perfomanse bilo koje vrste ne mogu shvatiti. kazalište volim, no najviše komedije.. jebiga, drame mi je dosta i u stvarnom životu..
blog? kad sam stvarno svoja, kad pišem full sve što mislim desi se ono od nekidan - ispljuju me kao najvećeg neprijatelja, licemjera i sl.
tako da zapravo - vjerovao ili ne - mnoge stvari (koje mislim da su samo pozitivne) prešućujem. doduše, neke od ljudi s bloga (Elle, Katalona, Bugenvilija, Pjesma o jednoj mladosti, Jasna Budišin..) znam iz stvarnog života (tj. upoznali smo se uživo i s nekima se i družim) i oni/one najbolje znaju što sam i kakva sam i u stvarnom životu...
29.07.2010. (21:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Performans je zanimljiv kao umjetnost koja se na neki način ne može ponoviti, to jest ne postoji u pisanom obliku kao kazališne predstave ili glazba (da ne govorim o književnosti), ali ne mogu se oteti dojmu da nema osobite dubine i smisla. Kod takvih mi je slučajeva zanimljiva usporedba s prethodnim razdobljima, kad je, primjerice, telefon prokomentiran kao ,,Tko će to ikad htjeti koristiti?" (čuj, pretraživala sam i Google i Wikipediju, ali ne mogu naći tko je to rekao, a sama sam, nažalost, zaboravila) i pitam se hoće li performans jednom biti ,,umjetnost za elitu", a mi ocijenjeni prekonzervativnima. Međutim, iako ne garantiram da na mene ne utječe vrijeme u kojem živim i moje osobne predrasude, smatram nepoželjnim da nož, krv i emocije budu pravi.
30.07.2010. (21:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Čuj, i meni performans izgleda kao nešto čemu je cilj privući pažnju. Osim toga, nekako smatram da su provokacije koje su sami sebi svrha izgubile svoju provokativnost, to jest neobičnost. Danas neke nekoć obične stvari više iznenade, začude, a možda i šokiraju ljude nego golotinja, nasilje i izobličenost. Zanimljiva mi je usporedba (o kojoj me zanima tvoje mišljenje) s dadaistima. Baš ne vidim da ljudi po blogovima citiraju dadaiste kao omiljene pjesnike. Također, ne vidim da dadaizam živi ili se razvija dalje. Došao je, napravio ,,pomutnju" i nestao sa scene. Zapravo mi je kad je performans u pitanju izglednija takva sudbina nego sudbina, na primjer, Baudelairea ili ekspresionista. Nikad se, međutim, ne zna. I meni je prirodnije odgovarati na blogu onoga tko je ostavio komentar. Usput vidim ima li štogod novo kod njega, a i pitanje je hoće li se vraćati samo da pročita što mu odgovorih.
31.07.2010. (16:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne znam baš je l' performans bliži stvarnom ponašanju? Odnosno, performans bi više bio kao blog, pokažemo jedan dio sebe, malo dorađen :-)). Dok kazalište, odnosno klasične predstave nude neku vrstu razotkrivenja. Hamlet otkriva da mu je otac ubijen, Blanche je malo čudna :-)).
01.08.2010. (13:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kvaderna.blog.hr
U posljednje vrijeme pažljivo pratim Marinin rad. Hvala
www.hajka-cajka.blog.hr
29.07.2010. (21:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
seoska idila
perfomanse bilo koje vrste ne mogu shvatiti. kazalište volim, no najviše komedije.. jebiga, drame mi je dosta i u stvarnom životu..
blog? kad sam stvarno svoja, kad pišem full sve što mislim desi se ono od nekidan - ispljuju me kao najvećeg neprijatelja, licemjera i sl.
tako da zapravo - vjerovao ili ne - mnoge stvari (koje mislim da su samo pozitivne) prešućujem. doduše, neke od ljudi s bloga (Elle, Katalona, Bugenvilija, Pjesma o jednoj mladosti, Jasna Budišin..) znam iz stvarnog života (tj. upoznali smo se uživo i s nekima se i družim) i oni/one najbolje znaju što sam i kakva sam i u stvarnom životu...
29.07.2010. (21:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Helada
Performans je zanimljiv kao umjetnost koja se na neki način ne može ponoviti, to jest ne postoji u pisanom obliku kao kazališne predstave ili glazba (da ne govorim o književnosti), ali ne mogu se oteti dojmu da nema osobite dubine i smisla.
Kod takvih mi je slučajeva zanimljiva usporedba s prethodnim razdobljima, kad je, primjerice, telefon prokomentiran kao ,,Tko će to ikad htjeti koristiti?" (čuj, pretraživala sam i Google i Wikipediju, ali ne mogu naći tko je to rekao, a sama sam, nažalost, zaboravila) i pitam se hoće li performans jednom biti ,,umjetnost za elitu", a mi ocijenjeni prekonzervativnima.
Međutim, iako ne garantiram da na mene ne utječe vrijeme u kojem živim i moje osobne predrasude, smatram nepoželjnim da nož, krv i emocije budu pravi.
30.07.2010. (21:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Helada
Čuj, i meni performans izgleda kao nešto čemu je cilj privući pažnju. Osim toga, nekako smatram da su provokacije koje su sami sebi svrha izgubile svoju provokativnost, to jest neobičnost. Danas neke nekoć obične stvari više iznenade, začude, a možda i šokiraju ljude nego golotinja, nasilje i izobličenost.
Zanimljiva mi je usporedba (o kojoj me zanima tvoje mišljenje) s dadaistima. Baš ne vidim da ljudi po blogovima citiraju dadaiste kao omiljene pjesnike. Također, ne vidim da dadaizam živi ili se razvija dalje. Došao je, napravio ,,pomutnju" i nestao sa scene. Zapravo mi je kad je performans u pitanju izglednija takva sudbina nego sudbina, na primjer, Baudelairea ili ekspresionista.
Nikad se, međutim, ne zna.
I meni je prirodnije odgovarati na blogu onoga tko je ostavio komentar. Usput vidim ima li štogod novo kod njega, a i pitanje je hoće li se vraćati samo da pročita što mu odgovorih.
31.07.2010. (16:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ZlicaOdOpaka
Ne znam baš je l' performans bliži stvarnom ponašanju? Odnosno, performans bi više bio kao blog, pokažemo jedan dio sebe, malo dorađen :-)).
Dok kazalište, odnosno klasične predstave nude neku vrstu razotkrivenja. Hamlet otkriva da mu je otac ubijen, Blanche je malo čudna :-)).
01.08.2010. (13:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Helada
Možda će se vratiti klasičnijim poimanjima umjetnosti, a možda će smisliti novi avangardni način izražavanja koji opet neće izdržati test vremena.
01.08.2010. (16:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ZlicaOdOpaka
Maggie the Cat je tako životna :-)). Dok mi je Blanche više tuberkulozno djeluje, izdahnut će svake sekunde.
01.08.2010. (19:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...