kako god me privlačilo prolistati te "jeftine" književne uratke (kako bih ih mogla komentirati), ne želim se spustiti na nivo da im svojim čitanjem povećavam nakladu - uključujući Nives, Simonu, Antu, jeftine čit-lite gospođe Biondić....
tako da se vrtim u toj etičkoj dilemi...
26.09.2010. (10:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@seoska idila - o, ja jesam čitala "Golu istinu", i to upravo da mogu argumentirano pljuvati po njoj, no na kraju nisam htjela praktički ništa reći jer žena ima đon-obraz, što god kažeš, ona otrese to sa sebe i kaže - i loša publicitet je dobar publicitet!
26.09.2010. (10:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"Anej Sam poznati je dobročinitelj, hrani napuštene životinje, prikuplja pse i mačke lutalice, ekološki je osviješten i tako dalje... Zašto nije htio imati ništa s vlastitom kćeri, koja je za razliku od mačke ipak ljudsko biće"
Meni je ovo ključni dio tvog osvrta na knjigu i lik i djelo Aneja Sama. Podsjeća me na neke moje dileme u vezi ljudi koji se, duboko razočarani ljudskim rodom, okrenu spašavanju i bavljenju životinjskim rodom. Osobno, puno više poštujem one koji ne dižu ruke od ljudskog roda, unatoč svoj njegovoj nesavršenosti. Osobno, duboko poštujem i biljni i životinjski rod, tj. svaki oblik života i sama bih , i jesam, bezbroj puta spasila neku napuštenu životinju. Ali smatram da intezivno voljenje i posvećivanje životinjama baš i nije neki herojski čin. Naime, lako ti je voljeti nekog/nešto za koga ili za što si siguran da ti ne može nanijeti bol. Ponekad mi padne na pamet da odustajanje od ljudskog roda i okretanje životinjskom u sebi sadrži u stvari jednu ogromnu količinu narcisoidnosti i egoizma. Životinje nas vole bezuvjetno, udari psa nogom, on će ti se nakon 2 minute opet vratiti, životinje nas ne procjenjuju kritički, beskrajno su zahvalne za "stan i hranu". Ljudsko biće traži puno više od toga. A pogotovo ljudska mladunčad. Ona traže da ponekad, ako ne i često, prigušimo vlastiti ponos, kriterije, ego. Ljudska mladunčad očekuje od svojih roditelja istu onakvu bezkompromisnu ljubav kakvom životinje vole čovjeka.
26.09.2010. (10:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Odlično i zanimljivo napisano. Hm, tko će znati što se tu zapravo dogodilo - istina je, kao i uvijek negdje na sredini. Meni je jedino neshvatljivo, zašto je netko imamo potrebu napisati cijelu jednu knjigu kako bi se, na jedan način, opravdao. I kao što kaže Machelina, lako je voljeti životinje - njihova ljubav prema nama je beuzvjetna. Voljeti ljude, prihvatiti svu složenost međuljudskih odnosa i ljudskih karaktera, to je već posve druga, puno zahtjevnija stvar.
26.09.2010. (11:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odlican tekst i analiza. nisam citala nivesinu knjigu ali se posebno slazem s tvojim zadnjim odlomkom te ovim: "Postoji mogućnost na koju sam pomislila već od prvih stranica knjige, a to je da oboje lažu: on nije počinio zločin silovanja nad njom, a ona njemu nije nanijela štetu tom laži (već i on jaše na valu publiciteta koji je ta afera izazvala pa pomalo i uživa u pozornosti koju dobiva). Ako oboje žele isprovocirati pozornost (ta ipak su otac i kći, makar genetski), po mom je mišljenju najbolji lijek takvom asocijalnom ponašanju pozornost uskratiti!"
svidja mi se i marchelinin komentar i slazem se s njim. kao roditelju mi je i nepojmljivo i odvratno bilo kakvo javno pranje rublja, poput ovog sto su ocito oboje ucinili. uz to smatram da je roditelj taj koji uvijek na kraju mora imati mrvicu vise razuma, napravilo njegovo dijete bilo kakvu nepodopstinu. ovo mi nekako naginje nekoj privatnoj osveti osobe slabog samopouzdanja pri cemu doista nije bitno sto je bila prava istina izmedju ovo dvoje ljudi. takodjer, mozda iz nekih roditeljskih i nerazumnih razloga, volim se prikloniti izjavama djece za koju se gotovo uvijek kaze da lazu (ako kazu da ih je netko seksualno ili slicno napastvovao), ona su rijetko u pravu i odrasli/i roditelji su ti koji su u pravu i ciju se rijec treba slusati. pogotovo ako je "zrtva"dijete zenskog roda a roditelj "napasnik" muskog. djeca cesto (gotovo uvijek?) zlostavljanja presucuju isto kao sto i zene cesto (gotovo uvijek?) presucuju batine, zlostavljanja i silovanja. ne tvrdim da je u ovom slucaju bilo zlostavljanja te vrste ali jedno je sigurno: gdje ima dima, ima i vatre......
26.09.2010. (12:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pročitala sam Nivesinu knjigu; sada bi bio red da pročitam i ovu - kako bih stvorila sliku o čemu se tu zapravo radi... No, do sada - Nives je bila prilično uvjerljiva - vidjet ćemo... Pozdrav od Luki+Goldie
26.09.2010. (14:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Najprije čestitke na zaista odličnoj recenziji, prije svega jer se ne osjeća, koliko je to moguće u ovoj poplavi (žutih) informacija, utjecaj istih već je pisana u subjektivnom doživljavanju napisanog (u pozitivnom smislu). Ista pitanja i dojmove oko korisnosti i beskorisnosti iznošenja "nesuglasica" između oca i kćeri, imala sam i sama i prije i nakon pročitanog. Međutim, kad čitam neke komentare, kao kod Babla a i kod tebe, potpuno razumijem njegovu želju, bolje reći očajničku potrebu da sve to stavi na papir i ponudi javnosti upravo zbog nje same, jer ona zaista presuđuje, a malo tko si može priuštiti odmah rukom i samouvjerenu, debelokožnu "fuck off" reakciju. Njegova kćer to može jer je na perfidan način prisvojila ulogu žtrve koju "palanka" guta bez pogovora, jer palanka voli šablone i odvajkada poznate putove morala koje je sama utabala, pa mirišući dim strpljivo čeka da bukne vatra. Ali ne i Čanković koji je palanki pokazao svojim životom, svojim usponom od "čobana" do uspješnog pisca da se može osvojiti neki svoj Olimp čak i kad plivaš protiv struje. Svatko tko se za nešto sam izborio zna kako teško pada kad to drugi dovedu u pitanje. I Anej Sam je, napokon, samo čovjek. I zato, koliko god imala osjećaj da je to "dokazivanje" istine bilo suvišno, razumijem ga. Jer kao što vidim, ne samo da se njegova autentičnost dovodi u pitanje, nego se izvlače i one stare štrace koje javnost s osobitom revnošću vješa poput zastava na državne blagdane: a kakav je to on otac bio, gdje je bio kad ga je trebala... A gdje su očevi kad im sud dodjeli viđati djecu 1-2 mjesečno, ako imaju sreće ili im potpuno zabrane pristup jer tako želi majka? (Ovo spominjem u kontekstu prepucavanja između roditelja, nikako u slučajevima gdje je nasilje nad djecom dokazano). Zašto se pravimo tako naivni, a naročito majke, kad znamo da je to unaprijed izgubljena bitka, kad djetetom manipulira jedan roditelj? Kako to da to pitanje postavljamo tek u ovakvim prilikama, a kad jedan otac pokrene i nebo i zemlju kako bi imao utjecaj na odgoj svoje djece, onda ga optužujemo da želi majci oteti djecu? Anej Sam se (kukavički) povukao iz unaprijed izgubljene bitke. I zato sad prima osudu. Nivesina majka je odgojila jednu, u svim oblicima promiskuitetnu osobu, lažljivu, nesposobnu da shvati razliku između dobra i zla, a nju nitko ni ne spominje.
Druga zanimljivost je povučena paralela između ljubavi prema ljudima i životinjama, a postavljene teze koje čitam često me tjeraju u nevjericu. Cijenjena Marčelina kaže da voljeti životinje i nije neki herojski čin, što automatski daje neku čudnu jednadžbu kojoj je rezultat = voljeti ljude jest herojski čin. Ali cijela formula nema temelja. Jer herojstvo povlači za sobom žrtvovanje i žrtvu, a žrtvovanje nema veze s ljubavlju. Ili mi netko želi reći da se "žrtvuje" za svoju djecu, muža, roditelje...? Onda bih mu mogla vrlo lako dokazati da to što on naziva ljubavlju nema veze s tim osjećajem. Je li netko od vas, koji poštujete više one koji se nisu odmetnuli od ljudskog roda (gdje je granica od više ili manje poštovanja?) pomislio da oni koji se priklanjaju životinjama čine to jer su odbačeni, a ne odbacili? I jer su gladni ljubavi, a životinje znaju voljeti, da, one vole bezuvjetno i u toj ljubavi nema zakulisnih igara, ali ljubav je ljubav, a onima što gladuju treba svaka mrvica kako ne bi izgubili i ono zadnje što ih veže za ljudski rod koji vode sve te silne "majke courage".
@bookeraj, oprosti na ovako dugačkom komentaru, ali pošto radim s ljudima koji trpe nepravde nanijete upravo od strane svemoguće javnosti, ne mogu se oduprijeti potrebi da progovorim u njihovo ime. Jer tako smo prokleto skloni lakonski zagrebati po površini, a onda samoljubivo razgledavati što nam je ostalo pod noktima, pri tom zaboravljajući da je rana ustvari na zagrebanoj površini.
26.09.2010. (15:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Moram reći da je meni sasvim jasno da netko koji je javno (krivo) optužen za nešto tako strašno kao što je silovanje vlastite kćeri, želi oprati oljagu sa svog imena koristeći dostupne mu resurse. Možda se i nije najbolje snašao u ulozi oca (koja mu je nametnuta) ali i po vlastitom priznanju (iz intervjua čini mi se u Nacionalu) kaže da nije želio djete jer se ne smatra dovoljno sposobnim i osposobljenim za tu odgovornu zadaću. Također navodi i da mu je od strane majke pristup NC bio ograničen i mješanje u odgoj (balagorečeno) nepodržano. Smatram da ako je netko nevin - treba se braniti. Ostale dijelove knjige si odlično opisala, i priznajem da su i meni bilo zanimljiviji dio štiva.
26.09.2010. (15:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@mare - u obrazloženju zašto je odlučio napisati knjigu, makar ima presudu da ga je oklevetala, i on sam upotrebljava baš frazu koju ti navodiš kao argument: "gdje ima dima ima i vatre". Upravo je taj dim javnog mijenja htio rastjerati
26.09.2010. (15:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U jednom mom komentaru kod Babla sam se osvrnula upravo na ovo što i ti sad spominješ, a to je da ne treba zaboraviti da je Nives najvjerojatnije bila itekako izmanipulirana od strane svoje majke. Dakle, iznosim razmišljanje potpuno identično tvojem.
Što se tiče žrtvovanja u voljenju ljudskog roda, da, smatram da to u sebi sadrži herojstvo, jer voljeti nekog a znati da ti možda i neće biti uzvraćeno, ili da ćeš biti povrijeđen (pri tom baš generalno pričam o ljudskom rodu a ne o relaciji roditelj-dijete, svom djetetu ne ufuravam sebe kao majku žrtvu, to mi se gadi), dakle, da, mislim da za to treba hrabrosti.
i da, naravno da oni koji se priklanjaju životinjama čine to jer su bili odbačeni. Odbačeni kao i na milijarde drugih ljudi, ne vjerujem da je itko na ovom planetu prošao bez iskustava takve vrste, tojest da netko baš nikada nije bio na ovaj ili onaj način od nekoga odbačen.
Ljubav prema životinjama ne podcjenjujem , kao ni njihovu ljubav prema nama, iskusila sam takvu ljubav, i zaista jeste čista i bezuvjetna. Samo naglašavam da osobno više cijenim primjere priklanjanja i zbrinjavanja napuštenih ljudskih beba nego životinjskih. Ne zato što životinje ne volim, nego zato što mi je kao čovjeku bliži ljudski rod.
Što se tiče osuđivanja Aneja Sama, tko kaže da je osuđen? Koliko vidim, svi mi više-manje procjenjujemo onaj dio njegove osobnosti o kojem sasvim sigurno nešto znamo - a to je da se povukao kada je trebao ostati uz svoje dijete onoliko koliko, i kad je mogao. To je ono što znamo, djelomično. Ono što ne znamo, pa...to nismo ni prosuđivali. Čitajući reakcije i komentare nisam primjetila baš puno ljudi koji su eksplicitno izjavili da vjeruju da je on zaista zlostavljao svoju kćer. Ili, da prestanem govoriti u ime drugih - ja osobno u vezi toga mogu reći samo ono što sam već i rekla prethodno kod Babla - NE ZNAM.
Tu je njegova riječ protiv Niveskine, a pošto osobno ne poznajem ni nju ni njega, nemam nikakvo moralno pravo donositi zaključke niti osuđivati.
Rezimirano, moj najjači dojam je taj da je ovo samo još jedan tužni primjer kada djeca bivaju stvorena hirom nas odraslih a potom odrastaju kao žrtve naših međusobnih razračunavanja i nesuglasica.
26.09.2010. (16:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Marchelina - hvala što si razumjela što sam htjela reći (nisam htjela zvučati neljudski ili osuđujuće, tko sam ja da ocjenjujem nečije životne okolnosti i zašto je učinio to što je učinio).
@astrodom - slažem se da je istina gotovo redovno negdje u sredini, ili čak češće - da je oboje istina, ovisno o verziji. poremećeni obiteljski odnosi ipak nisu ugrađeni u moje iskustvo pa mi je neke stvari, dakako, teško razumjeti.
@mare - Anej Sam je iznio snažne dokaze koji potkrjepljuju njegovu stranu, osobito one koji se tiču njegovog karaktera (a da budem iskrena, opis incesta koji je iznijela N.C. u svojoj knjizi je doista tanak i neuvjerljiv) tako da snažno dvojim oko toga je li silovanja uopće bilo. Ako jest, to je doista strašno i za svaku osudu.
@studena - znaš da sam se i sama pitala iste stvari, jer da nisam - ne bih ih nikad iznijela u postu. slažem se da svatko ima pravo oprati svoje ime, i treba to učiniti, no ništa ne boli zlobne kao kad nastaviš normalno sa svojim životom i ništa im ne smeta više od toga da vide da ti nisu uspjeli nauditi, da nisu poljuljali tvoju vjeru u svijet i da ti zapravo zle riječi, laži i zle namjere ništa ne mogu. Oprati svoje ime uspio je već time što je dobio presudu za klevetu, meni kao pravniku je to izrazito važno. javnost je nešto drugo, slažem se. no hvala ti što iznosiš dobre i konstruktivne argumente i pridonosiš raspravi. evo pitanje za tebe: kako (uspješno) promijeniti javno mnijenje ili neku laž koja je izrečena o tebi osim sudskom presudom? ja još uvijek ne nalazim odgovora na to pitanje.
@Zezimir - tako je, nisam isključila te dijelove koji govore o tome kako mu je uskraćen odgoj (i kako je djevojka njegova nastojanja kao oca odbacila)... samo mi u tim njegovim razlozima nešto nedostaje (ja razmišljam o svojim roditeljima, izvrsnim roditeljima koji su od mene tijekom odrastanja doista svašta doživljavali, a nikad nisu digli ruke od mene i od moje braće... ne znam kako bih to objasnila, doista)
@mcmlx - hvala na interesu, ali posao je pokojan od prošlog tjedna :(
26.09.2010. (19:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ovo mi zvuči toliko pretenciozno ... već prvi izvadak ili kako sam shvatila uvod, dovoljan je da zatvorim knjigu i ne otvaram je više :-)). Pa najveći pisci su omalovažavani, nijekani tijekom života, vrijeđani itd. Uz to, čim više gledam u: "Dokaže li tko da ova knjiga nije knjiga ... Dokaže li bilo tko da knjiga sadrži laž – jednu, jedinu laž". Zanimljivo. Znači li da knjige s lažima nisu knjige? Što znači da knjiga nije knjiga? Pa nakon toga skok na vjerodostojnost, istinoljubivost. Zašto mi to "miriši" na propagandu.
"... uzrokujući da ona nalikuje tek grintanju ogorčenog starijeg čovjeka nesklonog društvenim promjenama." Bravo :-)). Šteta što nije jednako truda uložio u odgoj i opismenjavanje svoje kćeri, koliko je uložio u ovu knjigu :-)).
26.09.2010. (20:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Veseli me da se u nečemu i slažemo, ali i da nije tako isto bi bilo OK, jer rasuđivanje ali i pretpostavke uvjetovane su životnim iskustvom i istinskim interesom za tematiku. Međutim, tvoja teza o herojstvu u ljubavi nikako ne stoji. Iako se izlažem opasnosti "uzeti pero u ruku", moram cjepidlačiti: herojstvo je izvanredno stanje tijela i duha u kome, najčešće nesvjesno, izlažemo opasnosti vlastiti život kako bi spasili/obranili nekoga ili nešto. To stanje nema nikakve veze s ljubavlju, iako postoje situacije koje možda nalikuju i laički se tako tumače. Citiram te: "...jer voljeti nekog a znati da ti možda i neće biti uzvraćeno, ili da ćeš biti povrijeđen ... dakle, da, mislim da za to treba hrabrosti." Mi zaista svašta trpamo pod pojam ljubav. Ljubav je zdrav osjećaj, koji kao takav opstaje samo ako je uzvraćen, ako se kroz njega osjećamo ispunjeni, sretni, voljni..."voljeti" a znati da ti možda neće biti uzvraćeno nije ljubav, niti hrabrost, već oblik mazohizma, psihički poremećaj.
Naravno da se ljubav prema čovječanstvu razlikuje od ljubavi prema bliskoj osobi, ali budi iskrena pa mi odgovori koliko je trenutno jaka tvoja ljubav prema ovom svijetu i u ovakvoj situaciji? Reći "ja volim ljude" je isto toliko apstraktno kao i predočiti si dubinu crne rupe.
Ako ćemo pak o roditeljskoj ljubavi, jer između ostalog i to je tema knjige, niti ona nije "fiksna" niti (svakom) rođenjem usađena, kako se voli tumačiti. Osim toga, ako se zaviri u povijest, ljubav prema djeci nije se uvijek jednako tumačila, kao što se to ne čini ni danas, a osim toga, najčešće ju diktira javnost odnosno okolina.
Ljudi dakle vole svoju djecu, brinu se o njima, i to je poželjni normalitet, odnosno jedino ispravno: roditeljska ljubav je neprikosnovena. Ali ima i onih koji svoju djecu napuštaju, a da ne spominjem i one koji ih ubijaju. To, naravno, nije normalno i osuđuje se. Međutim, stvarnost izgleda drugačije, pa se i tu rade razlike. Ako majka napusti djecu, ona je monstrum. Ako to otac učini, to nije lijepo, ali nije neuobičajeno. Ako majka napusti dijete iz razloga što ga ne može prehraniti, javnost će mrmoriti, ali uvažiti. Ako otac nakon razvoda uredno plaća alimentaciju ali ne posjećuje djecu, javnost se neće zgražati. Okrenimo se samim roditeljima: veliki broj se ne odriče svojih neposlušnih i odmetnutih potomaka iz straha od reakcije javnosti/okoline. Veliki broj će se bez razmišljanja odreći svoje homoseksualne djece jer ih javnost neće osuditi obzirom da ta vrsta seksualne orijentacije nije popularna. Vjeruj mi, ovako bih mogla do sutra, jer: roditeljska ljubav nije neprikosnovena. Ona postoji, naravno, ali nije bogom dana. Anej Sam kao i milijuni drugih, niti je želio dijete, a niti je kasnije imao prilike s njom ostvariti normalan odnos, što zbog svoje nesposobnosti, što zbog okolnosti. Nisu svi u stanju u takvim prilikama osjećati ljubav, ali to je opet druga tema. Što ne znači da nije odgovoran za postanak ovakve Nives, ali kazna koju mu je nevoljena kćer namijenila ipak nije primjerena. I za kraj, s tvojim rezimeom se potpuno slažem.
@bookeraj,
na žalost ne postoji formula kojom bi uspješno riješili takav problem, jer kad se takve stvari događaju pojedincu onda se one nastoje riješiti sukladno situaciji u kojima su nastale. Tebi kao pravniku je dovoljna presuda u korist AS i vjerojatno dalje nećeš razbijati glavu time jer su ti poznate procedure i način dobivanja presude. "Običnog čovjeka" nije tako lako zadovoljiti, njemu se naprosto sviđa miris dima. Dajem ti potpuno pravo kad kažeš da nema veće "kazne" za zlobne od ignoriranja, ali to si mogu rijetki priuštiti: AS nije u poziciji da šuti jer je previše izložen javnosti svojim radom, čak i s djecom, a u ovakvim slučajevima šutnja ne donosi zlato nego sumnju i nesrazmjernu nadogradnju priče sistemom "pokvarenog telefona".
Kao što rekoh, iako mi se osobno ne sviđa što je knjigu upotrijebio u svrhu vješanja osobnog prljavog veša jer mislim da on ipak zaslužuje bolju prezentaciju od takve, s profesionalne strane ga poptuno razumijem. Kao što bih razumjela i Nives da mi ispriča svoju verziju, ali to nikako ne znači da bih njen postupak imao opravdanje, bez obzira što je i ona žrtva ne samo svojih emocionalno nezrelih roditelja, već i poremećenih moralnih vrijednosti sadašnjeg društva.
27.09.2010. (07:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
potvrdila si samo moje pretpostavke o knjizi i ocijenila je onako kako sam priželjkivao, a ja sam već odavno donio odluku da je neću čitati (stvarno mi je nije potrebno soljenje pameti tipa kud ide ovaj svijet. Ide dovraga, točno tamo kud ga guramo ... Toliko o knjizi, a odrasli muškarci (koliko je godina imao AS kad je sirotica začeta?) bi trebali znati koje su sve moguće posljedice i rezultati uvlačenja muškog spolovila u žensko i prosipanja sjemena u istome, pa i pod cijenu da ih partnerica prevari, tj. zatrudni bez da to oni žele ili kaj bi reko puk, poslije jebanja nema kajanja... AS nije želio dijete !?!? Nije ni ona kuja čiji su štenci završili u rijeci, nedavno. Nisam ni ja želio zgaziti pješaka, vozeći pijan, ali desilo se i sad za to odgovaram (hipotetska situacija) .... Jeli AS bio pijan ili napušen kad je kopulirao s majkom NC ?
27.09.2010. (11:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"Mi zaista svašta trpamo pod pojam ljubav. Ljubav je zdrav osjećaj, koji kao takav opstaje samo ako je uzvraćen, ako se kroz njega osjećamo ispunjeni, sretni, voljni..."voljeti" a znati da ti možda neće biti uzvraćeno nije ljubav, niti hrabrost, već oblik mazohizma, psihički poremećaj.
Krivo si shvatila, kad sam rekla voljeti a znati da možda neće biti uzvraćeno, mislila sam na relaciju jedan čovjek naspram ljudskog roda. A ne isključivo na ljubav muškarca i žene. Znači, u koju god relaciju ulazili, poslovnu, ljubavnu itd. postoji velika mogućnost da će naš uloženi trud, volja, entuzijazam ili altruizam biti obezvrijeđeni. Na to sam mislila kad sam rekla "znati da MOŽDA neće biti uzvraćeno..." Ukratko, kod ljudskog roda uvijek postoji rizik da budemo povrijeđeni ovako ili onako, a nisam mislila na mazohističke navade ljudi u nekim ljubavnim pričama.
Naravno da se ljubav prema čovječanstvu razlikuje od ljubavi prema bliskoj osobi, ali budi iskrena pa mi odgovori koliko je trenutno jaka tvoja ljubav prema ovom svijetu i u ovakvoj situaciji? Reći "ja volim ljude" je isto toliko apstraktno kao i predočiti si dubinu crne rupe.
Da, ja volim ljude. :)
27.09.2010. (15:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@studena - kažem, i meni su najveći problemi u mojoj logici bili upravo oni koje navodiš: 1) naravno da AS nije želio dijete, ali imam dojam da je u ljudskoj prirodi da se novonastalim okolnostima što bolje prilagodi. ne može se reći da nije bilo i mnogih drugih kojima se dijete dogodilo (ja znam bar dva takva slučaja, od kojih je jedan moj kolega koji je otac postao u 17.godini, i iako ne živi s njegovom majkom nego je zasnovao novu obitelj, sa svojim sinom ima izvrstan odnos i znam da se ponosi njime). je li to za osudu, što se netko nije snašao? vjerojatno nije. ali ja čvrsto vjerujem da naši izbori imaju posljedice i da se u konačnici s tim posljedicama moramo naučiti nositi upravo mi, a ne okolina. 2) strašno mi je teško što se sud javnosti smatra jedinim ispravnim sudom. nekad sudska presuda jest bila dovoljna da netko bude dostojno stigmatiziran, osramoćen i obilježen kao kriminalac, lažljivac, ubojica... ili sud časti za obrtnike, recimo. nažalost, presude ne dolaze do mnogih, a prljavi veš iz žutog tiska nažalost dolazi. i ja razumijem zašto je objavio knjigu, ne znam bih li ja bila uzrujana da mi moje dijete takvo nešto napravi i koliko bih točno bila uzrujana.
@dobar,loš,zao kažem, imam kolegu koji se s posljedicama mladenačke nezgode jako lijepo nosi i ima priliku uživati u djetinjstvu svog sina. ali da, kad nastaju druga ljudska bića, to je to: sve drugo zauzima drugo mjesto na listi.
@ZlicaOdOpaka ma stvar je zapravo malo izvađena iz konteksta (moja krivica): hoće reći da iako se Gola istina zove istinom, u njoj ima hrpetina laži, a on je želio napisati knjigu u kojoj će objasniti njihov odnos potkrijepljeno dokazima tako da je to nepobitna istina (što jest, jest - dokazi su to koje bi priznao svaki sud). Glede pisaca koji su obezvrjeđivani: zamisli da su ti pojeli sve svoje knjige? Da je to učinio Kafka (umjesto da je svoj opus dao Maxu Brodu), ili Bukowski ili netko drugi? Anej Sam navodi citat Jonathana Swifta (autora Gullivera) koji je izjavio upravo to: da bezvrijedne knjige njihovi pisci moraju pojesti. Ja se zapravo slažem s tim: da su mnogi pisci pojeli mnoge beskorisne knjige, ja bih imala puno manje toga za čitati :)
28.09.2010. (08:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ako nisu mrtvi barem pola stoljeća i nemaju iza sebe kakav oveći korak koji je istovremeno bio i korak naše vrste, pustit ću ih radije da malo odstoje. A moram priznati i da nakon ove recenzije ne osjećam potrebu čitati ikoju od tih knjiga jerbo je ovdje rečeno sve bitno. :)
28.09.2010. (23:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
O, pa ovdje se razvila prava i velika rasprava o nečemu-ničemu da prostite. Više vrijede ovi vaši komentari i analize nego sve njihove umno-prolivne tvorevine. E za to ja cijenim blog jer su tu "obični" smrtnici koji slobodno reču što im je na srcu ili napišu po nešto svojega bez pretenzija na pijedastal i kunu oću reć zaradu. To je to, pozdrav.:)
30.09.2010. (09:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Žao mi je što sam posljednjih dana bio daleko do bloga, pa sam tek sada uočio ovu recenziju. Kako zagovaram Anejevu knjigu, o čemu sam napisao nekoliko postova, a kanim još koji, smatram da sam dužan pojasniti ponešto od onoga što je u knjizi podrobnije objašnjeno, ali možda nedovoljno, pa je mnogima promaklo: - kad je Nivesina majka rekla Aneju da imaju kćer, ujedno je uvjetovala da se on ne upliće u njezin odgoj. Usprkos tome on je povremeno nešto pokušavao, a druga je priča zašto je to rezultiralo gorim posljedicama nego da nije. - Astrodomovo tipično reagiranje da je „istina negdje po sredini“ upravo je primjer jednog od najvrednijih sadržaja knjige: Anej raspravlja o situaciji u kojoj jedna osoba laže, a druga govori potpunu istinu, te je onaj tko laže ne samo u prednosti nego i postiže svoj cilj dokle god ljudi upravo tako regiraju. - koliko god i Nives i Anej bili za bilo koga od nas potpuno beznačajni, pa tako i njihovi međusobni odnosi, za Aneja koji je javna ličnost je optužba o silovanju ravna linču sa svakodnevnim štetnim posljedicama, a nikome ne bi smjelo biti svejedno kad upravo ignoriranjem koje se svodi na Astrodomovo reagiranje sudjelujemo u gaženju nevinog čovjeka. Dapače, na svom primjeru Anej analizira mnoge druge fenomene koji truju naš svijet, pa je njegov primjer jedna od onih čvrstih točaka s kojih bi se moglo taj svijet donekle popraviti.
30.09.2010. (10:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dok sam pisao svoj komentar, ostalim komentarima se pridružio i Fra Gavun egzemplirajući tipičnu reakciju onoga koji smatra da ima osnova za sud o onome o čemu ima samo površne poluinformacije iz druge ruke. Dokle god je to dominantno ponašanje nije čudo da smo masovno izmanipulirani, a bogme smo to i zaslužili. Naravno da nitko nema vremena baš svemu se temeljito posvetiti, mnogo toga moramo vjerovati, ali barem moramo provjeriti (koliko je to moguće) izvore kojima vjerujemo.
30.09.2010. (10:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@babl - upravo to mi je bila slaba točka u priči: možda nisam dovoljno pomno čitala, ali ne čini mi se da je dovoljno naglašeno to da je njemu izričito zabranjeno da se upliće u odgoj svoje kćeri.
30.09.2010. (10:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ma da, ima dosta toga u knjizi što je samo spomenuto, a zavrijedilo je da se podrobnije razloži. No onda bi knjiga bila dvostruko deblja.
30.09.2010. (11:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
oko
Odličana analiza knjige osim u jednom djelu.Da bi netko mogao uočiti laž u ovoj knjizi potrebno je da poznaje Anej Sama iz tog perioda.Pored mnoga važnih detalja,sama činjenica da je u spornom periodu imao dugu kosu( što se može utvrditi iz slika iz tog perioda,naravno ne slika koje je on lažno prikazao u knjizi)dokaz je da laže.
01.10.2010. (23:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vera
U nedostatku samokriticnosti Anej Sam je uspjeo razviti fantasticnu sposobnost kritike.Na njegovoj meti kritike su od vlastite obitelji,drzave,crkve,medija,javnih licnosti,ljubavnica,prijatelja,vlastitog djeteta,njene majke,pa sve do ljudskog roda u cjelini. Vecinu svog zivota proveo je tuzeci nekoga.Tuzio je gradski prjevoz, bivseg kolegu,ljubavnicu zbog slomljenog zuba,drugu jer ga je istjerala iz stana,kcer,majku svog djeteta itd. Toliko o njemu.
02.10.2010. (21:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
seoska idila
kako god me privlačilo prolistati te "jeftine" književne uratke (kako bih ih mogla komentirati), ne želim se spustiti na nivo da im svojim čitanjem povećavam nakladu - uključujući Nives, Simonu, Antu, jeftine čit-lite gospođe Biondić....
tako da se vrtim u toj etičkoj dilemi...
26.09.2010. (10:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bookeraj
@seoska idila - o, ja jesam čitala "Golu istinu", i to upravo da mogu argumentirano pljuvati po njoj, no na kraju nisam htjela praktički ništa reći jer žena ima đon-obraz, što god kažeš, ona otrese to sa sebe i kaže - i loša publicitet je dobar publicitet!
26.09.2010. (10:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
marchelina
"Anej Sam poznati je dobročinitelj, hrani napuštene životinje, prikuplja pse i mačke lutalice, ekološki je osviješten i tako dalje... Zašto nije htio imati ništa s vlastitom kćeri, koja je za razliku od mačke ipak ljudsko biće"
Meni je ovo ključni dio tvog osvrta na knjigu i lik i djelo Aneja Sama. Podsjeća me na neke moje dileme u vezi ljudi koji se, duboko razočarani ljudskim rodom, okrenu spašavanju i bavljenju životinjskim rodom. Osobno, puno više poštujem one koji ne dižu ruke od ljudskog roda, unatoč svoj njegovoj nesavršenosti. Osobno, duboko poštujem i biljni i životinjski rod, tj. svaki oblik života i sama bih , i jesam, bezbroj puta spasila neku napuštenu životinju. Ali smatram da intezivno voljenje i posvećivanje životinjama baš i nije neki herojski čin. Naime, lako ti je voljeti nekog/nešto za koga ili za što si siguran da ti ne može nanijeti bol. Ponekad mi padne na pamet da odustajanje od ljudskog roda i okretanje životinjskom u sebi sadrži u stvari jednu ogromnu količinu narcisoidnosti i egoizma. Životinje nas vole bezuvjetno, udari psa nogom, on će ti se nakon 2 minute opet vratiti, životinje nas ne procjenjuju kritički, beskrajno su zahvalne za "stan i hranu". Ljudsko biće traži puno više od toga. A pogotovo ljudska mladunčad. Ona traže da ponekad, ako ne i često, prigušimo vlastiti ponos, kriterije, ego. Ljudska mladunčad očekuje od svojih roditelja istu onakvu bezkompromisnu ljubav kakvom životinje vole čovjeka.
26.09.2010. (10:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
astrodrom
Odlično i zanimljivo napisano. Hm, tko će znati što se tu zapravo dogodilo - istina je, kao i uvijek negdje na sredini. Meni je jedino neshvatljivo, zašto je netko imamo potrebu napisati cijelu jednu knjigu kako bi se, na jedan način, opravdao. I kao što kaže Machelina, lako je voljeti životinje - njihova ljubav prema nama je beuzvjetna. Voljeti ljude, prihvatiti svu složenost međuljudskih odnosa i ljudskih karaktera, to je već posve druga, puno zahtjevnija stvar.
26.09.2010. (11:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fotkam, kuham, putujem...
odlican tekst i analiza. nisam citala nivesinu knjigu ali se posebno slazem s tvojim zadnjim odlomkom te ovim:
"Postoji mogućnost na koju sam pomislila već od prvih stranica knjige, a to je da oboje lažu: on nije počinio zločin silovanja nad njom, a ona njemu nije nanijela štetu tom laži (već i on jaše na valu publiciteta koji je ta afera izazvala pa pomalo i uživa u pozornosti koju dobiva). Ako oboje žele isprovocirati pozornost (ta ipak su otac i kći, makar genetski), po mom je mišljenju najbolji lijek takvom asocijalnom ponašanju pozornost uskratiti!"
svidja mi se i marchelinin komentar i slazem se s njim. kao roditelju mi je i nepojmljivo i odvratno bilo kakvo javno pranje rublja, poput ovog sto su ocito oboje ucinili. uz to smatram da je roditelj taj koji uvijek na kraju mora imati mrvicu vise razuma, napravilo njegovo dijete bilo kakvu nepodopstinu. ovo mi nekako naginje nekoj privatnoj osveti osobe slabog samopouzdanja pri cemu doista nije bitno sto je bila prava istina izmedju ovo dvoje ljudi. takodjer, mozda iz nekih roditeljskih i nerazumnih razloga, volim se prikloniti izjavama djece za koju se gotovo uvijek kaze da lazu (ako kazu da ih je netko seksualno ili slicno napastvovao), ona su rijetko u pravu i odrasli/i roditelji su ti koji su u pravu i ciju se rijec treba slusati. pogotovo ako je "zrtva"dijete zenskog roda a roditelj "napasnik" muskog. djeca cesto (gotovo uvijek?) zlostavljanja presucuju isto kao sto i zene cesto (gotovo uvijek?) presucuju batine, zlostavljanja i silovanja. ne tvrdim da je u ovom slucaju bilo zlostavljanja te vrste ali jedno je sigurno: gdje ima dima, ima i vatre......
26.09.2010. (12:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki 2
Pročitala sam Nivesinu knjigu; sada bi bio red da pročitam i ovu - kako bih stvorila sliku o čemu se tu zapravo radi...
No, do sada - Nives je bila prilično uvjerljiva - vidjet ćemo...
Pozdrav od Luki+Goldie
26.09.2010. (14:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
studena
Najprije čestitke na zaista odličnoj recenziji, prije svega jer se ne osjeća, koliko je to moguće u ovoj poplavi (žutih) informacija, utjecaj istih već je pisana u subjektivnom doživljavanju napisanog (u pozitivnom smislu).
Ista pitanja i dojmove oko korisnosti i beskorisnosti iznošenja "nesuglasica" između oca i kćeri, imala sam i sama i prije i nakon pročitanog.
Međutim, kad čitam neke komentare, kao kod Babla a i kod tebe, potpuno razumijem njegovu želju, bolje reći očajničku potrebu da sve to stavi na papir i ponudi javnosti upravo zbog nje same, jer ona zaista presuđuje, a malo tko si može priuštiti odmah rukom i samouvjerenu, debelokožnu "fuck off" reakciju.
Njegova kćer to može jer je na perfidan način prisvojila ulogu žtrve koju "palanka" guta bez pogovora, jer palanka voli šablone i odvajkada poznate putove morala koje je sama utabala, pa mirišući dim strpljivo čeka da bukne vatra.
Ali ne i Čanković koji je palanki pokazao svojim životom, svojim usponom od "čobana" do uspješnog pisca da se može osvojiti neki svoj Olimp čak i kad plivaš protiv struje.
Svatko tko se za nešto sam izborio zna kako teško pada kad to drugi dovedu u pitanje.
I Anej Sam je, napokon, samo čovjek.
I zato, koliko god imala osjećaj da je to "dokazivanje" istine bilo suvišno, razumijem ga.
Jer kao što vidim, ne samo da se njegova autentičnost dovodi u pitanje, nego se izvlače i one stare štrace koje javnost s osobitom revnošću vješa poput zastava na državne blagdane: a kakav je to on otac bio, gdje je bio kad ga je trebala...
A gdje su očevi kad im sud dodjeli viđati djecu 1-2 mjesečno, ako imaju sreće ili im potpuno zabrane pristup jer tako želi majka? (Ovo spominjem u kontekstu prepucavanja između roditelja, nikako u slučajevima gdje je nasilje nad djecom dokazano).
Zašto se pravimo tako naivni, a naročito majke, kad znamo da je to unaprijed izgubljena bitka, kad djetetom manipulira jedan roditelj?
Kako to da to pitanje postavljamo tek u ovakvim prilikama, a kad jedan otac pokrene i nebo i zemlju kako bi imao utjecaj na odgoj svoje djece, onda ga optužujemo da želi majci oteti djecu?
Anej Sam se (kukavički) povukao iz unaprijed izgubljene bitke. I zato sad prima osudu.
Nivesina majka je odgojila jednu, u svim oblicima promiskuitetnu osobu, lažljivu, nesposobnu da shvati razliku između dobra i zla, a nju nitko ni ne spominje.
Druga zanimljivost je povučena paralela između ljubavi prema ljudima i životinjama, a postavljene teze koje čitam često me tjeraju u nevjericu.
Cijenjena Marčelina kaže da voljeti životinje i nije neki herojski čin, što automatski daje neku čudnu jednadžbu kojoj je rezultat = voljeti ljude jest herojski čin.
Ali cijela formula nema temelja. Jer herojstvo povlači za sobom žrtvovanje i žrtvu, a žrtvovanje nema veze s ljubavlju.
Ili mi netko želi reći da se "žrtvuje" za svoju djecu, muža, roditelje...?
Onda bih mu mogla vrlo lako dokazati da to što on naziva ljubavlju nema veze s tim osjećajem.
Je li netko od vas, koji poštujete više one koji se nisu odmetnuli od ljudskog roda (gdje je granica od više ili manje poštovanja?) pomislio da oni koji se priklanjaju životinjama čine to jer su odbačeni, a ne odbacili? I jer su gladni ljubavi, a životinje znaju voljeti, da, one vole bezuvjetno i u toj ljubavi nema zakulisnih igara, ali ljubav je ljubav, a onima što gladuju treba svaka mrvica kako ne bi izgubili i ono zadnje što ih veže za ljudski rod koji vode sve te silne "majke courage".
@bookeraj, oprosti na ovako dugačkom komentaru, ali pošto radim s ljudima koji trpe nepravde nanijete upravo od strane svemoguće javnosti, ne mogu se oduprijeti potrebi da progovorim u njihovo ime. Jer tako smo prokleto skloni lakonski zagrebati po površini, a onda samoljubivo razgledavati što nam je ostalo pod noktima, pri tom zaboravljajući da je rana ustvari na zagrebanoj površini.
26.09.2010. (15:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zezimir
Moram reći da je meni sasvim jasno da netko koji je javno (krivo) optužen za nešto tako strašno kao što je silovanje vlastite kćeri, želi oprati oljagu sa svog imena koristeći dostupne mu resurse.
Možda se i nije najbolje snašao u ulozi oca (koja mu je nametnuta) ali i po vlastitom priznanju (iz intervjua čini mi se u Nacionalu) kaže da nije želio djete jer se ne smatra dovoljno sposobnim i osposobljenim za tu odgovornu zadaću. Također navodi i da mu je od strane majke pristup NC bio ograničen i mješanje u odgoj (balagorečeno) nepodržano.
Smatram da ako je netko nevin - treba se braniti.
Ostale dijelove knjige si odlično opisala, i priznajem da su i meni bilo zanimljiviji dio štiva.
26.09.2010. (15:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zezimir
@mare - u obrazloženju zašto je odlučio napisati knjigu, makar ima presudu da ga je oklevetala, i on sam upotrebljava baš frazu koju ti navodiš kao argument: "gdje ima dima ima i vatre". Upravo je taj dim javnog mijenja htio rastjerati
26.09.2010. (15:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
marchelina
Studena
U jednom mom komentaru kod Babla sam se osvrnula upravo na ovo što i ti sad spominješ, a to je da ne treba zaboraviti da je Nives najvjerojatnije bila itekako izmanipulirana od strane svoje majke. Dakle, iznosim razmišljanje potpuno identično tvojem.
Što se tiče žrtvovanja u voljenju ljudskog roda, da, smatram da to u sebi sadrži herojstvo, jer voljeti nekog a znati da ti možda i neće biti uzvraćeno, ili da ćeš biti povrijeđen (pri tom baš generalno pričam o ljudskom rodu a ne o relaciji roditelj-dijete, svom djetetu ne ufuravam sebe kao majku žrtvu, to mi se gadi), dakle, da, mislim da za to treba hrabrosti.
i da, naravno da oni koji se priklanjaju životinjama čine to jer su bili odbačeni. Odbačeni kao i na milijarde drugih ljudi, ne vjerujem da je itko na ovom planetu prošao bez iskustava takve vrste, tojest da netko baš nikada nije bio na ovaj ili onaj način od nekoga odbačen.
Ljubav prema životinjama ne podcjenjujem , kao ni njihovu ljubav prema nama, iskusila sam takvu ljubav, i zaista jeste čista i bezuvjetna. Samo naglašavam da osobno više cijenim primjere priklanjanja i zbrinjavanja napuštenih ljudskih beba nego životinjskih. Ne zato što životinje ne volim, nego zato što mi je kao čovjeku bliži ljudski rod.
Što se tiče osuđivanja Aneja Sama, tko kaže da je osuđen? Koliko vidim, svi mi više-manje procjenjujemo onaj dio njegove osobnosti o kojem sasvim sigurno nešto znamo - a to je da se povukao kada je trebao ostati uz svoje dijete onoliko koliko, i kad je mogao. To je ono što znamo, djelomično. Ono što ne znamo, pa...to nismo ni prosuđivali. Čitajući reakcije i komentare nisam primjetila baš puno ljudi koji su eksplicitno izjavili da vjeruju da je on zaista zlostavljao svoju kćer. Ili, da prestanem govoriti u ime drugih - ja osobno u vezi toga mogu reći samo ono što sam već i rekla prethodno kod Babla - NE ZNAM.
Tu je njegova riječ protiv Niveskine, a pošto osobno ne poznajem ni nju ni njega, nemam nikakvo moralno pravo donositi zaključke niti osuđivati.
Rezimirano, moj najjači dojam je taj da je ovo samo još jedan tužni primjer kada djeca bivaju stvorena hirom nas odraslih a potom odrastaju kao žrtve naših međusobnih razračunavanja i nesuglasica.
26.09.2010. (16:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bookeraj
@Marchelina - hvala što si razumjela što sam htjela reći (nisam htjela zvučati neljudski ili osuđujuće, tko sam ja da ocjenjujem nečije životne okolnosti i zašto je učinio to što je učinio).
@astrodom - slažem se da je istina gotovo redovno negdje u sredini, ili čak češće - da je oboje istina, ovisno o verziji. poremećeni obiteljski odnosi ipak nisu ugrađeni u moje iskustvo pa mi je neke stvari, dakako, teško razumjeti.
@mare - Anej Sam je iznio snažne dokaze koji potkrjepljuju njegovu stranu, osobito one koji se tiču njegovog karaktera (a da budem iskrena, opis incesta koji je iznijela N.C. u svojoj knjizi je doista tanak i neuvjerljiv) tako da snažno dvojim oko toga je li silovanja uopće bilo. Ako jest, to je doista strašno i za svaku osudu.
@studena - znaš da sam se i sama pitala iste stvari, jer da nisam - ne bih ih nikad iznijela u postu. slažem se da svatko ima pravo oprati svoje ime, i treba to učiniti, no ništa ne boli zlobne kao kad nastaviš normalno sa svojim životom i ništa im ne smeta više od toga da vide da ti nisu uspjeli nauditi, da nisu poljuljali tvoju vjeru u svijet i da ti zapravo zle riječi, laži i zle namjere ništa ne mogu. Oprati svoje ime uspio je već time što je dobio presudu za klevetu, meni kao pravniku je to izrazito važno. javnost je nešto drugo, slažem se. no hvala ti što iznosiš dobre i konstruktivne argumente i pridonosiš raspravi. evo pitanje za tebe: kako (uspješno) promijeniti javno mnijenje ili neku laž koja je izrečena o tebi osim sudskom presudom? ja još uvijek ne nalazim odgovora na to pitanje.
@Zezimir - tako je, nisam isključila te dijelove koji govore o tome kako mu je uskraćen odgoj (i kako je djevojka njegova nastojanja kao oca odbacila)... samo mi u tim njegovim razlozima nešto nedostaje (ja razmišljam o svojim roditeljima, izvrsnim roditeljima koji su od mene tijekom odrastanja doista svašta doživljavali, a nikad nisu digli ruke od mene i od moje braće... ne znam kako bih to objasnila, doista)
@mcmlx - hvala na interesu, ali posao je pokojan od prošlog tjedna :(
26.09.2010. (19:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ZlicaOdOpaka
Ovo mi zvuči toliko pretenciozno ... već prvi izvadak ili kako sam shvatila uvod, dovoljan je da zatvorim knjigu i ne otvaram je više :-)).
Pa najveći pisci su omalovažavani, nijekani tijekom života, vrijeđani itd.
Uz to, čim više gledam u: "Dokaže li tko da ova knjiga nije knjiga ... Dokaže li bilo tko da knjiga sadrži laž – jednu, jedinu laž".
Zanimljivo. Znači li da knjige s lažima nisu knjige? Što znači da knjiga nije knjiga? Pa nakon toga skok na vjerodostojnost, istinoljubivost. Zašto mi to "miriši" na propagandu.
"... uzrokujući da ona nalikuje tek grintanju ogorčenog starijeg čovjeka nesklonog društvenim promjenama." Bravo :-)).
Šteta što nije jednako truda uložio u odgoj i opismenjavanje svoje kćeri, koliko je uložio u ovu knjigu :-)).
26.09.2010. (20:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
studena
@ marčelina
Veseli me da se u nečemu i slažemo, ali i da nije tako isto bi bilo OK, jer rasuđivanje ali i pretpostavke uvjetovane su životnim iskustvom i istinskim interesom za tematiku.
Međutim, tvoja teza o herojstvu u ljubavi nikako ne stoji.
Iako se izlažem opasnosti "uzeti pero u ruku", moram cjepidlačiti: herojstvo je izvanredno stanje tijela i duha u kome, najčešće nesvjesno, izlažemo opasnosti vlastiti život kako bi spasili/obranili nekoga ili nešto.
To stanje nema nikakve veze s ljubavlju, iako postoje situacije koje možda nalikuju i laički se tako tumače.
Citiram te: "...jer voljeti nekog a znati da ti možda i neće biti uzvraćeno, ili da ćeš biti povrijeđen ... dakle, da, mislim da za to treba hrabrosti."
Mi zaista svašta trpamo pod pojam ljubav.
Ljubav je zdrav osjećaj, koji kao takav opstaje samo ako je uzvraćen, ako se kroz njega osjećamo ispunjeni, sretni, voljni..."voljeti" a znati da ti možda neće biti uzvraćeno nije ljubav, niti hrabrost, već oblik mazohizma, psihički poremećaj.
Naravno da se ljubav prema čovječanstvu razlikuje od ljubavi prema bliskoj osobi, ali budi iskrena pa mi odgovori koliko je trenutno jaka tvoja ljubav prema ovom svijetu i u ovakvoj situaciji?
Reći "ja volim ljude" je isto toliko apstraktno kao i predočiti si dubinu crne rupe.
Ako ćemo pak o roditeljskoj ljubavi, jer između ostalog i to je tema knjige, niti ona nije "fiksna" niti (svakom) rođenjem usađena, kako se voli tumačiti.
Osim toga, ako se zaviri u povijest, ljubav prema djeci nije se uvijek jednako tumačila, kao što se to ne čini ni danas, a osim toga, najčešće ju diktira javnost odnosno okolina.
Ljudi dakle vole svoju djecu, brinu se o njima, i to je poželjni normalitet, odnosno jedino ispravno: roditeljska ljubav je neprikosnovena.
Ali ima i onih koji svoju djecu napuštaju, a da ne spominjem i one koji ih ubijaju.
To, naravno, nije normalno i osuđuje se.
Međutim, stvarnost izgleda drugačije, pa se i tu rade razlike.
Ako majka napusti djecu, ona je monstrum.
Ako to otac učini, to nije lijepo, ali nije neuobičajeno.
Ako majka napusti dijete iz razloga što ga ne može prehraniti, javnost će mrmoriti, ali uvažiti.
Ako otac nakon razvoda uredno plaća alimentaciju ali ne posjećuje djecu, javnost se neće zgražati.
Okrenimo se samim roditeljima: veliki broj se ne odriče svojih neposlušnih i odmetnutih potomaka iz straha od reakcije javnosti/okoline.
Veliki broj će se bez razmišljanja odreći svoje homoseksualne djece jer ih javnost neće osuditi obzirom da ta vrsta seksualne orijentacije nije popularna.
Vjeruj mi, ovako bih mogla do sutra, jer: roditeljska ljubav nije neprikosnovena. Ona postoji, naravno, ali nije bogom dana.
Anej Sam kao i milijuni drugih, niti je želio dijete, a niti je kasnije imao prilike s njom ostvariti normalan odnos, što zbog svoje nesposobnosti, što zbog okolnosti. Nisu svi u stanju u takvim prilikama osjećati ljubav, ali to je opet druga tema.
Što ne znači da nije odgovoran za postanak ovakve Nives, ali kazna koju mu je nevoljena kćer namijenila ipak nije primjerena.
I za kraj, s tvojim rezimeom se potpuno slažem.
@bookeraj,
na žalost ne postoji formula kojom bi uspješno riješili takav problem, jer kad se takve stvari događaju pojedincu onda se one nastoje riješiti sukladno situaciji u kojima su nastale.
Tebi kao pravniku je dovoljna presuda u korist AS i vjerojatno dalje nećeš razbijati glavu time jer su ti poznate procedure i način dobivanja presude.
"Običnog čovjeka" nije tako lako zadovoljiti, njemu se naprosto sviđa miris dima.
Dajem ti potpuno pravo kad kažeš da nema veće "kazne" za zlobne od ignoriranja, ali to si mogu rijetki priuštiti: AS nije u poziciji da šuti jer je previše izložen javnosti svojim radom, čak i s djecom, a u ovakvim slučajevima šutnja ne donosi zlato nego sumnju i nesrazmjernu nadogradnju priče sistemom "pokvarenog telefona".
Kao što rekoh, iako mi se osobno ne sviđa što je knjigu upotrijebio u svrhu vješanja osobnog prljavog veša jer mislim da on ipak zaslužuje bolju prezentaciju od takve, s profesionalne strane ga poptuno razumijem.
Kao što bih razumjela i Nives da mi ispriča svoju verziju, ali to nikako ne znači da bih njen postupak imao opravdanje, bez obzira što je i ona žrtva ne samo svojih emocionalno nezrelih roditelja, već i poremećenih moralnih vrijednosti sadašnjeg društva.
27.09.2010. (07:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
DOBAR, LOŠ, ZAO
potvrdila si samo moje pretpostavke o knjizi i ocijenila je onako kako sam priželjkivao,
a ja sam već odavno donio odluku da je neću čitati (stvarno mi je nije potrebno soljenje pameti tipa kud ide ovaj svijet. Ide dovraga, točno tamo kud ga guramo ...
Toliko o knjizi, a odrasli muškarci (koliko je godina imao AS kad je sirotica začeta?)
bi trebali znati koje su sve moguće posljedice i rezultati uvlačenja muškog spolovila
u žensko i prosipanja sjemena u istome, pa i pod cijenu da ih partnerica prevari, tj. zatrudni bez da to oni žele ili kaj bi reko puk, poslije jebanja nema kajanja...
AS nije želio dijete !?!? Nije ni ona kuja čiji su štenci završili u rijeci, nedavno.
Nisam ni ja želio zgaziti pješaka, vozeći pijan, ali desilo se i sad za to odgovaram (hipotetska situacija) ....
Jeli AS bio pijan ili napušen kad je kopulirao s majkom NC ?
27.09.2010. (11:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
marchelina
@ studena
citiram sad i ja tebe :D
"Mi zaista svašta trpamo pod pojam ljubav.
Ljubav je zdrav osjećaj, koji kao takav opstaje samo ako je uzvraćen, ako se kroz njega osjećamo ispunjeni, sretni, voljni..."voljeti" a znati da ti možda neće biti uzvraćeno nije ljubav, niti hrabrost, već oblik mazohizma, psihički poremećaj.
Krivo si shvatila, kad sam rekla voljeti a znati da možda neće biti uzvraćeno, mislila sam na relaciju jedan čovjek naspram ljudskog roda. A ne isključivo na ljubav muškarca i žene. Znači, u koju god relaciju ulazili, poslovnu, ljubavnu itd. postoji velika mogućnost da će naš uloženi trud, volja, entuzijazam ili altruizam biti obezvrijeđeni. Na to sam mislila kad sam rekla "znati da MOŽDA neće biti uzvraćeno..." Ukratko, kod ljudskog roda uvijek postoji rizik da budemo povrijeđeni ovako ili onako, a nisam mislila na mazohističke navade ljudi u nekim ljubavnim pričama.
Naravno da se ljubav prema čovječanstvu razlikuje od ljubavi prema bliskoj osobi, ali budi iskrena pa mi odgovori koliko je trenutno jaka tvoja ljubav prema ovom svijetu i u ovakvoj situaciji?
Reći "ja volim ljude" je isto toliko apstraktno kao i predočiti si dubinu crne rupe.
Da, ja volim ljude. :)
27.09.2010. (15:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bookeraj
@studena - kažem, i meni su najveći problemi u mojoj logici bili upravo oni koje navodiš:
1) naravno da AS nije želio dijete, ali imam dojam da je u ljudskoj prirodi da se novonastalim okolnostima što bolje prilagodi. ne može se reći da nije bilo i mnogih drugih kojima se dijete dogodilo (ja znam bar dva takva slučaja, od kojih je jedan moj kolega koji je otac postao u 17.godini, i iako ne živi s njegovom majkom nego je zasnovao novu obitelj, sa svojim sinom ima izvrstan odnos i znam da se ponosi njime). je li to za osudu, što se netko nije snašao? vjerojatno nije. ali ja čvrsto vjerujem da naši izbori imaju posljedice i da se u konačnici s tim posljedicama moramo naučiti nositi upravo mi, a ne okolina.
2) strašno mi je teško što se sud javnosti smatra jedinim ispravnim sudom. nekad sudska presuda jest bila dovoljna da netko bude dostojno stigmatiziran, osramoćen i obilježen kao kriminalac, lažljivac, ubojica... ili sud časti za obrtnike, recimo. nažalost, presude ne dolaze do mnogih, a prljavi veš iz žutog tiska nažalost dolazi. i ja razumijem zašto je objavio knjigu, ne znam bih li ja bila uzrujana da mi moje dijete takvo nešto napravi i koliko bih točno bila uzrujana.
@dobar,loš,zao
kažem, imam kolegu koji se s posljedicama mladenačke nezgode jako lijepo nosi i ima priliku uživati u djetinjstvu svog sina. ali da, kad nastaju druga ljudska bića, to je to: sve drugo zauzima drugo mjesto na listi.
@ZlicaOdOpaka
ma stvar je zapravo malo izvađena iz konteksta (moja krivica): hoće reći da iako se Gola istina zove istinom, u njoj ima hrpetina laži, a on je želio napisati knjigu u kojoj će objasniti njihov odnos potkrijepljeno dokazima tako da je to nepobitna istina (što jest, jest - dokazi su to koje bi priznao svaki sud). Glede pisaca koji su obezvrjeđivani: zamisli da su ti pojeli sve svoje knjige? Da je to učinio Kafka (umjesto da je svoj opus dao Maxu Brodu), ili Bukowski ili netko drugi? Anej Sam navodi citat Jonathana Swifta (autora Gullivera) koji je izjavio upravo to: da bezvrijedne knjige njihovi pisci moraju pojesti. Ja se zapravo slažem s tim: da su mnogi pisci pojeli mnoge beskorisne knjige, ja bih imala puno manje toga za čitati :)
28.09.2010. (08:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
propheta nemo
Ako nisu mrtvi barem pola stoljeća i nemaju iza sebe kakav oveći korak koji je istovremeno bio i korak naše vrste, pustit ću ih radije da malo odstoje.
A moram priznati i da nakon ove recenzije ne osjećam potrebu čitati ikoju od tih knjiga jerbo je ovdje rečeno sve bitno. :)
28.09.2010. (23:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
saraja azra
nisam a i neću pročitati nijednu od tih knjiga
pa ne znam što komentirati
osim te pozdraviti
29.09.2010. (09:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fra gavun
O, pa ovdje se razvila prava i velika rasprava o nečemu-ničemu da prostite.
Više vrijede ovi vaši komentari i analize nego sve njihove umno-prolivne tvorevine.
E za to ja cijenim blog jer su tu "obični" smrtnici koji slobodno reču što im je na srcu
ili napišu po nešto svojega bez pretenzija na pijedastal i kunu oću reć zaradu.
To je to, pozdrav.:)
30.09.2010. (09:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
babl
Žao mi je što sam posljednjih dana bio daleko do bloga, pa sam tek sada uočio ovu recenziju. Kako zagovaram Anejevu knjigu, o čemu sam napisao nekoliko postova, a kanim još koji, smatram da sam dužan pojasniti ponešto od onoga što je u knjizi podrobnije objašnjeno, ali možda nedovoljno, pa je mnogima promaklo:
- kad je Nivesina majka rekla Aneju da imaju kćer, ujedno je uvjetovala da se on ne upliće u njezin odgoj. Usprkos tome on je povremeno nešto pokušavao, a druga je priča zašto je to rezultiralo gorim posljedicama nego da nije.
- Astrodomovo tipično reagiranje da je „istina negdje po sredini“ upravo je primjer jednog od najvrednijih sadržaja knjige: Anej raspravlja o situaciji u kojoj jedna osoba laže, a druga govori potpunu istinu, te je onaj tko laže ne samo u prednosti nego i postiže svoj cilj dokle god ljudi upravo tako regiraju.
- koliko god i Nives i Anej bili za bilo koga od nas potpuno beznačajni, pa tako i njihovi međusobni odnosi, za Aneja koji je javna ličnost je optužba o silovanju ravna linču sa svakodnevnim štetnim posljedicama, a nikome ne bi smjelo biti svejedno kad upravo ignoriranjem koje se svodi na Astrodomovo reagiranje sudjelujemo u gaženju nevinog čovjeka. Dapače, na svom primjeru Anej analizira mnoge druge fenomene koji truju naš svijet, pa je njegov primjer jedna od onih čvrstih točaka s kojih bi se moglo taj svijet donekle popraviti.
30.09.2010. (10:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
babl
Dok sam pisao svoj komentar, ostalim komentarima se pridružio i Fra Gavun egzemplirajući tipičnu reakciju onoga koji smatra da ima osnova za sud o onome o čemu ima samo površne poluinformacije iz druge ruke. Dokle god je to dominantno ponašanje nije čudo da smo masovno izmanipulirani, a bogme smo to i zaslužili. Naravno da nitko nema vremena baš svemu se temeljito posvetiti, mnogo toga moramo vjerovati, ali barem moramo provjeriti (koliko je to moguće) izvore kojima vjerujemo.
30.09.2010. (10:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bookeraj
@babl - upravo to mi je bila slaba točka u priči: možda nisam dovoljno pomno čitala, ali ne čini mi se da je dovoljno naglašeno to da je njemu izričito zabranjeno da se upliće u odgoj svoje kćeri.
30.09.2010. (10:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
babl
Ma da, ima dosta toga u knjizi što je samo spomenuto, a zavrijedilo je da se podrobnije razloži. No onda bi knjiga bila dvostruko deblja.
30.09.2010. (11:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
oko
Odličana analiza knjige osim u jednom djelu.Da bi netko mogao uočiti laž u ovoj knjizi potrebno je da poznaje Anej Sama iz tog perioda.Pored mnoga važnih detalja,sama činjenica da je u spornom periodu imao dugu kosu( što se može utvrditi iz slika iz tog perioda,naravno ne slika koje je on lažno prikazao u knjizi)dokaz je da laže.
01.10.2010. (23:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vera
U nedostatku samokriticnosti Anej Sam je uspjeo razviti fantasticnu sposobnost kritike.Na njegovoj meti kritike su od vlastite obitelji,drzave,crkve,medija,javnih licnosti,ljubavnica,prijatelja,vlastitog djeteta,njene majke,pa sve do ljudskog roda u cjelini.
Vecinu svog zivota proveo je tuzeci nekoga.Tuzio je gradski prjevoz, bivseg kolegu,ljubavnicu zbog slomljenog zuba,drugu jer ga je istjerala iz stana,kcer,majku svog djeteta itd. Toliko o njemu.
02.10.2010. (21:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...