi preživjeli više ili manje slični ali nikada isti kao prije toga jer ja koristim izraz mi "ratovani" izmišljen je ali sada bi ga proširila na izraz mi "teških sjećanja" živjeti trebamo unatoč i usprkos svemu ......nažalost tu nema ni pomoći (osim stručne psihološke) ni zaborava dok si ti i taj događaj biti će sa tobom ali nije to kraj to je novi početak života uz breme ali ipak početak koji može završiti i na dobro

    avatar

    13.10.2010. (12:06)    -   -   -   -  

  • odmak

    saraja azra ,
    Poslala sam odgovor-komentar, ali vidim da ga nema. Kako god evo što mislim. Poznat je osjećaj krivnje (opisan i često se o njemu govori) kod Židova koji su preživjeli koncentracione logore, a toliki milioni nisu.
    Taj isti osjećaj krivnje vrlo je vezan uz judeo-kršćansku kulturu, ali i općenito se javlja. Eto i ti ga spominješ. Ljudi se liječe radi tog osjećaja jer ih koči u životu, ali bez njega bili bismo posve bezdušni. Možda bi ga trebalo pretočiti u neka dobra djela ili općeniti postati bolji ljudi.

    avatar

    14.10.2010. (08:39)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    smrt više igra na kvantitet

    avatar

    14.10.2010. (08:57)    -   -   -   -  

  • propheta nemo

    Ne znam to objasniti i pošteno formulirati, ali čini mi se da se osjećaj krivnje pojavi zajedno s gubitkom. Negativne emocije su vrlo druželjubiva bića pa se obično pojave zajedno.

    avatar

    15.10.2010. (20:18)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...