Par dana kasnije , proglašen dan žalosti, nas par klinaca u parku i komentiramo kak su sve novine sad u crnom i s titovom slikom. I sad neko se sjeti-đto će sad bit sa Startom on inače ima gole komade na naslovnici? A jedan od nas ispali ko iz topa: Hoće sad bit gola Jovanka u Startu. Da su nas čuli:)))) Kažu da je sjećanje pas, legne gdje poželi. Usprkos nađem uvriježenom mišljenu svijet 70-tih je bilo vrijeme velikog straha, neizvjesnosti, pa čak i terorizma i globalne neuravnoženotosti. Poznato? Naravno, i sad je svijet takav, jer po svemu sudeći-uvijek je takav. NO mi smo imali sreću da živimo u jednoj prividno zaštićenoj enklavi, tu je Tito-ne bez žrtava i ne bez krutih pravila bio dobar balanser. Stvorio je jednu vrstu komunističke lagune, kao kad odeš na godišnji odmor pa ne čitaš novine. I dobro ti je sve dok se n vratiš. A onda si bankrot i čeka te dugo rmbanje za vratit dugove. Ipak negdje od recimo 60-tih, bilo je to ugodno mjesto za život-stilazli su krediti, dovoljno filmova i glazbe sa zapada da bi ostavili trga na domaćoj kluturi, svijet se otkrivao jedankom žestinom kao i vani, u nekim segmentima možda čak i bolje, i postajalo je jedno propulzivno i tolerantno društvo(iako kao što smo vidjeli tolerancija je nešto što začas de kvragu) . Ali bar nismo znali surovu logiku bankarsko-liberarnog kapitalizma koji ti podari pivo u limenci, ali ti bez kompleksa uzme krov nad glavom.
Ima onaj stih Hladnog Piva: "A kad se stisnem uz tvoje toplo dupe, meni je super". To je natragu onog što si napisao na kraju posta. Nekako to dođe s godinama, shvatiš da je sve u maloj školjci koju si sam stvoriš. "My own private golden cage". Mogućnosti su uvijek neograničene, ali se svijet vidi i sa balkona....
Tit je bio šmeker, a i najviše je volio skijaške skokove. Kud ćeš više....
05.05.2010. (10:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
k.
Zvučat će blesavo, ali nedostaje mi ta nekadašnja zatvorenost. Odvojenost i različitost od 'slobodnog' svijeta. Nedostaje mi ushićenje otkrivanja Drugačijeg. Danas kad ogromne svijetleće trgovačke centre, koje su nekada davno u Zapadnim Gradovima otkrivale moje širom otvorene dječačke oči, mogu vidjeti na ulazu bilo kojeg novog grada u koji sam stigao, nekako se osjećam kao da nemam ništa novog za vidjeti. Za otkriti ili naučiti. Nedostaju mi te šanse da utažim svoju žeđ za upoznavanjem Novog i Drukčijeg. Umjesto toga, u nekih dvadeset godina svijet je postao jedna velika monotonija nevrijedna putovanja. Čak i kad ne bih mogao sve što želim vidjeti na Gugletu, znao bih da će me, kud god da se uputim i gdje god da dođem, dočekati tek prijetvorni smješak trgovca spremnog da mi pokuša uvaliti imitaciju života. Po bilo kojoj cijeni.
05.05.2010. (22:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svijete, da su vas čuli ovo za Jovanku starci bi vam išli na razgovore.... Inače, imam tendenciju prema antinostalgiji sa stavom da ne postoje dobra i loša vremena, nego samo prošla i sadašnja, i ona buduća o kojima ne znamo ništa jer se još nisu dogodila. Vjerujem da bi sve trebalo biti u toj školjci koju si sam stvoriš. Ali moguće je da si umjesto "My own private golden cage" stvoriš nekakav "My own private Idaho" i ta školjka postane cesta koja ide oko cijelog svijeta i ti si stalno tamo.
05.05.2010. (23:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja ga nisam znao Skoro pa smo se krajcali. Ali me uvijek zanimalo, bi li mi - da sam desetak godina stariji - njegova omniprezentnost išla naklurac ko franjina..
15.05.2010. (19:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NF
nisam ga nikad volio, ali sad mi ga nekako žao :(
04.05.2010. (09:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
turimti
ako je tako kakao kažeš; jedna noga u ljubljani (morbidno) druga u beogradu, zagrebu je podario nešto između...tako da su svi zadovoljni?!...
04.05.2010. (10:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ani ram
@turimti, hahahahaha... izvrsno zapažanje :)
04.05.2010. (14:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
aparatczyk
Moj kapetane, ovo je jedan od postova u kojem si postigao savršen krug svoje priče.
04.05.2010. (22:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
svijet u boci
Par dana kasnije , proglašen dan žalosti, nas par klinaca u parku i komentiramo kak su sve novine sad u crnom i s titovom slikom. I sad neko se sjeti-đto će sad bit sa Startom on inače ima gole komade na naslovnici? A jedan od nas ispali ko iz topa: Hoće sad bit gola Jovanka u Startu. Da su nas čuli:))))
Kažu da je sjećanje pas, legne gdje poželi. Usprkos nađem uvriježenom mišljenu svijet 70-tih je bilo vrijeme velikog straha, neizvjesnosti, pa čak i terorizma i globalne neuravnoženotosti. Poznato? Naravno, i sad je svijet takav, jer po svemu sudeći-uvijek je takav.
NO mi smo imali sreću da živimo u jednoj prividno zaštićenoj enklavi, tu je Tito-ne bez žrtava i ne bez krutih pravila bio dobar balanser. Stvorio je jednu vrstu komunističke lagune, kao kad odeš na godišnji odmor pa ne čitaš novine. I dobro ti je sve dok se n vratiš. A onda si bankrot i čeka te dugo rmbanje za vratit dugove. Ipak negdje od recimo 60-tih, bilo je to ugodno mjesto za život-stilazli su krediti, dovoljno filmova i glazbe sa zapada da bi ostavili trga na domaćoj kluturi, svijet se otkrivao jedankom žestinom kao i vani, u nekim segmentima možda čak i bolje, i postajalo je jedno propulzivno i tolerantno društvo(iako kao što smo vidjeli tolerancija je nešto što začas de kvragu)
. Ali bar nismo znali surovu logiku bankarsko-liberarnog kapitalizma koji ti podari pivo u limenci, ali ti bez kompleksa uzme krov nad glavom.
Ima onaj stih Hladnog Piva: "A kad se stisnem uz tvoje toplo dupe, meni je super". To je natragu onog što si napisao na kraju posta. Nekako to dođe s godinama, shvatiš da je sve u maloj školjci koju si sam stvoriš. "My own private golden cage". Mogućnosti su uvijek neograničene, ali se svijet vidi i sa balkona....
Tit je bio šmeker, a i najviše je volio skijaške skokove. Kud ćeš više....
05.05.2010. (10:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
k.
Zvučat će blesavo, ali nedostaje mi ta nekadašnja zatvorenost. Odvojenost i različitost od 'slobodnog' svijeta. Nedostaje mi ushićenje otkrivanja Drugačijeg. Danas kad ogromne svijetleće trgovačke centre, koje su nekada davno u Zapadnim Gradovima otkrivale moje širom otvorene dječačke oči, mogu vidjeti na ulazu bilo kojeg novog grada u koji sam stigao, nekako se osjećam kao da nemam ništa novog za vidjeti. Za otkriti ili naučiti. Nedostaju mi te šanse da utažim svoju žeđ za upoznavanjem Novog i Drukčijeg. Umjesto toga, u nekih dvadeset godina svijet je postao jedna velika monotonija nevrijedna putovanja. Čak i kad ne bih mogao sve što želim vidjeti na Gugletu, znao bih da će me, kud god da se uputim i gdje god da dođem, dočekati tek prijetvorni smješak trgovca spremnog da mi pokuša uvaliti imitaciju života. Po bilo kojoj cijeni.
05.05.2010. (22:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
aparatczyk
Svijete, da su vas čuli ovo za Jovanku starci bi vam išli na razgovore....
Inače, imam tendenciju prema antinostalgiji sa stavom da ne postoje dobra i loša vremena, nego samo prošla i sadašnja, i ona buduća o kojima ne znamo ništa jer se još nisu dogodila.
Vjerujem da bi sve trebalo biti u toj školjci koju si sam stvoriš. Ali moguće je da si umjesto "My own private golden cage" stvoriš nekakav "My own private Idaho" i ta školjka postane cesta koja ide oko cijelog svijeta i ti si stalno tamo.
05.05.2010. (23:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
edo
Potpisujem! Pozdrav!
09.05.2010. (10:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Žavijer
Ja ga nisam znao
Skoro pa smo se krajcali.
Ali me uvijek zanimalo, bi li mi - da sam desetak godina stariji - njegova omniprezentnost išla naklurac ko franjina..
15.05.2010. (19:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...