Komentari

apatrida.blog.hr

Dodaj komentar (83)

Marketing

  • gospon profesor

    Za ubuduće: svakako podržavam argumentiranu diskusiju na svom blogu :))

    avatar

    18.07.2010. (17:28)    -   -   -   -  

  • j.

    Kad me otrglo s materine sise i poslalo u onu vojsku imao sam jedva osamnaest. O životu nisam znao ništa (a ne znam ni danas puno više). Ali sjećam se dobro jedne stvari.
    Bio je u vojsci jedan dečko iz Novog Beograda. Zanimaju ga iste stvari kao i mene. Razmišlja o svemu slično kao i ja. Pijemo skupa pive, duvamo prve cigare (od jedne nam se već povraća) i šutimo. Ali nekako - šutimo zajedno.
    A bio je i još jedan iz Bibinja. Hrvat on, Hrvat ja. Krstilo mene, krstilo i njega. Meni ćaća Dalmatinac na privremenom radu u Zgbu (zapeo čovjek, pa se i ja rodio tu), našli mi tako i neku zajedničku temu - o Dalmaciji. Pa me on ipak upita: a šta radiš nevoljniče s onim četnikom?
    I šta sad da mu čovjek kaže?
    Zanimljivo, bio je i još jedan iz Kosova Polja, ne silaze mu car Dušan i carica Milica sa usana (1986. je već!), i slaže se taj s ovim iz Bibinja nekako, ali sa nama dvojicom nekih građana jedva. Pa nam veli: pederčine.
    Tu sam zapravo shvatio da postoje dvije vrste ljudi: dobri i oni koji mogu postati dobri, ali neće. :)))
    Činjenica jest da se u današnjem svijetu sve manje spominje dom i domovina kao neka vrlina. Ali, valja se uvijek zapitati: zašto je tome tako? Osjećaj nacionalnog uvjetovan je stvaranjem novovjekovnih nacija radi toga što je kapitalistima bilo navrh glave feudalne rascjepkanosti svijeta. A sada im je navrh glave i nacionalne rascjepkanosti, pa ruše i te granice ne bi li stvorili poredak s jednom monetom, jednom nacijom (potrošačkom) i jednim osjećajem pripadnosti: novcu. Nisu današnji ljudi ništa različitiji od prijašnjih: samo što su oni bili spremni ginuti za naciju, a ovi danas ginu za paru. Samo ne na bojnom polju, nego kao u slici Doriana Graya.
    Zato ja iza onoga koji negira naciju vidim većinom njegovu sjenu koja ga je tome naučila zato da bi nestala svaka granica i prepreka profitu. Onako, drugovi, čisto marksistički, taj je jezik još uvijek jako razumljiv: ne uvjetuju duhovni odnosi proizvodne snage nego obrnuto... :)))
    Lijepo to kažu ovi postmodernistički žreci: fundamentalizam? Don't worry! Nestat će ga brzo kad svaki Osama dobije svoj frižider i LCD!
    E, vidiš, ne dam vam gušta. Što bi reklo Pušenje: neću da budem Švabo u dotiranom filmu! Jer koliko god smo mi Hrvati nesposobni upravljati i imati nešto (jer smo tisućama godina uvijek bili antiprotivni) baš ta kolijevka i ognjište održali su tu žeravu živom i nisu dopustili molohu da nas pojede sebi za račun. Pa ako nas sad po onom nikad razjašnjenom Bušićevom proročanstvu 'naši' pljačkaju više nego 'njiovi' to zapravo i ne znači drugo nego li da su ti 'naši' postali 'njiovi' jer im je para pomutila pamet pa će ih vrag odnit ne pokaju li se.
    A nečemu moraš pripadati. Jer, da nije tako, ne bi niti živio u društvu. Otperjao bi u planinu da možeš u miru gledati zvijezde. A to još nikome nije uspjelo.

    avatar

    18.07.2010. (21:58)    -   -   -   -  

  • gustirna

    Najlipše se vratit doma iz daleka. Iako svugdi može bit lipo i ljudi mogu bit dobri, ali uvik znaš da si tamo stranac. Nigdje nisi tako miran i opušten i sretan kao doma. nema tu ništa apstraktno.Jedino apstraktno su granice koje se mijenjaju tokom povijesti, i onda bi trebalo da nam ljubav prema domovini raste ili smanjuje se ovisno o promjeni granica. Ljubav prema onom domu kojeg nosim u srcu ne određuje se granicama.

    avatar

    18.07.2010. (22:35)    -   -   -   -  

  • jiggo

    Kad kažem da volim Hrvatsku onda ne mislim na njen grb, zastavu ili, ne daj Bože, političko vodstvo. Himna ne podiže dlake na mom vratu zato jer je vrhunsko glazbeno dostignuće nego zato što u mislima probudi misli na ono što stvarno mislim pod pojmom domovine; moju ulicu u kojoj sam odrastao, ljude koje sam upoznao, grad u kojem sam rođen, zemlju koju je obrađivao moj dida, masline i loze, more u kojem sam naučio plivati. To su stvari koje su meni domovina, a u ime tih stvari se nikako ne može mrziti i uništavati.

    avatar

    19.07.2010. (12:01)    -   -   -   -  

  • Belleepoque

    Ja se tako uvijek, kad razmisljam , pitam znaci li voljeti domovinu samo voljeti sve oko nas, voljeti nase prijatelje, nas zavicaj, nase lijepo more, ili to znaci voljeti sadasnji politicki sustav. jer ako to znaci voljeti sadasnji sustav, ja ne volim domovinu.
    Iako ja osobno osjecam da volim domovinu... volim sve ono sto sam tu prozivio, i sto cu prozivjeti... a najvise volim Split

    avatar

    19.07.2010. (12:04)    -   -   -   -  

  • NF

    dugo sam bio prilično anacionalan, mada sam se po rođenju izjašnjavao kao hrvat. u jna imao po prvi put sukob sa velikosrbima, spasili me albanci koje sam do tada potcjenjivao. devedesetih sam navijao za hrvatsku, sad me tlače janjevci, hercegovci, arbanasi, a nekad je barem u primorju bilo pitomo, volio bih domovinu da mi katkad sufinancira ljetni mjesec dana boravka u berlinu, ipak sam germanist po struci, ovako sam potpuno ravnodušan, čak ja dosljedan internacionalist počinjem prezirati došljake, domovinski sudovi koji ne funkcioniraju
    dovode me do ludila i natjerat će i mene da nasilno počnem rješavati stvari, što će mi ta i takva domovina...

    avatar

    19.07.2010. (12:10)    -   -   -   -  

  • Ani ram

    ja sam rođena u srbiji, rasla u hrvatskoj, školske praznike provodila u srbiji, to nešto što čini domovinu mi je onomad bilo veće i u očima i u hektarima.
    sad poznajem mirise, poznajem jezike, narječja, naglaske, znam kako miriši more, znam komarce s dunava... to nisu pojmovi, to nije ništa sveto ni veličanstveno zato jer je netko u svojoj glavi zacrtao neke granice i nametnuo pravila igre za debile, to je sveto i veličanstveno upravo zato jer i ovdje i tamo još uvijek mogu podjednako uživati u mirisima, bojama i komarcima. u konačnici, to je samo neko mjesto na zemlji koje samo po sebi ne znači ništa ukoliko tome ne pridam neko značenje...
    mogu to učiniti sama, a mogu prepustiti čoporu da kroz mene riče i urliče.
    ja sam učinila svoj izbor, a s onima koji to ne mogu razumjeti nemam o čemu razgovarati, i što sam starija, to mi je jasnije kako je to besmisleno gubljenje vremena i energije...

    avatar

    19.07.2010. (13:16)    -   -   -   -  

  • barba

    ubi bene, ibi patria

    avatar

    19.07.2010. (14:05)    -   -   -   -  

  • buha

    a super ,dragi @j. baš mi je drago istaknuti jednu vašu rečenicu.
    osobito mudru rečenicu! . Osobito djelotvornu na ovu našu javnost još uvijek razdiranu mržnjom.
    rečenicu , koju ne smijemo zaboraviti
    LJUDI SE DIJELE na dobre i one koji MOGU postati dobri, ali NEĆE...
    e pa to je ipak humanija podjela nego ona uobičajena na dobre i loše ljude.
    samo ja bi dodala .. neće jer ne znaju ...a nekada i ne mogu i ne smiju... recimo u ratu , jeli tako?

    avatar

    19.07.2010. (14:46)    -   -   -   -  

  • tignarius

    svaki čovjek je određen kroz svoju osobnost (pojedinac) kroz svoju obitelj (dom) i kroz svoju naciju (domovina, za one sretnike koji su ostvarili svoje naravno pravo, da im nacija ima pravno formulirano "stanište")
    sve tri su Božanske kategorije i "elementarne čestice"....i mogu se svi korporativni sociolozi i ostala "definirana" skupina nikogovića truditi koliko hoće,.... uništiti je neće...

    Oni kojima je Hrvatska domovina, moraju voliti svoju domovinu, oni kojima nije, a tu žive; moraju je poštivati...
    a oni koji tu žive a ne vole je i ne poštuju..vrijeme da se krene!!!!!

    a ovi zbunjeni potomci jugoslovena, nek se opredjele ako im ne odgovora "mogu da se vrate.... "

    apatrido@
    apatridi su šuvarijanci, androidi, druidi..i drugi idi ...

    lijep ti pozdrav..al je vrijeme za opredjeljenje za svakog pripadnika svakog naroda!!!!!

    avatar

    19.07.2010. (14:54)    -   -   -   -  

  • draga raga

    Dezulovica ne citam, ali sam gledala emisiju gdje je bio jedan od gostiju i dao tu izjavu. Mislim da je to djetinjasto. A mozda je i njega razljutila katastrofalno losa emisija. Voljeti domovinu ne znaci da je treba uzdizati na Olimp, ponizavat druge, ili ne voljeti druga mjesta. Voljeti domovinu ne znaci da ne treba kritizirati ono sto je lose i da se treba uhljebiti i ne teziti promjenama na bolje. U pocetku sam imala jednu, sad imam dvije, a mozda cu imati i tri domovine. Volim prvu i drugu i veselim se buducem zivotu u trecoj i stvaranju novih iskustava i uspomena tamo.

    avatar

    19.07.2010. (15:04)    -   -   -   -  

  • Neverin

    @tignarius, biti topovsko meso koje nekritički ide pobrat metak jer mu je neki predsjednik, premijer, ministar tako rekao nije domoljublje već naivnost

    @apatrida, mislim da je Cesare Pavese rekao da voli talijane ali nikako ne voli Italiju (tada je bio fašizam). Za mene je domovino mjesto gdje sma ja, obožavam ovu zemlju, more njene vode, prostor i one koji su dobri prema meni ali to nije ništa više toga da radi te ljubavi ja idem u nekoga pucat. Ovaj rat osim što je bio obrambren protiv agresora je pokazao koliko se zloćina mogu činiti iz nazovi domoljublja koji to nije kao što jedna stranka ima predznak demokratska a daleko je od demokracije. Znači nije važno to izjavljivati, biti non stop u kockicama i pitii žuju već doprinositi općem dobru kroz plaćanje poreza, ne činjenja zla sugrađanima, uzajamno pomaganje drugima i slično jer smo u istom političkom prostoru i osuđeni smo jedno na drugo.

    Eto to je moje mišljenje

    avatar

    19.07.2010. (15:09)    -   -   -   -  

  • jelen

    Naravno da se moze voljeti domovina i to ne samo jedna nego i dvije, pa i tri i vise ;-)
    Goethe je rekao : Imam dvije domovine, jednu u kojoj sam roden i drugu koju sam zavolio.
    I ja znam dobro na sto je mislio jer i ja tako osjecam...
    Ako ponekad domoljublje poprima negativne konotacije onda je to iskljucivo zbog ljudi kao sto je npr @tignarius, ali imajmo uvijek na umu da to i nije domoljublje vec osobni problemi i frustracije pretoceni u opsesije i fiksacije!
    Takvima je vrijeme za opredjeljenje: Vrapce ili Jankomir! (za one koji nisu iz SZ Hrvatske rijec je o poznatim zagrebackim ustanovama mentalnog zdravlja)

    avatar

    19.07.2010. (15:24)    -   -   -   -  

  • Željka

    Potpisujem ovo što je napisao Neverin.
    Inače nisam nacionalist, ni u pozitivnom ni u negativnom aspektu te riječi. Mogla bih biti savršeno sretna ovdje, u Armeniji, Americi, Mongoliji, tako svejedno, jer sam jednostavno takva osoba-bitno mi je tko me okružuje što se tiče kvalitete osobnosti tih ljudi, a ne pripadnosti nekoj naciji.
    Dakle, nisam nacionalist, ali to ne znači da ne volim svoju domovinu, dapače. Samo što tu svoju ljubav ne izražavam glasno.
    Plaćaj porez, čuvaj okoliš, budi dobar prema bližnjima, ne daj da te demokratski izabrana vlast pljačka i levati...Mislim da je to dovoljno.

    avatar

    19.07.2010. (15:32)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    Uzorak je premali da bi se moglo govoriti o pravilu, ali evo što sam primijetio: poznajem ljude koji sebe iskreno doživljavaju i predstavljaju kao velike domoljube i vjernike, ali nisu neskloni prevariti državu niti su neskloni zemljačkim vezama bez obzira hoće li to nanijeti štetu domovini; dakle, ne radi se o licemjerima kojima su usta puna ljubavi prema domovini, a zapravo ih baš briga, naprosto su lopovi, nego o ljudima koji će se žestoko suprotstaviti ako im se takne u nacionalni i vjerski identitet. S druge strane, poznajem neke, recimo, ljevičare, koji su veliki legalisti i striktno se drže zakona, reći će za sebe da su Hrvati, možda i vjernici, ali to nikad neće isticati u prvi plan jer smatraju da se to podrazumijeva ili da je njihova privatna stvar.

    Recimo, čitam ovo što je napisala @ Željka. "Dakle, nisam nacionalist, ali to ne znači da ne volim svoju domovinu, dapače. Samo što tu svoju ljubav ne izražavam glasno. Plaćaj porez, čuvaj okoliš, budi dobar prema bližnjima, ne daj da te demokratski izabrana vlast pljačka i levati... Mislim da je to dovoljno." Je, dovoljno je.

    avatar

    19.07.2010. (15:44)    -   -   -   -  

  • jelen

    Kako razoriti tipicnog desno-katolickog domoljuba?
    Jednostavno, kazes mu/joj: nabroji mi molim te 7 hrvatskih planina bez pauze izmedu pojedinog imena planine duze od 1s... I tu ce u slucaju veeelike vecine biti kraj raspravi!
    Mozda ce doticna osoba shvatiti da zna o Hrvatskoj isto toliko koliko i o Norveskoj, a svo domoljublje se sastoji u prozivanju jugonostalgicara i komunjara i svo katolicanstvo se sastoji od bijesa prema ateistima ili cak vjernicima druge konfesije...

    avatar

    19.07.2010. (16:16)    -   -   -   -  

  • odmak

    gospon profesor,
    zapamtit ću.

    j.,
    govoriš o urbicidu i pobjedi ruralnog. Istina je. Bolje se slažem sa onim koji slušaju glazbu ili čitaju knjige ili već što rade a što je i meni drago, ali nije o tome riječ.
    Govori se o tome da onaj gledatelj u areni ne može vječno biti gledatelj, da u jednom času treba ući u arenu i reći dosta je.
    A zapravo se najviše radi o tome je li moguća ljubav prema nećem apstraktnom, a to bi značilo zanemariti stvarnost i ljubiti ideju. U ovom slučaju ideju Domovine.

    gustirna,
    slažem se. I mi ćemo jednom ukinuti granice ali ti koja živiš u Njemačkoj i Europi možeš li nam reći jesu li Nijemci koji su maknuli carinu- vidljiva obilježja granice zaboravili gdje su njihove sad imaginarne granice prema ostalim stanovnicima Europe.

    jiggo, Belle epoque,

    ne radi se o političkom vodstvu. Oni su prolazni, ako pak kažem da je zemlja i more uvijek tu optužit će me za blut und boden priču, ali što napraviti. Premjestiti Hrvatsku zemlju i more negdje drugdje. Ali tko bi nas ovakve primio. Posvađali bi i najsložniji narod.

    avatar

    19.07.2010. (16:34)    -   -   -   -  

  • svijet u boci

    http://www.youtube.com/watch?v=-mkeMmc7B4E

    avatar

    19.07.2010. (20:25)    -   -   -   -  

  • Bernardov riff

    Ja to gledam ovako: domoljublje je istinito samo ako je utemeljeno u pozitivnom moralu i poštivanju stvaralaštva i truda. Unatoč hrpi problema i punom Remetincu toga još uvijek ima u Hrvatskoj, i to u dovoljnoj mjeri da bih ja Hrvatsku smatrao nečim do čega mi je stalo i o čemu govorim s poštovanjem pred strancima i frendovima iz Europe.
    Parafrazirajući Winstona Churchilla, rekao bih da u Hrvatskoj zaista ima mraka na raznim mjestima, ali da je ona ipak zemlja u kojoj se djeca još uvijek smiju, a djevojke plešu. Cijela stvar ima važan vremenski i povijesni kontekst; prije nas tu su bili naraštaji nesavršenih ljudi koji su nešto stvarali unatoč često užasnim uvjetima, borili se, griješili, patili...a potomci tih naraštaja odn. mi još smo uvijek tu unatoč svim mogućim nemanima koje su nas proždirale (uključujući nas same), dajući samim svojim postojanjem da je biti dijelom hrvatskog konteksta nešto što ipak ima smisla i čime se barem mali dijelom bića vrijedi ponositi.

    avatar

    19.07.2010. (20:33)    -   -   -   -  

  • j.

    @Bernardo: evala!
    @buha, znao sam je da ćemo se mi jednom složiti
    @odmak - morao sam napraviti onaj salto mortale u uvodu, kako bih izbjegao da me radi zaključka o negiranju osjećaja pripadnosti netko proglasi fundamentalistom, kako je to već danas moderno; očito da sam zbog toga ostao neshvaćen; naime, nisu to bile podjele po tipu naselja iz kojih potječemo, više po pitanju - slobodan od okova tradicije ili ne. Ključno je tu pitanje da li nacionalni osjećaj uključuje i mržnju naspram drugačijeg ili ne. Jer, ako ne uključuje, onda sam ja nacionalist kada se uspnem na Snježnik i pogled mi puca od Lošinja do Paga i od Učke do Guslice; vjetrić se čuje u svakoj travki a srce para ona Kranjčevićeva tragična o mome (njegovom) domu. I tad naiđe prvi slovenski planinar i na moju šalu da što ovdje radi (i nije li ljepše popeti se recimo na Krn) odgovara da je ovo nešto posebno. Naravno da ćemo se i za Krn i za Snježnik složiti uz gutljaj iz pljoske kojeg smo podijelili, a to posebno - to je ono što osjećamo mi koji imamo neki osjećaj pripadnosti. Pa bilo to u odnosu na zemlju, ljude, pa hajde i - običaje, bar one koji te ne tjeraju da činiš nešto što bi poslije požalio. Osjećaj pripadnosti svakako je nešto plemenito jer gradi u čovjeku potrebu da bude bolji i da pomaže bližnjemu, ali ponavljam - svakako ne smije uključivati mržnju na drugoga i drugačijeg.
    Apsolutno podržavam stav o nemogućnosti da se ostane u publici i ne siđe u arenu. Jer, činiti, misliti i govoriti dobro - to je ono što nas istinski čini sretnima. Nismo li upravo zbog te težnje i svi mi sada ovdje?
    Ono "nešto" što je po meni možda tema za neki budući razgovor jest ta famozna "demarkaciona linija" Hajduk - Dinamo. Svake sam godine bar mjesec dana "doli" i ćutim da ljudi sve više osjećaju da "njihovo" prestaje iza Prezida i Svetog Roka, a i ljudi "odozgor" sve se više osjećaju fureštima tamo gdje ne plivaju šarani i kederi. Ne želim to uopće vrijednosno bojati - promatrajmo to kao proces. Ja ću u toj priči biti neki novi "Jugosloven" jer mi je ćaća od doli a majka Varaždinka (i oboje rano preminuli), rođen sam u Zagrebu a živim izvan njega, pa neka mi netko stručan objasni tko sam ja (a najbolji odgovor na to pitanje sam dobijem upravo kada se popnem na Snježnike i Zavižane).
    Tako me i jedan susjed doli kada su u tijeku bili dvoboji Zadra i Cibone u lipnju (tri dana prije svjetskoga) pita za koga sam, a ja velim: za Nigeriju. :)))
    Aj živili, raspisao se ja ko na nekoj ispovjedi, ne zamjerite i pozdrav! :)))

    avatar

    19.07.2010. (20:37)    -   -   -   -  

  • gujdek

    Tekst je nažalost napisan naglašeno pretenciozno sa očitom namjerom da kroz prizmu nekih drugih razmišljanja bude iznešen osobni stav. Ok, slažem se sa time, svatko ima pravo na svoje mišljenje, razmišljanje, svatko na neki svoj način rješava svoje dubioze. Naravno da je tu i pitanje godina osobe koja razmišlja poprilično važno jer kao i svi osjećaji tako se i osjećaj ljubavi ili pripadanja domovini kroz život nadograđuje. Poistovjetiti domovinu sa onim najdubljim ljudskim osjećajima koji se nasljeđuju genima i razvijaju u našem biću još kad nismo u stanju ni znati imamo li domovinu, je u krajnju ruku uzdizanje domovine iznad onoga koji ju je stvarao i stvorio, davati joj važnost koju ne zaslužuje. Ljubav prema domovini najglasnije iskazuju prikriveni ili otkriveni nacionalisti za koje je taj pojam svetinja a s druge strane njihove ljudske vrijednosti su potpuno izopačene jer voljeti domovinu na njihov način opasno je za sve one koji u toj domovini žive a ne misle kao i oni. I na kraju, stavimo li ljubav prema domovini u ovo naše okruženje i ovo naše vrijeme, možemo samo slušati kako nam zadnjih dvadeset godina "najveći domoljubi" (čast i slava rijetkim izuzecima) uporno pomažu da je mrzimo iz sve više razloga a volimo samo zbog jednog. Zbog toga jer druge domovine nemamo.

    avatar

    19.07.2010. (20:48)    -   -   -   -  

  • odmak

    NF,
    a ja nikako ne razumijem zašto kad se spomene Domovina svi pomisle na Srbe i spominju ih na neki i svaki način u puno grupom kontekstu.
    A što bi ti u Berlinu. Njemački već znaš, zato oni šalju neznalice da nauče strani jezik. To je dobra i hvale vrijedna politika. Nastavlja praksu iz bivše države rečene Jugoslavije.
    Naime, svojevremeno još u Jugoslaviji radila sam u Njemačkoj. Moj je šef bio neka važna osoba u gradu pa su me često koristili za prevodioca.
    Bilo je svakakvih slučajeva, najviše bijede za plakat, ali jedanput sam odbila prevođenje. Došla je nekakva financijska delegacija sve sam direktor do direktora njih sedam, a nijedan nije govorio niti njemački niti engleski. Pozvana sam na svećenu večeru u svrhu prevođenja, čak je bio i gradonačelnik, ali rekla sam neću. Nađite nekog drugog.

    nestašna usidjelica,
    potpuno se slažem s tobom. Ni ja ne volim vikanje ni urlikanje i za Domovinu gajim samo nježne osjećaje.

    gospon profesor,
    savršeno te dobro razumijem i poštujem. Potpisala bih svaki tvoj post. Ono što nas zbunjuje su ideali u koje smo na neki način vjerovali i koje su nam srušili baš oni sa rukom na srcu, zavijeni u zastave i grbove i drugom rukom u hrvatskom džepu.
    Bez ikakve mržnje prema drugome. 'Gradska' djeca naučena živjeti u kvartovskim i inim prijateljstvima sličnog interesa, bez obzira na narodnosti - čak nismo razmišljali o tome. A ipak pred dvadeset godina neke od vas rat je iznenadio, zatekao. Pa čak i mene koja sam znala nešto više. Zašto nam se danas svima čini da nije bilo mrtvih. kao da bi ih se rado odrekli osim majki sa svih strana. Što nam to govori?

    vajrapani,
    može se voljeti i čitav svijet. Tko smeta. Problemi su mnogo dublji, ali neki ih ne žele vidjeti.

    Bernardov riff,
    mislim da je sve jasno. Pošteni čovjek, kako su ovdje mnogi rekli, koji plaća porez, poštuje drugoga, ne mrzi ga i nastoji pomoći svima bez obzira na nacionalnost, boju kože i slično ne bi se trebao sramiti osjećaja ljubavi prema domovini.

    j. ,
    ja volim svaki kutak ove zemlje. Podjele izmišljaju frustrirani ljudi i glupani. Eto tako mislim.

    neverin,
    ti si drag i pametan momak. Sasvim se s tobom slažem i redovito te čitam.

    draga raga,
    e pa sviđa mi se to što si napisala/o.

    tignarius,
    domovina tšiti. To je njena zadaća. Štiti li mene ova domovina? A tebe?

    barba,
    slažem se.

    buha2,
    jesi prava buha ili papatač.

    gujdek,
    Čovječe odakle si i tko si. Nađimo se ti i ja licem u lice i popričajmo uz kahvu ili uz piće pa ćeš vidjeti da sam ja netko drugi i treći koji/ja nikakve veze nema sa tim kvalifikacijama koje si tu nabrojio.

    avatar

    19.07.2010. (22:56)    -   -   -   -  

  • odmak

    Ako sam koga preskočila neka mi oprosti, naime šetajući po gradu Splitu kupila sam kartu za Sumrak ili Pomrčinu ili tako nešto, zatim u čašici kupila sladoled i zajedno sa desetak tinejđera uredno odgledala film. Gledala sam i prvi dio koji mi je bio onako zgodničak, ali ovaj drugi… već sliči na seriju i hihotave curice u kinu. Doma sam sebe počastila hladnim bostanom, catom, ili meloneom- svakako žute je boje i čašom hladnog bijelog vina koji je zaostao od djeca, pa su mi misli i pisanje malo lelujave kao i ovaj raj na zemlji koja se domovinom zove, a ja je ipak volim.

    avatar

    19.07.2010. (23:05)    -   -   -   -  

  • gujdek

    Uvijek postoji opcija izbrisati neki komentar koji ti se ne sviđa.
    Ne isplati se biti iskren ovdje na blogu,

    avatar

    20.07.2010. (06:36)    -   -   -   -  

  • gujdek

    I samo da ne bude zabune (makar mi je potpuno svejedno da li si to shvatila ili ne) zadnji dio komentara koji počinje sa "Ljubav prema domovini......." se ne odnosi na tebe nego je tek moje razmišljanje vezano uz to što si napisala u postu.

    avatar

    20.07.2010. (07:19)    -   -   -   -  

učitavam...