27.05.2010. (23:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mis iz provanse
Pozdrav kiši kišnoj, kapljičnoj. Pozdrav kiši, kojom želiš me uvjeriti da jedno sam sa jedinkama koje me čine ogorčenom. Gorčina me izjeda, hej.
Opisati ću ti njenu putanju. U ovoj priči Gorčina, zvati će se Čini. Dolazi izvana, bezlična je. Pružim joj ručicu, dobronamjerno. Postavim ju na platno, nacrtam joj smeška, okice, nosić. I zatim ručice. Ruke. Hej ne boj se buke, to što svira -to su ruke. Čini tad pusti noktiće, i ispruži ruke, prestade da svira, naglo. Upre ih u moje tijelo, razvali ga, potpuno raspori i uvuče se tik do onog mjesta gdje rađa se kiselost. Čini je znala -kiselina je push faktor za njeno supinjanje ka tronu. Dugo mi se provlačila krvlju, Čina. Dugo me je prožimala, čak i pjevušila je. Željela je samu sebe uvjeriti da dobrodušna je, da dobronamjerna je, i da može biti iznimka u pravilu. Čina se držala veoma dugo, no odjednom, moral je odplesao neznan korak, bunt je rekao da te korake slijediti neće. I tako je Čina postala Gorčina. Postala sam jedno s njome. Moja gorčina i ja -jedno smo. ne želim biti jedno, u ime ideala! ne želim biti jedno sa gorčinama ostalim. Oh, idele moje, da jedno smo svi. dali se svako zavođenje svodi na drhtaj tijela?
*1.5.2009.: .između zudnje i racionalnosti tanka je granica. Samo čuvaj, čuvaj. Čemu dodir moga tijela, kada znas da pritom letim okolo? I čemu čeznja za tvojom promjenom! Oh, dragi. Prihvatih sve što rekao si. Sve što učinio si. Sve ludosti po kojima plesala sam. Ali led bilaše tanak! -a ja preteška da se odrzim na njemu. Imaš lijep pogled. Koristiš to, dragi! A moje divljenje biva snizeno. Osvoji me pogledom koji se ne svodi na trzaj tijela moga. Mozeš li? -i ubiše me vjerovanje u Tebe. Ili zelja za vjerovanjem samim. Zelja za podatnoscu -nekome. A netko moze biti bilo tko! -reče mi Posljednja Vila. .svaki udarac koji zadao si -Njima. Jer, drugačiji su. Jer, ne pripadaju okvirima tvog ideala savršena Čovjeka. I svako tvoje kajanje zatim. I svaki izbjegnuti pogled moj, koji zamisljas kao Osudu! -a osudila te nikada nisam. A zelim dragi, tako silno Zelim! -zelim zamjerati Ljudima. s visoka ih gledati. Zelim podsmjeh na licu svom! I zelim da bude viđen od strane Svijeta. Rekao si da posebna sam, a mene ubiše zelja za jednostavnošcu. -i ostavi se Umjetnosi kojoj pripadam. Ne zelim te uvesti, Dragi. -zeljela sam ući u tvoju. .jurili su nekoc. Trcali, oh! Tako sretni zbog postojanosti vlastite! .slijepi da dozive ono sto Srecom naziva se! A biće si, jedno.
28.05.2010. (00:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
LoveToRead
Jako lijepa pjesma:).
27.05.2010. (23:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mis iz provanse
Pozdrav kiši kišnoj, kapljičnoj. Pozdrav kiši, kojom želiš me uvjeriti da jedno sam sa jedinkama koje me čine ogorčenom. Gorčina me izjeda, hej.
Opisati ću ti njenu putanju. U ovoj priči Gorčina, zvati će se Čini.
Dolazi izvana, bezlična je. Pružim joj ručicu, dobronamjerno. Postavim ju na platno, nacrtam joj smeška, okice, nosić.
I zatim ručice.
Ruke. Hej ne boj se buke, to što svira -to su ruke.
Čini tad pusti noktiće, i ispruži ruke, prestade da svira, naglo. Upre ih u moje tijelo, razvali ga, potpuno raspori i uvuče se tik do onog mjesta gdje rađa se kiselost.
Čini je znala -kiselina je push faktor za njeno supinjanje ka tronu.
Dugo mi se provlačila krvlju, Čina. Dugo me je prožimala, čak i pjevušila je. Željela je samu sebe uvjeriti da dobrodušna je, da dobronamjerna je, i da može biti iznimka u pravilu.
Čina se držala veoma dugo, no odjednom, moral je odplesao neznan korak, bunt je rekao da te korake slijediti neće.
I tako je Čina postala Gorčina.
Postala sam jedno s njome. Moja gorčina i ja -jedno smo. ne želim biti jedno, u ime ideala! ne želim biti jedno sa gorčinama ostalim. Oh, idele moje, da jedno smo svi.
dali se svako zavođenje svodi na drhtaj tijela?
*1.5.2009.:
.između zudnje i racionalnosti tanka je granica. Samo čuvaj, čuvaj. Čemu dodir moga tijela, kada znas da pritom letim okolo? I čemu čeznja za tvojom promjenom! Oh, dragi. Prihvatih sve što rekao si. Sve što učinio si. Sve ludosti po kojima plesala sam. Ali led bilaše tanak! -a ja preteška da se odrzim na njemu. Imaš lijep pogled. Koristiš to, dragi! A moje divljenje biva snizeno. Osvoji me pogledom koji se ne svodi na trzaj tijela moga. Mozeš li? -i ubiše me vjerovanje u Tebe. Ili zelja za vjerovanjem samim. Zelja za podatnoscu -nekome. A netko moze biti bilo tko! -reče mi Posljednja Vila.
.svaki udarac koji zadao si -Njima. Jer, drugačiji su. Jer, ne pripadaju okvirima tvog ideala savršena Čovjeka. I svako tvoje kajanje zatim. I svaki izbjegnuti pogled moj, koji zamisljas kao Osudu! -a osudila te nikada nisam. A zelim dragi, tako silno Zelim! -zelim zamjerati Ljudima. s visoka ih gledati. Zelim podsmjeh na licu svom! I zelim da bude viđen od strane Svijeta.
Rekao si da posebna sam, a mene ubiše zelja za jednostavnošcu. -i ostavi se Umjetnosi kojoj pripadam. Ne zelim te uvesti, Dragi. -zeljela sam ući u tvoju.
.jurili su nekoc. Trcali, oh! Tako sretni zbog postojanosti vlastite! .slijepi da dozive ono sto Srecom naziva se!
A biće si, jedno.
28.05.2010. (00:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...