Draga kućice, nisam do sada susrela blog poput tvojega, što opet ne znači kako u moru blogu takav ne postoji. Kao što sam jednom napisala, živimo u iznajmljenom stanu, što se vjerovala ili, kad se zbroji rata za kredit za stan koji bi bio naše vlasništvo, plus kamate za kredit i te kako isplati. Čudno, ali istinito. S druge strane voljeli bi imati nešto svoje, pa da sve možemo urediti baš onako po našem guštu. Imamo nešto u planu, ali je na čekanju. Nažalost ili možda na sreću, nemamo iste probleme, tako da ti ništa pamento, ali ni glupo ne mogu savjetovati. No, s druge strane, tvoje me je uvodno pitanje, štrecnulo, pa sad prekopavam po svojoj prošlosti i analiziram neke odluke. Naravno, što je bilo, bilo je: jučer i prekjučer su prošlost, a hoću li svoja generalska iskustva u sutrašnjici bolje odigrati, pokazat će vrijeme. U svakom slučaju, vani je predivan travanjski dan i ja ti želim lijep i nasmijan dan. Moj komentar ne dotiče baš temu posta, no volim kod tebe navratiti i ostaviti trag, pa se nadam kako mi na njemu nećeš zamjeriti.
21.04.2010. (13:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ako i nema nekog sličnog bloga s kojim bi mogla podijeliti iskustva ili naučiti neka drugačija, sigurno je da će ovaj tvoj blog i teme koje obrađuješ pomoći mnogima koji te pronađu,a nalaze se u sličnoj situaciji koju si ti prošla. Vjerujem da te sve iscrpilo i umorilo, i da si puna razočarenja, ali vjerujem također, da nisi postupila kako si postupila prije 25 godina, do dana današnjega bi se grizla zbog toga i uvijek bi sebi predbacivala - Zašto nisam? Učinila si što si vjerovala da trebaš, bez obzira na ishod, ti si obavila sve po svojoj savjesti i osjećaju i mirna si sama pred sobom. Kako se ono kaže? Ne treba žaliti zbog pogrešnih poteza koje si u životu napravio, već zbog onih koje nisi nikada napravio, a želio si i mogao. :-)))
22.04.2010. (20:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@draga gustirna: malo bi te ipak ispravila, jer nisam sigurna da si me dobro skužila, ali bez uvrede, kao da je mene lako skužit', ha ha ha... ovako stoji stvar, ja bi opet napravila sve isto, i ne mislim da sam išta pogriješila, niti sebi što predbacujem, a što se tiče osjećaja danas, nije to ni umor ni iscrpljenost, pa čak ni razočaranje, već samo nestrpljenje da konačno završi i ova zadnja etapa, da stavim točku na sve prošlo, pa da idem naprid, jer imam i volje, i želje, i znam što bih htjela... jedino moram priznat' da postoji žaljenje što sam time izgubila vezu s otokom, a moj sin je nikad nije ni dobio... i vjerovatno mi je više žaj zbog ovog drugog... eto, zato sam i rekla da, gledajući iz današnje perspektive, jedino to ne bi dozvolila, da sam znala da će ovoliko trajati... a s poslovicom na kraju se potpuno slažem, i mislim da sam tip od "guranja", a ne od "kukanja"... nadam se da se ne ljutiš na moju nadopunu, jer ova moja tema je sama od sebe prekomplicirana...
23.04.2010. (09:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ma što bi se ljutila- dobro da si mi pojasnila kako se osjećaš u vezi toga, jer moj komentar je bio više napisan po nekom mom osjećaju kako bi se ja možda osjećala na tvom mistu, kad bi bila u sličnoj situaciji, pa je moja pretpostavka bila da je i kod tebe slično. U svakom slučaju bolje da nisi razočarana, ili umorna. A kod ovoga da si izgubila vezu s otokom. To je zaista najveća šteta i što se ta veza nije nastavila na tvoje dijete. Ipak,možda ni sad neće biti prekasno da se počne obnavljati veza sa otokom. Želju imaš, možda možeš stvoriti i mogućnosti da svoju ljubav prema otoku preneseš na svoje potomke. Moja none je otišla sa svog otoka i nikad se nije tila vratit, odrekla se svega. Njen sin, moj otac je razvijao i usadio tu ljubav prema otoku na mene i brata. Kupio je malu parcelu u selu svoje mame koja nije imala veze sa zemljištima njegovih barbi i rođaka i počeo graditi svoju kućicu iz snova, ali nažalost , prerana smrt ga je spriječila da uživa u svom snu. Kućicu smo dovršili muž i ja, jer smo se brat i ja tako dogovorili, a i mužu se svidilo tamo.Hoće li moja dica nastavit? Neznam, u ovoj sad tinejđerskoj dobi ne vole baš ići tamo, ali nadam se da će se to promijenit. :-)))
23.04.2010. (15:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@draga gustirna: ti si razmišljala skroz logično, svi ti osjećaji su se godinama kod mene izmjenjivali, i valjda su se nekako slegli i nestali, jer je prošlo puno godina, i vrime je učinilo svoje... sad sam samo nestrpljiva da to završi... mogućnosti postoje, i slažem se da nikad nije kasno, kad se ima cilj i zna što se hoće... ako mi se poslože kockice kako sam zamislila, i ja se nadam da će se veza obnoviti preko potomaka... a što se tiče mojih, oni su otišli, k'o i tvoja none, i nije ih bilo briga ni za vratit' se , ni za održat' vezu, možda bi danas bilo i drugačije da su oni imali moje snove... i uvjerena sam da će tvoji, kad prođu tinejđersku fazu, ponovo volit' ić' na otok, jer to nose iz ditinjstva... a znaš šta, mislim da bi nas dvi mogle počet' pisat' roman, kako smo krenule...:-)))
23.04.2010. (18:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
E, baš ko roman. Znaš, ja skroz mogu razumit i tvoje i moju nonu, zašto su otišli. Kad vidin sve one suhozide, sav krš i škrtu zemlju, gustirne žedne - nije bilo lako živit i priživit. Mi otok doživljavamo idiličnije i neka je tako. Dok ima ljudi koji ga vole, bit će i otoka, a bit će i dice na njemu. :-))) Želin ti da jednog dana prošetaš svojin otokom sa svojim unucima i pričaš im kako je tebi bilo lipo bit na tom otoku. :-)))
23.04.2010. (20:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@draga Tixi: ti si meni uvik dobrodošla, i možda nam baš to što smo u različitim "filmovima" paše... možda smo baš idealan primjer, da je gubljenje vrimena prekapati po prošlosti... u redu je da kao roditelj budeš odgovorna i preispituješ se, ali ja mislim da ulažeš najpametnije - u sina, a to se ne da odgađati, ako propustiš sad, ne da se kasnije nadoknaditi, dijete naraste brže nego mislimo... a ustvari hoću reć' da sam i ja ulagala kao i ti, i da je to važnije od svega drugoga... zato i ja tebi želim da uživaš i ne brineš puno...:-))) (kamena kućica na škoju 21.04.2010. 18:07)
08.10.2012. (18:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fra gavun
Da znaš kako te razumijem, o da. Pozdrav.:)
21.04.2010. (08:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kamena
@fra gavun: od srca ti fala, da znaš koliko mi puno znači ovo šta si reka'...:-)))
21.04.2010. (09:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
piskaralo Tixi
Draga kućice, nisam do sada susrela blog poput tvojega, što opet ne znači kako u moru blogu takav ne postoji.
Kao što sam jednom napisala, živimo u iznajmljenom stanu, što se vjerovala ili, kad se zbroji rata za kredit za stan koji bi bio naše vlasništvo, plus kamate za kredit i te kako isplati.
Čudno, ali istinito. S druge strane voljeli bi imati nešto svoje, pa da sve možemo urediti baš onako po našem guštu. Imamo nešto u planu, ali je na čekanju.
Nažalost ili možda na sreću, nemamo iste probleme, tako da ti ništa pamento, ali ni glupo ne mogu savjetovati.
No, s druge strane, tvoje me je uvodno pitanje, štrecnulo, pa sad prekopavam po svojoj prošlosti i analiziram neke odluke. Naravno, što je bilo, bilo je: jučer i prekjučer su prošlost, a hoću li svoja generalska iskustva u sutrašnjici bolje odigrati, pokazat će vrijeme.
U svakom slučaju, vani je predivan travanjski dan i ja ti želim lijep i nasmijan dan.
Moj komentar ne dotiče baš temu posta, no volim kod tebe navratiti i ostaviti trag, pa se nadam kako mi na njemu nećeš zamjeriti.
21.04.2010. (13:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gustirna
Ako i nema nekog sličnog bloga s kojim bi mogla podijeliti iskustva ili naučiti neka drugačija, sigurno je da će ovaj tvoj blog i teme koje obrađuješ pomoći mnogima koji te pronađu,a nalaze se u sličnoj situaciji koju si ti prošla.
Vjerujem da te sve iscrpilo i umorilo, i da si puna razočarenja, ali vjerujem također, da nisi postupila kako si postupila prije 25 godina, do dana današnjega bi se grizla zbog toga i uvijek bi sebi predbacivala - Zašto nisam?
Učinila si što si vjerovala da trebaš, bez obzira na ishod, ti si obavila sve po svojoj savjesti i osjećaju i mirna si sama pred sobom.
Kako se ono kaže? Ne treba žaliti zbog pogrešnih poteza koje si u životu napravio, već zbog onih koje nisi nikada napravio, a želio si i mogao. :-)))
22.04.2010. (20:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kamena
@draga gustirna: malo bi te ipak ispravila, jer nisam sigurna da si me dobro skužila, ali bez uvrede, kao da je mene lako skužit', ha ha ha... ovako stoji stvar, ja bi opet napravila sve isto, i ne mislim da sam išta pogriješila, niti sebi što predbacujem, a što se tiče osjećaja danas, nije to ni umor ni iscrpljenost, pa čak ni razočaranje, već samo nestrpljenje da konačno završi i ova zadnja etapa, da stavim točku na sve prošlo, pa da idem naprid, jer imam i volje, i želje, i znam što bih htjela... jedino moram priznat' da postoji žaljenje što sam time izgubila vezu s otokom, a moj sin je nikad nije ni dobio... i vjerovatno mi je više žaj zbog ovog drugog... eto, zato sam i rekla da, gledajući iz današnje perspektive, jedino to ne bi dozvolila, da sam znala da će ovoliko trajati... a s poslovicom na kraju se potpuno slažem, i mislim da sam tip od "guranja", a ne od "kukanja"... nadam se da se ne ljutiš na moju nadopunu, jer ova moja tema je sama od sebe prekomplicirana...
23.04.2010. (09:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gustirna
Ma što bi se ljutila- dobro da si mi pojasnila kako se osjećaš u vezi toga, jer moj komentar je bio više napisan po nekom mom osjećaju kako bi se ja možda osjećala na tvom mistu, kad bi bila u sličnoj situaciji, pa je moja pretpostavka bila da je i kod tebe slično.
U svakom slučaju bolje da nisi razočarana, ili umorna. A kod ovoga da si izgubila vezu s otokom. To je zaista najveća šteta i što se ta veza nije nastavila na tvoje dijete.
Ipak,možda ni sad neće biti prekasno da se počne obnavljati veza sa otokom. Želju imaš, možda možeš stvoriti i mogućnosti da svoju ljubav prema otoku preneseš na svoje potomke.
Moja none je otišla sa svog otoka i nikad se nije tila vratit, odrekla se svega. Njen sin, moj otac je razvijao i usadio tu ljubav prema otoku na mene i brata. Kupio je malu parcelu u selu svoje mame koja nije imala veze sa zemljištima njegovih barbi i rođaka i počeo graditi svoju kućicu iz snova, ali nažalost , prerana smrt ga je spriječila da uživa u svom snu. Kućicu smo dovršili muž i ja, jer smo se brat i ja tako dogovorili, a i mužu se svidilo tamo.Hoće li moja dica nastavit? Neznam, u ovoj sad tinejđerskoj dobi ne vole baš ići tamo, ali nadam se da će se to promijenit. :-)))
23.04.2010. (15:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kamena
@draga gustirna: ti si razmišljala skroz logično, svi ti osjećaji su se godinama kod mene izmjenjivali, i valjda su se nekako slegli i nestali, jer je prošlo puno godina, i vrime je učinilo svoje... sad sam samo nestrpljiva da to završi... mogućnosti postoje, i slažem se da nikad nije kasno, kad se ima cilj i zna što se hoće... ako mi se poslože kockice kako sam zamislila, i ja se nadam da će se veza obnoviti preko potomaka... a što se tiče mojih, oni su otišli, k'o i tvoja none, i nije ih bilo briga ni za vratit' se , ni za održat' vezu, možda bi danas bilo i drugačije da su oni imali moje snove... i uvjerena sam da će tvoji, kad prođu tinejđersku fazu, ponovo volit' ić' na otok, jer to nose iz ditinjstva... a znaš šta, mislim da bi nas dvi mogle počet' pisat' roman, kako smo krenule...:-)))
23.04.2010. (18:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gustirna
E, baš ko roman. Znaš, ja skroz mogu razumit i tvoje i moju nonu, zašto su otišli. Kad vidin sve one suhozide, sav krš i škrtu zemlju, gustirne žedne - nije bilo lako živit i priživit. Mi otok doživljavamo idiličnije i neka je tako. Dok ima ljudi koji ga vole, bit će i otoka, a bit će i dice na njemu. :-)))
Želin ti da jednog dana prošetaš svojin otokom sa svojim unucima i pričaš im kako je tebi bilo lipo bit na tom otoku. :-)))
23.04.2010. (20:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kamena
@gustirna: eto, dobro sam ja rekla roman... ti napisa happy-end... deboto pa me rasplaka'... i čiča miča, gotova je priča...:-)))
23.04.2010. (21:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kamena
@draga Tixi: ti si meni uvik dobrodošla, i možda nam baš to što smo u različitim "filmovima" paše... možda smo baš idealan primjer, da je gubljenje vrimena prekapati po prošlosti... u redu je da kao roditelj budeš odgovorna i preispituješ se, ali ja mislim da ulažeš najpametnije - u sina, a to se ne da odgađati, ako propustiš sad, ne da se kasnije nadoknaditi, dijete naraste brže nego mislimo... a ustvari hoću reć' da sam i ja ulagala kao i ti, i da je to važnije od svega drugoga... zato i ja tebi želim da uživaš i ne brineš puno...:-)))
(kamena kućica na škoju 21.04.2010. 18:07)
08.10.2012. (18:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...